Get Adobe Flash player

Bit rodne teorije da naš identitet nije određen spolom, biološkom datošću, već je društveni konstrukt

 
 
Kada je 2008. godine Hrvatska donosila tzv. antidiskriminacijski zakon, onda se ljude plašilo da će, ako ga ne usvojimo, biti blokiran naš put u punopravno članstvo Europske unije. Na primjeru donošenja tog "antidiskriminacijskog zakona" hrvatska politika pokazala je svu raskoš provincijalizma i poltronstva prema Bruxellesu, koje ni sam Bruxelles ne traži. Naime, dobar dio zemalja Europske unije, među kojima je bila i Njemačka, odbila je donijeti taj "antidiskriminacijski zakon" sa sasvim suvislim obrazloženjem da su antidiskriminacijske norme već ugrađene u njemački Ustav i druge zakone, pa bi to bilo sasvim blesavo dupliranje nečega što je u Njemačkoj već regulirano. Dakle, usvajanje takvog zakona nepotrebno gomilanje istoga.

John Money
 
Iz istog razloga je prema Bruxellesu vazda nabrijani češki predsjednik Vaclav Klaus lupio vetom taj zakon, premda ga je parlament izglasao. Dakle, nisu Nijemci ili Česi, svejedno, za diskriminaciju, ali su protiv inflacije zakona u smislu reguliranja materije koju su već regulirala nacionalna zakonodavstva. No Hrvatska ga je, kao tamni europski vilajet, prihvatila, premda su, kako su i Nijemci rekli, antidiskriminacijske norme bile već ugrađene u hrvatski Ustav i druge zakonske akte.
 
Nije čak problem što je Hrvatska donijela "antidiskriminacijski zakon", problem je što mi i inače uglavnom imamo dobre zakone, ali kada je njihova provedba u pitanju, onda je na snazi ona famozna Titova izjava da se "ne treba držati zakona kao pijan plota". Tako je i s problematikom diskriminacije, gdje je najveći problem selektivna, ideološka primjena zakona. Ako pisnete nešto protiv Rade Borić, to je onda diskriminacija, ako seksistički i prostački nasrnete na Željku Markić, onda pravobraniteljica za ravnopravnost spolova šuti ko riba. Da, zakoni postoje, ali se primjenjuju ili po "formuli" druga Tita, ili se primjenjuju selektivno, ideološki.
 
Kao i s "antidiskriminacijskim zakonom", Hrvatska se sprema na još jednu sličnu provincijalnu podložnost, ideološku kolonizaciju ove zemlje. Povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Muižnieks zatražio je od predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da RH čim prije ratificira "Istanbulsku konvenciju" o borbi protiv nasilja nad ženama, na što je Plenković kimnuo glavom.
 
Što je ovdje problem? Prvo, isto kao i u slučaju "antidiskriminacijskog zakona", RH već u svom zakonodavstvu ima reguliranu ovu problematiku, koju, ako nije dostatno dobra, može sama poboljšati. Jednako tako Hrvatska je već potpisala Konvenciju Vijeća Europe o borbi protiv nasilja prema ženama i u obitelji koja je stupila na snagu 2014. godine. Ništa bitno novo, kao i "antidiskriminacijski zakon", uvođenje "Istanbulske konvencije" u naš pravni sustav, koji i tako konvergira sustavima svih uljuđenih zemalja, ne će donijeti. Osim jedne stvari, podvale. Usvajanjem "Istanbulske konvencije" u hrvatski (pravni) sustav uvodi se pojam "rod", odnosno rodna ideologija. Rodnu teoriju u medicinsko-psihijatrijsku (!) raspravu uveo je John Money prije više desetljeća. Bit rodne teorije da naš identitet nije određen spolom, biološkom datošću, već je društveni konstrukt. Zato ja kao Ivica, ako se tako osjećam, mogu postati Marica, a Marica može postati Ivica. Baš kao u bajci. Da bi razdvojio biološki spol i psihosocijalni osjećaj spola, Money iz jezičnih znanosti posuđuje pojam "rod".
 
Bit je rodne ideologije da je moguće odgojem konstruirati rod bez obzira na biološki spol, pa ako dječake odgajamo kao curice, oni će to i biti. Rodna teorija nema nikakvog uporišta u empirijskoj stvarnosti, ona je pseudoznanost, ona je konstrukt, a ne naš (spolni) identitet. Bit rodne ideologije sažela je Simone de Beauvoir rekavši "nitko se ne rađa kao žena, već se ženom postaje", a za sve nasilje i diskriminaciju prema ženama, prema njoj, kriva je binarna podjela na muško – žensko, pa te razlike treba kulturološki dekonstruirati, relativizirati, a biološku datost proglasiti zlom, plastikom za oblikovanje po volji odabira hoćeš li biti homo ili hetero, transgender, muško, žensko, ili tko zna kakvo sve "elgebetiranje".
 
Istanbulska konvencija
 
Plenković je u kampanji rekao da neće nametati nikakvu ideologiju, pa ni rodnu. Ali evo, potpisat će "Istanbulsku konvenciju". Kao kršćanina, kako se sam definirao kada mu je Milanović primitivno napao majku, ne tangira ga nauk Crkve – "muško i žensko stvori ih", kako je nedavno citirao Bibliju papa Frane kritizirajući rodnu ideologiju. Nije toliko bitno što je rodna ideologija suprotna kršćanskoj antropologiji, već prije svega zdravom razumu. To nije znanost, to je neka vrsta ezoterije, čak i gnoze, u smislu prijezira prema biološkoj naravi, ideologija koja smjera k ozakonjenju raznih perverzija i odgojno-obrazovnom teroru nad djecom. Ako se sam deklarirao kao kršćanin, a kao šef konzervativnog HDZ-a uvodi pojam roda u naš (pravni) sustav, onda se postavlja pitanje koji je zapravo Plenkovićev svjetonazor. Prozaičan – bruxelleska karijera. Sve drugo je sredstvo. 
 

Ivica Šola, Slobodna Dalmacija

S tijesnom pobjedom sultana Turska postaje tempirana bomba

 
 
U proteklih desetak godina u politički korektnoj Europi bilo je politički nekorektno Reçepa Tayyipa Erdoğana metaforički nazivati sultanom, njegove političke ambicije i način njihova ostvarivanja sultanskim, a njegovu politiku islamističkom. Da se šef jedne od najvažnijih članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU ne bi uvrijedio zbog takve usporedbe s davnim Osmanskim Carstvom. Zbog očuvanja savezništva nije bilo zapadne reakcije kada je Erdoğan počeo u valovima sjeći temelje Ataturkove Turske, najprije u najčvršćem uporištu svjetovne države - u turskoj vojsci, a potom u pravosuđu, medijima, na sveučilištima, u policiji...
http://www.shiapac.org/wp-content/uploads/2016/10/erdogan-sultan-2-720x480.jpg
Kada su gospođe Erdoğan i Davutoğlu uvele nošenje marame za svojih posjeta zapadnim državama i međunarodnim institucijama, to se tumačilo kao njihov identitetski iskorak. U međuvremenu, Erdoğan je u pravoj sultanskoj maniri udaljio od vlasti sve one koje je smatrao mogućom konkurencijom - od svojeg nekadašnjeg duhovnog vođe za islamizaciju države šeika Fethullaha Güllena, koji je završio u dobrovoljnom egzilu u SAD-u, do najbližeg političkog suradnika i autora neoosmanske političke doktrine Ahmeta Davutoğlua, koji je udaljen iz vlasti uoči znamenitog prošlogodišnjeg pokušaja vojnog puča, koji je to možda bio, a možda je i fingiran.
 
Referendumska doživotna vlast
 
Upravo tim pučem ili 'pučem' započeo je veliki finale Erdoganove pripreme za uspostavu novog sultanata: brutalne čistke u vojsci, policiji, obavještajnim službama, diplomaciji, u pravosuđu, medijima, na sveučilištu... Proces je završio nedjeljnim referendumom o promjeni Ustava kojom će predsjednik Erdoğan, klasičnim demokratskim instrumentom, dovršiti vlastito doživotno postavljenje za novovjekog sultana Turske sa sultanskim ovlastima. O tome se prije samo pet, šest godina politički korektna Europa nije usudila ni glasno razmišljati. A sad se mora suočiti s posljedicama i pitanjima na koje nema lakih odgovora.
 
Neka od tih važnih pitanja sadržana su u rezultatima referenduma. Tijesnih 51 posto 'za' upućuje na to da Turska postaje tempirana bomba na Bosporu. Naime, pri iščitavanju rezultata valja imati na umu da su dvadesetak posto od 75 milijuna turskog stanovništva Kurdi, koji su glasovali protiv Erdoganovih ustavnih promjena, žele vlastitu državu koja će objediniti Kurde s Bliskog istoka (Turska, Irak, Sirija...) i u uvjetima aktualnih sukoba povećavaju se izgledi da ostvare svoj cilj. Kurdi će izvjesno biti prepreka Erdoğanovim ambicijama. No ima li se u vidu da je unatoč apsolutnoj kontroli medija, atmosferi diktature i apsolutnoj kontroli brojenja glasova rezultat referenduma vrlo tijesan, da referendum nije prošao u tri najveća grada: Istambulu, Izmiru i Ankari, da oporba traži ponovno brojenje glasova, nije za očekivati da će Erdoğan prevesti Tursku u 'sultanat' bez otpora.
 
Turci u EU listom za 'sultanat'
 
I u tome će vjerojatno oporba dobiti zapadnu potporu. Pitanje je tek što će biti okidač unutarnjeg sukoba: već kada sultan osobno počne postavljati svoje suce , što je najavio kao svoj prioritet, ili tek kada dođe do imenovanja seoskih učitelja. Još opasniju bombu Erdoğan je tempirao u Europi, u razdoblju kada to zbog svoje političke korektnosti Europa nije željela vidjeti. Rezultati referenduma kažu: u Njemačkoj je 63 posto Turaka glasovalo 'za', u Nizozemskoj 71 posto, u Austriji 73,5 posto, a u europskoj prijestolnici Belgiji čak 75 posto tamošnjih turskih imigranata glasovalo je za Erdoğanov novi sultanat. Može se dio tih glasova pripisati i kreativnom brojenju glasova, jer diplomatsko-konzularna predstavništva koja je u posljednjih godinu dana Erdogan popunio bezrezervno lojalnim personalom, morala su dati svoj doprinos uspjehu. Ali postoci glasova za diktaturu i 'sultanat' među turskim imigrantima, koji već desetljećima uživaju blagodati zapadnih demokracija u državama zapadne Europe, toliko su visoki da upućuju na potpuni slom europskoga koncepta integracije i požuruju države stare Europe da se suoče s konceptom koji uporno odbijaju vidjeti: konceptom islamizacije Europe. S obzirom na zakasnjelo buđenje stara Europa to mora činiti u vrijeme kada je Erdogan naziva nacističkom i fašističkom, kada ignorira prigovore promatrača OESS-a jer ih nije vidio, čuo ni priznao. I kad su mu pozivi Angele Merkel da uspostavi dijalog pun poštovanja sa svim političkim i društvenim snagama - samo beskrajno smiješni.
 

Višnja Starešina, Lider

Zašto Erdogan pokušava izazvati europske čelnike

 
 
„Preselite se u bolje četvrti. Vozite bolje automobile. Živite u boljim kućama“, kazao je Erdogan prošli tjedan u Eskisehiru, obraćajući se ne tom skupu, nego turskoj dijaspori od 4,6 milijuna ljudi u zapadnoj Europi. „Imajte petero, a ne troje djece. Jer vi ste budućnost Europe. To će biti najbolji odgovor na nepravde koje vam se nanose“.
http://www.loonwatch.com/wp-content/uploads/2009/09/eurabia.jpg
Turski predsjednik Erdogan u zadnje vrijeme daje mnogo hrane onoj vrsti ljudi koja vjeruje da je Europa u opasnosti od islamizacije. Opasnost je napuhana, ali služi turskom predsjedniku da kod europskih čelnika izazove napadaje bijesa. Prošli je tjedan Erdogan optužio EU da zameće „rat križa i polumjeseca“ nakon što je Europski sud dozvolio poslodavcima da zahtijevaju da zaposlene žene ne nose muslimanske rupce. Nije se zaustavio na tome. „Turska nije zemlja koju se može potezati i gurati, nije zemlja čije se građane može vući po zemlji“, rekao je u srijedu reporterima u Ankari. Govoreći nekoliko sati prije nego je jedan obraćenik na islam pokosio pješake na mostu u Londonu, turski je predsjednik kazao da „ako Europa nastavi ovako, niti jedan Europljanin nigdje na svijetu neće moći sigurno hodati ulicom. Europi će ovo nanijeti štetu.“ 
 
Proroci islamizacije poput Giselle Littman alias Bat Ye'or, koja je skovala riječ „Eurabija“, predviđaju baš takve namjere. Ideja, koju prihvaćaju političari kao što je nizozemski populist Geert Wilders, počiva na zamisli treće muslimanske invazije na Europu. Prve dvije bile su oružane, 732. i 1683., treća je potajna i oslanja se na doseljavanje i demografski rast. Wilders je u jednoj raspravi u nizozemskom  parlamentu kazao da su muslimanski doseljenici „kolonizatori. Oni ne dolaze ovamo da bi se integrirali, nego da bi preuzeli vlast, da bi nas podčinili.“
 
Ta zamisao stoji i iza francuskog romana „Tabor svetaca“, prvi put objavljenog 1973., kojemu se u zadnje vrijeme vraća popularnost. To je jedna od najdražih knjiga francuske populistice Marine Le Pen, a opisuje invaziju na Francusku izbjeglica iz „trećeg svijeta“, koji se ne služe oružjem nego kulturnim nasiljem iskorištavajući slabost  i krivicu zapadne civilizacije za preuzimanje vlasti.
 
Ima li čega u Erdoganovoj prijetnji demografskom invazijom, posve je druga stvar. Turska dijaspora u Njemačkoj ima djece više od prosjeka – 2,3 djeteta po ženi u usporedbi s nacionalnom stopom od oko 1,5 – ali po toj stopi Turci nisu doista „budućnost Njemačke“: sadašnja zajednica od 3,5 milijuna u zemlji od 80,7 milijuna daleko je od toga da bi postala većina čak i kad bi Erdogan nekako naveo njezine članove da udvostruče broj djece u svojim obiteljima. (U Turskoj je plodnost malo niža nego među njemačkim Turcima).
 
Osim toga, iako je većina glasača turske dijaspore u Njemačkoj i Nizozemskoj na proteklim izborima podržala Erdogana i njegov AKP, i njegovi smrtni neprijatelji, kurdska stranka, u tim zajednicama također dobivaju više glasova nego u Turskoj. Dijaspore su politički podijeljene; znatan broj njemačkih Turaka u Njemačkoj živi zato što ne voli živjeti u Erdoganovoj Turskoj. Erdogan ne može upravljati iseljenicima iz Ankare – ako pokuša, vjerojatno će se etnički Turci koji ga ne podržavaju, a i mnogi od onih koji nemaju pravo glasovati na turskim izborima jer su sada odani europskim zemljama u kojima žive, pobuniti protiv toga.
 
Sumnjam u to da Erdogan ozbiljno zamišlja sebe kao sultana koji vodi puzeću muslimansku invaziju na Europu ili bilo kakav rat polumjeseca protiv križa. On jednostavno nema dovoljno pristalica, pa ni potencijalnih, u Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji ili bilo kojoj drugoj zemlji u koju su Turci emigrirali otkad su prvi put kao „gosti-radnici“ pozvani da obnavljaju industriju razorenu u Drugom svjetskom ratu. Ali Erdogan uživa provocirajući srdit odgovor. Kao i ruski predsjednik Putin i on od toga ima koristi kod kuće: već je drskost koju pokazuje rugajući se Njemačkoj dovoljna da pojača osjećaj nacionalnog ponosa.
 
Reakcije pomažu Erdoganu da kod kuće konsolidira predsjedničke ovlasti na referendumu idući tjedan. Bilo bi bolje kad bi europske vlade mogle ignorirati Erdoganovo trolanje. Ali Erdogan zna da one to ne mogu. Nizozemski premijer Mark Rutte morao se boriti protiv Wildersa pa je uzvratio pomažući tako i sebi i pronicavom Turčinu. Sada CDU Angele Merkel, koji ne smije dozvoliti da se misli da je blag prema Erdoganu, priča kako bi trebalo postrožiti propise o dvojnom državljanstvu – pomažući tako Erdoganu i kod kuće i u dijelu dijaspore koji osjeća nostalgiju. Ali kad političko kazalište prođe, Erdogan se ne će brinuti za Turke kao „budućnost Europe“. Morat će se vratiti dijalogu o slobodnom putovanju Turaka u Europu i brinuti se zbog gospodarskih odnosa: EU je daleko najveći trgovinski partner Turske. Stereotipi kao onaj o Eurabiji vratit će se u prašnjavi ormar – ali europski nacionalisti godinama će spominjati Erdoganove izjave kao dokaz svojih teorija zavjere.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, New York

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1059 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević