Get Adobe Flash player
Trojanski konj u referendumskom ruhu

Trojanski konj u referendumskom ruhu

Zašto o promjeni izbornoga zakona u vrijeme izborne...

Referendumska inicijativa ne donosi ništa dobro

Referendumska inicijativa ne donosi ništa dobro

Prilika je propuštena još u vrijeme Jadranke...

Kolinda nema protivnika, ali ima neprijatelja

Kolinda nema protivnika, ali ima neprijatelja

Iz Kolinde zrači nova pojavnost u hrvatskom političkom podneblju, na...

Što je zamjena za referendum? Letva?

Što je zamjena za referendum? Letva?

Nakon Šeksove izjave HDZ gubi glasove...

Srbi su 1991. i hrvatske konje ubijali. Zar ne!?

Srbi su 1991. i hrvatske konje ubijali. Zar ne!?

Sramna šutnja hrvatske političke i vjerske svite u...

  • Trojanski konj u referendumskom ruhu

    Trojanski konj u referendumskom ruhu

    četvrtak, 18. rujan 2014. 09:52
  • Referendumska inicijativa ne donosi ništa dobro

    Referendumska inicijativa ne donosi ništa dobro

    četvrtak, 18. rujan 2014. 11:07
  • Kolinda nema protivnika, ali ima neprijatelja

    Kolinda nema protivnika, ali ima neprijatelja

    četvrtak, 18. rujan 2014. 09:58
  • Što je zamjena za referendum? Letva?

    Što je zamjena za referendum? Letva?

    četvrtak, 18. rujan 2014. 11:32
  • Srbi su 1991. i hrvatske konje ubijali. Zar ne!?

    Srbi su 1991. i hrvatske konje ubijali. Zar ne!?

    srijeda, 17. rujan 2014. 15:23

Talenti, naši talenti

 
 
Naslov koji sam zamislio za ovu kolumnu (najprije zamislim naslov) glasi „Opus Dei“. Ne zbog provokacije niti agitacije nego eto mi palo na pamet dok sam u pauzi posla čitao neke članke s interneta. Moram vam priznati da sam tek sad, u 33-oj godini svog života, po prvi put ozbiljno postavio pitanje Bogu - što Ti Bože zapravo hoćeš od mene? Mislim, pitao sam se ja to često ali ni jednom dosad onako ozbiljno, svjesno, koncentrirano…
http://media.npr.org/programs/fa/features/2005/11/opus_200-89e8354caca4c513f53c7be260376ef2e376055f-s6-c30.jpg
Što Ti želiš Bože od mene? Postavio sam si to pitanje čitajući Isusovu prispodobu o talentima: „Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva, stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.
 
Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ’Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ’Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj s dva talenta te reče: ’Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ’Valjaš slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga’.
 
A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ’Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se, stoga odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ’Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom’.
 
’Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’“ (Mt 25,14-30) Kako sad ovo razumjeti? Tko sam ja u ovoj priči? Tko ste vi u toj prispodobi? Razmišljate li sad o talentima koje imate? Pjevanje, matematika, glazba, šport, informatika, strani jezici, slikarstvo…? Uviđate li problem? Ne možemo svi biti najbolji. Na svijetu žive milijuni iznimno talentiranih ljudi, ali samo neki uspijevaju razviti te talente. Što je s onim siromašnim klincima iz brazilskih favela koji nikad ne uspiju potpisati ugovor s Barcelonom i najčešće završe na marginama društva? A Bog im je dao tako divan dar i smisao za nogomet? Hoće li Bog njih na kraju osuditi? Izbaciti van u tamu gdje će biti plač i škrgut zubi?
 
Razmišljam tako i o sebi. Kao i svakom čovjeku, i meni je Bog dao puno lijepih darova. Čuo sam to i od drugih, ali, hoće li me na kraju Gospodar vječnosti istjerati iz svoga Doma, jer povjereni talent nisam umnožio, bez obzira imao ili ne imao prilike? Ako ste sa mnom zaključili da talenti na koje obično mislimo kad spomenemo tu riječ nisu ti na koje se odnosi Isusova prispodoba, onda treba tražiti neki drugi odgovor. Odgovor daje Isus odmah u nastavku Matejeva Evanđelja kad govori o posljednjem sudu. (Potražite sami, Mt 25, 31-46.)
 
Talenti koje Bog povjerava čovjeku, nisu ljudske sposobnosti same po sebi, nego je riječ o duhovnim darovima, o putu posvećenja kojeg Učitelj postavlja pred svakog čovjeka i tijekom kojega nam se otkriva posvećujući nas svojom Milošću. U tom Božjem otkrivanju čovjeku, i tom putu posvećivanja djelovanjem Božjega Duha, Bog čovjeku otkriva duhovne darove koje mu je već dao i koje mu daje. Bog mu otkriva svoju volju. Ponekad je to vrlo jednostavno kroz glas savjesti kad vas nuka da učinite neko djelo milosrđa bližnjemu, a ponekad nam doista treba dugo vrijeme da bismo shvatili zašto baš tako, zašto nam se život usmjerava u pravcu koji nam se čini posve nelogičnim. Što to ti Bože želiš od mene? - pitanje je koje stoji na početku svakog obraćenja. Odgovor na njega potpuno mijenja čovjeka, njegov život u potpunosti. I zato se bojimo. Zato strah. Zato ona zmijina sumnja u nama - a što ako Bog „upropasti“ naše ulaganje? „Riješimo“ li se tog straha (pratit će nas cijeloga života) zakoračit ćemo u uistinu veličanstven svijet duhovnog putovanja u kojem je moguće „riječju brda pomicati“, jer Bog kad daje, ne škrtari. Daje u izobilju onima koji se usude vjerovati Mu. Ne postoji to što Bog nije u stanju dati čovjeku koji mu povjeruje.
 
Nerazvijeni talenti kao kušnja
 
No, vratimo se još malo talentima, ljudskim sposobnostima. Ti darovi, ako ih imamo priliku i mogućnost razviti, samo su sredstvo duhovnog posvećivanja. Razvijanjem njih, u mogućnosti smo darove Duha svjedočiti drugima i tako se staviti Bogu na raspolaganje u Njegovoj želji da se svaki čovjek spasi i vrati u Očev Dom. Oni pak pojedinci, koji ih neće biti u prilici razviti, jer im to materijalne mogućnosti ne omogućavaju, ne bi se smjeli grozničavo brinuti ili dopustiti da ih neostvarene ambicije razore iznutra. Naprotiv, i kad uvidimo da nećemo u svom životnom hodu uspjeti realizirati svoje sposobnosti, moramo biti svjesni da je jedini ispravni put to prihvatiti kao kušnju, jer Bog nikad ne zatvara i prozore i vrata. Upravo suprotno, ako su nam vrata zatvorena, Bog nas čeka na prozoru i nudi nove darove.
 
Zamislite vrhunskog športaša koji doživi tešku nezgodu. Nije tako rijedak slučaj. Ima dva izbora - ili se prepustiti očaju koji će ga uništiti, ili tu nesreću prihvatiti strpljivo poput Joba. Jer Bog nikad ne dopušta da Onaj koji vjeruje u Njega propadne. Naprotiv. Čvrsto staje u obranu čovjeka pred Tužiteljem i sve izvodi na dobro. On ima zadnju riječ u svakoj povijesti - kako pojedinca tako i cijelog čovječanstva. Zar nam nisu poznati primjeri športaša koji su nakon doživljene nesreće otkrili posve novi svijet u kojem su se ostvarili još više nego bi to ikad mogli da im se nije dogodila nesreća i onemogućila ih u športskoj karijeri?
 
Na kraju, Bog uistinu često ostaje nerazumljiv u kategorijama ljudskog logičkog promišljanja, no zar nije tako u svakom odnosu između oca i djeteta? Koliko puta ste vi, koji ste roditelji, morali objašnjavati svojoj djeci zašto nešto nije tako i mora biti onako? Mnogo puta. Zamislite onda koliko je više Bog strpljiv s nama? Kolika to mora biti ljubav da nekoga uporno voliš, a ničim to nije zaslužio. Božja je logika po tom pitanju nama ljudima neshvatljiva, ali ne bismo je smjeli ignorirati. Ne bismo smjeli poput onog trećeg sluge zakopati poziv na svetost koju Bog upućuje svakom čovjeku: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,48). Temeljno je povjerenje. Vjerujem li ja doista da Bog jest i vjerujem li Mu da On zna najbolje što je za mene dobro? O odgovoru na ovo pitanje, usuđujem se zaključiti, ovisi naše spasenje, naš sretan život.
 
P. S. Fascinira me situacija iz Evanđelja kad Isus s pet kruhova i dvije ribice nahrani tisuće ljudi. Zamislite da dječak koji je imao taj gablec, nije istog htio predati apostolima? Pojeo bi ga u skrovitosti, utažio glad i to je to. No, davši taj svoj skromni gablec Isusu, nahranio je sebe, ali i tisuće drugih i upisao se u vječnost. Bogu ništa nije nemoguće. Doista. Tako mali i neznatni niste da Bog od Vas ne bi mogao učiniti besmrtnike. Samo mu treba reći - DA. Sve ostalo će On učiniti. Ako Vam se i čini nemogućim - vjerujte, Božja maštovitost ne pozna granice. Kako odlazim u inozemstvo na jedan duži put i vrijeme, uzet ću pauzu od pisanja za Hrvatske novine. Hvala svima koji ste čitali moja pisanja i zajedno sa mnom tražili odgovor na pitanje - Da nisam ja, Gospodine? Nadam se da ste ga našli. Odgovor je - Da, ti! Baš ti si Opus Dei - Božje Djelo, Njegovo ljubljeno dijete koje voli bezuvjetnom ljubavlju!
 

Zvonko Franc, Hrvatske novine

Godinu dana mjesečnika Hrvatske novine

 
 
Gašenje mjesečnika ovakvoga formata kakav je mjesečnik Hrvatske novine  bilo bi pogubno za demokratsku i slobodnomisleću hrvatsku zajednicu na ovim prostorima
http://nezavisni.hr/wp-content/uploads/2014/08/Hrvatske-novine.jpg
Velike face pokušavaju ekonomski uništiti mjesečnik Hrvatske novine
 
Neosporne su činjenice da su hrvatske tiskovine u različitim periodima bile zabranjivane i obnavljane. Tomu je osim vlasti pridonosila i politička elite vojvođanskih Hrvata. Pojedinci su to provodili iz osobnih interesa ili zbog toga što uredništvo novina nije prihvatalo da bude pod njihovim utjecajem. Slična je sudbine i „mjesečnika Hrvatske novine“ iz Subotice koji se pokušava ekonomski oslabjeti.
 
Mjesečnik Hrvatske novine je nezavisni medij koji je od osnutka pokrenuo mnoga bitna pitanja za hrvatsku zajednicu unutar Srbije. Zar smo trebali šutjeti o nepoštovanju prava pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, o posljedicama asimilacije kroz posljednjih 100 godina, a naročito zadnjih 20 godina, o sprječavanju daljnjeg nestanka i nipodaštavanja Hrvata na ovim prostorima. Zar smo trebali šutjeti o neprimjerenom ponašanju naših Hrvata koji misle da su na vrhuncu moći i da su nedodirivi i vječni.Zar smo trebali šutjeti da vijećnica Hrvatskog nacionalnog vijeća Josipa Ivanković, koja je jedno vrijeme sebe nazivala predsjednicom ogranka Matice hrvatske u Subotici, glasovala protiv prijedloga da Naco Zelić dobije priznanje Počasni građanin Subotice, da je glasovala  u komisiji za dodjelu sredstava za kulturu grada Subotice da HKC „Bunjevačko kolo“ ne dobije sredstva.
 
Zar smo trebali šutjeti da predsjednik Izvršnog odbora HNV-a Darko Sarić Lukendić glasuje i potiče druge da glasuju da udruge sa hrvatskom nacionalnom odrednicom ne dobiju sredstva na natječajima kod općina, gradova, pokrajinskih tajništava, republičkih ministarstava. Zar smo trebali šutjeti  da predstavnici Hrvata u Srbiji nisu za vrijeme svojih mandata podnijeli zahtjev institucijama Republike Srbije za rješavanje političkih prava Hrvata u Srbijii podnijeli zakon o posebnoj izbornoj jedinici za Hrvate u Srbiji i nisu bili voljni da iznesu  slučajeve kršenja prava Hrvata pred međunarodnu zajednicu. Zar smo trebali šutjeti da gradonačelnik Jenő Maglai obilazi javno-komunalna poduzeća da bi se informirao o njihovom financijskom stanju, kao da stranka čiji je on član ne obnaša vlast dvadeset dvije godine u ovom gradu.
 
Zar smo trebali šutjeti da smo prekomponiranjem vlasti u Subotici ponovno poniženi budući da su Hrvati poslije dvadeset godina izgubili mjesto dogradonačelnika, a uz to da se nije poštovalo pravilo da se tri funkcije (gradonačelnik, dogradonačelnik, predsjednik Skupštine grada) dijele između pripadnika srpske, mađarske i hrvatske nacionalnosti. Zar smo trebali šutjeti da u Subotici, prilikom zapošljavanja, hrvatski jezik nije ravnopravan sa mađarskim, što daje za pravo onima koji tvrde da DSHV služi samo kao ukras u vladajućoj koaliciji i nastavak je ponižavanja stranke DSHV-a, na koje su oni pristali prilikom prekomponiranja vlasti u Subotici.

Zar smo trebali šutjeti da HNV prilikom povređivanja Davora Pašalića novinara i urednika agencije FoNeT nije reagirao, za razliku od događaja kada je kamenom bio razbijen prozor na zgradi zastupničkog tijela Hrvata u Srbiji, HNV-a i kada su bili ispisani grafiti na zgradu DSHV-a, kada se HNV oglasio i tražio intervenciju nadležnih organa! Zar smo trebali šutjeti da nije srazmjerno podijeljen novac iz proračuna HNV-a na sve udruge za obavljanje djelatnosti i da HNV nije postao pravi hrvatski dom, dom svih hrvatskih udruga.
 
Hvala velikim facama
 
Želimo se zahvaliti predsjedniku Izvršnog odbora HNV-a Darku Sariću Lukendiću što godinu dana nije stavio zamolbu za pomoć mjesečniku Hvratske novine na sjednicu HNV-a i što je davao negativno mišljenje o mjesečniku Hrvatske novine prilikom natječaja kod gradskih i pokrajinskih tijela. Želimo se zahvaliti gradu Subotici, povjerenstvu za dodjelu sredstava u području javnog informiranja, gradonačelniku Jenő Maglai što na natječaju za financiranje ili sufinanciranje programa odnosno projekata u području javnoga informiranja  j e d i n o mjesečnikuHrvatske novine nisu dodijelili sredstva. Želimo se zahvaliti pokrajinskom tajniku za kulturu i javno informiranje Slaviši Grujiću što na dva natječaja kod pokrajinskog tajništva za kulturu i informiranje mjesečniku Hrvatske novine nisu dodijelili sredstva. Želimo se zahvaliti pokrajinskom tajništvu za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice što na dva natječaja kod pokrajinskog tajništva za kulturu i informiranje mjesečniku Hrvatske novine nisu dodijelili sredstva.
 
Godinu dana mjesečnika Hrvatske novine
 
Sadašnja politička elita prima veće honorare od hrvatskih institucija, dio članova DSHV-a prima veće honorare od HNV-a i od NIU „Hrvatska riječ“ nego li što „mjesečnik Hrvatske novine“ dobiva dotaciju od hrvatskih institucija u Srbiji.  Izdali smo 11 brojeva, a u pripemi je i 12 broj mjesečnika, sve na osobnoj opremi i bez financijske potpore od hrvatskih institucija iz Srbije. Nismo tražili od HNV-a, grada Subotice, pokrajinskog tajništva za kulturu i informiranje i pokrajinskog tajništva za obrazovanje, upravu i nacionalne zajednice ono što nam ne pripada i što drugi mediji i tiskovine ne dobivaju. Samo smo tražili ravnopravan odnos.
 
Proletjela je prva godina od kako je tiskan prvi broj našeg mjesečnika u kojem su objavljivane, između ostalih, i teme koje se nisu usuđivali objavljivati drugi mediji na hrvatskom jeziku u zemlji. Nismo i ne želimo biti konkurenti ni jednom mediju koji izlazi na hrvatskom jeziku, ali ćemo ako naša politička elita bude dijelila udruge i pripadnike naše zajednice na one prvog i drugog reda i u narednom periodu pisati. Uvijek postoje humani ljudi, pripadnici naše zajednice koji su spremni pružiti potporu i zato još postoji nada da naš mjesečnik neće doživjeti sudbinu poput  „Žiga“ i ostalih glasila na hrvatskom jeziku koji su prestali s izlaženjem. Postoji i nada da će politička elita uvidjeti da hrvatski mediji moraju biti slobodnomisleći zbog sveopćeg razvoja hrvatske zajednice na ovim prostorima. Bi li prestanak izlaženja mjesečnika Hrvatske novine predstavljao kulturnu sramotu naše zajednice i bi li time pobijediti oni koji su spremno i svesrdno pomagali da ne dođe do nastavka izlaženja ovog hrvatskog glasila, vrijeme će pokazati.
 

Hrvatske novine vijesti

Nema više seoske idile

 
 
Svakodnevno nam naši roditelji i stariji govore kako je baš ta njihova mladost, baš to vrijeme njihovog sazrijevanja, tjeranje gusaka štapom po prašnjavome seoskom šoru bilo daleko ljepše i humanije od ovog danas kako mladi žive. Seoska idila nekadašnjeg života, danas većini nezamisliva kao ideal življenja. Život bez struje, pravljenje kruha svojim rukama, seoska okupljanja mladih prošlog doba objasnit će nam i opravdavati socijalizacijom mladih tog vremena. Svakom čovjeku je svoje vrijeme uvijek najljepše i bolje od bilo kog drugog nebitno iz koje epohe bilo.
http://www.hrvatiizvanrh.hr/slike/27052013_8321782266.jpg
Kretanjem svijeta i napretka danas slanjem e-mailova, SMS-ova i međusobnim lajkanjem fotografija mi smo taj čin društvene socijalizacije ispunili u par minuta iz svoje sobe još uvijek krmeljivi i neočešljani bez višesatnih priprema odjeće, šlingeraja, te čekanja ispred crkve kraj mise i višekilometarskih štrapacirunga da bi međusobno prodivanili koju riječ. Nakon tolikih prijeđenih kilometara i divana ipak je dosta stvari ostalo nedorečeno. Ako je prošlost bila toliko lijepa i dobra zašto je sadašnjost ovako ruinirana, a budućnost mračna?!
 
Patriotizam na baterije
 
Već je jasan trend smanjenja i nestajanja hrvatske zajednice u Vojvodini, što slabim priraštajem, a što zbog političkog progona, asimilacije i migracije. Što je točno razlog bježanja Hrvata i asimilacije u drugu narodnost? Jesu li ti famozni ekonomski razlozi? Opće politički, kada vam i sam predsjednik republike kaže kako se ubuduće trebate deklarirati i tko ste u stvari i kome pripadate a da to do sada niste ni znali? Ili lokalne politike kada ti neki novodošli đilkoš, obično na nekoj maloj državnoj funkciji (na koju je postavljen zbog toga što je ugrožen), objasni zašto ti nije mjesto ovdje, jer su tvoji otjerali njega, i još obično nekoliko budalaština o svetim zemljama kao prilog iznijetoj disertaciji.  
 
Kako mladi Hrvati u Vojvodini danas organiziraju svoj život i prilagođavaju se svojim vršnjacima drugih narodnosti, postoji li još uvijek među narodima ta čuvena vojvođanska tolerancija ili su se javile druge alternative? Kroz cijelu povijest Vojvodine postojale su udruge različitog karaktera koje su okupljale i poticale djelovanje Hrvata u Vojvodini. Danas te udruge diljem Vojvodine djeluju sa prefiksom kulturne organizacije. Gotovo sve udruge podijeljene su u sekcije, svaka ima korsku, pjesničku, folklornu, kazališnu, književnu, a one razvijenije i aktivnije čak i sportsku (naravno samo nogometnu).  Nudi se mladim Hrvatima niz aktivnosti pod uvjetom da imaju neki od traženih talenata, a za one koji ne znaju pjevati i glumiti postoji opcija političkog angažiranja gdje se do beskraja mogu žaliti na svoj položaj i odnos matične države prema njima i kriviti ih što se i njihovi stihovi nisu našli u kakvom godišnjem izdanju pučanske lirike. 
 
Promatrajući sve ove aktivnosti i mogućnosti date svakom mladom Hrvatu u Vojvodini možemo se ponositi tim sklopom talenata kojim je ova mladež nadahnuta, svim tim pobjedama lokalnog karaktera, a nerijetko i međusobnog samoodlikovanja. Ukoliko bi član kulturno‑umjetničkog društva htio prezentirati svoj talent južnije od Subotice za taj pothvat bi mu ipak trebao kakav pancir ispod narodne nošnje ako taj događaj nije u zatvorenom prostoru za koji se sazna tri dana poslije da je održan. Unatoč što na prvi pogled sve vrvi od mladih obično se njihovo mišljenje i ne čuje često, najglasnije su već formirane osobe, osobe u zrelijim godinama koji žele nešto promijeniti dok ovi mladi tancuju u nekoj mjesnoj zajednici ili domu, i onih kojima vrištanje po medijima za ostvarivanje prava predstavlja hobi.
http://www.zagrebinfo.hr/wp-content/uploads/2014/04/Bunjevci_04_salas_sumedija.rs_.jpg
Zašto mladog, zdravog i nadasve talentiranog ne interesira aktivnije sudjelovanje u unaprjeđenju svoje zajednice? Možda zato što nema volje ni snage boriti se i gurati sa starom „elitom“ koja ipak najbolje radi svoj posao i koja mlade uvjerava da ovdje ipak dobro žive i kako je status Hrvata zadovoljavajuću (samo nije jasno je li „zadovoljavajuće“ to ako je elita od pet ljudi koji vise o državnoj sisi zadovoljna, a onih ostalih četrdeset tisuća nitko i ne pita). Možda kad se izigra i shvati da je Hrvatska dosta šira od dva salaša u Bačkoj, dobije stipendiju i ode u maticu, jer mu onda u Hrvatskoj isto dođe bio zadovoljan ili ne, nitko više i ne ferma. Izgleda je bezbolnije biti i u nezavidnom položaju u Hrvatskoj nego da ti u Vojvodini neka baba govori kako je tebi ipak ovdje dobro, a da to sam i ne znaš jer joj u nekom njezinom uvrnutom univerzumu ipak i trebaš kao podatak i broj da bi nastavila ne raditi za dvije plaće, jer Bože, pa kako će braniti interese Hrvata ako ta interesna grupa ode sva za Hrvatsku ?! Naravno i nakon svakog prebrojavanja, kad svi tjedan dana žive u šoku kako smo se uspjeli za nekoliko godina toliko oduzeti, ta frapantna elitna baba će suze liti kako su mladi otišli trbuhom za kruhom iz svoje kuće šuteći kako im je baš ona elitno taj kruh i otela iz ruku sve lupajući po prstima!
 
Nisu svi obdareni, dovoljno inteligentni i dovoljno sretni okrenuti se i pobjeći od te hrvatske elitne dogme u Vojvodini. Što će čovjek, običan čovjek koji već galopira od svoje mladosti uraditi? Živjeti i dalje u toj svojoj „tolerantnoj“ Vojvodini? Vjerojatno će sa svojim srpskim susjedom piti pivo pred seoskom oronulom trgovinom i divaniti o toleranciji u Vojvodini i kako se tu uvijek susjed poštivao i volio. Kako je tu uvijek postojao suživot i razumijevanje unatoč tome što su malo jedni druge bacali u Dunav, pa onda imali delux logore za švapske susjede, te podjela lunch paketa serije „sendvič devedesete“ Hrvatima. Pored svih povijesnih činjenica moglo bi se pomisliti da se netko baš morbidno zabavljao kada je sve narode spojio u Vojvodini gdje i dalje ljudi vjeruju da žive u nekoj dobrosusjedskoj mazohističkoj ljubavi.                            
 
Možda se najbolje isključiti od svih izvora političko‑društvenih informatora, jer jeftinije su nekoliko tura pića pred dućanom od liječenja post efekata nacionalnog informiranja.  
 

Mihael Ilić, Hrvatske novine

Anketa

Je li trebalo baš sada - uoči izbora za predsjednika države - raspisivati referendum o izborima?

Subota, 20/09/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 288 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević