Get Adobe Flash player
Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Obmanjivanje javnosti o velikoj potpori birača Milanu koji...

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarica Puljak i Pametno Trojanski su konj...

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Svaki pojedini glas je važan i može poremetiti bilo čiji...

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Plakat-meštar Gordan Maras cijeli je tjedan bio u Las...

Zdvojni papa Franjo

Zdvojni papa Franjo

Bezrazložno nas je ponizio pred Srbima     Imaju li...

  • Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 15:46
  • Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 08:31
  • Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:31
  • Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    ponedjeljak, 15. svibnja 2017. 18:25
  • Zdvojni papa Franjo

    Zdvojni papa Franjo

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:28

Na vidiku su velike političke promjene u svijetu

 
 
Bez obzira na konačni ishod predsjedničkih izbora u Francuskoj u drugom krugu, u kojem se natječu internacionalist i liberal Emmanuel Macron i francuska patriotkinja Marine Le Pen, francuski rezultat prvog kruga izbora pokazao je da se nastavljaju politički pokret i buđenje građana nacionalnih država u cijelom svijetu, a posebice u Europi. Povijest nas uči da je od postanka čovječanstva u čovjekovu narav duboko ugrađen nagon za samoodržanjem. Zbog vanjske ugroženosti prve ljudske zajednice branile su se tako da su stvarale zgusnuta naselja na nepristupačnim konfiguracijama. Kasnije su podizani zidovi oko gradova država, a Kinezi su 500 godina prije Kristova rođenja sagradili zid na svojim vanjskim granicama. Taj je zid, prema najnovijim saznanjima, bio dug otprilike 21.000 kilometara.
http://cdn.timesofisrael.com/uploads/2016/09/000_FU37V-e1473027242379.jpg
Marine Le Pen
 
U jednoj službenoj bilješci iz veleposlanstva RH u Pekingu 2002. godine izvijestio sam Ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu o upadu izbjeglica iz Sjeverne Koreje u zapadna diplomatska predstavništva u Pekingu. Nakon dva dana utrčavanja u nedovoljno zaštićena diplomatska predstavništva, Kinezi su preko noći podigli preko dva metra visok zid od bodljikave žice oko većine zapadnih veleposlanstava te na taj način zaustavili upade sjevernokorejskih izbjeglica u ta veleposlanstva. U bilješci sam Zagreb upozorio na podizanje zidova od bodljikave žice oko stranih veleposlanstava. U zaključku bilješke, koja se nalazi u pismohrani veleposlanstva u Pekingu, također sam istaknuo kako neće proći dugo vremena prije nego što će i Europa biti prisiljena podizati, na ovaj ili onaj način, svoje zidove za zaustavljanje prodora izbjeglica iz Afrike i Azije u Europu. Nisu baš svi u MVP-u bili suglasni s tim mojim viđenjem razvoja međunarodne situacije u tada dolazećim godina i desetljećima. Sve je ostalo prošlost.
 
Za Ameriku opasnost je NR Kina, a ne Rusija
 
U razmišljanjima dobro upućenih analitičara i komentatora u svim dijelovima svijeta danas više ne postoji ni najmanja sumnja da se svijet nalazi pred velikim preokretom, a moguće i pred kataklizmičkim trećim svjetskim ratom, o kojem već nekoliko godina govori papa Franjo. Ovih smo dana svjedoci porasta ionako velikih napetosti u Sjevernoj i Jugoistočnoj Aziji, gdje bi prema već dugogodišnjim predviđanjima trebao započeti taj treći svjetski rat. Kao što se ni danas još ne zna što će se već sutra dogoditi, analitičari su već prije dva desetljeća prepoznali da se fokus borbe za svjetsku dominaciju prenosi iz Europe u Aziju, a to se pokazalo potpuno točnim. Ono što nisu mogli znati jest kada će ta borba doseći svoj vrhunac. On je evidentno sada tu.
 
Bez obzira na fake news i medijske spinove zapadnih mainstream medija, koji su i dalje u rukama oligarha i vrha zapadnog establišmenta, prema kojima prijetnja zapadnim demokracijama dolazi od Putina i Rusije, bolje upućeni analitičari i tajne službe velikih zemalja nemaju nikakve dvojbe da će novi svjetski rat, nastupi li, početi zbog globalnog rivalstva između postojećeg svjetskog hegemona – SAD-a, koji je u silaznoj putanji, i velikog aspiranta na taj položaj – Narodne Republike Kine. Jednostavno treba istaknuti kako današnja Rusija nije Sovjetski Savez. Nema potrebe da ovdje posebice navodim imena i djela pojedinih povjesničara za koje je poznato da su uočili kako je do svjetskih sukoba uvijek dolazilo kad bi, s jedne strane, oslabila moć postojećeg hegemona u ovom ili onom dijelu svijeta te kad bi se, s druge strane, pojavila sila koja je ugrožavala supremaciju i velike koristi što ih je od svoje hegemonije imao vladajući hegemon. U svijetu je u zadnjih nekoliko godina napisano više tisuća knjiga i stručnih radova koji upozoravaju da je samo pitanje vremena kad se SAD ne će više moći nositi s velikim zahtjevima i obavezama koje sa sobom nosi status svjetske supersile, tj. svjetskog hegemona. Sjetimo se samo kako je, nakon Prvog svjetskog rata, nestala Ujedinjena Kraljevina, u kojoj sunce nije nikada zalazilo i koja je nekoliko stoljeća vladala velikim dijelom svijeta.
 
Rat između SAD-a i Kine mogao bi izazvati neoprezan potez novog američkog predsjednika Trumpa prema Tajvanu. Svaki pokušaj vojne intervencije oko Tajvana i nekoliko drugih spornih otočja u Južnokineskom moru ili pak američke ili japanske aneksije Tajvana automatski bi izazvao kinesku vojnu intervenciju. Jednako tako SAD ne smije povući krivi potez kad je riječ o Sjevernoj Koreji, koja je N.R. Kini, zbog mogućeg sukoba s Japanom, vrlo važan strateški partner. Sjeverna Koreja predstavlja problem zbog toga što se njezin vođa Kim Jong-un uopće ne obazire na dugogodišnja upozoravanja SAD-a da prestane s testiranjem balističkih projektila koji bi mogli prenijeti atomsku bombu do Amerike. Amerikanci tvrde da je to za njih preveliki sigurnosni rizik. Za srijedu 26. travnja Trump je u Bijelu kuću na sastanak pozvao sve članove senata - republikance i demokrate. Ne pamti se kad se tako nešto dogodilo u američkoj povijesti. Očigledno se nešto veliko kuha i priprema.
 
Osim SAD-a i Japana, N.R. Kina nije riješila svoje velike i povijesne sukobe oko granica s Indijom i Vijetnamom, protiv kojih je vodila rat u prošlom stoljeću. Međutim, današnja N.R. Kina u vojnom smislu nije ona Kina koja je postojala prije smrti Mao Zedonga. Još prije petnaest godina, dok sam bio na diplomatskoj dužnosti u Pekingu, a tada sam obišao oko 55 tamošnjih gradova i provincija, uspio sam zaključiti da se N.R. Kina ne razvija strelovito samo kao gospodarska, nego i kao vojna sila, koja se danas u svakom pogledu može u obrambenom ratu suprotstaviti bilo kojem vanjskom agresoru. U međuvremenu je N.R. Kina izgradila i izrazito moćan arsenal nuklearnog naoružanja, koji je u ovom trenutku treći po snazi i broju u svijetu, nakon SAD-a i Rusije. Dakle, to joj daje veliku moć i prednost u slučaju bilo koje vrste vojne agresije na tu zemlju.
 
Danas u svijetu ne postoji niti jedna vojna sila koja može okupirati N.R. Kinu koja je najmnogoljudnija zemlja na svijetu,  i zadržati vlast u toj zemlji. Tu treba, međutim, istaknuti kako N.R. Kina ne želi rat ni s Amerikom ni bilo s kojoj drugom zemljom. Ta zemlja želi nastaviti provoditi mudru politiku svoga vođe Deng Xiaopinga, koji je preuzeo vlast nakon smrti Mao Zedonga. Naime, Deng Xiaoping ostavio je svojim nasljednicima poruku koju oni i danas još uvijek bespogovorno slijede, a koja je glasila: «Nemojte se hvaliti ni pred strancima ni u javnosti razvojem Kine i njezinog vojnog postignuća jer će vas neprijatelj napasti prije nego što budete toliko moćni da se možete obraniti. Stalno umanjujte do koje ste razine razvili svoje sposobnosti i snagu». Svi kineski vodeći političari i danas dosljedno u javnosti umanjuju stvarnu vojnu moć N.R. Kine. No, s druge strane, Kina se više ne susteže poslati poruku SAD-u „da se ne igra vatrom u kojoj može opržiti ne samo prste, nego i cijelo tijelo“.
 
Trumpova iritantna i zabrinjavajuća nepredvidivost
 
Međunarodna situacija u svijetu ne bi bila ništa bolja ni da je Hillary Clinton pobijedila na zadnjim američkim predsjedničkim izborima. I dalje bi ostala neriješena sva goruća svjetska pitanja i svi problemi koji se sada nalaze pred Trumpovom administracijom. Da bi dobio izbore, Trump je Amerikancima obećao vrlo mnogo, kako na unutarnjem tako i na vanjskom planu. No, već u samom početku njegova vladanja postalo je jasno da nema punu potporu Republikanske stranke, koja ima većinu u Predstavničkom domu i Senatu. Istina, Trump je na izborima bio kandidat Republikanske stranke, no ipak je bio strano tijelo u toj stranci (vodio je rat protiv washingtonskog establišmenta). Nagazio je brojne moćne ljude u Kongresu i Senatu, a oni mu se sada osvećuju. Nakon što je doživio veliki početni neuspjeh na unutarnjem planu, kad su republikanci odbili prihvatiti ukidanje državnog zdravstvenog osiguranja, tzv. „Obamacare“, Trump je krenuo u vojne akcije u Siriji i Afganistanu. Istovremeno se ozbiljno zaoštrila situacija oko nuklearnih pokusa u Sjevernoj Koreji. Svijet je od kraja Drugog svjetskog rata prolazio kroz slične političke napetosti i ratna djelovanja. Današnja je situacija različita po tome što je novi predsjednik SAD-a potpuno nepredvidiv. U javnosti daje kontradiktorne izjave o naročito važnim i osjetljivim pitanjima. Trump je do te mjere nepredvidiv da su danas jednako nesigurni i izluđeni i američki saveznici i američki protivnici, koji su počeli danonoćno držati prste na dugmetu za uporabu atomskog naoružanja.
 
Europa i Europska unija
 
Za ozbiljne poznavatelje i analitičare političkih prilika u Europi, a posebice unutar EU, Brexit je bio povijesni događaj koji je najavio duboke i korijenite promjene i na europskoj političkoj sceni. Kao stara nacija i dugo postojeća nacionalna država s dugom institucionalnom memorijom, Engleska je pravovremeno zaključila da je došao trenutak velike odluke: otići ili ostati u Europskoj uniji? Ostati bi značilo osnažiti one koji žele da EU dugoročno postane federalna država, u kojoj će sva vlast biti prenesena na političare i birokrate u Bruxellesu. Napuštanjem Europske unije Englezi bi nastavili samostalno upravljati svojom državom i sudbinom. Na konferenciji „Kina i svijet u 21. Stoljeću“, koja je od 9. do 11. rujna 2001. održana u Pekingu, glavni urednik lista International Herald Tribune Englez David Walker rekao mi je da „Ujedinjena Kraljevina ne će odustati od svoje državne suverenosti ni za idućih 100 godina“. Pokazalo se da je bio u pravu. I tu sam izjavu tada bio prenio Zagrebu.
 
Nažalost, hrvatski mainstream mediji političari, a posebno premijer Andrej Plenković, davali su gotovo infantilne izjave kako je izlazak Ujedinjene Kraljevine velik gubitak za tu zemlju, a ne za Europsku uniju. Tragično je da je čovjek na čelu hrvatske Vlade do te mjere opsjednut europskim federalnim projektom da nije navrijeme shvatio do koje je mjere – zapravo nepovratno – Brexit uzdrmao arhitekturu Europske unije. Imajući u vidu njegov background, stječe se dojam kako bi Plenković, da je kojim slučajem ostala na životu komunistička Jugoslavija, danas lagano mogao biti član CK SKH ili u najmanju ruku „ambasador“ Jugoslavije u nekoj važnijoj zemlji. Istovremeno, Stier bi i dalje bio tretiran kao potomak ustaške obitelji i državni neprijatelj. Dodajmo da bi u međuvremenu od strane Udbe bilo ubijeno još stotinjak političkih protivnika u hrvatskoj emigraciji.
 
Tijekom večeri nakon objave rezultata prvoga kruga francuskih predsjedničkih izbora velika većina francuskih i europskih komentatora izrazila je čvrsto uvjerenje da su promjene unutar EU neizbježne. Sada više uopće nije važno tko će pobijediti u drugom krugu. Pobijedi li Macron, što je vrlo izgledno, doći će do velikog slabljenja utjecaja Bruxellesa u donošenju najvažnijih odluka koje se odnose na daljnji prijenos suvereniteta država članica na birokraciju i EU političare u Bruxellesu. Macron neće imati punu vlast nad novim sastavom francuskog parlamenta, što će mu znatno otežati donošenje važnih odluka. Naravno, eventualna pobjeda Marine Le Pen sigurno bi dovela do raspada Europske unije kakvu danas poznajemo. Upravo su iz tog razloga njemačka kancelarka Merkel i čelnici EU čestitali Macronu na malo većem broju glasova nego što ih je dobila Le Pen. Inače, predsjednički izbori u Francuskoj izazvali su pravi politički šok i krajnju nevjericu zbog katastrofalnoga gubitka etabliranih i mainstream stranaka – Republikanske stranke desnog centra i Socijalističke stranke lijevog centra. Prvi put od 1958. godine njihovi kandidati nisu ušli u drugi krug predsjedničkih izbora. Ako bismo uspoređivali koje bi stranke u Hrvatskoj bile najsličnije republikancima i socijalistima, onda su to nesumnjivo HDZ i SDP. Dakle, na predsjedničkim izborima kandidati i desnog i lijevog centra doživjeli su težak poraz. Inače, svuda u svijetu lijeve, tj. socijalističke stranke u zadnje vrijeme masovno gube povjerenje građana i glasača. Kandidat Socijalističke stranke Hamon dobio je samo 6,3 posto glasova. Izvjesno je da će se te političke promjene nastaviti, u većoj ili manjoj mjeri, i na izborima za Bundestag u Njemačkoj u mjesecu rujnu.
 
Hrvatsku čekaju tektonske političke promjene
 
Političari i mainstream mediji u Hrvatskoj već više od dvadeset godina uvjeravaju javnost da Hrvatska ima sasvim stabilan dvostranački sustav, koji nije potrebno mijenjati. Pojavom MOST-a prije dvije godine promjene su ipak počele i u Hrvatskoj, iako u manjoj mjeri. No, Hrvatsku tek čekaju tektonske promjene u unutarnjoj politici. Kao i u ostalim zemljama Europe i svijeta, hrvatski glasači, a posebno domoljubi, duboko su nezadovoljni i razočarani postojećim strankama i političarima koji vode te stranke. Neznanje, neodgovornost, korupcija, nepotizam, klijentelizam, otvorena krađa državne imovine i dobara te protuhrvatska propaganda u mainstream medijima dosegli su nepodnošljivu razinu. Nakon strašnog šoka javnosti o teškoj „krađi i lopovštini“ u Agrokoru, za nevjerovati je, čak i u Hrvatskoj, da se tako brzo mogao dogoditi pokušaj „krađe“ Zlatnog rata, u kojem su sudjelovali moćni članovi vladajućeg HDZ-a.  
 
Arogantan i prepotentan Zoran Milanović uništio je SDP, što je za političko zdravlje u Hrvatskoj dobro. Nakon nesigurnog i u javnosti nepopularnog Tomislava Karamarka, na čelo HDZ-a prošle je godine došao Andrej Plenković. Kao i toliko puta prije toga, članovi HDZ-a novog vođu Plenkovića dočekali su kao mesiju koji će spasiti tu stranku i Hrvatsku. Unutar HDZ-ova korpusa ušutkavani su svi koji su upozoravali na to da je Plenković u lijevo orijentiranim i projugoslavenskim, tj. internacionalističkim mainstream medijima daleko prisutniji i popularniji od predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. Nije se prihvaćala ni činjenica da je Plenković bio miljenik velikih gazda u Bruxellesu, koji je poslan u Hrvatsku sa zadaćom da ne dopusti porast nezadovoljstva hrvatskog naroda Europskom unijom, koja nam je donijela lošiji, a ne bolji život. Istodobno je status Republike Hrvatske srozan na razinu europske provincije, a ne samostalne i suverene države koja je u stanju štititi svoje vitalne nacionalne interese. Kao što vidimo iz postrožene kontrole granice između Slovenije i Hrvatske, Bruxelles nimalo ne zanima činjenica da će, nastavi li se ta politika, hrvatski turizam biti prepolovljen, a on iznosi najmanje 18 posto BDP-a godišnje. Izvjesno je da i na taj način vođe EU-a u Bruxellesu šalju jasnu poruku Andreju Plenkoviću da će biti prihvaćen i popularan u vrhovima EU sve dok bude poslušan i ne bude tražio da se EU ne odnosi maćehinski prema Hrvatskoj.
 
Hrvatska u Balkanskoj uniji?
 
Hoće li biti svjetskog rata i kad će on početi, teško je u ovom trenutku predvidjeti. U svakom slučaju, trenutačno su veći izgledi da će doći do velikog svjetskog rata, nego da će se naći trajnije i za sve strane prihvatljivo mirno rješenje za sadašnje tenzije i borbu oko toga tko će upravljati svijetom, a tko će biti sluga i poslušnik.
 
Hrvatski bi narod u ovom trenutku trebali daleko više zanimati i brinuti planovi i projekti Europske unije, a možda i SAD-a, o novom ujedinjenju država koje su nastale nakon raspada Titove komunističke Jugoslavije, minus Slovenija i plus Albanija. Signali koji dolaze od njemačke kancelarke Merkel i uputa koju je dala novom srbijanskom predsjedniku, četniku Aleksandru Vučiću, vrlo su zabrinjavajući pa ih treba shvatiti vrlo ozbiljno. Bez obzira na to kako završila priča s promjenama unutar Europske unije, taj trenutačni savez država u Europi neće više primati nove članove. Međutim, iz vojnih, geopolitičkih i strateških razloga, EU želi uza se vezati cijeli tzv. Balkan, u koji uključuje i Hrvatsku. Jednom prigodom 1992. godine predsjednik dr. Franjo Tuđman rekao mi je da se Jugoslavija ne će nikada više vratiti ni u kojem obliku. Ja sam mu na to odgovorio kako nas povijest uči da su velike sile u svim razdobljima u zadnjih petsto godina pokušavale staviti zemljopisni prostor koji je zauzimala bivša Jugoslavija pod jednu kapu i jednu vlast te da će one to prvom prilikom pokušati ponovno provesti. Duboko sam uvjeren da se to upravo sada događa.
 
Plenković i HDZ moraju odlučiti kojim će putem krenuti
 
Kako spriječiti tu nakanu velikih sila? Dođe li do svjetskog rata, bit će veoma važno da kao mali narod imamo političare i vođe koji će znati u pravom trenutku odabrati za saveznike one sile koje imaju više izgleda za pobjedu u takvom ratu, osim ako to ne bude nuklearni rat. Ne dođe li do rata, za što svi moramo svaki dan moliti dragoga Boga, tada moramo što prije dovesti u red vlastitu kuću. Moramo kao narod što je žurnije moguće iznjedriti novi hrvatski demokratski i domoljubni pokret, na čijem će čelu biti sposobni, iskreni i pošteni hrvatski domoljubi. Potrebno je već na prvim mogućim izborima skinuti s vlasti globaliste i internacionaliste, kojih ima i u SDP-u i u HDZ-u. MOST će se sadašnjom oportunističkom politikom sam svesti na poziciju slabo utjecajne stranke.
 
Tvorac ujedinjene Njemačke kancelar Otto Von Bismarck pred kraj je svoje dugogodišnje vladavine koncem 19. stoljeća izjaviokako za njega „stranke nisu važne“. «Moj je glavni interes stvaranje i predaja snažne Njemačke novim generacijama», rekao je Bismarck. Iako ima brojne pozitivne osobne strane za bavljenje javnim radom i politikom, Andrej Plenković, barem u ovom trenutku, više naginje EU i internacionalizmu nego jasno izraženom hrvatskom državotvornom domoljublju, a to može biti pogubno za hrvatske nacionalne interese. Naravno, na premijeru je Plenkoviću da ne samo riječju, nego i djelom pokaže da sam sto posto u krivu. On to do sada nije pokazao. Iako je možda već prekasno za to, HDZ mora ponovno donijeti odluku, kao što je to činio pod vodstvom prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana 1990. i 1991., hoće li svoju djelatnost usmjeriti na bespogovornu poslušnost Europskoj uniji, čiji glavni akteri štite nacionalne interese svojih država, ili će se do kraja boriti za opstanak i sigurnu budućnost ove hrvatske države. Pretvaranje Europske unije u federalnu državu moguće je jedino uvođenjem diktature. Demokratski politički sustav i život mogu garantirati samo nacionalne države. U procesu stvaranja ujedinjene Njemačke Bismarck je posebno istaknuo važnost obrane vlastitog interesa njemačke države. Stoga, ako mi Hrvati ovoga puta izgubimo svoju samostalnu državu, nikada je više nećemo ponovno imati.
 

Antun Babić

Zašto Hrvatska koja odumire mazohistički odbija iskoristiti potencijal hrvatskog iseljeništva?

 
 
Vlada Republike Hrvatske zabranila je 1997. godine razvijanje programa o povratku trideset tisuća obitelji hrvatskih iseljenika.
https://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/09/tudjman-vlak-slobode.jpg?resize=696%2C479
Uvod: Stara narodna poslovica kaže: “Sve se vraća, sve se plaća”. Tu poslovicu danas bez dvojbe možemo primijeniti i na izrazito negativan i gotovo neprijateljski odnos svih vlada Republike Hrvatske od 1990. do današnjega dana prema hrvatskom iseljeništvu. Mnogi će se vjerojatno iznenaditi, a neki i usprotiviti mojem upiranju prsta u sve hrvatske vlade od 1990. godine nadalje. Bit će i onih koji će opravdano odmah ponuditi argumente kako je za vrijeme vladavine prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana odnos prema Hrvatima u svijetu bio ne samo pozitivan, nego i jako uspješan. Jedan sam od rijetkih svjedoka tog vremena, koji se iz iseljeništva vratio u Hrvatsku 1990. i odmah bio uključen u rad i reorganizaciju Hrvatske matice iseljenika, čija je primarna zadaća bila i ostala održavanje suradnje s hrvatskim iseljeništvom. Iako sam ove svoje tvrdnje iznosio i ranije, danas još odlučnije izjavljujem da su pozitivno stajalište predsjednika Tuđmana prema hrvatskom iseljeništvu, koje je zadržao sve do svoje smrti u prosincu 1999. godine, anulirale i sabotirale tadašnje hrvatske političke i gospodarske elite, koje su bile proizvod komunizma, socijalizma i jugoslavenstva u SR Hrvatskoj do 1990. godine.
 
Ovdje podsjećam na to da su te elite (predsjednici, potpredsjednici i ministri gospodarstva gotovo svih tih vlada) u tom razdoblju sustavno sabotirale želju predsjednika Tuđmana da se hrvatsko iseljeništvo na djelotvoran način uključi u društveni i gospodarski život Hrvatske. U Vlaku slobode Zagreb – Knin - Split 26. kolovoza 1995. godine posebno ushićen predsjednik Tuđman rekao mi je: “Babiću, sada je vrijeme da potaknete veliki broj hrvatskih iseljenika u Australiji da se vrate u Domovinu”. Nažalost, pokojni predsjednik Tuđman, koji se bavio obranom i oslobađanjem okupiranih hrvatskih teritorija, nije bio ni približno svjestan toga da se u njegovom najužem okruženju nalaze ljudi koji poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi zaustavili i spriječili povratak hrvatskog iseljeništva, u kojem je tada vladalo vrlo snažno raspoloženje za povratak u Hrvatsku. Najbolji je dokaz ovdje iznesenih tvrdnji neumoljiva statistička činjenica da je od 1990. 2000. godine (vrijeme vladavine HDZ-a) tri puta osnivano i ukidano Ministarstvo iseljeništva, tj. Ministarstvo povratka i useljeništva. U zaključku ovog teksta skrenut ću pozornost na samo jednu strahovito štetnu posljedicu negativne institucionalne politike na demografsko održavanje i gospodarski razvoj sadašnje hrvatske države. Kao pomoćnik ministra povratka i useljeništva, 1997. godine dao sam opširan intervju Glasu Slavonije, u kojem sam istaknuo kako pripremamo program povratka trideset tisuća hrvatskih obitelji iz iseljeništva u deset godina, što bi rezultiralo priljevom otprilike deset milijardi tadašnjih DM u hrvatsko gospodarstvo. Nakon prve sjednice Vlade, tadašnji ministar povratka i useljeništva Marijan Petrović rekao mi je vrlo odrješito: “Ante, da nisi više niti jedanput u javnosti spominjao taj program, zaboravi na to.” Na kraju ovog uvoda podsjećam da sam tekst koji je sada ponovno objavljen napisao 2004. godine. Osim što su taj tekst dobili tadašnji predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader i potpredsjednik Vlade prof. dr. sc. Andrija Hebrang, tekst je bio objavljen i u tadašnjem poznatom zagrebačkom dnevniku Vjesniku. Stoga nema niti jednog političara iz onog vremena koji može oprati svoju nečistu savjest i ruke od gospodarske i demografske katastrofe, u koju su svojom katastrofalnom politikom i “pljačkom” uvalili današnju Hrvatsku.
 
Kako bolje iskoristili potencijale hrvatskoga iseljeništva?
 
Zbog nerazumne i neodgovorne politike bivše vlasti prema iseljeništvu velika je većina Hrvata u svijetu priželjkivala povratak HDZ-a na vlast, tim više što je predsjednik stranke dr. Ivo Sanader i sam veći broj godina živio u inozemstvu, što mu daje prednost pred drugim hrvatskim političarima u procjenjivanju uloge iseljeničkog potencijala u realizaciji njegove vizije i njegova plana pokretanja Hrvatske. Činom imenovanja Vladinim savjetnikom Miroslava Radmana, ravnatelja Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja i svjetski poznatog hrvatskog stručnjaka sa zapadnim iskustvom, učinjen je prvi važan korak u pravcu angažiranja hrvatskih stručnjaka koji žive i rade u svijetu za sudjelovanje u projektima za gospodarski razvoj i modernizaciju Hrvatske. To je, nakon višedesetljetnog odlijevanja hrvatskih mozgova u svijet, ujedno i prvi velik korak u poduzimanju mjera za povratak tih mozgova iz svijeta. U hrvatskom je iseljeništvu jednako pozitivno dočekana vijest da će, po uzoru na Irsku i neke druge zemlje, u Ministarstvu vanjskih poslova biti formirana uprava koja će se baviti isključivo iseljeništvom. Kao dodatno veliko ohrabrenje da se ovog puta radi o ozbiljnom i sustavnom pristupu razvijanju institucionalnih odnosa između domovinske i iseljene Hrvatske djeluje i izjava ministra vanjskih poslova dr. Miomira Žužula, koji je zadnjih nekoliko godina proveo u SAD-u,kako i hrvatsko iseljeništvo može biti jako sredstvo u stvaranju nove slike o Hrvatskoj u svijetu. Uzmimo kao primjer ulogu koju u tom smislu može odigrati Hrvatska bratska zajednica, najstarija hrvatska iseljenička organizacija, koja broji više od stotinu tisuća članova. Osim lobiranja u utjecajnim američkim krugovima, Hrvatskoj bi veliku korist u promociji hrvatskog turizma u SAD-u donio projekt koji bi svake godine omogućio da najmanje pet tisuća članova Hrvatske zajednice dođe u organizirani ili pojedinačni posjet Hrvatskoj. Uz proširenje na iseljenike u drugim dijelovima svijeta, taj bi projekt u turističkoj prepoznatljivosti Hrvatske mogao imati sličan učinak kineskom korištenju iseljenika za ulaganje u kinesko gospodarstvo. Osim toga, hrvatski iseljenici-turisti u Hrvatskoj potroše od tri do pet tisuća dolara po jednom posjetu, što nekoliko puta nadmašuje ukupnu potrošnju raznih turističkih skupina koje u Hrvatsku dolaze iz bivših socijalističkih država u izuzetno jeftinim aranžmanima.
 
Vratiti povjerenje
 
Da bi se pokrenuo novi val entuzijazma među hrvatskih iseljeništvom za povratak u domovinu, ulaganje u gospodarstvo i suradnju na svom drugim poljima, u iseljeništvu prevladava mišljenje kako je prva i temeljna zadaća nove Vlade poduzimanje odlučnih koraka da se vrati potpuno povjerenje hrvatskog iseljeništva u Republiku Hrvatsku te državna tijela i institucije što će biti zaduženi za pružanje raznih usluga iseljenicima i povratnicima te za stvaranje pozitivnog ozračja u Hrvatskoj kad se radi o zajedničkoj koristi od povratka hrvatskih iseljenika i međusobnom uvažavanju domovinske i iseljene Hrvatske. Po uzoru na druge države s brojnom dijasporom, Hrvatskoj je potreban zakon koji će liberalizirati sadašnje krute zakonske propise koji na svim poljima, od nostrifikacija svjedodžbi i diploma do dobivanja raznih dozvola, hrvatskim iseljenicima otežavaju povratak. No, ovdje također treba odmah naglasiti kako cijeli taj projekt ne može uspješno provesti niti jedan pojedinac, ma koliko sposoban bio, ako iza sebe nema čitavu državu i ako se u Hrvatskoj ne promijeni sadašnji neopravdano prevladavajući negativistički mentalni sklop prema nedvojbenom potencijalu, koji za ukupni oporavak Hrvatske ima hrvatsko iseljeništvo.
 
U današnjem neumoljivom procesu globalizacije, koja prijeti opstojnosti i očuvanju identiteta mnogih malih naroda, Republika Hrvatska treba se prema svojem iseljeništvu odnositi kao prema strateškom partneru u očuvanju vitalnih interesa državne i svih njezinih građana.U takvom svijetu Hrvatska može mnogo toga ponuditi svojim iseljenicima pa i strancima koji žele živjeti u Hrvatskoj. To je vidljivo i iz sve većeg zanimanja stranaca za kupnju nekretnina u Hrvatskoj. Još uvijek imamo jedno od najčišćih mora u svijetu, uglavnom zdravu hranu, velike količine pitke vode i u velikoj mjeri nezagađen okoliš. Na tomu nam zavide mnogi u svijetu, koji bi se vrlo rado dokopali tog našeg blaga. No, mi to dragocjeno blago nećemo moći dugo sačuvati niti ćemo moći u njemu dugo uživati nastavimo li provoditi dosadašnju katastrofalnu populacijsku politiku i ne uspijemo li skrenuti Hrvatsku s dosadašnjeg puta koji daje malo nade za brz gospodarski oporavak.
 
Iseljenici i manjine integralni dio hrvatskoga naroda
 
Hrvatski iseljenici i hrvatske manjine čine integralni dio hrvatskog naroda, pa se prema njima tako treba i odnositi. Poznato je da je nacionalnost pitanje identiteta, a ne teritorija. Hrvatski iseljenici, koji su iz raznih razloga morali napustiti Hrvatsku, ostaju dio onoga što mi kao nacija jesmo. Nije dovoljno samo sjećati se hrvatskih iseljenika. Moramo ih cijeniti kao što i oni nas cijene. To nije samo pitanje moralnog imperativa. Danas je to pitanje kakva nas budućnost očekuje ako zanemarimo i odbacimo potencijal koji nam za naš demografski i gospodarski oporavak još uvijek pruža hrvatsko iseljeništvo. Dosadašnji odnos prema iseljeništvu bio je preopterećen nagađanjima o tomu tko više dobiva, a tko više gubi. Danas nam je potrebna politika koja se temelji na realnom uvjerenju da rezultat svestrane suradnje između domovinske i iseljene Hrvatske može biti samo obostrana pobjeda (win-win situacija). Sve nas drugo vodi u velik zajednički gubitak.
 
Zaključak. Svi smo svjesni toga u kako se teškoj i opasnoj gospodarskoj, demografskoj i društvenoj situaciji nalazi hrvatska država, za koju su svoje živote i dijelove tijela dali deseci tisuća hrvatskih branitelja. U novijoj povijesti budućnost hrvatskoga naroda i Hrvatske nikada nije bila neizvjesnija. Iako sam zbog svojih - sada sve opravdanijih - kritičkih komentara i upozorenja dobio imidž “čovjeka koji na sve gleda pesimistički”, osobno sam još uvijek uvjeren da nije sve izgubljeno, ali pod jednim uvjetom. Vlada Republike Hrvatske i domoljubne elite, ako uopće postoje, moraju napraviti potpun zaokret u svim područjima života u Hrvatskoj. Barem kad je u pitanju spoznaja o važnosti potencijala hrvatskog iseljeništva za demografski i gospodarski oporavak hrvatske države, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u zadnjih pola godine napravila je jako vidljive i pozitivne korekcije u svojem razmišljanju. Nažalost, predsjednica države nema ovlasti u području gospodarstva i demografije. U tim segmentima cijela odgovornost, ali i moć, u rukama je Vlade i premijera Plenkovića. Ako ne žele da se na njihovim leđima slome sve negativne gospodarske i ine politike u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas, premijer Plenković i njegovi suradnici moraju napraviti velik zaokret, ali, isto tako, moraju promijeniti i svoj dosadašnji vrlo ambivalentan odnos prema hrvatskom iseljeništvu.
 
Ovdje nema dovoljno prostora za iznošenje cijeloga programa. No, želim upozoriti premijera Plenkovića i sve kreatore i sukreatore političkog i gospodarskog djelovanja u Hrvatskoj na samo jednu lako provjerljivu činjenicu. Neću ovdje po tisućiti put navoditi primjere Irske, Izraela ili NR Kine. Uzet ću kao primjer Australiju, u kojoj sam dugo živio. Australija je 1945. godine imala jedanaest milijuna stanovnika i bila je zaostala u odnosu na ostatak razvijenih zapadnih demokracija. Tada su shvatili da im je potrebno znatno povećanje broja stanovnika. Nisu to mogli postići prirodnim putem, pa su se odlučili na useljavanje - tada primarno bijelaca iz Europe, kako zapadnih demokracija tako i komunističkih zemalja. Danas Australija ima skoro 25 milijuna stanovnika. Gospodarski je vrlo razvijena država u čijem gospodarstvu veliku ulogu imaju mali i srednji poduzetnici. Premda nemam pri ruci službenu statistiku, iz osobnog iskustva znam da su doseljenici u više od 50 posto slučajeva vlasnici malih i srednjih poduzeća u velikim australskim gradovima, a među njima su i brojni Hrvati.
 
Da je Vlada RH kojim slučajem odobrila razvitak poticajnog programa o povratku 30 tisuća hrvatskih iseljeničkih obitelji iz razvijenih zapadnih država, danas bismo u hrvatskom gospodarstvu imali možda i desetak tisuća više zdravih malih i srednjih poduzeća, koja bi bila garancija stabilnosti hrvatskoga gospodarstva. U tom slučaju nikakav Agrokor i njegova propast ne bi mogli dovesti u pitanje stabilnost cijeloga hrvatskoga gospodarskog sustava.
 
Nažalost, u glavama hrvatskih tehnomenadžera od 1990. godine do danas i dalje prevladavaju socijalistički mentalni sklop i mega-gospodarski giganti s kojima bi, uz dozvolu politike, zapravo upravljao pojedinac. Za razliku od australskih političara 1945. godine, hrvatski političari nisu imali ni znanje, a ni stratešku viziju. Njihov je cilj bio po svaku cijenu zadržati vlast i kontrolu nad hrvatskim gospodarstvom. O kakvoj se i kojoj cijeni radi, to danas svi u pregolemoj mjeri osjećamo na vlastitoj koži.
 
Vrijeme je za velike promjene. Vrijeme je za domoljublje, za poštenje u politici i znanje u gospodarstvu, a i za program nacionalnoga spasa. U protivnom, do kraja ovoga stoljeća nitko se u svijetu više neće ni sjećati da je ikada postojala hrvatska država. 
 
(Svršetak)
 

Antun Babić, pomoćnik ministra povratka i useljeništva 1997. i opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pekingu od 1998. do 2003.

Društvo je dvije godine unazad dobilo novi zamah preko svojih sekcija

 
 
Predstavljanje osme po redu zbirke pjesama članova Književnog kluba HKUPD „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada održano je u subotu 22. travnja u punoj dvorani Malog amfiteatra na SPENS-u, s početkom u 19.00 sati.
http://www.zkvh.org.rs/images/stories/manifestacije/Srijem/2016/Preprekovo_proljece2016-1.jpg
S obzirom na to da jesenas na manifestaciji „Preprekova jesen“, na kojoj je uz bogat program predstavljena prva zbirka kratkih priča „Preprekova jesen 2016“, nije bilo nikoga od uzvanika i visokih  dužnosnika iz institucija hrvatske zajednice u Republici Srbiji, kao ni predstavnika drugih tijela i institucija, niti su uputili pozdravne govore, ovaj put je njihov odaziv bio značajan.
 
Ispred Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Srbiji voditeljica programa Vesna Aršinov je pročitala pozdravni govor gospodina Stjepana Klasa, opunomoćenog ministra u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu; ispred Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici Društvo i posjetioce je pozdravila konzulica prvog reda gospođa Evica Milanović; ispred Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočna je bila tajnica Vijeća gospođa Ankica Jukić Mandić, te vijećnici Ivan Karačić i Vladimir Kranjčević; ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata nazočan je bio Tomislav Žigmnov, ravnatelj Zavoda, a ispred Koordinacionog odbora društava za jezike, književnost i kulturu iz Novog Sada nekoliko članova tog odbora.
 
Posebnu čast Društvu svojom nazočnošću pružila su i gospoda Jovan Dejanović, najčuveniji gradonačelnik Novog Sada od Drugog svjetskog rata do danas, dobitnik prošlogodišnje Februarske nagrade grada Novog Sada, te Đorđe Subotić, dobitnik priznanja Hrvatskog nacionalnog vijeća za društveni rad u okviru hrvatske zajednice.
O Hrvatskom kulturno-umjetničko-prosvjetnom društvu „Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, njegovom radu, smjernicama i planovima govorio je Krešimir Tkalac, predsjednik Društva. Naglasio je kako je Društvo godinu-dvije unazad dobilo novi zamah preko svojih sekcija i kako je, prije svega preko svog Književnog kluba, čuvar pisane hrvatske riječi na ovim prostorima, te svojom aktivnošću spona sa maticom. Posebno je istakao kako je predstavljanje nove zbirke pjesama svake godine, uz bogat program Društva, preraslo u tradicionalnu kulturnu manifestaciju Hrvata u Novom Sadu.
 
Zatim se posjetiteljima predstavila Ženska pjevačka skupina „Preprek“ u sastavu: Vesna Aršinov, Eržebet Bežanov, Ivanka-Seka Horvatić, Zora Jakovljev, Ana Marija Kaluđerović, Dragoslava Kaluđerski, Dragica Kamčevska, Marija Miličić, Eva Modri, Valerija Petrović, Gordana Rašić, Erna Šumec i Slađana Varićak. Uz pratnju tria Dobrivoj Janković – klarinet, Svetozar Popov – harmonika i Čedomir Gerdijan – gitara, izvela je splet pjesama iz Dalmacije.
 
O dosadašnjim izdanjima Književnog kluba „Stanislav Preprek“, a kojih je preko pedeset, o začetku edicije Društva pošto je registrirano za izdavaštvo, te o najnovijoj zbirci pjesama članova Književnog kluba i njihovih gostiju iz Hrvatske, nadahnuto je govorila doktorica književnosti i književna kritičarka Dragana V. Todoreskov, nosilac projekta, naglasivši da je upravo na današnji dan prije godinu dana započela vrlo uspješnu suradnju sa Društvom, a koja joj pruža veliko zadovoljstvo.
 
O zbirci pjesama „Preprekovo proljeće“ govorili su i njeni recenzenti mr Pavel Domonji i vlč. Marko Kljajić, a zatim je nastupila prva skupina autora pjesama. Po jednu pjesmu iz zbirke i jednu iz svog opusa po vlastitim izboru govorile su: Jelisaveta Buljovčić Vučetić, Branka Dačević, Lana Dermanov i Maja Gračan Livada, te gošća iz Hrvatske Božica Zoko, članica Društva hrvatskih književnika, Ogranak osiječko-baranjsko-srijemski. Pjesmu „Prvi“ Siniše Božulića, koji je bio odsutan zbog bolesti, pročitala je Ana Marija Kaluđerović. Prethodno je kratki životopis o svakom autoru pročitala voditeljica programa.
 
Ženska pjevačka skupina je potom izvela splet pjesama iz Međimurja i Posavine, a zatim su svoje stihove govorili Marko Kljajić i Bosiljko Kostić.  Pjesme „Starost“ i „Sin“ Mande Jakšić čitala je Jelena Pinter, dok je, zbog odsutnosti autora, pjesmu „Ibrik ljubavi“ Mladena Franja Nikšića čitala Marijana Berekić, a pjesmu „Bajka“ Marijana Piljića i pjesmu „Dobrota u tebi cvjeta“ Franje Kopeckog Ana Marija Kaluđerović. Iz ove skupine neočekivano je izostao nastup gosta iz Hrvatske Franje Džakule, člana Društva hrvatskih književnika, Ogranak osiječko-baranjsko-srijemski, zbog iznenadne bolesti. Cjelokupan program propraćen je prigodnim
slajdovima programera Društva Ivana Dermanova na velikom platnu dvorane u Power Point tehnici.
 
Potom je Ženska pjevačka skupina „Preprek“ izvela splet pjesama iz Slavonije i Srijema, a publiku je zatim nasmijala voditeljica Dramske sekcije „Preprek“ Branka Dačević kratkim monologom pod nazivom „Sisy“, na tekst Branimira Miroslava Tomlekina. U posljednjem krugu svoje stihove su govorili autori Ljerka Radović, Slađana Varićak i gost iz Hrvatske Franjo Nagulov, član Društva hrvatskih književnika, Ogranak osiječko-baranjsko-srijemski, a stihove pjesama „Pamtim“ i „Oda srijemskoj zemlji“ Branimira Miroslava Tomlekina čitala je Branka Dačević. Neočekivano je izostao nastup Zlatka Urbaneka.
 
Na koncu programa u ime Društva predsjednik Krešimir Tkalac je gostima iz Hrvatske uručio Zahvalnice i skromne poklone, a donatorima Društva Zahvalnice, te sve nazočne pozvao na domjenak u susjedni salon. Puna dva sata bogatog, sadržajnog i zanimljivog programa prošla su u čestim auplauzima i vidno dobrom raspoloženju svih nazočnih u sali Mali amfiteatar na SPENS-u u Novom Sadu.
 

Branimir Miroslav Cakić, potpredsjednik HKUPD Stanislav Preprek i voditelj Književnog kluba

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1010 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević