Get Adobe Flash player
Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

SDP-ov čelnik loše govori hrvatskim standardnim...

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

Države imaju obvezu poštovati pravo na priziv savjesti svakoga...

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

Pravo na priziv savjesti zadnja je crta obrane...

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

Podržavajući navijačke udruge, kao supkulturu, podržao je izljev najnižih...

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

Ništa od Radne skupine za decentralizaciju i regionalni preustroj...

  • Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    Gordan Maras govori srpskim standardnim jezikom!

    četvrtak, 21. lipnja 2018. 08:09
  • Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    Izjava Komisije Iustitia et pax HBK

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:10
  • Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    Plenković u izjavi može naći poruku i za sebe

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:05
  • Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    Dražen Lalić - sociolog ili ostrašćeni navijač

    srijeda, 20. lipnja 2018. 11:01
  • Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    Podjela Hrvatske na šest izbornih jedinica

    nedjelja, 17. lipnja 2018. 09:36

Koga nema, ne treba mu ni prava. I to je metoda kojom se Srbija koristi

 
 
Da nije najnovijih ekscesa opskurnog ratnog zločinca i fašista Vojislava Šešelja, o vojvođanskim Hrvatima se zasigurno ne bi pisalo ni ovih dana, iako je njihov Križni put započeo već 1988./89. godine, u vrijeme velikih mitinga i bujanja srpskog ekstremnog nacionalizma kojega su Milošević i njegova vlast koristili kao batinu kojom su trebali udariti ne samo po susjednim republikama, nego i po nacionalnim manjinama u samoj Vojvodini i Srbiji. Preko 40 tisuća Hrvata istjerano je ili pobjeglo pod pritiskom, najviše iz Srijema i južne Bačke, poglavito iz podunavskog dijela. Etničko čišćenje provodili su sinkronizirano država i paravojne četničke formacije i skupine (počevši od policije, vojske, aktivista vodećih političkih stranaka do ekstremista iz redova Srpske pravoslavne crkve, Srpskog četničkog pokreta, Srpskih sokolova, odreda „Dušan Silni“, Arkanove SDG, Bokanovih „Belih orlova“ i skupina srpskih dragovoljaca koji su uglavnom stizali iz unutrašnjosti Srbije).
http://indjija.net/upload/2015/vesti/crkva-novi-slankamen2015.jpg
Župna crkva Svetoga Mihovila Arkanđela u Novom Slankamenu
 
Punih dvadeset godina poslije najvećih progona, napokon se i u samome Srijemu javno progovorilo o svemu što je hrvatski narod proživljavao u razdoblju od 1991. do 1995. godine. Predsjednik Republike Hrvatske, dr Ivo Josipović, posjetio je Srbiju i Beograd 1./2. rujna 2011. godine i tom prigodom s predsjednikom Vlade AP Vojvodine  Bojanom Pajtićem obišao i od Hrvata očišćene Kukujevce, jedno od sela u Srijemu koje je u razdoblju od 1991. do 1995. godine podnijelo najveće žrtve. „Moramo biti svjesni činjenice da je strah hrvatskog stanovništva u Vojvodini prisutan i danas, poglavito ovdje u Srijemu, jer su oni prošli kalvariju u kojoj je 25 Hrvata brutalno ubijeno, a njih 40.000 je moralo otići, što milom, što silom“, rekao je tom prigodom predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji, Slaven Bačić. (http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A5360/Pokazite-svoj-nacionalni-ponos,--svoju-hrabrost,-svoju-odlucnost/; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 5. 5. 2018.)
 
Biskup Srijemski, msgr. Đuro Gašparović istaknuo je sljedeće: „Iz svih srijemskih župa su tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća masovno proganjani katolici, a razlika je samo u postocima. Naime, negdje je to bilo oko 70, negdje 80., a negdje i 95 posto katoličkih vjernika“ – nakon čega je predsjedniku Josipoviću pokazao unutrašnjost devastirane crkve Presvetog Trojstva, koja je  služila kao pilana, a neko vrijeme i kao štala, u kojoj su srpski doseljenici držali stoku (ovce i koze). (Izvor: isto) Svoj kratki i potresni govor tom je prigodom u ime protjeranih žitelja sela održao i Milan Cindrić, koji je s obitelji prošao torturu i trajno napustio Vojvodinu u jesen te ratne 1991. godine. On je među ostalim rekao: „Više od 50-ak mještana su na neviđene načine mučeni i zlostavljani od strane specijalne policije  MUP-a Srbije, pod optužbom da držimo oružje, radio stanice, da smo ustaše, iako u našim kućama koje su temeljito pretresli nisu pronašli ništa od toga. Sve se to događalo u studenom i prosincu 1991. godine, kao uvertira u nešto, još mnogo strašnije. Naime, tukli su nas palicama, rukama, nogama, kundacima, stolicama i ne znam čime sve ne, a sve se to događalo u stanici policije u Šidu, po ulicama, kod željezničke stanice, na putu prema Fruškoj gori, jednom riječju - svagdje gdje su stigli. Ovu torturu sam i osobno proživio, da bi mi na kraju moji mučitelji rekli, s nožem pod grlom i policijskim pištoljem u ustima, kako se moram odseliti ili će me zaklati, te da će mi zauzvrat ostaviti braću i roditelje da mirno žive u selu. Na moj upit zašto se moramo seliti kada za ništa nismo krivi, kada nam nisu našli oružje, kada nijedan Hrvat nikada nije zapucao, a nijednom Srbinu se u selu nije ništa dogodilo te da nismo zaratili sa vlastima u Srbiji, odgovor je bio da se moramo seliti, jer 'ako nećete milom, onda će prva polovica sela izaći silom, a druga milom'. Još su dodali da kada očiste Kukujevce i Slankamen, problem Srijema bit će riješen. To isto su poslije ponovili još dvojici Kukujevčana koje su, također, pretukli i mučili'.“ (http://www.hrvatskarijec.rs/vijest/A5360/Pokazite-svoj-nacionalni-ponos,--svoju-hrabrost,-svoju-odlucnost/; istaknuo: Z.P.; stranica posjećena 5. 5. 2018.)
 
Usprkos obećanjima (posvjedočio je tom prigodom Milan Cindrić), nakon što su protjerali njega, isto su tako postupili i s drugim članovima obitelji. Spomenuo je i one koji su izgubili svoje živote u Moroviću i Kukujevcima, samo zato što su Hrvati i što nisu stigli na vrijeme pobjeći (braću Matu i Ivicu Abjamović – koje je od kuće odvela vojna policija „JNA“ i čija je sudbina i danas nepoznata; tri člana obitelji Matijević – među kojima je bio i malodobni Frano star nepunih 14 godina (oteta i odvedena neposredno prije preseljenja, da bi tek nekoliko godina poslije, nakon mirne reintegracije hrvatskog podunavlja, njihovi posmrtni ostaci bili pronađeni u jednom privatnom vrtu na području sela Mohova, kod Iloka), monstruozni masakr nad tročlanom obitelji Oskomić-Tomić – jedan od rijetkih procesuiranih slučajeva, mada sa simboličnim kaznama počiniteljima, ubojstvo Živka Litrića – koji je umoren u svojoj kući), kao i sugrađane koji su ni krivi ni dužni završili u srbijanskim logorima.  Na kraju, predstavnik protjeranih mještana Kukujevaca rekao je:
 
„Svi se mi Kukujevčani pitamo danas je li problem Srijema sada konačno riješen, te zašto se ne procesuiraju ljudi i postrojbe za koje se znaju imena. Kako je moguće da se to dogodilo u Srbiji za koju nas se uvjerava da nikada nije bila u ratu? Možda nam je odgovor dala policija te tužne i mračne jeseni 1991. godine:  'kada očistimo Kukujevce i Slankamen, problem Srijema je riješen'…Mi, gospodine predsjedniče, nismo ovdje da sudimo i presuđujemo, to je posao državnih vlasti. Nismo ovdje, niti nam pada na pamet, da optužujemo cijeli srpski  narod, jer onaj tko osuđuje cijeli narod nije i ne može biti čovjek. Mi smo danas ovdje kako bismo podsjetili da su u etničkom čišćenju sudjelovale i tadašnje legalne institucije Republike Srbije, za što i danas postoji više desetaka tisuća svjedoka, te da podsjetimo da za to nitko do danas nije odgovarao. Također, ovdje smo gospodine predsjedniče i da izrazimo zadovoljstvo sa znatno boljim stanjem u kojem danas živi ovih preostalih osam obitelji, te da se zahvalimo svima onima koji su tome doprinijeli, ali i da damo punu potporu župniku Nikici Bošnjakoviću i biskupu msgr. Đuri Gašparoviću, te da izrazimo i potporu Zavičajne udruge Kukujevčana i Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u obnovi naše crkve –bazilike Presvetog Trojstva i da izrazimo nadu da će u ovom projektu pomoć dati vlasti u Republici Srbiji i vlasti u Republici Hrvatskoj,  jer se radi o zaštićenom kulturnom spomeniku.“ (Izvor: isto )
 
Ovaj otužni skup kojemu se od lokalnog stanovništva i lokalnih tijela vlasti nitko nije primaknuo ni blizu (pogotovu preostalih nekoliko domaćih Hrvata) još jedno je svjedočanstvo o tomu kakav je položaj našeg naroda na njegovim autohtonim područjima, u mjestima u kojima je oduvijek činio većinu.
 
Samo u Kukujevcima i Novom Slankamenu ubijeno je 13 Hrvata (Kukujevci 8, Novi Slankamen 5). U Kukujevcima je (do te 2011. godine) ostalo samo 8 hrvatskih obitelji, dok ih je protjerano više od 500 (od preko 2.000 Hrvata, koliko ih je bilo 1991. godine, u ovom selu danas živi svega 15-ak). Uzmu li se u obzir demografski podaci, jasno je da je broj Hrvata u Srbiji i Vojvodini drastično smanjen. Tako se, primjerice, 1961. godine u Vojvodini ukupno 145.341 građanin izjasnio kao Hrvat, što je predstavljalo 7,8 % u odnosu na ukupno stanovništvo pokrajine, dok je taj broj 2011. godine bio 47.033 – ili samo 2,4 % od ukupnog stanovništva. Dakle, u promatranih 50 godina, u apsolutnom broju, Hrvata je bilo manje čak za 98.308, dok je njihov udjel u ukupnom stanovništvu 2011. godine gotovo 3 puta manji nego je bio 1961.!
 
Kukujevci su, nažalost, samo jedan od mnoštva primjera etničkog čišćenja, kakvih bi se moglo naći diljem Srijema i Bačke (od Šida, Višnjićeva, Gibarca, Morovića, Jamene, Hrtkovaca, Nikinaca, Erdevika, Sota, Vašice, preko Neština, Beočina, Sremske Mitrovice, Rume, Petrovaradina, Sremskih Karlovaca, Sremske Kamenice, Iriga, Inđije, Maradika, Beške, Golubinaca, Novog i Starog Slankamena, Zemuna, Surčina, Novih Banovaca, do Sonte, Bača, Plavne, Vajske, Bačke Palanke, Sombora, Kljajićeva, Novog Sada …). Teror nije u svim mjestima imao tako drastične oblike kao u Kukujevcima, ali je rezultat gotovo isti: autohtonog hrvatskog stanovništva u njima gotovo nema. Mladi su uglavnom otišli, stari umiru, pa ono što nije uspio Miloševićev režim i njegovi pomagači, dovršit će vrijeme. U tom kontekstu, sva obećanja koja čujemo od Vučića, o nekoj tobožnjoj „ravnopravnosti“ tamošnjih Hrvata zvuče kao vrhunski cinizam. Nitko u Srbiji ni ne pomišlja priznati što se tamo dogodilo, a ne pada im napamet pozvati one koji su otišli pod pritiskom – a tamo i danas imaju imovinu na koju ne mogu ostvariti zakonsko pravo posjeda i njome raspolagati. Koga nema, ne treba mu ni prava. I to je metoda kojom se Srbija koristi.
 

Zlatko Pinter

 

Da te među nama nema više

 
 
Čuo sam da te među nama nema više,
ali u tako ružnu vjest ne ću da vjerujem,
jer još uvijek mi sve samo na tebe miriše,
sve što dotaknem kao da tebe dodirujem.
Čuo sam da te među nama nema više,
ali smrt je, reče netko, apstraktna stvar,
a ja sigurno znam da ona ništa ne briše,
od onog što nam je zajedno dano na dar.
 
Čuo sam da te među nama nema više,
ali to ne blijedi u meni baš nijednu sliku,
kako me ljubiš u snijegu ili dok liju kiše,
kako u trku vjetar veselo nosi tvoju kiku.
 
Čuo sam da te među nama nema više,
ali u srcu će mi ostati naša tajna mala,
samo nema više tko da mi pisma piše,
nježna i topla, kao što si jedino ti znala.
 
Čuo sam da te među nama nema više,
ali za mene ćeš, sve dok znam za sebe,
imati devetnaest ljeta, kada ti duša utiše,
a cijeli svijet ću kriviti što ubi rano tebe.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

HSK traži dopisno glasovanje, nekodiran program HRT-a te zaštitu vjerskih osjećaja i prestanak progona Hrvata

 
 
Sa godišnjeg sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa, koji je od 11. – 13. svibnja 2018. godine održan u Zagrebu, upućeno je priopćenje za javnost u kojem najveća hrvatska udruga sa nacionalnim kongresima u mnogim zemljama svijeta traži od hrvatskih vlasti bolji uz ostalo treži uvođenje dopisnog glasovanja te da izvandomovinstvo u Hrvatskom saboru predstavljaju osobe koje stvarno žive van Domovina RH i BiH. Priopćenje prenosimo u cijelosti:
http://hsk.hr/wp-content/uploads/2018/05/priop%C4%87enje.jpg
1. Tražimo, već godinama, da se uvede dopisno glasovanje kako bi odaziv za predsjedničke i parlamentarne izbore u RH, kad je u pitanju izvandomovinstvo, bio daleko objektivniji. Naše izvandomovinstvo je daleko brojnije od statističkih podataka proisteklih odazivom, izlaskom, na izbore.
 
2.Želimo da izvandomovinstvo u Hrvatskom saboru predstavljaju osobe koje stvarno žive izvan Domovina RH i BiH. Moramo imati status nacionalnih manjina, ne trebaju nam privilegije, jer to nas ne spada. Treba ozakoniti dodatnu izbornu jedinicu. Predlažemo da Australija, Južna Amerika, Sjeverna Amerika dobiju po jednog zastupnika s tim da Europa ima dva zastupnika u Hrvatskom saboru. Znači, da XI. izborna jedinica ostane u postojećem obliku i da se odnosi na Hrvate iz BiH.
 
3.Tražimo da nacionalni HRT 1 program bude izvandomovinstvu dostupan, ne kodiran. Isto tako da se na isti program uvrste redovite emisije, bar dva puta mjesečno, u kojima bi sudjelovale istaknute i uspješne osobe iz izvandomovinstva, po uzoru na emisiju “Nedjeljom u dva”.
 
4.Tražimo od Vlade RH da se referendumom riješi pitanje “Za dom spremni!” kao i pitanje komunističkih simbola i znakovlja Josipa Broza Tite. Time bi se rješili podjeljenosti i štetnih konotacija, a komunistička baština, koja ima veliku moć u Domovini, bi dobila konačan odgovor od naroda.
 
5.Tražimo od Vlade RH da zakonom zaštiti vjerske osjećaje u našoj Domovini, po uzoru na Bavarsku. To su pitanja crkvenih simbola, vjeronauka, ugovora sa Svetom Stolicom i slično. Nedopustivo je da marginalne političke stranke, pojedinci ili predstavnici nekih kvazi udruga mogu imati veći politički utjecaj od narodnog referenduma.
 
6. Zabrinuti smo zbog sve vidljivih političkih-ideoloških progona (Marko Perković i sl.). Domoljublje se olakoćom etiketira fašizmom. Nameće nam se komunistički antifašizam, a zna se da su isti bili u koaliciji s fašistima i nacistima. Istinski antifašizam je počeo iskrcavanjem saveznika u Normandiji.
 
7.Ovu Hrvatsku je iznjedrio Domovinski rat, a nikako komunistički antifašizam. Domovinski rat je bio antifašistička borba za samostalnost i suverenitet naše Domovine i pobjeda nad srpskim fašizmom. Istinu o Domovinskom ratu naša djeca moraju i nastavno dobiti.
 
8.Tražimo da Republika Hrvatska povede više računa o Hrvatima-uznicima Haaškog Tribunala. U Domovini se mora tim ljudima zajamčiti – omogućiti život dostojan svakog čovjeka i nikakva im prava ne uskratiti.
 
9.Hrvatski svjetski kongres nije politička stranka. Naša stranka je Hrvatska i nije nam želja da nas se na nešto drugo prisili. Želimo raditi za opće dobro našeg naroda. Ako smo znali izgradit Ameriku, Australiju i Zapadnu Europu, mora nam se pružiti mogućnost da sudjelujemo i u izgradnji naše Domovine. Želimo biti više nazočni u javnom, društvenom i političkom životu naše zemlje, kao i u donošenju odluka, kad su u pitanju nacionalni interesi naše Domovine.
Zagreb 13. svibnja 2018.
 

http://hsk.hr/2018/05/13/hsk-trazi-dopisno-glasovanje-nekodiran-program-hrt-a-te-zastitu-vjerskih-osjecaja-prestanak-progona-hrvata/

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Petak, 22/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1243 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević