Get Adobe Flash player
Gubernatorska nedosljednost

Gubernatorska nedosljednost

Sastanak sa četnikom Vučićem je izdaja hrvatskih...

Papir je trebalo potpisati na mjestu pokolja

Papir je trebalo potpisati na mjestu pokolja

Deklaraciju pantovčačkom magarcu o rep     Most....

Novo ruho starog Dana ustanka

Novo ruho starog Dana ustanka

Partizani su 22. lipnja 1941. 'ustali' kako bi pokazali svoju...

Fenomen Karamarko

Fenomen Karamarko

Jesen stiže dunjo moja     Slučaj gorke političke, a...

Jesu li Crkvu preuzeli lijevi kadrovi?

Jesu li Crkvu preuzeli lijevi kadrovi?

Kakva nas budućnost očekuje u ovoj konstelaciji triju...

  • Gubernatorska nedosljednost

    Gubernatorska nedosljednost

    četvrtak, 23. lipnja 2016. 12:44
  • Papir je trebalo potpisati na mjestu pokolja

    Papir je trebalo potpisati na mjestu pokolja

    četvrtak, 23. lipnja 2016. 12:38
  • Novo ruho starog Dana ustanka

    Novo ruho starog Dana ustanka

    četvrtak, 23. lipnja 2016. 12:31
  • Fenomen Karamarko

    Fenomen Karamarko

    četvrtak, 23. lipnja 2016. 12:28
  • Jesu li Crkvu preuzeli lijevi kadrovi?

    Jesu li Crkvu preuzeli lijevi kadrovi?

    četvrtak, 23. lipnja 2016. 12:23

Hrvati imaju svog predstavnika u srbijanskom parlamentu

 
 
U Srbiji su potkraj travnja održani izvanredni parlamentarni, pokrajinski i redovni lokalni izbori. O njihovu ishodu, o izazovima pred kojima se nakon njih našla tamošnja hrvatska zajednica i o drugim aktualnim temama vezanim uz Hrvate u Srbiji govori Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata iz Vojvodine (DSHV) i predstavnik Hrvata u parlamentu Republike Srbije.
http://www.hrt.hr/media/tt_news/tomislav_03.jpg.688x388_q85_crop_upscale.jpg
• Gospodine Žigmanov, što je potaknulo ravnatelja ključne profesionalne kulturne ustanove Hrvata u Vojvodini i poznatog publicista da postane lider jedine hrvatske parlamentarne političke stranke u Republici Srbiji?
- U užem smislu, dva su momenta bila odlučujuća – najavljeno odstupanje predsjednika DSHV-a Petra Kuntića i spremnost prijašnjega vodstva da prihvati moju kandidaturu. Na taj način je osiguran institucionalno primjeren i proceduralno prihvatljiv izbor novoga predsjednika. S druge strane, razlozi koji su me nukali okupljali su se oko činjenice da gotovo nije bilo drugih osoba spremnih za prihvat tako odgovorne, zahtjevne, ali i rizične pozicije. Dakle, nije da mi manjka obveza, napose onih u Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata i oko kulture Hrvata u Vojvodini, no bio bih, vjerujem, sebičan kada bih odbio ovu priliku. Inače, politika mi nije toliko strana – dvadesetak godina sam aktivni promatrač i njezin tumač, s time da mi je najveća pozornost bila usmjerena na manjinsku problematiku u Srbiji, a napose na društveni položaj hrvatske zajednice, tako da i glede „predmeta posla“ neka minimalna navezanost postoji.
 
 • S kakvim programom je DSHV izašao na izbore? Je li se u nastojanjima štogod promijenilo u odnosu na istupanja prijašnjeg vodstva DSHV-a?
- Okosnica predizbornoga programa DSHV-a čini zalaganje za sudjelovanje ovdašnjih Hrvata u procesima donošenja odluka kako bismo izborili „jednakost, dostojanstvo i ravnopravnost Hrvata u Vojvodini, to jest Srbiji“, i u tom se smislu nije ništa bitno promijenilo. Promjena se može vidjeti u razradi i obrazloženju toga temeljnog zahtjeva, u vidu isticanja borbe za „jednake mogućnosti za sudjelovanje u javnome životu; razmjernu zastupljenost u državnim institucijama i javnim ustanovama; kvalitetne uvjete i razvijenu komunalnu infrastrukturu u naseljima u kojima Hrvati žive; dostojan život od vlastitoga rada, napose u poljoprivredi i poduzetništvu; prestanak politika isključivanja i prešućivanja – ne želimo biti objekti diskriminacije; stvarnu jednakost s drugim nacionalnim zajednicama kada je riječ o manjinskim pravima“. Promjene su bile vidljive i na planu prenošenja i diseminacije poruka – osim klasičnih, koristili smo po prvi puta i društvene mreže u predizbornoj promidžbi, napose Facebook. Osim toga, i nakon izobra redovito stavljam objave i na Twitter ne bih li javnost više senzibilizirao za položaj u kojemu se nalazi hrvatska manjinska zajednica u Republici Srbiji (https://twitter.com/zigmanov).
 
• U predizbornoj kampanji dosta ste izlazili na teren, osluškivali mišljenje ljudi, dogovarali se. Je li to pridonijelo jačanju veze i suradnje među Hrvatima u Srijemu, Bačkoj i Banatu na putu poboljšanja položaja hrvatske zajednice u Republici Srbiji?
- Da, obišao sam dosta mjesta i u Bačkoj i u Srijemu – bilo je uistinu naporno. Razgovarao sam i s puno ljudi – situacija nije vesela, ali ni tužna. Jedan broj ljudi je zasićen politikom, umorni su, nema više žara za angažmanom glede „hrvatskih pravica“... Istodobno, ima još uvijek ljudi koji žele dati svoj doprinos, vlastitim konkretnim djelovanjem, boljitku svojega naroda. Pomno sam slušao i pritužbe i prijedloge od strane brojnih sugovornika – puno toga je dobroga predloženo, ali su poneke pritužbe zabrinjavajuće, osobito kada je riječ o diskriminaciji Hrvata. Najveći izazov će mi biti osnažiti kohezijske čimbenike unutar hrvatske zajednice i nanovo uspostaviti povjerenje hrvatskoga naroda u DSHV.
 
• Na izbore, kako državne tako i lokalne, ponovno ste izašli u koaliciji sa Demokratskom strankom (DS). Zašto?
- Nekoliko je razloga. Kao prvo, riječ je o stranci čija su programska načela dosta slična DSHV-u. Drugo, povijest suradnje s republičkim i pokrajinskim vladama koje je predvodila DS može se, na temelju beneficija po Hrvate, ocijeniti pozitivnim. Konkretno, sva manjinska institucionalna infrastruktura kao i skoro sve ostvarivanje manjinskih prava u institucijama javne uprave izravne su posljedice vladavine demokrata. Naravno, ovim ne želim reći kako je suradnja DSHV-a s njima bila idilična, već sam htio sumarnoprikazati ono što je u posljednjih petnaest godina postignuto. Treće, DS je u svojoj predizbornoj ponudi dala najbolje pozicije na izbornim listama – dobili smo prolazna mjesta i za republičku i za pokrajinsku skupštinu, što je za DSHV bilo i više nego važan uvjet, za razliku od koalicije na čijem su čelu bili Boris Tadić, Čedomir Jovanović i Nenad Čanak. Na koncu, ali ne i najmanje važno, druge stranke ili savezi nisu DSHV ni zvali na razgovore.
 
Hrvati u Srbiji nisu poželjni politički partneri
 
• Srpska napredna stranka (SNS) koalirala je s jednom bošnjačkom strankom i strankom zajednice Bunjevaca, koji niječu hrvatsku pripadnost – Savezom bačkih Bunjevaca. Jesu li i Hrvati bili u prilici da im SNS ili neka druga velika srpska stranka ponudi suradnju?
- Ne, nama nitko nije tako što nudio! DSHV nema nikakvu formalnu komunikaciju s vodstvom SNS-a još od osnutka 2008. godine. Isto vrijedi i za Socijalističku partiju Srbije. Za Srpsku radikalnu stranku ne vrijedi trošiti ni riječi. Znate, Hrvati u Srbiji ipak imaju jedan važan specifikum – oni nisu poželjni politički partneri, jer DSHV kontinuirano inzistira na memoriranju zločina u Srijemu 1990-ih, bez kompromisa traži ravnopravni status za pripadnike svoje zajednice, ne pristaje na simulacije u rješavanju problema hrvatske zajednice, dosljedno se zalaže za dostojanstvo Hrvata u srbijanskome društvu… Promatrano iz tih vizura, spremnost DS-a da predizborno koalira s DSHV-om i više je nego pohvalna, jer je to u Srbiji donosi i rizik u suradnji.
 
• U jeku predizobrne kampanje i u godini kada je okrugla 25. obljetnica progona vojvođanskih Hrvata na slobodu je pušten Vojislav Šešelj čija je Srpska radiklana stranka uspjela na ovim izborima ući u srbijanski parlament. Kako će i hoće li se to dodatno odraziti na položaj Hrvata u Srbiji?
- Naravno da hoće i to na negativni način. S jedne strane, Vojislav Šešelj će nastaviti svoje političko djelovanje, djelovanje koje ima snažne antihrvatske sadržaje, što će onda uvjetovati povećanje straha među vojvođanskim Hrvatima. S druge strane, vjerojatno će doći do „oslobađanja ventila“ kod dijela članstva i simpatizera njegove stranke, što za posljedicu može imati i povećanje broja etnički motiviranih incidenata. Na verbalnom planu, to se već događa na društvenim mrežama. Brine i to što reakcije na tako što izostaju. Sve će navedeno biti osnaženo njegovim djelovanje u republičkoj Skupštini, gdje ću i ja s njim dijeliti iste klupe!?
 
• Na ovim izborima, izborni prag prešla je još jedna radikalna koalicija, riječ je o Demokratskoj srpskoj stranci i ekstremno desničarskoj dosad vanparlamentarnoj političkoj stranci DVERI. Koliko je to pokazatelj raspoloženja Republike Srbije prema Hrvatima?
- Ne mogu točno odgovoriti na Vaše pitanje. Tim prije, jer oni, za razliku od drugih, u predizbornoj kampanji nisu iznosili stajališta koja su bila usmjerena prema Hrvatima. Oni su se više bavili kritikom europskih integracija Srbije, „sluganskim“ odnosom dosadašnje vlasti prema Kosovu, te ukazivanjem na važnost veza s Rusijom. Naravno, to ne znači da se u određenom trenutku nekakva antihrvatska stajališta neće od strane njih i pojaviti… U svakom slučaju, s velikom pozornošću pratimo događaje i procese na toj sceni.
 
Osnaženo antihrvatsko raspoloženje u srbijanskoj javnosti
 
• Možete li približiti čitatelju atmosferu u kakvoj se vodila predizborna kampanja i u kakvoj dalje treba djelovati?
- Kao prvo treba navesti višemjesečno osnaženo antihrvatsko raspoloženje u srbijanskoj javnosti. Tomu je pridonijelo nekoliko važnih događaja – najprije, izbori u Hrvatskoj i izostanak pozitivnih konotacija u srbijanskoj javnosti glede rezultata istih, uz isticanje „predestinirane“ štetnosti istih po Srbe u Hrvatskoj. Zatim se posve negativno gledalo na najavljenu beatifikaciju Alojzija Stepinca, a poduzimani koraci protivljenja od strane najviših dužnosnika ne samo Srpske pravoslavne crkve već i države Srbije bili su praćeni klasičnim obrascima bacanja ljage na Stepinca ali i Katoličku Crkvu. Slučaj prebijanja fra Josipa Špehara u Baču u veljači može se promatrati i u tim kontekstima. U posljednjih mjesec dana kampanje uslijedila je oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju, Hrvatska „blokada“ otvaranja poglavlja 23 te obilježavanje 75 godina od osnutka Nezavisne Države Hrvatske u Beogradu. Riječju, od antihrvatskih stajališta, koja se nisu čula još od početka 1990-ih, i negativnih označitelja uz ono „hrvatsko“ gotovo se nije moglo živjeti. U takvim su se uvjetima, jasno je, među ovdašnjim Hrvatima strah i nesigurnost ponovno raširili, napose u pojedinim lokalnim zajednicama, i to ne samo gdje je 1990-ih bilo brutalnog etnički motiviranog nasilja. S druge strane, DSVH je morao, da ne bi „iritantno“ djelovao, voditi tihu, javno gotovo nevidljivu kampanju, koja je uračunavala ograničene dosege – jednostavno ohrabriti građane hrvatske nacionalnosti da uopće izađu na izbore. No, i usprkos tomu, zabilježeno je nekoliko zabrinjavajućih verbalnih napada.
 
• Stabilnosti položaja hrvatske manjinske zajednice zasigurno ne pogoduje rascjepkanost i neslaganja na što ukazuje i pojava Hrvatskoga građanskog saveza (HGS), nevladine udruge na čelu s dr. sc. Tomislavom Stantićem?
- Među Hrvatima u Srbiji su registrirane dvije političke stranke – Demokratski savez Hrvata u Vojvodini – DSHV i Demokratska zajednice Hrvata – DZH, od kojih aktivno, to znači i u vrijeme dulje od jednog mjeseca prije izbora, djeluje samo DSHV. Vrijedi istaknuti i to da na izbore znaju izlaziti i nekoliko „pokreta“ i „saveza“, koji su registrirani (sic!) kao nevladine udruge i to ne tako davno. Znači, sama je scena pluralna, i to ne bi trebao po sebi predstavljati određeni problem. Problem je, naime, u tomu što jedan broj takmaca u svojemu djelovanju nema zalaganje za dobro Hrvata u Srbiji, već im je pozornost usmjerena na (razornu) kritiku onih koji se za dobro zalažu te čine korake koji su destruktivni. Stoga s razlogom je za pretpostaviti da su neki od spomenutih čak i „infiltrirani“ u hrvatsku zajednicu, u čemu su svoj zaslužni udio imali i pojedini hrvatski diplomatski djelatnici (SIC!), kako bi stvari iznutra obesmislili, a da integracijske potencijale za budućnost razore. No, to je prepoznao i „glas“ naroda, jer je spomenuti HGS kaznio na izborima – njezini su visoki dužnosnici, budući da im je udruga neregistrirana, na izborima nastupili kao članovi, ni manje ni više, nego Crnogorske partije! Toliko o takvim Hrvatima.
 
Borit ću se za ravnopravnost Hrvata u Vojvodini
 
• Što rezultati posljednjih političkih izbora u Republici Srbiji znače za DSHV i Hrvate u Srbiji?
- Najvažnije je da ćemo opet biti u prilici sudjelovati u procesima donošenja odluka, moći ćemo izravno doznačavati što su interesi hrvatske manjine te biti vidljiviji u srpsko-hrvatskim odnosima. Izborni rezultati su u domenama očekivanog. DSHV će ponovno politički djelovati u republičkom parlamentu s jednim zastupnikom. Na taj način smo osvojili poziciju relevantnog političkog subjekta. Važno je i što ćemo biti zastupljeni i u pokrajinskoj skupštini, drugoj po hijerarhijskom redu važnosti parlamenata u Srbiji, gdje ćemo se moći također neposredno zalagati za interese i prava pripadnika hrvatske zajednice. Kada su u pitanju lokalne razine vlasti, tu smo tek djelomice zadovoljni rezultatima. Imat ćemo vijećnike u gradovima Somboru i Subotici, a u drugim lokalnim samoupravama nismo osvojili mandate. Takvo što je bilo za očekivati u Novom Sadu i Staroj Pazovi, s obzirom na relativno mali broj Hrvata koji tamo žive, dok rezultati u Apatinu, Baču i Srijemskoj Mitrovici nisu bili očekivani, no tomu je pridonijela neočekivana supremacija političke grupacije oko SNS-a i zaglušujuća kampanja u kojoj je koalicijski partner DSizuzetno negativno označavan.
 
Kakve su reakcije tamošnjih Hrvata na postignute rezultate?
- U većini su pozitivne. Naime, činjenicom da je DSHV ponovno postao parlamentarnom strankom osnažena je politička relevantnost ove hrvatske stranke. Isto tako, time je i mogućnost za djelovanje neusporedivo povećana, u smislu da će se moći djelovati u onom prostoru vlasti koja je i najvažnija, a to je republička razina vlasti. No, svjesni smo da nismo osvojili vijećnička mjesta u Srijemskoj Mitrovici i Apatinu, dok smo u Subotici i Somboru izborili manji broj – 2 i 1, što se može smatrati i neuspjehom. Neki pak upravo iz toga izvlače zaključak da je DSHV zapravo gubitnik izbora, što je daleko od istine. Valja znati da to govore oni koji su do sada promijenili nekoliko političkih partija, koji u svojemu društvenom djelovanju malo toga mogu ocijeniti kao uspješnim, koji teško podnose uspjehe drugih...
 
• Što je s političkim angažmanom Hrvata u vojvođanskome dijelu Srijema?
- Valja znati da DSHV, nažalost, u Srijemu ima samo jedan ogranak – riječ je o mjesnom odboru u Srijemskoj Mitrovici. To je posljedica postojanja velikog straha među srijemskim Hrvatima, koji se još uvijek ne odlučuju za aktivnost u području politike. Na lokalnim izborima u Srijemskoj Mitrovici DSHV je nastupio u koaliciji se DS-om, no naš kandidat, budući da je bio na 10. mjestu na izbornoj listi, nije izabran za vijećnika u Skupštini grada. Iako bez mjesne organizacije, nastupili smo s našim kandidatom i na lokalnim izborima u Staroj Pazovi – imali smo, naime, određenih aktivnosti u Golubincima, ali ni tamo naš kandidat nije prošao. U Srijemu tek treba ozbiljno početi politički raditi.
 
Kakve su reakcije ljudi na činjenicu da ste baš Vi postali predstavnik Hrvata u srpskom parlamentu?
- S jedne strane, postoji značajan broj ljudi koji mi je iskreno čestitao. Oni imaju povjerenja u moj dosadašnji angažman kada je riječ o pravima Hrvata i njihovim interesima, pa vjeruju da će i moje zastupničko djelovanje imati slične pozitivne značajke. S druge strane, postoje i oni kojima smeta što će Hrvati imati narodnog zastupnika u srbijanskom parlamentu u mojoj osobi. Njih je daleko manje, no oni su bučniji – gotovo na svakom koraku iskazuju svoje negodovanje glede toga što sam postao narodnim zastupnikom. Naravno, oni su i ranije u našoj javnosti poznati kao osobe koji malo ili čak nimalo ne pridonose boljitku Hrvata u Vojvodini, nego su pasionirani kritizeri svega, a napose onoga što je pozitivno.
 
• Izbori su prošli, rezultati su tu, što dalje?
- Bit ću posvećen kao narodni zastupnik u srbijanskoj Skupštini u borbi za ravnopravnost Hrvata u Vojvodini. Također, nastojat ću oživjeti rad DSHV-a u onim sredinama gdje on danas ne postoji, a osobito izvidjeti mogućnosti za djelovanje stranke u Srijemu. To će očekivati pomoć i suradnju velikog broja ljudi, koje i ovim putem pozivam da se uključe u rad Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, kako bismo onima koji dolaze iza nas osigurali perspektive opstanka.
 

Ivana Andrić Penava, Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata

Priča Ante Gnječa za buduća pokoljenja

 
 
Slučajno sam došao do knjige Ante Gnječa Od neretvanske doline do australskih prostranstava i natrag (Vlastita naklada, Canberra, 2014.). Poslali su mi je jer su čuli da ne bježim od sličnih sadržaja. A zbog čega bih? Naši u tuđini i dalje su naši sve dok se takvima žele priznavati. Čitam da je izišla u svega 100 primjeraka u vlastitoj nakladi. Nije to njezin grijeh, nego grijeh društva u kojem živimo. Budući da nije provedena lustracija, novčano se pomažu i predstavljaju one knjige koje se ne brinu za sudbinu jedine nam domovine Hrvatske. A bilo bi tako potrebno da se pri nekoj našoj ustanovi osnuje knjižnica o našem iseljeništvu, pa da onda još ovakvih knjiga iziđe na svjetlo dana.
http://glasbrotnja.net/wp-content/uploads/2016/05/2006.jpg
Naizgled nam sam naslov djela pred nama kaže o čemu se u njemu radi. No, to je ipak samo vanjski izgled i ništa više. Ispod njega skrivena je ne samo piščeva životna sudbina, nego i sudbina mnogih drugih. Nije, naime, jedini koji je prošao takav put. Kažu da se Hrvati vani već mogu brojiti u milijunima. Davno je to počelo, ali nikada tako snažno kao za vrijeme posljednje nesretne Jugoslavije.
 
Ante Gnječ odrastao je u mnogobrojnoj hrvatskoj obitelji. Mukotrpno se probijao kroz život ne zbog toga, nego zbog nenapuštanja svoga hrvatskog naroda. Shvaćao je da se ne mogu tako jednostavno preokrenuti misli u glavi i postati Jugoslaven. Ubilo bi ga to, razorilo mu dušu. Neki drugi su mogli i Gnječ ih s tugom i ironijom spominje. Kušao se najprije snaći u svome neretvanskom kraju. Nije mu bilo teško raditi, samo je bilo teško doći do posla. On je bio određen za neke druge. I nije čudo da je u njemu sazrela odluka da mora preko granice. Takav je zov života. Može on više nego što mu dopuštaju.
 
Opasan prelazak jugoslavenske međe, logor u Austriji, sretno dobivanje australske ulazne vize. Tipična priča iz tih godina. Ali to je bio nažalost samo početak. Da bi uspio, morao si se itekako pomučiti. Gnječ podrobno ispisuje kako je to išlo u njegovu slučaju. Iako je sve gledano kroz osobno stajalište, u knjizi je mnogo rečeno i o društvenom životu naših iseljenika. Okupljali su se oko svoje Katoličke Crkve, oko svojih hrvatskih društava i sanjali o povratku. Nije važno kada, samo da se dogodi. A ako se dogodio u jugokomunističko vrijeme, na vratu je se imalo jugokomunističke žbire. Zahtijevali su suradnju na svim poljima, a zauzvrat su ti obećavali da ti ne će uzeti putovnicu. Bila je to sloboda na njihov način.
 
Domovinski rat stvorio je potpuno drukčije društveno okružje. Gnječ, gonjen zovom domovine, množi svoje dolaske. Pritom uspoređuje stanje u Australiji i Hrvatskoj. Kuša popraviti što se popraviti da. Ali mnogo toga ne ide kako čovjek misli da bi trebalo. Posebno kada su se vlasti dokopali neojugokomunisti. Zbog svega u Gnječu raste i razočaranje. Pa zar stvarno ne može drukčije? Ili on možda previše očekuje? Shrvan bolešću piše o svemu u svome australskom domu. To mu produžuje život. Dobro je to uvidjela njegova kćerka Tomica pa ga je na sve ponukala. A na unuku je čitati i razmišljati o svemu.
 
Vrijedi uzeti u ruke ovakve knjige. Napisane su životom. Gnječ nije nikakav dokazani majstor riječi, iako je sve uredno napisao, nego je samo onaj tko želi ostaviti za buduća pokoljenja priču o hrvatskom odrastanju za slobodu. Nisu nam je dali, ali smo je neprestano sanjali. Neki su za nju pali, neki su se za nju mučili po bijelom svijetu i pomagali joj kasnije pri rađanju. Ali što god je bilo, rasla je u nama i činila nas ponosnima. Takva je i ova Gnječeva knjiga.
 

Miljenko Stojić, www.hrsvijet.net

U Zagrebu proslavljena 700. godišnjica rođenja češkog kralja i cara Karla IV.

 
 
Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb proslavili su u utorak 17. svibnja u Češkom domu u Zagrebu 700. godišnjicu rođenja Karla IV., češkog kralja i cara Svetog Rimskog Carstva, najpopularnijeg češkog vladara koji je u Pragu osnovao Karlovo sveučilište i dao sagraditi Karlov most i katedralu svetog Vida, dvije najpoznatije praške znamenitosti. Kako je istaknuo predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac, radi se o važnom jubileju iz češke povijesti, ali i iz povijesti hrvatsko-čeških odnosa, budući da Karlo IV. pripada osobama koje spajaju Hrvate i Čehe. „Karlo IV. spaja nas prije svega kao osnivač Karlovog sveučilišta na kojem su studirali brojni Hrvati, ali i kao osnivač samostana Na Slovanech u Pragu 1347. u koji je pozvao hrvatske benediktince s Pašmana, što je imalo dalekosežan utjecaj na razvoj češke kulture i duhovnosti“, kazao je Lipovac.
http://cdn.i0.cz/public-data/3d/fb/e7b54e4f36ffb504cca90f563b2a_r16:9_w640_h360_gi:photo:503210.jpg?hash=5800722bf9e5fd62ec84dca426ffda8b
Prema njegovim riječima, taj Karlov čin ima snažno simboličko značenje jer osoba Karla IV. i njegova baština su među temeljnim odrednicama češkog nacionalnog identiteta, dok su glagoljaši i glagoljica jedna od temeljnih identitetskih odrednica Hrvata. „Mi Hrvati s pravom možemo zavidjeti Česima na Karlu IV. jer naprosto u povijesti nismo imali osobu koja bi se mogla s njim usporediti. Karlo IV. je učvrstio češku državnost i zacrtao smjer razvoja Češke, što za posljedicu ima to da je danas Češka jedna od najprosperitetnijih europskih zemalja kojoj se i danas divimo. Zato ga Česi s pravom nazivaju ocem domovine“, zaključio je Lipovac. O životu Karla IV., rođenog 14. svibnja 1316., koji je vladao od 1346. do smrti 1378., govorio je Dubravko Dosegović. On je istaknuo da se Karlo IV., kao pripadnik dinastije Luxemburg, posebno ponosio svojim češkim korijenima, budući da mu je majka bila iz češke dinastije Přemyslovića. „Karlo IV. bio je novi tip vladara, kralj-intelektualac. Bio je obrazovan i govorio je češki, njemački, latinski, talijanski i njemački“, kazao je Dosegović.
 
Među Karlove zasluge istaknuo je definiranje teritorija Zemalja Češke Krune među koje su, osim današnjih čeških zemalja Češke i Moravske pripadali i Šleska, Gornja i Donja Lužica, Gornja Falačka i Brandenburg. Kao car Svetog Rimskog Carstva, Karlo IV. je definirao i samostalan položaj Češke u sklopu te državne zajednice. Karlo IV. je zaslužan i za pretvaranje do tada zapuštenog Praga u modernu prijestolnicu, s najstarijim sveučilištem sjeverno od Alpa. O životu u Češkoj u vrijeme Karla IV. govorila je Marina Kolaček Novosel koja je govorila i o češkoj kraljevskoj kruni koju je dao izraditi upravo Karlo IV. O hrvatsko-češkim glagoljaškim vezama govorio je akademik Josip Bratulić koji je podsjetio na zasluge čeških slavista koji su se bavili hrvatski glagoljaštvom. Govorio je i o hrvatskim glagoljašima koji su došli u Prag na poziv Karla IV., kazavši da su u Češku bili pozvani i došli kao učitelji, ali su se pretvorili u učenike nakon što su upoznali bogatu češku kulturu. Stoga su na hrvatski i na glagoljicu preveli češke tekstove, među kojima i srednjovjekovnu enciklopediju Lucidar, a kasnije su se u hrvatskim glagoljskim brevijarima mogle naći i propovijedi Jana Husa. Rezultat djelovanja hrvatskih glagoljaša u Pragu su i slova s kvačicom, preuzetom iz glagoljičkog slova ž, koja danas koriste i Hrvati i Česi.
 
Na proslavi 700. godišnjice rođenja Karla IV. bio je i češki veleposlanik Martin Košatka koji je kazao da Česi tog svog vladara iz 14. stoljeća smatraju najvećim Čehom. Proslava ovog jubileja održana je u sklopu manifestacije Dani češke i hrvatske kulture u Zagrebu. U spomen na veze Karla IV. s hrvatskim glagoljašima, 8. svibnja je u Zagrebu u crkvi svetog Franje Ksaverskog na inicijativu Hrvatsko-češkog društva služena misa na staroslavenskom jeziku.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Koga želite za predsjednika HDZ-a?

Subota, 25/06/2016

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 950 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević