Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Ivan Skeledžija iz Jastrebarskog dobitnik je prve Nagrade Marin Soljačić

 
 
Vrsni svjetski fizičar Marin Soljačić s glasovitoga bostonskog MIT-a, čiji su izumi u fotonici zadivili svijet, ostvario je svoj mladenački filantropski san utemeljivši u domovini nagradu od 5.000 dolara za darovite maturante. Upravo je objavljeno - Ivan Skeledžija iz Jastrebarskog dobitnik je prve Nagrade Marin Soljačić – budući je imao najbolje rezultate od svih ovogodišnjih maturanata u Republici Hrvatskoj na testu iz matematike, fizike i hrvatskog jezika i to na višoj razini – kako propisuju pravila donatora Soljačića.  
Ivan Skeledžija
 
Nagrada Marina Soljačića za darovitu djecu u Republici Hrvatskoj koja će se svake godine pod njegovim imenom dodjeljivati najuspješnijem srednjoškolcu koji bude imao najbolje rezultate u fizici i matematici na Državnoj maturi fantastična je gesta rođenoga Zagrepčanina koji nije zaboravio na ljubav uzvraćati ljubavlju. Proteklog su lipnja u Hrvatskoj, točnije od 5. do 30. lipnja, održani ispiti iz Državne mature kojima je pristupilo oko 40.000 učenika. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koji provodi ispite Državne mature, rezultate je objavio 16. srpnja.
 
Tako je upravo objavljeno - Ivan Skeledžija iz Jastrebarskog, maturant zagrebačke 15. Gimnazije, dobitnik je Nagrade Marin Soljačić – budući je imao najbolje rezultate od svih ovogodišnjih maturanata u Republici Hrvatskoj na testu iz matematike, fizike i hrvatskog jezika i to na višoj razini – kako propisuju pravila donatora Soljačića. Mladom laureatu  je poznato da je i slavni fizičar s američkom adresom završio 15. Gimnaziju, kojemu iskazuje nemjerljivu zahvalnost što je odlučio dati financijski poticaj nadarenom maturantu iz domovine. Ivan Skeledžija ovih će dana upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
 
Prva nagrada Marina Soljačića u iznosu od 5.000 američkih dolara pobjedniku će biti dodijeljena 31. srpnja 2015. Očekuje se da će najuspješnijemu maturantu nagradu osobno uručiti slavni inovator. Soljačić će svoju nagradu u domovini dodjeljivati u idućih deset godina uz tehničku potporu Njujorške akademije znanosti (The New York Academy of Sciences), kao i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH kako bi taj plemeniti čin našeg fizičara bio potpuno transparentan.
 
Ideju o nagradi profesor Soljačić je objavio u New Yorku prigodom primitka Blavatnik Awards for Young Scientists, nove nagrade za znanstvenike do 42. godine koju je lani utemeljio američki poduzetnik i filantrop ukrajinskoga podrijetla Leonard Blavatnik s fantastičnim iznosom od 250.000 dolara. Dio dobivenog novca Soljačić je, na radost svoga mecene Blavatnika, odlučio donirati preko „Soljačićeve nagrade za darovite“ kako bi poticao učenike koji žele postati znanstvenici. Hrvatski fizičar inženjerske erudicije Marin Soljačić izbio je na vrh u konkurenciji s 322 vrhunska znanstvenika sa 164 američka sveučilišta, osvojivši Blavatnikovu nagradu uz još dva ravnopravna laureata kakvi su neurobiologinja Rachel Wilson te kemičar Adam Cohen s Harvarda.
 
Zagrepčanin Marin Soljačić, rođen u obitelji sveučilišnih profesora 1974., u SAD-u uspješno razvija izumiteljsku karijeru, postavši prije četiri godine i najmlađi redoviti profesor fizike u Bostonu na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Taj korak može se smatrati Soljačićevim višestrukim uspjehom budući je MIT, koji je dosad dao sedamdesetak nobelovaca, jedno od najboljih svjetskih sveučilišta. Nakon srednjoškolskoga obrazovanja u Zagrebu, Marin Soljačić devedesetih odlazi na studije u Boston, gdje je na MIT-u 1996. diplomirao fiziku i elektrotehniku. Usavršavao se na Sveučilištu Princeton, gdje je doktorirao (2000.) da bi se zatim vratio na MIT, čijim studentima postaje docent 2005. godine. Dosad je objavio više od stotinu radova i ima šezdesetak patenata. Riječju, Marin Soljačić jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika mlađe generacije.
 
Dobitnik je niza uglednih priznanja, uključujući Adolph Lomb Medal, američke udruge za optiku, te TR 35, nagrade koju najstariji tehnološki časopis na svijetu Technology Review dodjeljuje mladim inovatorima. Još se među našim prirodoslovcima i ljubiteljima nove tehnologije nije stišala radost što je Soljačić osvojio i glasovitu „stipendiju za genije“ zaklade MacArthur. No, Soljačić je diljem svijeta postao slavan nakon što je 2005. godine predstavio WiTricity, koncept bežičnog prijenosa energije na sobnoj udaljenosti. Na ideju bežičnog prijenosa, kao što je poznato, prvi je došao Nikola Tesla. Stoga je u domaćoj javnosti Marin dobio nadimak novi Tesla. Ambiciozni Teslin projekt na Long Islandu propao je jer je veliki izumitelj ostao bez novca, dok je Soljačićev izum bežičnog prijenosa energije WiTricity već našao primjenu na tržištu daljinskih punjača za iPhone 5. Jednom sam zgodom, kad je u Matici bila promovirana knjiga Janka Heraka Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu/Distinguished Croatian Scientists in the World u kojoj je istaknuti fizičar Hrvoje Buljan opisao Marinove prinose čovječanstvu, upitala njegova oca prof. dr. sc. Ivu Soljačića kako se osjeća kao roditelj takvoga genija. Gospodin Soljačić skromno mi je odgovorio: „Čujte, meni je bilo najvažnije da odgojim dobrog čovjeka!“
 
Nije stoga neobično da je Marin, uz podizanje vlastite obitelji u tuđini i sina tinejdžera, osjetio potrebu dobro dijeliti s drugim ljudima jer su i njemu nagrade primljene tijekom života, čiji su utemeljitelji imućni donatori plemenita srca kao što su Pappalardo, MacArthur i Blavatnik - bile nadasve motivirajuće u istraživačkim pothvatima fizikalnih fenomena. „Zbog toga sam, danas kada sam i ja u financijskoj mogućnosti da to učinim, odlučio pokrenuti jednu takvu nagradu koja bi motivirala talentirane studente u Hrvatskoj i to u poljima koja su meni iznimno draga: fizici i matematici“, ističe Soljačić.
 
Naš fizičar hvali američki akademski sustav, za razliku od drugih u svijetu, budući da omogućuje brzi napredak mladim ljudima. Osim njega na uglednome MIT-u rade još tri mlađa znanstvenika podrijetlom iz Hrvatske i to Tanja Bosak, Silvija Gradečak i Dražen Prelec. Hrvatska akademska zajednica u dijaspori, čijem članstvu općenito dugujemo poštovanje i zahvalnost, može se poput Soljačićevih ponositi strastvenim darivanjem za opće dobro matičnim sveučilištima, ali i darovitim pojedincima u inozemnim centrima izvrsnosti kao i Hrvatskoj.
 

Vesna Kukavica

       O, Mata, Mata

 
 
        Moj bivši učenik Mata, nešto zbog bijednog materijalnog
        stanja roditelja- čuvara svinja u malom slavonskom selu K.,
        a ponajviše zbog vlastite nemarnosti, nije uspio završiti osmo-
        godišnju školu pa je već sa petnaestak godina radio za nadnicu
        i tako pomagao roditeljima, braći i sestrama da kako-tako
        preživljavaju.      
http://www.nadareljic.com/blago/zivijoblogss0.jpg
        Čim mu se ukazala prilika, Mata je pobjegao u Njemačku. Posla
        je bilo dosta, pogotovo onog teškog, fizičkog, iscrpljujućeg i
        namijenjenog "Gastarbeiterima" bez odgovarajuće školske
        spreme. Tako  je i Mata dobio posao na gradlištu novog trgo-
        vačkog centra u Stuttartu. Tu je radio već godinama. Plaća je
        stizala redovito, ali se pokazalo da nije dovoljna za plaćanje sta-
        narine, režijskih troškova i k tome još i za pomoć koju je redovi-
        to slao svjim roditeljima u hrvatsko selo K.
        Ipak, na nagovor prijatelja, odlučio je iseliti iz sobe (u jednoj 
        baraci) koju je dijelio sa još petoricom "Gastarbeitera".
        Pronašao je jednosobni stan na prvome katu peterokatnice i
        tu se, nakon što  je sa stanodavcem potpisao Ugovor, uselio,
        sretan što će konačno biti sam u sobi. I činilo se da je bio zado-
        voljan i poslom i novim stanom.
        Neprilike sa stanodavcem započele su onoga dana, kada Mata
        nije htio očistiti stepenište, a što je po Kućnome redu morao či-
        niti svaki stanar i to svaka četiri tjedna.
        Ponekad se događalo da Mata pozove veselo društvo koje bi
        do rane zore preglasno pjevaloi -pod utjecajem alkohola-
        narušavalo miran san ostalih stanara u zgradi.
        Sve je to ljutilo vlasnika stana pa bi ponekad i upozorio Matu
        na njegove obveze.  U Mati se rađao prkos, jer gazda je, kako
        je Mata nazivao stanodavca, živio u miru i blagostanju, nije
        morao već u rane sate odlaziti na posao niti brinuti o sutra-
        šnjem danu. Amata je od svoje skromne zarade plaćao visoku
        stanarinu, svaki mjesec roditeljima slao i više nego što je mogao,
        jer se na taj način želio pohvaliti kako se on, Mata, "dobro snašao"  
        u Njemačkoj.
        Nije stoga čudilo što mu mjesečna plaća nije dostajala za podmi-
        rivanje vlastitih potreba.
        Zbog toga je već sredinom svakoga mjeseca za ručak mogao
        kupiti samo jedno pečeno pile, koje bi raspoređivao tako, da
        mu ostane i za večeru. Događalo se da bi od prijateljamorao
        posuditi novac, a koji je pošteno, svakoga prvoga u  jesecu i
        vratio.
        Jednoga kišnoga dana ugledah ga na tramvajskoj postaji.
        Bio je blijed, umoran, u otrcanom kaputu koji je prekrivao
        iasto tako otrcane plave hlače koje su bile utrpane u prljave
        visoke cipele. Riječi nisu bile potrebne, ali na moj upit, kako mu
        je, odgovrio mi je da je prošlu noć proveo spavajući na klupi u
        parku, jer ga je gazda istjero iz stana.
        "A zašto te je istjerao?" - upitah više iz sžaljenja, nego iz znati-
        želje. "Zato što sam u klozet ubacivao pileće kosti, koje su ga
        začepile."
        "O, Mata, Mata, pa zašto si to učinio?"-začuđeno upitah, još
        uvijek ne vjerujući da je to učinio ne znajući što se može desiti.
        A moj Mata samo reče: "Iz inata!"
 

Malkica Dugeč, Stuttgart, 2002.

Završila 16. Međunarodna ljetna škola hrvatskoga jezika i kulture

 
 
Vrbnik na otoku Krku od 3. do 10. srpnja ugostio jeŠestu međunarodnu ljetnu školu hrvatskoga jezika i kulture te poljskoga jezika, koju vodi profesorica dr. sc. Sanja Vulić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, a suorganizatori su Vrbničko kulturno društvo „Frankopan“ i Općina Vrbnik.
Školu su, kao i prošle godine, otvorili Tomislav Božić, predstavnik Vrbničkoga kulturnog društva „Frankopan“ i profesorica Sanja Vulić, te je po otvaranju krenuo svakodnevni nastavni program. Polaznici iz Hrvatske i Bugarske svakoga su dana pohađali osnovni tečaj poljskoga jezika pod vodstvom mag. Agnieszke Rudkowske i kazališnu radionicu koju je vodila redateljica Frana Marija Vranković. Profesorica Vulić za polaznike iz Hrvatske svakoga je dana držala predavanja i vježbe naslovljene Kultura hrvatskoga jezika, dok je doktorandica Lidija Bogović polaznicima iz Bugarske držala jezične vježbe.
 
Profesori sa Sveučilišta u Zagrebu održali su i niz predavanja, koja su počela predavanjem Mediteran i Dalmacija u historiografskim djelima hrvatskih latinista, profesorice Tamare Tvrtković, prodekanice za nastavu Hrvatskih studija. Docentica Viktoria Franić Tomić i profesor Slobodan Prosperov Novak održali su tri predavanja naslovljena Hrvatska književnost u kvarnerskom očištu. Kulturni program ovogodišnje škole bio je posebno bogat te je uključivaoknjiževnu večer s vrbničkom pjesnikinjom Marinkom Matanić Polonijo, prezentaciju e-knjige „Multimedia štroligi“ majstora filma Petra Trinajstića, obilazak Baške i kompleksa nekadašnjega samostana sv. Lucije u Jurandvoru s projekcijom kratkoga dokumentarnog filma o pronalasku i deskripciji Bašćanske ploče, s naglaskom na važnosti i vrijednosti toga spomenika. Kulturni program zaključen je kulturnim jutrom u Vrbniku pod vodstvom Marije Trinajstić Božić. Osobit su dojam na polaznike Škole ostavili vrbnički brevijari, posebice prvi, s kraja XIII. i početka XIV. stoljeća, kojega su također imali mogućnost vidjeti. Slijedio je posjet bogatoj knjižnici obitelji Vitezić, razgledavanje vrbničke etnografske zbirke, glagoljskoga tiskarskoga stroja, Muzeja likovnoga identiteta Vrbnika, Sakralne zbirke Desetinec, frankopanskoga Baćina dvora te župne crkve, zvonika i kapelice sv. Marije. Kako bi upoznali Vrbničku okolicu i s mora, organiziran je i izlet brodicom do uvale Sv. Marak.
 

Sanja Vulić

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1245 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević