Get Adobe Flash player
Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Vladimira Palfi je za muškarčine živozidaše isto što...

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

AFERA PRISLUŠKIVANJA - Poziv iz Ljubljane u Beč išao je...

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Istarski Hrvati napisali su proglas o pripojenju Istre matici zemlji...

Pupovac bezočno laže o Oluji

Pupovac bezočno laže o Oluji

JEDNA OD PUPOVČEVIH LAŽI – "U Oluji je spaljeno 30.000...

Nesloga nas gura u ponor

Nesloga nas gura u ponor

Režite jedni na druge poput bijesnih pasa, međusobno se koljete poput...

  • Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 18:13
  • Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:19
  • Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:15
  • Pupovac bezočno laže o Oluji

    Pupovac bezočno laže o Oluji

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:31
  • Nesloga nas gura u ponor

    Nesloga nas gura u ponor

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:26

Za jugoekstremistu Dejana Jovića Hrvatska je 1991. bila nasilnik…

 
 
Od početka hrvatske nezavisnosti postoje brojne političke stranke i udruge koje bi zabranili dijaspori, točnije iseljenoj Hrvatskoj, glasovanje na izborima. Posebna meta su Hrvati u BiH koji, usput rečeno, nisu dijaspora jer tamo žive tisuću godina, koji su poniženi i obespravljeni od samog Zagreba, pogotovo kada gledate nepregledne kolone Hrvata koji stoje pred diplomatskim predstavništvima kako bi konzumirali svoje pravo.
http://thesrpskatimes.com/wp-content/uploads/2015/09/Dejan-Jovic-2.jpg
Dejan Jović
 
Zakonom kojima su Hrvatima izvan Hrvatske reducirana biračka mjesta, primjerice, u Kanadi ili Australiji, naš čovjek mora putovati i stotine kilometara da bi glasovao. Zanimljivo, isto biračko pravo nikada nije osporavano hrvatskim državljanima srpske nacionalnosti izvan Hrvatske, poglavito u Srbiji i BiH. Naprotiv, njih se dovozi autobusima na Pupovčev mig, plaća im se da glasuju. I tu nitko ne vidi problem. Ali u Hrvatima u BiH se vidi.
 
Ovo je perverzno, pokvareno i nepravedno iz više razloga.
Prvi je da je zahvaljujući i novcu iseljene Hrvatske, milijardama dolara, Hrvatska obranjena. Brojni Hrvati iz iseljeništva dali su ne samo novac, već i svoj život za Hrvatsku.
Drugi razlog je što svake godine dijaspora svojima u RH šalje više od dvije milijarde eura koja pune državni proračun, što je više od stranih ulaganja u RH, značajan dio BDP-a. I onda se "argumentira" da oni ne smiju glasovati "jer ovdje ne plaćaju porez". Umjesto hvala Vam za dvije milijarde keša godišnje, kojima se pune i džepovi istih tih koji rogobore protiv njih, oni bi ih obespravili.
S druge strane, za razliku od Hrvata u iseljeništvu koji obilato pune državni proračun, naši državljani srpske nacionalnosti u Srbiji svaki mjesec dolaze po ustaške kune iz hrvatskog proračuna i troše ih u Srbiji puneći - srpski proračun. Plaćaju li oni porez u RH? Ne, samo je sisaju. Za razliku od Hrvata izvan RH, oni su paraziti na proračunu RH.
Treći je razlog idiotski, samoubilački, jer sve zemlje koje imaju ogromnu dijasporu kao naša, poput nama slične Irske, u iseljenoj Irskoj vide bogatstvo, a ne problem. To je, među inim, tajna irskoga gospodarskog čuda. Hrvate iz dijaspore, a mnoštvo je milijardera i uspješnih poduzetnika, naši uhljebi, tajkuni na državnoj sisi, čitaj kriminalci, ih tjeraju da ne ulažu, traže mito, jer znaju da su se obogatili na stvarnom tržištu, svojima znanjem i trudom, a ne stranačkim i partijskim vezama i korupcijom kao ovi u Hrvatskoj, pa bi im pokvarili uhodane lopovske sheme. Irci su očito idioti.
 
I dok se sve čini da se Hrvatima izvan Hrvatske, koji ne utječu bitno na izbore, reducira broj biračkih mjesta, Srbima hrvatskim državljanima u Srbiji i BiH se povećava broj biračkih mjesta. Kako su Pupovac i notorni Dejan Jović odlučili izaći na EU izbore, predsjednik kluba Pupovčeva SDSS-a Boris Milošević uputio je Državnom izbornom povjerenstvu u Zagrebu zahtjev da se poveća broj biračkih mjesta u Beogradu, Subotici i Banjoj Luci.
Zamoljeno - odobreno, što ne bi bilo moguće bez znanja ministra uprave Kuščevića, MVEP-a, pa onda i samog Plenkovića. Nakon što su Srbi iz Hrvatske dali potporu depiliranom četniku Vučiću, on će im zahvaliti hrpom autobusa kako bi pogurao Pupovca ili Jovića, svejedno, da i Srbija dobije preko Zagreba svog europarlamentarca.
 
Ako u ovoj raboti uspiju uz asistenciju i blagonaklonost "suhoga zlata", u EU će vjerojatno ići Jović, čovjek kojeg je Josipović, koji fratre koje su pobili partizani smatra legitimnim vojnim ciljem, pravnik – jugoekstremist koji zagovara presumpciju krivnje, morao otpustiti s mjesta svog savjetnika, jer je izjavio da je hrvatski referendum o neovisnosti '91., bio vrlo neliberalan, te da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima.
Dejan Jović, također jugoekstremist, prekoravao je i JNA jer "je bila u stanju snimati ilegalni uvoz oružja iz Mađarske u Hrvatsku, ali nije bila u stanju ništa poduzeti da bi to spriječila ili da bi razoružala nasilnika." Pazite, napadnuta Hrvatska za Dejana Jovića je – nasilnik!? Možda zato jer su oružje za obranu kupovali iseljeni Hrvati? Onda u intervjuu za Novi list Jović kaže kako je "mit o Domovinskom ratu glavna prijetnja razvoju Hrvatske"!? Čovjek, Jović, izravno krši hrvatski Ustav i Deklaracije donesene u Saboru, i još bi preko zemlje koju de facto ne smatra svojom želio ući u Europski parlament, a Plenković i društvo šireći broj biračkih mjesta u Srbiji i BiH za Srbe hrvatske državljane u tome mu svesrdno pomažu. Čije će, ako uđe, interese u europarlamentu zastupati Dejan Jović kojeg je Beograd stavio među "deset najmoćnijih Srba u svetu"? Dejan Jović ima pravo, kao i Vučić i Pupovac na "alternativni narativ" o velikosrpskoj agresiji, jer Hrvatska je slobodna zemlja sa visokim standardima zaštita manjina i neka svatko govori što ga je volja, osim kada je u koliziji sa zakonima RH. No čudim se državi koja ne treba svoju, hrvatsku dijasporu, a treba Pupovce i Joviće gurajući ih u EU parlament. Valjda da šire "istinu" o domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj, kao i o Hrvatima u Vojvodini.
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/601090/zasto-je-povecan-broj-birackih-mjesta-u-srbiji

Tribinom u Zagrebu obilježen 90. rođendan Milana Kundere

 
 
Tribinom u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu Katedra za češki jezik i književnost, Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb obilježili su 90. rođendan Milana Kundere, najpoznatijeg živućeg češkog književnika koji od 1975. živi u Francuskoj te djela objavljuje na francuskom jeziku zbog čega pripada i češkoj i francuskoj književnosti.
https://www.thetimes.co.uk/imageserver/image/methode%2Fsundaytimes%2Fprodmigration%2Fweb%2Fbin%2F04c87160-fb91-4d1b-8e28-3e0652e809fe.jpg?crop=1024%2C683%2C0%2C0&resize=685
Milan Kundera rodio se 1. travnja 1929. u Brnu, a do odlaska u emigraciju djelovao je kao sveučilišni profesor svjetske književnosti u Pragu. Nakon što je pisao poeziju i pripovijetke, u književnost je na velika vrata ušao romanom Šala 1967., a zatim su uslijedili romani Smiješne ljubavi (1968.), Život je drugdje (1969.), Oproštajni valcer (1976.), Knjiga smijeha i zaborava (1979.), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984.) i Besmrtnost (1990.) koje je napisao i objavio na češkom, dok je na francuskom napisao romane Polaganost (1993.), Identitet (1998.) i Neznanje (2000.).
 
Do 1989. objavljivanje njegovih romana u Češkoj bilo je zabranjeno. O Kunderinom češkom opusu govorila je pročelnica Katedre za češki jezik i književnost prof. dr. Katica Ivanković koja je kazala da njegove romane obilježava esejistička forma. „Kundera je skroman i samozatajan čovjek, što se ne bi reklo po njegovoj prozi u kojoj se bavi najskrivenijom intimom svojih junaka. Zbog njihove autentičnosti Kunderine romane se doživljava kao da su autobiografski. Kundera je oštar prema svojim likovima koji uglavnom završavaju tragično i svaku njihovu pogrešku kažnjava“, rekla je Katica Ivanković. Istaknula je i da Kundera nije bio zadovoljan što se njegov prvi roman Šala povezuje s kritikom staljinizma jer je smatrao da se radi o ljubavnoj priči, a tvrdnje da je politički pisac odbijao je jer se taj pojam povezivao s piscima u službi komunističke propagande.
 
O Kunderi kao francuskom književniku govorio je doc. dr. Marinko Koščec s Odsjeka za romanistiku koji je istaknuo da o Kunderinoj veličini govori to što je jedan od rijetkih književnika čija djela su za života objavljena u uglednoj ediciji Pléiade. Osvrnuvši se na Kunderino izbjegavanje javnih istupa, kazao je da time slijedi Flaubertovou misao da se pisac mora sakriti iza svog djela. Košćec je pojasnio da definicija Kundere kao političkog pisca u Francuskoj potječe od Jeana Paula Sartrea koji je istaknuo antistaljinističku dimenziju romana Šala, premda je Kunderi draže čitanje njegovih djela izvan političkog konteksta. „Iako Čeh, Francusku je uzeo kao književnu domovinu, no prije svega se želi smatrati svjetskim piscem te preuskom smatra i definiciju sebe kao Srednjoeuropljanina. Francuski jezik otvorio mu je vrata u svijet“, rekao je Koščec, dodavši da izborom francuskog počinju problemi u njegovoj recepciji koji ponekad idu sve do osporavanja. „U Francuskoj ga smatraju čak i reakcionarnim autorom, ponekad i elitistom zbog eruditske nadmoći, no priznaju mu da kod čitatelja izaziva pozitivan bunt“, dodao je Koščec. O svojim kontaktima s Kunderom govorila je bohemistica Sanja Miličević Armada koja je s češkog prevela njegov roman Besmrtnost, i to dok ga je Kundera još pisao, te dramu Jacques i njegov gospodar. „Kunderin jezik je standardan, bez slenga, dijalekta ili vulgarnosti, i nije težak za prijevod“, dodala je.
 
Predsjednik Hrvatsko-češkog društva Marijan Lipovac kazao je da je Kundera književnik kakvog Hrvati nemaju, ali ga dobro poznaju otkako je 1969. objavljen hrvatski prijevod romana Šala koji je doživio četiri izdanja. Lipovac je spomenuo da je Kundera posjetio Zagreb 1982. kada je u Teatru Itd pogledao svoju dramu Jacques i njegov gospodar. Podsjetio je i da je Kundera kao intelektualac 1991. branio pravo Slovenije i Hrvatske na samostalnost i tražio da ih Francuska prizna. Lipovac je istaknuo važnost Kunderinog eseja Otmica Zapada: Tragedija Srednje Europe iz 1983. kojim je reafirmirao pojam srednje Europe definiravši ju kao dio zapadne Europe koji svojom kulturom pripada Zapadu, a u političkom smislu Istoku zbog podređenosti Sovjetskom savezu. „Tragedijom srednje Europe Kundera je smatrao ravnodušnost Zapada prema toj činjenici kojoj je uzrok to što je kultura prestala biti faktor jedinstva Europe te stereotip o bliskosti slavenskih naroda s Rusijom. Kundera postavlja pitanje koje je i danas aktualno: koje velike vrijednosti mogu ujediniti Europu. Srednja Europa danas doduše formalno opet pripada Zapadu, kao dio Europske unije i NATO-a, ali i dalje postoji podjela na staru i novu Europu, a pitanje je i što srednja Europa danas predstavlja u kulturnom smislu, osim zajedničke prošlosti i slične arhitekture njenih gradova te postoji li, u uvjetima globalizacije, suvremeni srednjoeuropski identitet“, rekao je Lipovac.
 
Tribinu o Milanu Kunderi moderirao je doc. dr. Matija Ivačić s Katedre za češki jezik i književnost, a uz članove Hrvatsko-češkog društva i Češke besede Zagreb nazočni su bili brojni studenti bohemistike.
 

Marijan Lipovac

Godišnja skupština Hrvatsko-češkog društva

 
 
Hrvatsko-češko društvo održalo je 16. travnja svoju godišnju izbornu skupštinu na kojoj je za predsjednika udruge po peti put izabran Marijan Lipovac. S 35 dobivenih glasova nazočnih članova na skupštini, on je uvjerljivo pobijedio svog protukandidata Tigrana Ilića koji je dobio jedan glas. Za potpredsjednika je ponovno izabran Miroslav Křepela, a za članove Predsjedništva Ivan Havelka, Radoslav Kavan i Ivanka Stahuljak. U Nadzorni odbor tajnim su glasanjem izabrane Lada Crnobori, Grozdana Dosegović i Barbara Vujanović, a za zamjenika člana izabran je Marijan Orct.
http://www.hcdzg.hr/images/zan68/zan_68_1.jpg
Na skupštini je prihvaćeno izvješće o radu u razdoblju od travnja 2018. Kako je podnoseći izvješće istaknuo Marijan Lipovac, iza Hrvatsko-češkog društva je niz uspjeha kad je posrijedi količina provedenih aktivnosti, njihova kvaliteta, društvena relevantnost i medijski interes. Zajedno s Muzejima Ivana Meštrovića Hrvatsko-češko društvo objavilo je knjigu Ivan Meštrović i Česi: Primjeri hrvatsko-češke kulturne i političke uzajamnosti, a s Češkom besedom Zagrebačke županije knjigu Češki Hrvati – hrvatski tragovi u Češkoj. Objavljen je i jedan broj glasila Susreti, na rekordnih 108 stranica. Povodom 180. godišnjice rođenja Augusta Šenoe, na inicijativu Hrvatsko-češkog društva u Pragu je postavljena spomen-ploča u njegovu čast i organizirano četverodnevno putovanje autobusom u Češku. Na poticaj HČD-a u Pragu je imenovana Ulica Stjepana Radića, uoči 90. godišnjice njegove smrti. Ciklusom predavanja i tribina zajedno s Češkom besedom Zagreb Hrvatsko-češko društvo obilježilo je stotu godišnjicu češke neovisnosti, a tribinama u Koprivnici i Rijeci o vezama Miroslava Krleže s Česima i 125. godišnjicu Krležina rođenja. Obilježena je i 50. godišnjica smrti Jana Palacha, kao i 90. rođendan Milana Kundere. Hrvatsko-češko društvo bilo je suorganizator izložbe fotografija Zorana Filipovića Od Theresienstadta do Terezína; 1918.-2018. u Muzeju Mimara u Zagrebu. U suorganizaciji Hrvatsko-češkog društva u Hrvatskoj je gostovao češki pjesnik Petr Hruška. Napokon je obnovljen rad Gospodarske sekcije Hrvatsko-češkog društva s ciljem promicanja hrvatsko-čeških veza na području gospodarstva. Društvo bilježi uspjehe u suradnji s institucijama češke manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Češkoj, kao i s češkim Veleposlanstvom u Zagrebu i hrvatskim Veleposlanstvom u Pragu. Aktivno je i u virtualnoj sferi pa Facebook stranica HČD-a ima 1760 pratitelja (250 više nego u travnju 2018.). Od travnja 2018. do travnja 2019. u HČD se učlanilo 11 novih članova te ih danas ima 120.
 
Članovi Hrvatsko-češkog društva u raspravi su izrazili zadovoljstvo i ponos ostvarenim uspjesima. „Ovdje je zaorana snažna kulturološka brazda između dva naroda i dvije kulture. Ona pokazuje naše zajedništvo koje nije od jučer, to je stara tradicija. Sve vrijedne akcije Hrvatsko-češkog društva pokazale su da sami sebe nedovoljno poznajemo i podigle specifičnu težinu kulturnih vrijednosti, dakle tog kulturološkog mosta između dva naroda i dviju zemalja. Ovo Društvo je zahvaljujući prije svega dobrom vodstvu nadraslo samo sebe i postalo jedna sjajna vrijednost koja dosad na takav način, u takvom obimu i s takvom ozbiljnošću nije postojala. Sa Susretima, izdavačkom djelatnošću, podizanjem spomen-ploča kojima se obilježavaju hrvatski tragovi u Češkoj i češki u Hrvatskoj svi zajedno smo otvorili jednu stranicu i svi možemo biti ponosni što smo članovi HČD-a“, istaknuo je prof. dr. Tihomil Maštrović, ugledni književni povjesničar i kroatolog.
 
„Rad Hrvatsko-češkog društva dokaz je da se dobre stvari mogu raditi još bolje“, kazao je Juraj Bahnik, ujedno i predsjednik Češke besede Zagreb i potpredsjednik Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj. Marija Valek, potpredsjednica Saveza, rekla je da je kvaliteta rada HČD-a prepoznata i u Hrvatskoj i izvan nje. „Želim i nadalje ovakve prekrasne rezultate, da i dalje pronosimo dobar glas i češkog i hrvatskog naroda“, dodala je Marija Valek.
 
Skupština je usvojila i vrlo ambiciozan i sadržajan plan rada HČD-a u predstojećem razdoblju. Zajedno s izdavačkom kućom Disput planira se skoro izdavanje knjige Razgovori s Masarykom Karela Čapeka, u prijevodu Dubravke Sesar, uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. U planu je i obilježavanje 200. godišnjice rođenja Vatroslava Lisinskog organizacijom ciklusa koncerata njegovih skladbi skladanih na češke tekstove i postavljanjem spomen-ploče u Pragu, 200. godišnjice rođenja Josipa Filipovića, 160. godišnjice rođenja Vjenceslava Novaka, 600. godišnjice početka husitskih ratova i 30. godišnjice Baršunaste revolucije, a u 2020. i obilježavanje 100. godišnjice rođenja Josipa Matušeka, 200. godišnjice rođenja Božene Nĕmcove, 600. godišnjice rođenja češkog kralja Jiříja Podĕbradskog, 400. godišnjice bitke na Bijeloj gori, 350. godišnjice smrti Jana Amosa Komenskog i 110. godišnjice tramvaja u Dubrovniku za koji su bili zaslužni Česi. Hrvatsko-češko društvo u srpnju će sudjelovati u Festivalu Miroslav Krleža koji će biti posvećen Krležinim vezama s Česima, a planirane aktivnosti su i izdavanje novog broja glasila Susreti, izdavanje češkog izdanja knjige Češka kroz ključanicu Dubravka Dosegovića, organiziranje izložbe fotografija Tonyja Hnojčika, pokretanje manifestacije ili nagrade posvećene Dušanu Karpatskom, nastavak aktivnosti u vezi imenovanja Ulice Václava Havela u Zagrebu, podnošenje inicijative za imenovanje Ulice Ive Vojnovića i Ulice Milutina Cihlara Nehajeva u Zagrebu te za postavljanje spomen-ploče violinistu Franji Krežmi. Kako bi se u HČD privuklo više mladih, u planu je i pokretanje kvizova posvećenih Češkoj i hrvatsko-češkim vezama.
 

Marijan Lipovac

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Utorak, 18/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1110 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević