Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Svibanj je, Marijin mjesec

 
 
Nepregledna mnoštva ljudi nikoga ne bi ostavila ravnodušnim. Čovjek se ne može ne zapitati - zašto? Zašto se to moralo dogoditi hrvatskom narodu? Zašto tolike žrtve?
http://www.ljportal.com/~ljubuski/media/k2/items/cache/c2521bfee169c226099b9168e0b93ff0_L.jpg
Svibanj je. Marijin mjesec. Već neko vrijeme „progoni“ me misao koja mi ne da mira - biti svet. Netko bi se mogao nasmijati, jer predodžba o svecima je toliko kriva da velik broj ljudi smatra da to nije za njih, nego za neke „posebne“, „odabrane“.  Neki koji me poznaju će se nasmijati još više - on da bude svet!, znamo ga mi dobro! Netko bi mogao pomisliti da mi se moralo nešto dogoditi što me izbacilo iz „normale“. A možda će neki pomisliti - ako on želi biti svet, onda to mogu i ja. Svakakve misli izazvat će ova moja želja. Siguran sam. Ali, kako god i što god, svakim sam danom uvjereniji da je to ono čemu trebam težiti i čemu moram podrediti u potpunosti svoj život.
Neki razlog toj želji zasigurno postoji. Zar ne? Jasno. Željeti biti svet znači željeti biti istinski sretan. A zašto ja ne bih bio istinski sretan? Zar to isto i vi ne želite? Zar ne želite u svojim životima osjećati sklad, mir, povjerenje, hrabrost, odlučnost, razboritost, požrtvovnost, ljubav? Zar ne želite osjećati da ste blagoslovljeni, da što god se događa osjećate mir i radost? Vjerujem da to želite. Zapravo, siguran sam. Dakle - i vi želite biti sveti. Pa ako sam ja lud, vjerojatno to ludilo drži i vas.
Netko bi mi sad mogao predbaciti da promičem svetost iz koristi. Netko bi mogao reći da postoje i druge metode dolaska do sreće. Da pojasnim. Ne mislim na svetost kao oblik samopomoći. Biti svet znači samo jedno - slijediti Božju volju. I to ne bilo kojeg Boga, nego Boga Isusa Krista. I potpuno sam uvjeren da čovjek ne može biti istinski sretan bez Tog Boga.
 
Zašto se to moralo dogoditi hrvatskom narodu?
Nastavljam pisati kolumnu u tjednu nakon događaja čije slike su mi još vrlo žive pred očima. Bio sam na 70. obljetnici, komemoraciji blajburške tragedije. Prema podacima austrijske policije okupilo se više od šezdeset tisuća ljudi. Nepregledna mnoštva ljudi nikoga ne bi ostavila ravnodušnim. Čovjek se ne može ne zapitati - zašto? Zašto se to moralo dogoditi hrvatskom narodu? Zašto tolike žrtve?
Svaki odgovor je pogrešan - osim šutnje. Tišine. Molitve. Vapaja za oprostom i uzdaha s oproštenjem. Na Bleiburgu i Jasenovcu, kao dvama mjestima, simbolima apsurdnosti zla, čovjek nema pravo na govore, na ništa osim ponizne šutnje.
Ta mjesta opominju - šuti ti čovječe!, ti kruno Božjeg stvaranja zbog koje Bog osjeća neopisivu bol dok gleda kako u svojoj slobodi umjesto radosti, ljubavi i života odabireš i klanjaš se tami, mržnji i smrti…
A pozvan si biti svet kao što je tvoj Stvoritelj svet! Pozvan si nastaviti stvaranje kao Božje dijete, kao Njegovo omiljelo stvorenje zbog kojeg se nasmiješio tako te je cijeli svemir vidio Božji osmijeh.
Ono što na bilo kojem stratištu smijemo i moramo reći su sljedeće dvije riječi - nikad više…, ponizno kleknuti, zaplakati i usrdno zavapiti Bogu - dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na zemlji, otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla.
Da. Biti svet. Lijepo je biti svet. To čak i nije teško ako se čovjek pouzda u Boga. Zapravo, nema svetosti bez pouzdanja u Boga. Usudite se na trenutak pomisliti - zašto ja ne bih bio svet? Zar je doista to znak slabosti, nekakve zaostalosti? Razmislite. Što biste rekli o čovjeku koji se odlikuje odlučnošću, pravednošću, strpljivošću, mudrošću, sućutnošću, požrtvovnošću, radinošću, iskrenošću, dobrotom…? Zasigurno ne - da je zaostao. A upravo to znači biti svet - to su znakovi, točnije darovi svetosti. Čovjek koji teži svetosti odlikuje se tim darovima.
Netko će reći - pa takve osobine imaju i ljudi koji ne vjeruju u Boga. Istina je. Što samo potvrđuje da je svetost Božji dar i to nezasluženi. I to je veća odgovornost na onima koji su Boga upoznali i odbili Njegov poziv na svetost, odbacili Njegove darove.
Zato budite sveti! Ne bojte se biti sveti!
 

Zvonko Franc, Hrvatske novine

Mjesto plemenitih Hrvata

 
 
U pitomoj ravnici južnog Srijema,
na obali bistre, mirne i široke Save,
Hrtkovci, veliko ušoreno selo drijema,
između slatkih snova i grube jave.
http://www.hkv.hr/images/stories/mjesta_01/vojvodina4.jpg
Od prvih pijetlova i osvita rane zore,
do zalaska sunca i večernjeg znaka,
dlanova grubih, k'o od hrastove kore,
vrijedno rade ruke hrtkovačkih težaka.
 
A nedjeljom, praznikom, za Petrovo,
na Božić, Uskrs ili Sveta Tri Kralja,
raskošno, k'o varoš izgleda selo ovo,
vrijeme je za slavu, odmoriti se valja.
 
Crkva je tad puna ljudi, žena i djece,
u zahvalnost za kruh, vino i zdravlje,
zaboraviti nikad nećemo naše svece,
Isusa mučenika i Svevišnjeg slavlje.
 
Kao ni na to da smo plemeniti Hrvati,
bez obzira na prijetnje razne i progone,
i da ćemo se tim imenom vječno zvati,
dok nam srce kuca i naša zvona zvone.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Tavankut ima vrijedne i sposobne ljude

 
 
Unutar hrvatske zajednice imamo primjer da su dvije subotičke hrvatske udruge zajedno proslavile petu obljetnicu, CroArt od svog osnutka, a HAŠK Zrinjski od obnavljanja djelovanja. Ove hrvatske udruge još jednom su dokazale da su izišle iz okvira amaterizma i da se i s malo novca može kvalitetno organizirati susret pripadnika hrvatskog naroda sa jedne i druge strane granice. Pokazali su da nije potrebno toliko novaca koliko je potrebna suradnja i komunikacija i da je moguće ostvarivanje zajedničkih projekata za prekograničnu suradnju, jer je to najbolji put za jačanje potpore hrvatskoj zajednici u Srbiji. Primjeri neka nam budu nada i poticaj u budućem radu i zajedničkom djelovanju.  
http://www.bogatstvorazlicitosti.net/thumbnail.php?file=donji_tavankut/Clanovi%20HKPD%20Matija%20Gubec%20Tavankut_02.jpg&size=article_medium
Za mjesto obilježavanja pete obljetnice dvije subotičke hrvatske udruge  CroArt i HAŠK Zrinjski su odabrale Tavankut, mjesto koje je kroz povijest bilo i ostalo posebice značajno za Hrvate u Bačkoj. O tome nam govore zapisi u Subotičkoj danici, objavljeni prigodom posvete Hrvatskog seljačkog prosvitnog doma u Tavankutu 1936. godine, koje je, pred oko 10.000 Hrvata, uveličao i dr. Vladko Maček, predsjednik tadašnje Hrvatske seljačke stranke. Tada je, između ostalog, zapisano i sljedeće: Tavankut ko Tavankut, i ovoga puta je pokazao da je kula hrvatstva i da u nacionalnoj stvari uvijek prednjači, te se i ovoga puta naša jedinstvenost pokazala kao toliko puta prije...
 
Tavankut ima vrijedne i sposobne ljude
 
Poslije toliko godina od posjeta dr. Vladka Mačeka Tavankut je i dalje kula hrvatsva no svi znamo da smo sada daleko od zajedništva. Nepobitne su činjenice da u Tavankutu djeluje nova generacija kulturnih djelatnika koji su svojim znanjem poslije desetljeća uspjeli obezbijediti sredsava i svoje mjesto, Tavankut, stavili na turističku mapu Subotice, Vojvodine. U narednom periodu će se pokazati hoće li ovi rezultati dobiti i političku potporu. 
 
Tavankut ima vrijedne i sposobne ljude koji mogu riješiti sami svoje komunalne probleme, pod uvjetom kada bi raspolagali prihodima koji se ostvaruju na njihovom teritoriju od poreza na imovinu, od poreza na dohodak, od administrativnih pristojbi, lokalnih i boravišnih pristojbi i dr. a koji se sada slijevaju u gradsku kasu, gradski proračun. MZ Tavankut nema vododovod, kanalizaciju i izgrađene ceste zbog toga što se u Tavankut najmanje ulagalo, za razliku od Čantavira i Bajmaka.
Kada su u Subotici prije tri godine stranke na vlasti sklapale koalicijski sporazum obvezale su se da će doći do decentralizacije grada. Više godina se vršila promidžbu da Palić, Bajmak, Čantavir treba da dobiju status općine dok Tavankut kao zasebnu općinu nikada nisu spomenuli.              
Zakonom je predviđena mogućnost formiranja gradskih općina pod uvjetom da to područje predstavlja zemljopisno i ekonomski povezan prostor koji posjeduje određen stupanj gospodarskog i društvenog razvoja. U Subotici taj stupanj gospodarskog i društvenog razvoja područja koje omogućava obavljanje poslova gradske općine, odnosno zadovoljavanje potreba od neposrednog interesa, ispunjavaju mnoge mjesne zajednice - a Tavankut sigurno.             
 
Došlo je vrijeme da hrvatska zajednica napravi izborni program u kome će, među ostalim, biti stvaranje općina u mjestima gde Hrvati stoljećima žive kao što je i Tavankut. Te da se pokuša da se za ta mjesta obezbijede financijska i gospodarska ulaganja, a naročito za mjesta koja su tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, po tko zna koji put u povijesti, ponovno podnijela mučeništvo. U posljednjih se nekoliko godina srijemski Hrvati ponovno organiziraju: obnavljaju se i osnivaju nove kulturne, prosvjetne i crkvene udruge s hrvatskim predznakom, politički se i medijski aktiviraju, ali bez gospodarskog ulaganja iz Republike Hrvatske je upitan njihov opstanak.
 
Pozivamo vas da zajedno ispričamo priču
 
Na portalu Neispričane priče (www.neispricaneprice.com) otvorena je sekcija Nepodobni građani sa pričama o proterivanju hrvatskog stanovništva iz Vojvodine tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tijekom projekta Nepodobni građani, koji je realizirao Vojvođanski građanski centar, skupljene su izjave građana koji su protjerani, članova njihovih obitelji, svjedoka samih događaja, aktivista civilnog društva u Srbiji i Hrvatskoj, kao i sudska i arhivska medijska građa iz tog vremena. Vojvođanski građanski centar i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata pozivaju sve koji mogu doprinijeti da ispričamo ovu priču.
 
Neispričane pričesu prvi korak u suočavanju sa prošlošću i očuvanju sjećanja na bitne događaje iz bliske prošlosti u kolektivnoj memoriji stanovništva kao jedan od osnovnih preduvjeta neponavljanja. Nepobitne su činjenice da su u Vojvodini, Srbiji, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme ratova, počinjena kaznena djela protiv pripadnika hrvatske zajednice, i još uvijek počinitelji nisu procesuirani. Dolazilo je do protjerivanja hrvatskog stanovništva iz Srijema, do različitih oblika fizičkih napada na pripadnike ostalih manjinskih zajednica, rezultat čega je promjena strukture stanovništva Vojvodine. Žrtve se nadaju da će jednog dana ta nepravda biti ispravljena, ali ne osvetom, nego istinom, kako se ovakva dešavanja nikada više ne bi ponavljala. Srbija se sprema za pridruživanje europskom društvu i mora se suočiti sa svojim nasljeđem iz svoje prošlosti. Jedno od njih je i protjerivanje ljudi zbog različite nacije ili vjere na svojem teritoriju.
 

Zlatko Ifković, Hrvatske novine, Subotica

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Ponedjeljak, 09/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1302 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević