Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Ivica Mandić: Ne trebamo se bojati azilanata

 
 
Objavljujemo fonograma saborske rasprave od 15. studenoga 2013. koja je jako važna u sagledavanju niza problema s povratkom iseljenih Hrvata, njihove djece, unučadi, ali i sve većim brojem azilanata iz cijeloga svijeta koji su već počeli u sve više osvajati sve pustiju Hrvatsku.
 
PREDSJEDNIK:
Imamo jednu repliku poštovanog zastupnika Ivice Mandića.
 
IVICA MANDIĆ:
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Pa kolega je ispred kluba rekao da podržavamo kao klub Zakon o azilu i ovo je interesantno završetak da ovaj dio, možda ću biti malo preslikovit da kažem bauk azilanata. Da ne treba doživljavati to na jedan način katastrofičan već svaka organizirana država treba vidjeti i koje su to komparativne prednosti što može ako te procese mi kontroliramo. A ako kontroliramo procese onda možemo i spriječiti određeni dio odlazaka visokoobrazovnih ljudi.
Pa svakako bi bilo dobro da o tome Vlada Republike Hrvatske, resorno ministarstvo napravimo određene strategije koje su bitne da iz tih svih procesa RH izađe sigurno sa dobiti.
Drago mi je da je ovu temu kolega Igor načeo i mislim da uklapa se u ovaj dio i da ne trebamo očekivati od tih ljudi koji su prvenstveno, nisu oni došli zbog nekakvih socijalnih prava, oni su prije svega išli i ne mogu biti teret sredine u koje dolaze, oni žele raditi, žele preživjeti jer otišli su od tamo zbog tih uvjeta. Pa mislim da bi svakako o tome trebalo na jedan kvalitetan način i prirediti strateški da se organiziramo kao država da te procese vodimo, da nas oni ne iznenađuju.
Hvala.
http://www.glas-slavonije.hr/Slike/2012/12/33528.jpg
Ivica Mandić
 
PREDSJEDNIK:
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Igor Kolman.
 
IGOR KOLMAN:
Zahvaljujem gospodine predsjedniče Sabora.
Da kolega Mandić imate pravo, ja sam to zapravo i spomenuo. Ovaj zakon, koji je zaista dobar zakon, je na neki način putokaz i može nam biti inspiracija da u tom širem kontekstu imigracija i promjena koje će se u tom smislu dogoditi u budućnosti u RH budemo zaista otvoreni i široki i da stvari definiramo precizno i temeljito kao što je na temelju europskog iskustva u tim pitanjima i ovaj zakon nadopunjen odredbama direktiva i uredbi i da onda zapravo i u širem kontekstu na isti način postupamo i pripremimo se na trendove koji su neizbježni, a na koje se bojim se ne pripremamo dovoljno.
 
PREDSJEDNIK:
Hvala lijepa.
Nastavljamo sa raspravom po klubovima zastupnika.
Na redu je klub HDZ-a i poštovani zastupnik Davor Božinović.
Izvolite poštovani kolega.
 
Dr. sc. DAVOR BOŽINOVIĆ:
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Prije svega ja bih izrazio određeno nezadovoljstvo činjenicom da o ovako važnoj temi mi razgovaramo kasno navečer i da o ovakvoj temi i o ovakvom zakonu opet idemo po hitnom postupku a radi se o nečemu što je izuzetno važno, o temi koja je izuzetno važna za hrvatsku javnost da bude upoznata.
Mi, kao što je zamjenik ministra kazao, imamo Zakon o azilu od 2008. godine, ali mi smo članica EU svega nekoliko mjeseci, a ulaskom u EU ova problematika se bitno mijenja.
Naime u EU postoji cijeli niz zemalja koje imaju prošlost kao kolonijalne sile i one imaju itekako razvijenu imigracijsku odnosno useljeničku politiku. to Hrvatska nema. I mi jednostavno o tome moramo govoriti na jedan odgovarajući adekvatan način prije svega prema građanima RH.
U EU još uvijek ne postoji zajednička politika azila, a rasprave o tome traju već 14 godina. Zašto nema, možete zamisliti? Zato što je to i tamo veoma osjetljiva tema bez obzira što povjerenica Cecilia Malmström kaže da će do jeseni 2015. EU dobiti zajedničku politiku azila, međutim postoje ozbiljne razlike između zemalja. Neke su više pogođene politikom azila, neke su manje pogođene. Primjerice tu govorimo o broju imigranata, primjerice Njemačka i Austrija su među onima koje su najviše pogođene, a imate zemalja kao što su neke druge zemlje središnje i istočne Europe koje nisu time nimalo pogođene.
Činjenica je da 90% imigracije pada na teret 9 zemalja članica EU. Tu je novi momenat nakon Arapskog proljeća nakon događaja na sjeveru Afrike pa i ovog zadnjeg zaoštravanja u Siriji da dolazi veliki broj imigranata u države kao što su Grčka, kao što je Malta, kao što je Cipar. Vidjeli smo i nedavno neke tragične snimke oko toga.
Italija se obratila Europskoj komisiji za povećanje sredstava za nošenje s ovim problemom jer Italija jer recimo u prošloj godini potrošila milijardu i 300 milijuna eura, a dobila je svega nekoliko desetaka milijuna eura od EU, tako da treba voditi računa o tome da Europa iako snosi dio troškova to pogotovo u ovom prvom redu pogođenih zemalja nije adekvatno onome što one troše.
Naravno vode se veoma oštre rasprave kazao bih oko Dublina 2, oko Dublinske uredbe, o tome je ministar nešto kazao. Dakle ukoliko imigrant dođe u jednu zemlju članicu, a onda iz nje ode u drugu ukoliko ga tamo zadrže onda ga vraćaju u prvu zemlju članicu.
Zašto je to bitno? Za razliku od brojnih predodžbi koje vladaju o imigraciji u Europu, pogotovo o onoj da najveći broj imigranata dolazi s morske strane zapravo najveći broj dolazi kopnom. A primjerice Hrvatska je jedna od najbližih članica odnosno nalazi se na kopnenom putu za imigrante koji dolaze iz Dalekog Istoka.
U jednom izvješću mislim ovom policijskom je spomenuto da je u zadnjoj godini najveći broj imigranata ako se ne varam došao iz Afganistana 30% iz Somalije 25%.
Jučer smo razgovarali o tome kada smo govorili o Afganistanu o Misiji u Afganistanu o Misiji u Somaliji da o tome razgovarati interesorno, da u najmanju ruku u tu raspravu treba uključiti Ministarstvo vanjskih poslova jer se rad o jednom od vanjskopolitičkih prioriteta i MUP zbog sudjelovanja tamo, ali i zbog ovakvih podataka.
Jesmo li mi ovaj podatak analizirali u kontekstu naše ukupne politike vezano za Afganistan, za Somaliju iza toga slijede zemlje poput Alžira, Sirije dakle zemlje Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka.
Kada govorimo o toj odredbi Dublinske uredbe Njemačka se veoma zalaže da ona ostane. Naravno nije na ulazu i ono što se radi i u Njemačkoj donekle i u Velikoj Britaniji to je taj point system bodovni sistem gdje se eventualno visokoobrazovani kadrovi zadržavaju, oni manje obrazovani sa nižim kvalifikacijama se šalju nazad.
Grčka i druge zemlje bi htjele da se to promijeni, dakle to je u najmanju ruku pitanje koje mi u Hrvatskoj trebamo staviti u javnu raspravu o čemu trebamo razgovarati.
Nijemci su nedavno kazali, ja mislim njihov ministar unutarnjih poslova da imaju povećani broj imigranata koji traže politički azil iz Srbije i Makedonije, dakle tu je i regija u pitanju. Oni im ne odobravaju te azile, međutim kada ih budu deportirali teško da će mimoići Hrvatsku koja je pretpostavljeno prva zemlja njihovog ulaza sukladno Dublinskoj deklaraciji odnosno uredbi.
Ja se mogu složiti sa nekim rješenjima međutim kada govorimo o određenim društvenim skupinama moramo biti svjesni također da postoji jedan trend da se imigranti deklariraju kao pripadnici određenih manjinskih skupina da bi dobili politički azil. Čitajte o iskustvima Španjolske. Dakle i to je pitanje o kojem se u Hrvatskoj treba razgovarati.
Dakle ja imam stvarno nekoliko problema sa zakonom prije svega jer nema javne rasprave. Radi se o jednom pitanju koje će sigurno Hrvatsku na neki način iznenadit. Ovo je novo iskustvo i ovo večeras smatram samo odrađivanjem posla, a ne stvarnom javnom raspravom na tu temu.
Druga stvar s kojom imam problem, to je odredba u zakonu gdje piše da ovaj zakon neće iziskivati dodatna proračunska sredstva. E sada, s obzirom na trend povećanja i trend očekivanog povećanja, s obzirom na sve ono što se planira i ono što će biti riješeno ovim zakonom, kao što je pitanje besplatne pravne pomoći, obrazovanja, smještaja i zdravstvene zaštite, mene zanima kako je moguće onda donijeti zakon i smatrati da on neće iziskivati nikakve dodatne proračunske troškove za izvršenje tih poslova.
Pa uzmite samo činjenicu da uz Kutinu i Ježevo je nedavno kupljen Porin čini mi se, a negdje sam pročitao u novinama da se planiraju izgraditi i izbjeglički logori u Tovarniku i Trilju. Kako je to moguće napraviti bez dodatnih troškova vezanih za izvršenje ovog zakona?
Naravno, to je donekle i druga tema ali se spominje kao povod za hitno donošenje ovog zakona pa se kaže da je vezan za usklađivanje sa Zakonom o boravištu. Mi još uvijek mislimo da Zakon o boravištu bi trebalo mijenjati jer Hrvatska se vratila na neka rješenja iz prošlosti.
Npr. ukoliko vi dođete u Švicarsku i dobijete nekakvu osobnu iskaznicu sa određenom adresom možete živjet 20 godina tamo, možete promijenit 20 gradova, a ne morate se prijavljivat policiji da ćete kao kod nas ako idete 20 ili 2 mjeseca radit u Rijeku morate se javit policiji da ste došli u rijeku i s kojim povodom.
Evo hvala lijepo.
 
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama.
Imamo prijavljene replike.
Prva replika i poštovana zastupnica Melita Mulić.
 
MELITA MULIĆ:
Zahvaljujem se uvaženi predsjedniče.
Kolega Božinović, ja bih se s osnovnim tonom vezano za osvješćivanje važnosti ove teme u vašoj raspravi zaista mogla složiti, odnosno ne bih željela da se svedemo na međusobno optuživanje, ali mislim da moram reagirati na neke stvari koje su izrečene i koje su zapravo bile netočne.
To je da recimo Hrvatska nema imigracijsku politiku. Vi sami dobro znate u ovom Saboru je za vrijeme našeg mandata, mog i vašeg, usvojena migracijska politika, bila je jedna od obveza da bismo ušli u Europsku uniju. Ja mislim inače da područje azila i nije moguće definirati na način u ovom trenutku razvoja odnosa u Europskoj uniji da se donese zajednička ili jedinstvena politika i mislim da se već puno napravilo amsterdamskim ugovorom kad je ona, dok je Europska unija još funkcionirala na principu tri stupa, prešla iz onog trećeg u prvi.
http://www.vijesti-x.com/wp-content/uploads/2013/05/1_11_melita_mulic.jpg
Melita Mulić
 
Kad je u pitanju važnost teme, ja mislim da to dovoljno govori u prilog važnosti činjenice da u vašem klubu trenutno sjedi tri zastupnika. Dakle ja ne znam i mislim da teme jako teško na taj način rangiramo po važnosti, dakle da li bismo trebali raspravljati u 9,30 ili u 18,30 kad se zna zapravo da je naše radno vrijeme vrlo specifično.
I vezano još samo za proračunska sredstva. Radi se o iziskivanju proračunskih sredstava do kraja ove godine. Dakle s obzirom na onaj trend koji imamo kad je u pitanju broj zahtjeva i tražitelja azila i s obzirom na ove nove pogodnosti koje će im ove izmjene i dopune donijeti, ja objektivno i realno mislim da zaista i neće biti većih proračunskih sredstava.
I mislim zapravo da trebamo i zbog hrvatske javnosti i zbog nas napraviti razliku između Ježeva i Kutine. I o Porinu ste govorili, Porin barem koliko ja znam i imam odgovor Ministarstva unutarnjih poslova, nije kupljen već je sklopljen ugovor sa željezničkim poduzećem i zapravo imamo mogućnost da se uredi još … dodatnih smještajnih jedinica. U tom kontekstu jesmo nešto napravili, ali mislim da do kraja ove godine zaista ne će biti dodatna proračunska opterećenja.
Hvala.
 
PREDSJEDNIK:
Hvala i vama.
 
(Nastavak slijedi)
 

Pripremio: Zrinko Horvat

Na kraju šora

 
 
Na kraju šora što na reku vodi,
kao čudo u ravnici ona se diže,
i baš svako ko tim putem hodi,
znatiželjno joj prilazi što bliže.
http://www.heritage.gov.rs/cirilica/images/slike-nkd/nkd_gomolava.jpg
Na leđa joj se penje i tu šeta,
kako da ona tolika baš tu stoji,
i koliko bi joj moglo biti leta,
pita namernik dok korake broji.
 
A Hrkovčani mu se samo smeše,
da je osam hiljada godina stara,
vele, a ako za koju godinu greše,
onda ih njihovo pamćenje vara.
 
Tako naša Gomolava kraj reke,
brdo ljudskom rukom stvoreno,
biser istorije i prošlosti daleke,
leži kao staro pismo otvoreno.
 
Nepomična, kao da čuva stražu,
i naizgled kao da večito drema,
ustvari samo sluša šta priče kažu, 
i daleke tajne o postanku Srijema.
 
Pa danju i noću, dok selo sanja,
danas te priče nama prepričava,
kroz Hrtkovce njih nosi Vranja,
a u sva mora sveta široka Sava.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

To nisu ekonomski migranti, nego ljudi koji bježe ispred rata

 
 
Europska unija čini veoma malo u rješavanju izbjegličke krize koja prijeti humanitarnom katastrofom. Nije u redu da Europa, koja je pozornica najviših standarda ljudskih prava, ljudima koji bježe od ratnih strahota okreće leđa  i pred nosom im zatvara vrata. Za sedam mjeseci ove godine gotovo 225.000 izbjeglica prešlo je Sredozemno more na putu do Europe. Više od 2.100 njih se utopilo ili nestalo, priopćili su Ujedinjeni narodi. „Kada bi za te ljude postojala ikakva legalna mogućnost, kada bi im se omogućilo da legalno putuju, traže azil i stignu do sigurnosti, onda oni ne bi morali ići opasnim morskim putovima, a onda danima i danima pješačiti“, kaže glasnogovornik UNHCR-a za srednju Europu Babar Baloch, koji u intervjuu za Radio Slobodna Europa otkriva i zašto europski političari izbjeglice nazivaju migrantima.
https://pbs.twimg.com/profile_images/575322951727194112/ObaQWjd0.jpeg
• Kako reagirate na ovu akutnu izbjegličku krizu, posebno kad su u pitanju zemlje kao što su Srbija, Makedonija, Mađarska. Srbija se žali da joj Europska unija ne pomaže da se izbori s valom izbjeglica, da nije ponudila nikakvu financijsku pomoć za rješavanje te krize. Je li to i stav UNHCR-a?
- Da. S naše točke gledišta, Europa može učiniti mnogo više, a ne čini baš mnogo, odnosno, kad nešto i učini – to je suviše malo, suviše kasno, što je vrlo evidentno u slučaju Grčke, u koju je došlo oko 100.000 ljudi. Mi smatramo da aktualna situacija zahtijeva kolektivnu i dalekosežnu reakciju Europe, zasnovanu na humanitarnim principima, dakle, na shvaćanju da se radi o ljudskim bićima koja bježe od rata u zonama konflikta. Njima bi se morala da ponuditi zaštita koju nisu imali u svojim zemljama, zbog čega i bježe iz Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, Eritreje i drugih dijelova svijeta. Europa bi, također, mogla učiniti mnogo više u pogledu istinske solidarnosti i podjele odgovornosti, i to kako širom Europske unije – u zemljama poput Grčke, Italije, Mađarske, Bugarske, tako i u zemljama na granici Unije, kao što su Makedonija i Srbija. Ono što smatramo da Europska unija prije svega treba razumjeti i priznati je to da je ovo izbjeglička kriza, a ne migrantska kriza, kako je mnogi europski političari etiketiraju.
 
• Što žele postići time što govore „migrantska“ umjesto „izbjeglička kriza“?
- Time sa sebe skidaju odgovornost za te ljude. To se jako dobro vidi odavde gdje ja sjedim. U Mađarskoj je, naime, tijekom ove godine 90.000 ljudi podnijelo zahtjev za azil, od kojih 60.000 dolazi iz Sirije, Iraka, Afganistana i Pakistana. Dakle, iz toga je više nego jasno da se ovdje uopće ne radi o migrantskoj krizi već o izbjegličkoj krizi. To su žene, djeca, obitelji koje bježe od rata i progona. Za njih je to očajnički put jer je njihov izbor bio: ako ostaneš kod kuće bit ćeš žrtva metaka i bombi, ako pobjegneš, možeš ostati živ i stići do sigurnosti. I upravo to ti nesretni ljudi i čine, što vidite na Mediteranu – tisuće i tisuće njih pokušavaju da ga prijeći, čak i po cijenu života; čak ih ni more ne može zaustaviti jer su to očajnici kojima ništa nije ostalo i koji ni se nemaju uhvatiti ni za što drugo.
 
• Ako vas dobro razumijem, vi kažete da mnogi europski čelnici namjerno izvrću istinu kada ove ljude koji bježe od ratova označavaju kao ekonomske migrante, koji hrle ka Europi u potrazi za boljim životnim standardom, većom plaćom. A to ti političari rade kako bi izbjegli odgovornost za te očajne ljude?
- Da, očigledno, to zaista upravo tako izgleda.
 
• Kako komentirate podizanje zidova i ograda, poput one koju je Bugarska podigla prema Turskoj, odnosno, Mađarska na granici sa Srbijom?
- Mi smatramo da postavljanje barijera i podizanje ograda nije nikakvo rješenje. Ono što po našem sudu predstavlja rješenje bilo bi to da se hitno poboljša prihvat i pomoć ljudima koji stižu iz ratnih zona; da se poveća solidarnost s tim ljudima, unutar i izvan Europske unije. Također bi dio pravog rešenja bilo da se pokuša osigurati neki alternativni legalni aranžman za te očajne ljude koji stižu u europske zemlje. Jedan od tih načina mogao bi biti da se omogući legalno spajanje obitelji, dakle, spajanje tih ratnih izbjeglica s članovima njihovih obitelji koji žive u europskim zemljama. Kada bi za te ljude postojala takva legalna mogućnost, kada bi im se omogućilo da legalno putuju i traže azil i stignu do sigurnosti, onda oni ne bi morali ići opasnim morskim putovima, a onda danima i danima pješačiti. Mi nismo protiv toga da razne zemlje osiguravaju svoje granice, one na to imaju pravo, ali po međunarodnom pravu koje se odnosi na sve, kao i po europskim humanitarnim zakonima traženje azila nije zločin. Dakle, ako ljudi zatraže azil i međunarodnu zaštitu, njima se treba dopustiti da uđu u zemlje pred čije granice su došli. U tom smislu, nije nimalo korektna praksa podizanje ograda koje trebaju spriječiti izbjeglice i tražitelje azila da uđu u neku zemlju.
 
• Jedan od vaših kolega, mislim da je to gospodin William Spindler, rekao je da se Europa ne može  kriti iza zidova i ograda. Ali, usred ove akutne krize, britanski premijer D. Cameron izbjeglice i tražitekhe azila označio je terminom „roj ljudi“ koji hrli u Britaniju. Nazvati hiljade ljudi rojem – kakav je vaš komentar na to?
- To mi zaista slama srce i tjera suze na oči. To zaista nije pretjerivanje jer kada biste čuli kroz kakve patnje i muke su te izbjeglice prošle, shvatili biste veličinu njihove tragedije. Te žene i ta djeca koji nikom ništa nisu skrivili pobjegli su od progona i ratnih strahota, a mnogi među njima su već izgubili svoje najbliže, članove svojih obitelji. Kad to saznate, kad to vidite, onda je zaista minimum ono što tražimo od stanovništva europskih zemalja - da to shvate, da pokažu solidarnost i empatiju. U pitanju su očajni ljudi koji su vidjeli smrt svojim očima i za njih u toj situaciji nema drugog izlaza osim da bježe. Nije u redu da Europa, koja je pozornica najviših standarda ljudskih prava, okreće leđa tim ljudima i da im zatvara svoja vrata. Nedavno sam bio na granici Mađarske i Srbije, u jednom od centara gdje policija sreće ljude i ispituje ih. Kada smo mi stigli, zatekli smo tamo jednu sirijsku šestočlanu obitelj, oca, majku i četvoro djece, od kojih je najmlađe dijete imalo tek četiri i po godine. Dakle, čak i to malo dijete moralo je pješačiti danima i danima. I što nakon toga reći nego: nešto nije u redu s ovim svijetom! Izgubili smo osnovnu ljudsku suosjećajnost i razumijevanje.
 
• Europa broji više od 500 milijuna ljudi i još uvijek je najbogatiji kontinent na svijetu. Kako to da ne može ponuditi utočište za nekoliko stotina tisuća sirijskih, afganistanskih i iračkih izbjeglica. Za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina, mnoge europske zemlje dozvolile su privremeni humanitarni ulazak stotinama hiljada ratnih izbjeglica. Kada se rat završio, mnogi od njih su se vratili kućama. Zar ne bi to rješenje moglo biti model i za aktualnu situaciju s izbjeglicama?
- Naravno da može. A važno je spomenuti i to da ne pokušavaju svi domoći se Europe. U svijetu je dvadeset milijuna izbjeglica, od kojih je devedeset posto u susjednim zemljama. Kako biste opisali broj izbjeglica koje je mala zemlja kao što je Libanon primila? Svaka četvrta osoba u Libanonu je izbjeglica.
 
• Da, u Libanonu ima više od milijun izbjeglica.
- Da. Ili, što je s Turskom, koja je prihvatila čak dva milijuna izbjeglica? Ili s Jordanom? Ili s Pakistanom i Iranom, zemljama koje ne kukaju i ne žale se, iako su utočište izbjeglicama već četiri deseteljeća? I što je sa zemljama Afrike? Devedeset posto izbjeglica prihvatile su najsiromašnije zemlje, a Europa ima sredstva i ona može učiniti mnogo više. Europa može da osigurati mehanizam za prihvat tražitelja azila, Europa si može  priušti prihvat izbjeglica i može im osigurati zaštitu; Europa ima sredstva da u tu svrhu investira u Italiju i u druge susjedne regije, a u slučaju potrebe Europa treba demonstrirati da je spremna podijeliti odgovornost i prihvatiti dio ljudi koji stigne u Grčku, Italiju i druge zemlje. Zašto bi taj teret bio ostavljen samo Grčkoj, Italiji i drugim zemljama? Europa je veliki entitet, ali problem s kojim smo danas suočeni jest da zemlje koje raspolažu s najviše resursa i mogu učiniti mnogo više jesu upravo one zemlje koje nameću restriktivne politike.
 

Branka Trivić, Radio Slobodna Europa

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 946 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević