Get Adobe Flash player
Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

Ne krene li demografska obnova, Hrvatska će 2030. imati 3,9 milijuna...

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

Mediji imaju moć a Vlada odgovornost     Vijest da...

HUOJ-ov namaz manipulacije

HUOJ-ov namaz manipulacije

Andrej Macana treba otpustiti, prije nego mu dođe...

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

Popis onih koji su u Saboru podržali izglasavanje Zakona o genetski...

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

"Srbi na okup!" na profesorov...

  • Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    Produbljen negativni prirodni prirast stanovništva

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:36
  • Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    Marin Strmota - žrtva krivih savjetnika

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:29
  • HUOJ-ov namaz manipulacije

    HUOJ-ov namaz manipulacije

    četvrtak, 22. veljače 2018. 10:21
  • Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    Ne zaboravimo ovih 90 zastupnika!

    utorak, 20. veljače 2018. 21:58
  • Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    Pupovac olajava Hrvatsku po inozemstvu

    četvrtak, 22. veljače 2018. 16:59

Referendum za slobodnu Vojvodinu 25. rujna 2018. godine

 
 
Što ako većina ne samo građana Srbije već i Vojvodine ne žele široku decentralizaciju, ako ne žele Srbiju kao asimetričnu federaciju? Što ako bi taj proces donio povećanje netrpeljivosti, ako bi se tada i manjine proglasile nelojalnima? Ta će pitanja dakako doći na dnevni red.
http://www.autonomija.info/wp-content/uploads/2008/04/misa-ilic.jpg
Miroslav Ilić
 
Prije nekoliko godina sam bio na tribini na kojoj je u Subotici govorio prof. dr. Miroslav Ilić, koji je ukazao na mogućnost zakonitog načina rješavanja vojvođanskog pitanja putem referenduma. Naime, kako je tada pojasnio, Ustav Srbije regulira i pitanje referenduma i tu bi mogućnost valjalo iskoristiti.
 
Ilić je prije dvije godine objavio svoj govor sa skupa u Novom Sadu na portalu Peščanik u kojem je naveo kako je referendum neophodan te da je secesija od Austrougarske Monarhije bila donesena na dvije skupštine, ali s predstavnicima otprilike 27 % do 30 % građana tadašnje Vojvodine, tj. reprezentima stanovništva slavenskog podrijetla, dok je dvije trećine ostalih pripadalo „neslavenskim“ narodima – Mađarima i Nijemcima. Stoga on navodi potrebu da se stvari iskristaliziraju novim referendumom o autonomiji Vojvodine kako bi se riješio njen degradiran položaj. Ilić navodi: „Uspjeh referenduma u AP Vojvodini i izjašnjavanje njenih građana da ostvare pravo na autonomiju, na ustavom utemeljenu autonomnu pokrajinu, potvrđuje Republici Srbiji pravo na državnost i federalnu transformaciju“. Ilić je za moguć datum održavanja referenduma postavio 25. 9. 2018., točno 100 godina nakon prisajedinjenja Vojvodine Srbiji i Kraljevini SHS.
 
Miroslav Ilić je profesor, liječnik, glazbenik, nestranački društveno i politički angažirani intelektualac, publicist. Njegov žal za institucionaliziranom autonomijom Vojvodine koja bi imala svoj vlastiti Ustav je vapijuća. No, da bi se ta ideja realizirala, potrebno je skupiti puno potpisa. A i rezultat baš i ne mora biti onakvim kakvim ga možda neki žele. Što ako većina ne samo građana Srbije već i Vojvodine ne žele široku decentralizaciju, ako ne žele Srbiju kao asimetričnu federaciju? Što ako bi taj proces donio povećanje netrpeljivosti, ako bi se tada i manjine proglasile nelojalnima? Ta će pitanja dakako doći na dnevni red. Zapravo ona već dolaze.
http://gdb.rferl.org/8431B2A1-1848-4FBE-B1F4-BC3E44DBD352_mw1024_s_n.jpg
U novinama Tabloid je Đorđe Višekruna objavio kako se „zao duh Georga Sorosa, burzanskog mešetara i financijera nenarodnih režima u istočnoj Europi, opet nadvio nad Srbijom“. On navodi kako se kuje plan da se nakon pada Vučićeva režima instaliraju vojvođanski republikanci na čelu s predsjednikom Vojvođanske partije Aleksandrom Odžićem, te se dodaje kako će se pitanje Vojvodine rješavati paralelno s Ukrajinskim. U tom smislu, sadašnja pokrajinska politika je prevaziđena. A kako stvari stoje, i politika Aleksandra Vučića na dulje staze ne izgleda održivom.
 
Vojvođanski Hrvati će dakle opet biti pred izborom s kime graditi partnerstvo, naprednjacima na umoru koje podupiru europski narodnjački blok pomoću HDZ i Fidesza ili s lijevim građanskim decentralističkim pokretom? Ali, pravi zaplet će, vjerujem nastati kada se želje bankara ne budu realizirale u skladu s planovima. Kako je to bivši glavni obavještajac Hrvatske Davor Domazet Lošo uočio, stvari više nisu predvidive, Rusija se uzdiže i odbija napade. Plan za Ukrajinu uopće ne teče prema planu, pa ni eventualni plan za Vojvodinu ne mora biti realan. No, vjerojatno će uskoro doći do novih podjela i sukoba mišljenja, nitko na koncu neće dobiti ništa, samo će sujeta nekih ljudi biti zadovoljena. I onih koji Srbiju brane od manjinaca i vojvođanaca, i onih koji se bore za neku autonomiju ni na nebu ni na zemlji.
 

Nikola Perušić, Hrvatske novine

Zašto ljude lagati? Donosimo kolike su uistinu plaće u Njemačkoj!

 
 
Po hrvatskim internetskim forumima, ali i pojedinim iseljeničkim i domovinskim medijima mogu se pročitati razne besmislene tvrdnje o uvjetima zapošljavanja u Njemačkoj, visini satnice, ali i lakoj i brzoj zaradi i novijim hrvatskim iseljenicima koji su za samo nekoliko mjeseci rada kupili skup automobil ili riješili mnoge goruće probleme. Ne kažemo da nema takvih slučajeva, ali oni su uistinu rijetki.
Donosimo kratku priču i pismo koje govore suprotno.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2015/05/Place2.jpg
– Jedna hrvatska doseljenica je mislila kako za samo dva mjeseca rada u ugostiteljstvu može opremiti vjenčanje svog djeteta. U Mainz je došla iz Trogira, zaposlila se u kuhinji u jednom hrvatskom restoranu. Očekivala je kako će za dva mjeseca zaraditi dovoljno novaca i rješiti problem. Ako se uzme u obzir da je od zarade morala platiti stanarinu, a uz to je išla i plaćala tečaj brzog učenja njemačkog jezika, shvaćate da joj nije moglo ništa ostati. Došla je s besmislenim očekivanjima. Ali se prije toga u Hrvatskoj naslušala tolikih glupih priča i pretjerivanja o lagodnom životu i dobroj plaći u Njemačkoj. A svi znamo da nije tako, ispričala nam je taj slučaj poznanica žene koja je svoje razočaranje doživjela u Mainzu (podatci osobe poznati redakciji). Baš kao i na adrese brojnih katoličkih misija, sportskih klubova i ostalih zajednica, i na adresu naše redakcije dođe svakodnevno podosta upita Hrvata iz domovine koji žele spas od financijskih problema potražiti u tuđini.
 
Izdvajamo još jedno pismo Fenixova čitatelja koje je stiglo na našu adresu a koje prenosimo u cijelosti:
– Na jednom iseljeničkom portalu u Njemačkoj sam pročitao kako je u Njemačkoj sasvim lako doći do posla. I to ne bilo kakvog posla, već onog koji se dobro plaća. Navodno je satnica 31,80 bruto, za koju se za nekoliko mjeseci rada može se kupiti odličan auto, uštedjeti i živjeti pristojno. Možda to netko i može, ali ne može svatko tko odlazi iz Hrvatske ili makar oni koji idu biti fizička radna snaga.
Po struci sam konobar, pa sam preko prijatelja pronašao posao u jednom restoranu u Münchenu. Od doma sam krenuo s velikim očekivanjima. Istina, nisam slušao priče, čitao sam po Internetu kako uspijevaju Hrvati koji odlaze iz domovine. Nisam mislio uspjeti za mjesec-dva dana. Mislio sam kako ću imati posao i pristojno živjeti, nešto zaraditi i možda za godinu, dvije se vratiti kući.
 
Već na prvom poslovnom razgovoru sam vidio da ne će biti baš tako. Plaća nije bila basnoslovna. Bila je, rekao bih, čak i za hrvatske prilike pristojna, a za njemačke, mala. Kao konobar sam mogao zaraditi oko 950 eura neto, a ako iz te cifre izdvojim plaćanje stanarine i ostale životne troškove koji su minimalni, svakome tko živi u Njemačkoj jasno je da ćeš uštedjeti tek toliko da odeš kući u Hrvatsku na par dana, a možeš biti sretan ako ostane tek za povratnu kartu. Mogao bih reći da konobar toliko zaradi i u Hrvatskoj u sezoni ako ima tu sreću da pronađe posao negdje na obali.
 
I nisam zapravo šokiran, već zapanjen pojedinim ljudima iz iseljeništva koji preko medija šire laži velikim plaćama i lakim zaradama. Složio bih se jedino da je u Njemačkoj lakše doći do posla nego u Hrvatskoj, ali ako se izračunaju troškovi u Njemačkoj, zapravo plaća je prosječna za život u Njemačkoj. Ne znam zašto se toliko laže o životu u Njemačkoj. Uživa li netko u tom laganju ili ti mediji samo žele da ih se čita?, završava svoje pismo naš čitatelj kojeg je naljutila objava na jednom drugom portali.
 
Potaknuti njegovim pismom malo smo o iznosima dnevnica u Njemačkoj istražili i uvidjeli da one variraju pokrajine (ispravnije savezne države) do pokrajine, a u prosjeku se kreću od 7,63 pa do 15,61 euro po satu. Možda se to čini još uvijek više nego u Hrvatskoj, ali ne smiju se zaboraviti troškovi života u Njemačkoj koji su kudikamo veći nego u domovini.
 

Marijana Dokoza, www.fenix-magazin.com

Momčad Croatie Villefranche na prvenstvo dolazi s trenerom Dadom Pršom

 
 
Sudionici trećeg po redu Svjetskog prvenstva hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine, koje se ove godine od 27. lipnja do 5. srpnja igra u Zagrebu, dobili su ovih dana pozivnice Hrvatskog nogometni savez, koji je organizator okupljanja najboljih hrvatskih momčadi izvan domovine. Kako doznajemo od Pere Šarića, predsjednika Povjerenstva za hrvatske nogometne klubove izvan domovine, pravo nastupa na Svjetskom prvenstvu hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine, koje se održava svake četvrte godine, izborile su četiri hrvatske momčadi iz Europe te po dvije iz Amerike i Australije. Klubove iz Europe predstavljat će momčadi koje su osajali prva i druga mjesta na zadnja dva Europska prvenstva hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine održanih u Beču i Villefranchu.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2015/05/Pero-Saric-i-Dado-Prso-Foto-Fenix-Magazin-660x330.jpg
Europsko prvenstvo hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine se igra svake druge godine. Prošle godine na prvenstvu koje je igrano u Francuskoj, točnije u Villefrancheu kod Nice, prvo mjesto osvojila je momčad NK Pajde iz švicarskog Möhlin, dok je drugo mjesto osvojila momčad NK Croatia Stuttgart. Na prethodnom prvenstvu održanom u Beču pobjednik je bila momčad Hrvata iz Vojvodine, koja je na EP stigla kao pobjedink prvenstva hrvatske nacionalnih manjine koje žive u drugim zemljama. Druga mjesto u Beču, te plasman na SP, osvojila je momčad Croatie Villefranche iz Francuske.
 
Uz te četiri momčadi, pravo nastupa na SP u Zagrebu izborile su četiri momčadi iz Amerike i Australije. Kanadu predstavlja Croatia Toronto a momčad Crven-bijeli-plavi Chicaga predstavlja hrvatske klubove iz SAD-a. Iz daleke Australije na SP dolaze dvije momčadi koje su bile pobjedici prvenstava odigranih u Australiji. To su momčadi Croatije iz Sydneya i Croatije iz Canbere.
 

www.fenix-magazin.com

Anketa

Činjenica je kako Pupovac sa tri srpska zastupnika ucjenjuje Plenkovića. Hoće li mu Andrej udovoljiti?

Subota, 24/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 886 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević