Get Adobe Flash player

Staroegipatski Oziris, potraga, pronalazak (15. studenog) i pitanje groba

 
 
„Općenito je danas mišljenje kad se govori o misterijima Ozirisa i Izide da su ti misteriji davali priliku razvratno uživati onima koji su u njima sudjelovali, da se muškarci sastaju sa ženama i provode orgije; ukratko, da su svetišta Izide i Ozirisa bila leglo nemorala. To je mišljenje poteklo vjerojatno iz toga [razloga] što su u pokvarenom Rimu, od polovice I. stoljeća prije Krista pa [na]dalje oni raskalašeni Rimljani, kojima nije ništa bilo sveto, upotrebljavali ne samo Izidina svetišta, nego i druga, u svrhu svoje zabave. Pjesnik Juvenal (kraj I. i početak II. st.) kaže da nije bilo hrama u Rimu u kojem se žene nisu podavale. Još žešće su kršćanski pisci napadali sve poganske hramove i nazivali ih leglima brakolomstva i raspuštenosti. Pisci Tertulijan i Minutius Felix kažu da se hramovi upotrebljavaju za blud, a poznati vještak u ljubavnim stvarima, Ovid[ije], preporuča, uz teatre i portike, hramove kao najzgodnije mjesto za ljubavne pustolovine. Kad se sve to uzme, kao i to da je 19. godine poslije Krista car Tiberije istjerao štovatelje Izide iz Rima, a hram im porušio upravo zbog jednog događaja ove vrste u tom hramu, onda je jasno kako je došlo do toga da se o Izidinim i Ozirisovim misterijima ovako misli. Međutim su ti misteriji i taj kult bili potpuno drukčiji. Baš obrnuto, oni su tražili čistoću i trezvenost [umjerenost]; ukratko, uzoran život. […]
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/53/Pompeii_-_Temple_of_Isis_4_-_MAN.jpg
Oziris se štovao posvuda, ali najveće mjesto njegovog kulta bio je Abydos, gdje je po vjerovanju Egipćana bio njegov pravi grob. I Izida se štovala posvuda, ali najsvetije mjesto njezinog kulta bilo je daleko na jugu, povrh prve katarakte, na otoku Philae, gdje je ona oplakivala Ozirisovu smrt. […]
Davno prije V. [staroegipatske] dinastije, još prije I. dinastije, dakle prije 3300 godine pr. Kr. [2950. pr. Kr.], štovao se Oziris u gradu Busirisu ili Zeduu, u Delti. Tu je on bio štovan kao inkarnacija univerzalne snage oplođenja [plodnosti]. […]
Legendu Ozirisa i Izide, koju nam je očuvao oko 100. godine poslije Kr. Plutarh u svom djelu 'O Izidi i Ozirisu', potvrđuju skoro u svim detaljima tekstovi piramida (oko 2600. pr. Kr.) iz čega se vidi da je ona bila već potpuno oblikovana u to davno vrijeme.
Prema toj legendi Oziris je bio kralj koji je naslijedio svog oca Geba (zemlja) kao vladar zemaljskog svijeta. On je ljude naučio poljoprivredi, upoznao ih je s lozom, raži, pšenicom, čime će se hraniti, dao im je zakone i uputio ih štovati bogove. On je osvojio Gornji Egipat, gdje je našao rudnike zlata i bakra i onda Egipćane uputio kako treba kovati kovine. Izida je suradnica Ozirisova, nadarena magijom, ona pronalazi način obrađivanja tla, stvara zakone, ona vlada zemljom kad njezin muž Oziris ide u osvajanja.
 
28. godine vladanja Ozirisova postade on žrtvom svog brata Seta. Ovaj potajno izmjeri tijelo Ozirisovo i spremi jedan krasan sanduk, koji je njemu odgovarao, pa ga onda dade donijeti u dvoranu u kojoj je bila gozba. Set obeća da će taj sanduk darovati onome kojem će on potpuno odgovarati. Kad su razni [po]kušali i nije im odgovarao, uđe Oziris, a na to Set i 72 druga urotnika pokriše sanduk poklopcem i začavliraju ga, metnuše na nj olova i baciše u rijeku, koja ga onda preko Tanaiskog ušća odnese u more.
 
Izida, koja je to dočula, pođe tražiti lijes Ozirisov. Na putu je doznala da ga je more [iz]bacilo na obalu Biblosa, na jedan grm vrijeska, koji je brzo narastao do velikog i lijepog stabla, koje je pokrilo lijes. Izida pođe u Biblos i dođe na kraljev dvor, gdje je dobila lijes s kojim se vrati u Egipat. U to se namjeri na lijes, koji je ona bila metnula na skrovito mjesto, Set, otvori ga i, prepoznavši lješinu svoga brata, rasiječe ju u 14 komada i baci ih na razne strane. Sada, rastužena Izida pođe tražiti ove komade, u papirnatoj [papirusnoj] lađi po barama, pa je tako našla sve udove tijela osim jednog jedinog i to spolnog uda, a to zbog toga što ga je čim je pa(l)o u rijeku pojela riba oksirinks. Nato je Izida napravila jedan falus sličan Ozirisovom i posvetila ga. Posvuda je Izida, gdje[god] je našla koji dio Ozirisovog tijela, podigla njemu grob. […]
 
Izida je bila i božica ljubavi. Ona je utemeljila ženidbu, ona daje ženama ljupkost i zavodljivost, ona je božanski tip majčine ljubavi. Izida je vladarica svijeta i, onako kao što [starorimska] Junona dijeli vlast s Jupiterom, dijeli ju ona sa Serapisom. Ona je i omiljena božica vojnika, [po]daje pobjedu i trijumf. Našlo se natpisa u kojima se kaže da je Izida bolesne, koji su od nje zatražili pomoć, izliječila. Ona je zaštitnica svojih vjernih, te progoni njihove neprijatelje. […] Upada u oči mnogo toga, što je u kultu Izide slično s kršćanstvom. Ljubav prema istini i pravdi, njihova vjera, gdje se žrtvom jednoga boga spašava čovječanstvo, njihovo krštenje, njihovo asketsko svećenstvo, njihovi sastanci. […]
Izida i njeni saveznici - Thot, Anubis i Neftis, skupiše raštrkane udove i složiše tijelo Ozirisovo, koje onda Izida pomoću lijeka, koji je ona izmislila kao čarobnica, oživi za život vječni. Taj život je sasvim drukčiji od onog prije smrti, to je život kralja koji nije među ovim svijetom, heroja koji je postao bog. On ostaje zaštitnik Egipta, ali vlast ima njegov nasljednik.
 
Ozirisu se rađa posmrtni sin, Izida oživljuje Ozirisovo truplo svojom magijom i nju oplođuje umrli bog. I zato se njezin i Ozirisov sin, koji se tako rađa, zove 'Horus sin Izide'. Horus se rađa u Šemnisu u Delti i sprema osvetiti svog oca. Kad odraste navali na Seta i potuče ga. Set iznosi raspr[av]u pred sud bogova i pobija legitimitet Horusa, ali on ne uspijeva i bogovi priznaju Horusa za sina Ozirisovog koji, pošto ponovno svlada Seta, naslijedi svog oca. […]
Glavne su svečanosti bile u proljeće i na jesen, kad se prikazivalo stradanje, smrt i uskrsnuće Ozirisa. […] Jesenska svečanost bila je još veća, jer se slavila u doba Ozirisove smrti 13. studenog. Tada su svećenici, maskirani u bogove, igrali na pozornici Ozirisov misterij. S njima su i svi nazočni oplakivali smrt Ozirisovu, glasno plačući i vičući. Kad bi se igralo našašće Ozirisovo u noći 15. studenog, tada su svi nazočni klicali od veselja: 'Oziris je nađen. Oziris je nađen!'. A kad bi se slavilo Ozirisovo uskrsnuće, tada su Isiaci [Izijaci, Izidijanci], kako su se oni zvali, izlazili na ulice i slavili to uskrsnuće povicima i veselim raspoloženjem. Kazališne predstave, gozbe i slično, jačale su to raspoloženje. Sve ove svečanosti bile su javne. Ali oni, koji su bili posvećeni, gledali su u svemu tome dublje značenje, oni su znali da je njihova dužnost živjeti krjeposno, ako hoće umrijeti kao pravednici. (Grga Novak, Misterije Osirisa i Iside, Novosti, god. XXVII, br. 354, /Božić/, Zagreb, 1933, str. 20-22; Grga Novak, U zemlji faraona, Naklada piščeva, Tisak Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb, 1946, str. 139-161).
 
Međutim, samo uskrsnuće Ozirisovo ne bi mnogo značilo da nije preko ove legende Oziris postao za Egipćane Spasitelj od vječne smrti. […] O tome kakav će biti život pojedinca poslije smrti odlučuje sud kojemu predsjeda Oziris. Pred taj sud dolazi čovječja duša i polaže račun. […]
Herodot je prigodom svog boravka u Egiptu oko 450. pr. Kr. nazočio dvjema javnim svečanostima na kojima se slavilo uskrsnuće Ozirisa. Na tim je svečanostima narod okupljen na desetke tisuća, kako nas Herodot izvještava, oplakivao smrt Ozirisovu, a onda slavio njegovo uskrsnuće. Te su se svečanosti obavljale svake godine u određene dane i na njima [su] se javno ponavljali obredi koji su prikazivali pojedine prizore iz muke, smrti i uskrsnuća Ozirisa. […]
Narodno vjerovanje da je Oziris svojim stradanjem, smrću i uskrsnućem otvorio sebi put među bogove i to omogućio svim Egipćanima bila je vjera svakog Egipćanina. (Grga Novak, Kult uskrsnuća u povijesti, Vjerovanje u stradanje, smrt i uskrsnuće Ozirisa, Narodni list, god. II, br. 277, /20. i 21. travnja 1946./, Zagreb, 1946, str. 6; Grga Novak, U zemlji faraona, Naklada piščeva, Tisak Nakladnog zavoda Hrvatske, Zagreb, 1946, str. 145-148, 150-152. Vidi ponešto također: Grga Novak, Egipat, Izdavački zavod JAZU, Zagreb, 1967, str. 60-62).
Iako su neki arheolozi odbacili Herodotove podatke (u svezi lokacije groba), zanimljivo je da je u najnovije vrijeme pronađen Ozirisov grob, pa je pravo pitanje da li se takav grob kao iznimno arheološko otkriće uklapa u konvencionalnu arheologiju ili pak onu „zabranjenu“ jer postoji malo šturih podataka i gotovo nikakvi objavljeni radovi o tome.
 

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

Ono što nije uspjelo Mussolliniju, uspjelo je IDS-u, talijanizirao je Istru!

 
 
„IDS je, recimo, promijenio Statut tako da mi Talijani u Istri imamo više prava nego što nam je Zakon davao“ Furio Radin u Glasu Istre. Dalje je nastavio“ Mi smo pak dio glasova koji je na parlamentarnim izborima trebao biti usmjeren prema zastupniku Talijana, u nedostatku dvostrukog prava glasa, preusmjerili prema IDS-u. I, naravno, redovito smo podržavali IDS na lokalnim izborima.“ Eto čista politička trgovina bez koalicijskog ugovora! https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893
Benito Mussolini u hrvatskoj Istri
 
Ono što nije uspjelo Mussolliniju, uspjelo je IDS-u; talijanizirao je Istru! Uzaludne su silne žrtve istarskih Hrvata da sačuvaju svoj jezik, svoj identitet i svoju kulturu! To je bit politike IDS-a, rashrvaćivanje Istre! IDS je talijansku nacionalnu manjinu iskoristio kao alat u rashrvaćivanju svega što predstavlja identitet hrvatskog naroda u Istri. Iskoristio je 6,03 % pripadnika talijanske nacionalne manjine i nametnuo dvojezičnost nad 67 % stanovnika Istre! A to im  je i bio cilj kada su ” autohtoni Istrijani” preoteli stranku autohtonim Hrvatima.
Talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto. “Postavlja se pitanje što Furio Radin (i anacionalni IDS) želi postići s talijanskom državnom zastavom koja 365 dana u godini visi na zgradama općina i gradova zapadne obale Istre te onim Županije istarske, a na državne blagdane načičkane i na mnogim drugim mjestima uz onu hrvatsku? Što to Talijani u Istri time ‘dobivaju’ kao manjina? Istovremeno bi se trebalo pitati što tim činom u Istri 68,33 % koliko ima Hrvata gubi na dijelu svojeg suverenog državnog teritorija! Gubi svoju suverenost, dio svog identiteta, svoj dignitet i svoj ponos. Sve se po Italiji vijore hrvatske zastave! Furio Radin bi se trebao upitati, kao savjesni građanin RH, i kao potpredsjednik Sabora, zbog čega se na mnogim mjestima u kojima je uvedena dvojezičnost ona ne poštuje i to na štetu većinskog hrvatskog naroda? Zbog čega se dvojezičnost kod imena ulica, trgova i naselja u mnogim gradovima i općinama Istre pretvorila u jednojezičnost – onu talijansku? Talijanska nacionalna manjina preko Furia Radina vezana je za autonomašku i iredentističku politiku IDS-a, kao što je sam izjavio u nedavnom intervjuu Glasu Istre; https://www.glasistre.hr/istra/ggg-595893
 
„Iskreno ću vam reći, i to svi u Istri znaju: ja nisam u IDS-u, ali je IDS u meni. Nemojmo se igrati tim stvarima. Dosad nije termin politike: sviđalo se to nekomu ili ne, IDS je u sustavu demokracije. Ako netko misli da ga može pobijediti u ringu, neka se popne i bori. Lako je, kao što neki rade u Puli, šepuriti se na vaganju prije meča. Treba pobijediti u nadmetanju, u borbi. Ta borba se u politici zove izbori. Namjerno upotrebljavam te termine, jer je Pula, u mojoj mladosti, bio i grad boksa.”
– Stvarno ste se najpreciznije moguće opisali: nisam u IDS-u, ali je IDS u meni.
– Mislim da je politika IDS-a dobra i za Istru i za one koje ja predstavljam”
Koliko je ta politika dobra za Radina i talijansku manjinu u Istri, toliko nije dobra za hrvatski narod u Istri, jer ga minorizira, umanjuje mu i negira njegova prava kroz IDS-ovu politiku neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima , nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!
” Treba li se Istra zalagati za neku veću razinu autonomije?
– Treba, da, odavno. Istarska županija je na ledu imala svoj Statut punih sedam godina. On je bio usmjeren prema onome što je danas dio hrvatskog Ustava gdje se govori o decentralizaciji političke moći i o regionalnoj i područnoj samoupravi. Samouprava je hrvatska riječ za autonomiju. Između te dvije riječi, koje su sinonimi, nema nikakve razlike.” odgovara Radin
E pa nije točno što govori Radin da je samouprava jednaka autonomiji.
 
Samouprava po Ustavu RH  definirana je u odjeljku;
1. MJESNA, LOKALNA I PODRUČNA (REGIONALNA) SAMOUPRAVA
Članak 136.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo u okviru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.
Članak 137.
U obavljanju poslova iz svojeg djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave samostalna su i podliježu samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih tijela.
Članak 138.
Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.
Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.
Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.
Autonomija ;pravo određenog teritorija, socijalne ili ekonomske skupine na samoorganiziranje (i donošenje vlastitih pravnih propisa) i samoupravu. Autonomija može biti: teritorijalna, vjerska, kulturna… politička neovisnost, samostalnost;
Prema tome lokalna uprava ili samouprava nije teritorijalna neovisnost, već je dio poslova državne uprave spušten na lokalnu razinu. A autonomija određenog teritorija je federalizacija Hrvatske, čega u Ustavu RH nema.
Članak 1.Ustava RH
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
ISTARSKI DEMOKRATSKI SABOR - DIETA DEMOCRATICA ISTRIANA. IDS-DDI
Programska deklaracija IDS-a objavljena 7. srpnja 1991. godine određuje politički profil stranke kao stranke, liberalnoga usmjerenja čija je politička osnova regionalizam s isticanjem kulturne i teritorijalne specifičnosti. godine piše” Cilj joj je djelovanje u sklopu višestranačkog demokratskog sistema i sudjelovanje u upravi potičući i razvijajući svojim djelovanjem sve posebnosti tog prostora kao regionalnog entiteta satkanog na osebujnom etničkom sastavu, posebnosti gospodarstva i kulture, ali zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti.“ ‘IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!’.  Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.
Ivan Pauletta izjavljuje: „U Istri smatramo i želimo da Istra bude cjelina, što sada nije. Pri tom mislim na cijelo geografsko područje, bez internih granica, s visokim stupnjem autonomije.“
Glas Istre, br. 72, 15. ožujka 1993., str. 5.     
Čelnici IDS-a Ivan Pauletta, Dino Debeljuh, Loredana Bogliun-Debeljuh tvrde da je najvažnije „da mi želimo regiju, a ona se stvara u ime mira, nasuprot države nacije, koja je nastala u ratu radi njega samog“
Eto tumačenja raspada Jugoslavije ” rat je nastao radi njega samog” a ne zbog velikosrpske politike i agresije Srbije i JNA na hrvatski teritorij u cilju stvaranja Velike Srbije, sa granicom na crti Karlobag-Virovitica! To je govorio dugogodišnji veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji  i zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH Dino Debeljuh!
Taj isti Dino Debeljuh izjavio je; mi nemamo ništa sa tim Hrvatima,  Istra treba pripasti Istrijanima jer „mi istrijani nismo Hrvati“!
Glas Istre, br. 104, 16. travnja 1990., str. 8.           
Ivan Jakovčić u talijanskome listu Il giornale navodi da „prvi put u post-titoističkom Saboru je zastupljena jedna autonomaška snaga“, dalje Jakovčić ističe da se Istra može odvojiti od Hrvatske, jer „na neki način slijedimo primjer Tuđmana koji je odvojio Hrvatsku od Jugoslavije“
Evo još jedno tumačenje Domovinskog rata od strane dugogodišnjeg IDS-ovog predsjednika i župana, Ivana Jakovčića , po njemu je dr. Tuđman” odvojio Hrvatsku od Jugoslavije”
Hrvatska je po IDS-ovcima kriva za raspad Jugoslavije! Oni nikako ne mogu preboljeti Jugoslaviju! To je IDS!
 
IDS  je 23. travnja 1994.godine izglasao tzv. Rovinjske deklaracije
• Deklaraciju o demokratizaciji Republike Hrvatske
• Deklaraciju o regionalnom ustroju Republike Hrvatske
• Deklaraciju o Euroregiji Istri
• Deklaraciju o autonomnoj Županiji Istarskoj
Deklaracije su sastavni dio političkog programa IDS-a  i one obvezuju sve članove IDS-a u svim institucijama političkog sustava i u javnom životu.
U praksi to znači federalizaciju Hrvatske, što nije u skladu sa Ustavom RH i definiranom regionalnom samoupravom.
Skupština Istarske županije izglasala je i Statut  IŽ 1994. godine, kojem je Ministarstvo pravosuđa ukinulo 36 članaka , od čega je Ustavni sud svojom odlukom u veljači 1995. godine prihvatio 18 članaka, a 18 članaka je potpuno ukinuo.
Vlada Republike Hrvatske zahtjevom od 14. travnja 1994. pokrenula je pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske postupak za ocjenu suglasnosti odredbi Statuta Istarske županije s Ustavom Republike Hrvatske i sa zakonom.
Ustavni sud je tako, primjerice, ukinuo odredbu čl. 23. Statuta o zaštiti istrijanstva  budući da takva norma kojom se posebno štiti regionalna pripadnost, nije u suglasnosti s odredbama čl. 14. i 15. Ustava. Prema odredbama čl. 14. Ustava građani Republike Hrvatske imaju sva prava i slobode, neovisno o njihovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Time su svi pred zakonom jednaki.
Ustav pak u čl. 15. jamči ravnopravnost i slobodu izražavanja narodnosne pripadnosti pripadnicima svih naroda i manjina. “Ta se ustavna jamstva ne mogu drugim propisima uređivati na drugačiji način, ni sužavati, a niti proširivati.” (Odluka Ustavnog suda RH, Službene novine ZI, 1995., str. 103.)
Ukinuta je i odredba čl. 29. Statuta prema kojoj se priznajeTalijanska unija kao jedini predstavnik pripadnika talijanske nacionalne zajednice. “Ostvarivanje i zaštita nacionalnih prava manjina u nadležnosti je Republike Hrvatske i ona to uređuje zakonima (članak 83. stavak 1. Ustava). Stoga je nesuglasno Ustavu i zakonu ta pitanja uređivati statutom županije. Prema čanku 43. Ustava svim
građanima Republike Hrvatske pa tako i građanima talijanske nacionalnosti, jamči se pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.) Građani stoga mogu slobodno osnivati političke stranke, sindikate i druge organizacije. I pripadnici talijanske nacionalne zajednice imaju zato mogućnost da slobodno izaberu svog predstavnika, odnosno “odrede organizacijske oblike svojega djelovanja”,
Ukidanjem Čl. 29. Statuta ne dovodi se “u pitanje opstojnost i pravni subjektivitet Talijanske unije. Odredba je ukinuta samo stoga što se njome krši Ustav te ograničavaju zajamčena ustavna prava iz članka 43. Ustava svih hrvatskih građana talijanske nacionalnosti na cijelom državnom području Republike Hrvatske.” (Odluka Ustavnog suda, op. cit., str. 104.) Ali je zato IDS i tu zaobišao odluku Ustavnog suda, jer su sve općine u svoj statut ugradile da kao jedinog predstavnika talijanske nacionalne manjine priznaje Talijansku uniju. Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija.
Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene  neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. Deklaracija o Euroregiji Istri, koja obuhvaća i općine iz Slovenije i Italije neslavno je propala zahvaljujući Slovencima, koji su takvu ideju prepoznali kao ugrožavanje suvereniteta i integriteta Republike Slovenije. U svome političkom djelovanju IDS zagovara transgraničnost, ideju o stvaranju regionalnog parlamenta Istre i Istre regije u Europi regija. Novi Istarski sabor, zamišljen po IDS-u, predstavljao bi institucionalizirano političko tijelo sastavljeno od Hrvata, Slovenaca i Talijana (kao nekada u Istarskom saboru) koji bi predstavljali geografsku Istru iz triju država, zamišljenu Euroregiju Istru. Pokušaji su to stvaranja transregionalne vlade i donošenja adekvatnih programa i zaključaka u smislu legaliziranja takvih težnji. IDS-ov projekt Istra regija u Europi regija, tj. stvaranje zajedničke regije s nadnacionalnim institucijama koje politički djeluju u trima državama nije uspio.
U Brtonigli je u lipnju 1995. pod pokroviteljstvom Vijeća Europe održan seminar o Lokalnoj samoupravi i prekograničnoj suradnji na kojoj su razjašnjeni neki važni aspekti glede istarske prekogranične regije. Time je projekt Euroregije Istre, neovisno o predloženim prijedlogom modela u šest točaka koji je iznijela tadašnja istarska podžupanica Loredana Bogliun-Debeljuh, postao definitivno nerealiziran projekt i prošlost u kontekstu političkih ciljeva IDS-a. No svakako treba imati na umu da IDS nije Deklaracije stavio izvan snage, one i dalje obvezuju sve članove IDS-a svim institucijama političkog sustava i u javnom životu.
 
IDS i talijanska manjina
 
Talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto.
Kino Zagreb u Puli se danas zove kino Valli po talijanskoj glumici Alidi Valli, koja je glumila i u promidžbenim fašističkim filmovima i koja je navodno bila priležnica njihovog Ducea!? Zbog čega? Zar zbog manjinskih „prava“? Gospodin Radin bi, ako ima imalo samo poštovanja, ljudske i nacionalne tolerantnosti, morao znati gdje je granica kada se treba stati sa traženjima takvih „prava’“za Talijane u Istri, koja istovremeno znače oduzimanje i/ili ukidanje temeljnih nacionalnih i ljudskih prava drugima, u ovom konkretnom slučaju prije svega nas Hrvata! Uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Ginafranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»),  primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu. Talijanizacija  koju provodi IDS, ravna je prisilnoj talijanizaciji između dva svjetska rata, samo bez nasilnih metoda,  vrlo lukavo, a istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik.
https://www.glasistre.hr/istra/presedan-udruga-iz-brtonigle-trazi-da-se-ponisti-javna-rasprava-za-izgradnju-luke-jer-nije-provedena-na-talijanskom-jeziku-626327?fbclid=IwAR3-UcUMk9aPw5QDXmtCz4JpMORvIiGCk8IOudcfYvjdRoGO_LOBueDzWhw3
Evo primjera kako se ucjenjuje sa talijanskim jezikom. Kako općina Brtonigla ispunjava zakonski uvjet od 1/3 talijanskog stanovništva u ukupnom broju stanovnika, a i statutom je određena dvojezičnost, zahtjev je pravno utemeljen.
 
Statut općine Brtonigla
 
Članak 9. U Općini Brtonigla jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti te ravnopravnost pripadnika svih nacionalnih manjina.
Članak 10. U Općini Brtonigla pripadnicima nacionalnih manjina jamči se:
1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi
- odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
- uporabu svojih znamenja i simbola;
- osnivanje kulturnih društava radi razvoja i iskazivanja vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;
- pravo na očuvanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
- pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanje djelatnosti javnog priopćavanja (primanja i širenja informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
- samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
- zastupljenost u predstavničkim tijelima Općine Brtonigla;
- sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;
- zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
Članak 16. Na području Općine Brtonigla hrvatski i talijanski jezik su ravnopravni, stoga će Općina Brtonigla osigurati uvjete koji jamče da će se cijelokupni javni i službeni život u Općini Brtonigla odvijati uz ravnopravnost obaju jezika i pisma.
 
Talijanizacija naziva ulica, toponima i naziva gradova i općina
 
Mjesto Bale su u tom pogledu najiritantniji primjer, ali i svugdje drugdje ima na stotine takvih i sličnih primjera! Tako npr. u Balama postoji osam ulica koje su nazvane po svecima koji nemaju hrvatsku inačicu. Sve da smo mi Hrvati pogan narod, što naravno nismo, takvo što je nedopustivo. No, državne institucije RH baš kao i Ustavni sud o tome ‘mudro’ šute već desetak godina. U tom mjestu je ostala jedna jedina ulica koja se zove po nekom ne Talijanu, po Mati Baloti (naravno ne po Miji Mirkoviću – Mati Baloti), ali i ona je samo ‘talijanska’ jer se zove Ulica/Via Mate Balota, a ne Mate Balote ili Balotina ulica! Vladimir Nazor i Veli Jože su nestali iz većine istarskih gradića! U Puli su promijenjena imena ulica u središtu grada prema stradariju iz 1923. godine (!?) dakle iz vremena talijanske okupacije! Tko u tome gradu traži Zlatna vrata neće ih naći. U Rovinju nema više ulice 9. rujna!? Zašto? Ali zato ima ulica koje su nazvane po velikotalijanskim iredentistima pa čak i fašistima i to svugdje, pa čak i u Pazinu!?
I usred Pule je, međutim, ploča s imenom trga Giardini, ulica u Labinu nosi ime San Marco, a jedna od ulica staroga Rovinja je Carera, druga Conceta itd., ali nema Đardina, Svetoga Marka, Karere, Končete. Tako sročenim imenima sugerira se da su ona zajednička obama narodima, ali se jednom od tih naroda (zna se kojemu!) odriče pravo čak i na vlastitu grafiju ili slovopis.
 
Kada je, međutim, riječ o hrvatskim toponimima, talijanska se grafija poštuje. Divjaki na dvojezičnim pločama postaju Diviacchi, Čepići – Cepici, Meteži – Metezi, Štrcaj – Sterzai, Šterna – Sterna… O novim nazivima ulica, trgova i dijelova naselja postavljenim u Istri posljednjih godina malo se u javnosti zna. Tim su nazivljem oživljena vremena vladavine rimskih, mletačkih, francuskih, austrijskih i talijanskih gospodara Istre; vraćena imena zaslužnika i silnika, veterana rimskih legija, mletačkih providura i duždeva, francuskih generala i namjesnika, austrijskih careva i admirala i, jasno, hrvatskih renegata i talijanskih građanskih intelektualaca, među kojima i onih koji su razarali suživot istarskih prostora, bili iredentisti, tvorci i promicatelji talijanske imperijalne politike, koji su istarske Hrvate proglašavali »uljezima u tuđu zemlju, narodom bez povijesti i kulture, slavenskom gomilom koju treba talijanizirati kako bi se civilizirala«. Svoje ulice i trgove u Istri tako imaju B. Benussi, A. Amareso, M. Campitelli, G. R. Carli, C. Combi, Costantini, Camillo de Franceschi, Carlo de Franceschi, P. Kandler, L. Rizzi, P. Stancovich
U Motovunu je Prilaz Velog Jože bila jedna od najvažnijih ulica, a sada je mitsko ime istarskoga gorostasa premješteno i reducirano na uličicu od dvadesetak metara unutrašnjosti gradića, dok je ime književnika Vladimira Nazora, kao i u Balama, izbačeno, pa je nekadašnje Šetalište Vladimira Nazora preimenovano u Muri, naravno, bez hrvatske istoznačnice Zidine.
Tzv. protivnici prevođenja toponima na najljepšem su puljskom trgu postavili ovakve dvojezične ploče: hrvatsku s talijanskim istroromanskim imenom Portarata i talijansku s imenom Port’Aurea, što je zapravo goli prijevod tog dijalektalnog talijanskog toponima na standardni talijanski jezik!
Što smije manjina, to nije dopušteno većinskome narodu!            
Tobožnji zagovornici dvojezičnosti prigradsko su rovinjsko naselje Kukuletovicu preimenovali u jednojezičnu Cocalettu, uklonili hrvatski dio dvojezične natpisne ploče puljske ulice Duga uvala / Vallelunga, koja je na prostoru ispod Velog vrha bila gotovo pola stoljeća, i istaknuli jednojezičnu Vallelunga, a na Bujštini je naselje Kmeti (ekonim nastao prema antroponimu Kmet) prevedeno na talijanski u Metti! itd., itd.
Osim istjerivanja ili prevođenja hrvatskih imena, premještanja takvih imena iz središta na rubne prostore istarskih naselja i imenovanja manje važnih ulica imenima hrvatskih predznaka, osobit oblik zaobilaženja hrvatske sastavnice novog nazivlja jest raspolovljavanje ulica i njihovih imena na način da se jednoj polovine ulice nadjene ime neke istaknute talijanske ličnosti, a drugoj ime bez ikakva značenja u kulturi većinskoga naroda. U Umagu, primjerice, imamo ulicu koja u prvom dijelu nosi ime Garibaldijeva, a u drugom Trgovačka, jedna je ulica do polovice Mazzinijeva, a od polovice Limarska…
Zanimljivo je da je i u Puli Balotina ulica, u kojoj je bio hrvatski Narodni dom sada preimenovana u Carrarinu, a ime književnika Mate Balote iz središta premješteno prema rubnom dijelu grada.
Narodni dom u Puli, sagrađen je 1905. sredstvima pulskih Hrvata i Slovenaca, na sjeveroistočnim padinama Kaštela, u neposrednoj blizini "Dvojnih vrata". Viale Carrara po "Guida della città di Pola" iz Sveučilišne knjižnice, protezala se od Piazza di S. Giovanni prema Giardinima do Port Aurea, jer zgrade "Heininger" na Giardinimanije bilo. Bio je vlasništvo "Kreditne zadruge Istarske posujilnice" koja je imala svoju pisarnicu na I. katu, a uz nju su na prvom katu bile smještene "Gospodarska sveza za Istru" i "Čitaonica- društvo za zabavu i pouku". U prizemlju je bila gostionica u zakupu "Građanske plzenske pivovare", s druge strane glavnog ulaza bila je kavana, tj. " Caffe'- Restaurant Narodni dom", vlasnika Gregoria Basletića. U prizemlju se nalazila i velika dvorana za zabave i nju je držalo u zakupu "Gimnastičko društvo Sokol". Na II. i III. katu Narodnog doma, kao i u potkrovlju bili su stanovi za iznajmljivanje, a u jednom od njih stanovao je jedan od vođa pulskih Hrvata u prijelomnim danima 1918., odvjetnik doktor Lovro Škaljer. Narodni dom je dolaskom Talijana u Pulu i Istru među prvima do temelja spaljen 13.srpnja 1920.godine , sa svim inventarom, pogotovo knjigama ( 7 000 knjiga), a kasnije ponovno sagrađen,
U Umagu je, nakon višegodišnjeg otpora Školskog odbora i Nastavničkog vijeća tamošnje Osnovne škole, administrativno, dekretom lokalnih vlasti, iz naziva škole uklonjeno ime istaknuta antifašista, publicista i književnika Viktora Cara Emina. U Rovinju je talijanska Osnovna škola heroja antifašističke borbe Matea Benussija Cija preimenovana i nazvana imenom osvjedočena talijanskog iredentističkog povjesničara Bernarda Benussija, koji je bio protivnik suživota na istarskim prostorima, koji je slavnog hrvatskoga kneza Domagoja u svojim povijesnim radovima nazivao vođom gusara (duce dei corssari).
Nisu samo ulice Bala i Motovuna sada bez imena Vladimira Nazora, Vladimira Gortana i drugih zaslužnih ličnosti i važnih zbivanja. U brojnim imenima ulica diljem Istre Gortana, Nazora, Viktora Cara Emina i ostalih važnih imena, djela i događaja iz povijesti većinskoga naroda, kao što su istarski glagoljaši, Istarski razvod, Herman Dalmatin, Matija Vlačić, Vincent iz Kastva, Juraj Dobrila, Ivan Matetić Ronjgov, Naša sloga, Eugen Kumičić, Spinčić, Mandić, Laginja, Milanović, rujanske odluke, Zvane Črnja… nije ni prije bilo, pa ih novi krstitelji nisu bili u prilici ni istjerivati.
Trebaju li bolji primjeri nedosljednosti, nesnošljivosti i licemjerja?!
Izbacuje li to jedna nacionalna manjina jezik i kulturno nasljeđe matičnoga naroda zemlje u kojoj sama ostvaruje punu kulturnu autonomiju i sva svoja ljudska i manjinska prava prema najvišim danas u svijetu poznatim standardima zaštite?
Zar se nijekanjem prava većini na jezik, na sve ono što etničke zajednice RH traže i ostvaruju za sebe, takvi oblici zaštite manjina ne pretvaraju u svoju suprotnost? Ne upućuju li današnje istarske prilike na potrebu zaštite svih, na jednaka prava za sve i reafirmaciju istine da je ugrožen samo onaj tko je stvarno ugrožen, a ne onaj tko je manjina?
IDS kao  arhitekta  novog  istrijanskog identiteta ,  djeluje  sa svrhom daljega rastakanja svijesti o pripadnosti većinskoga naroda, stvaranja privida o etničkom prostoru Istre drukčijem od onoga u zbilji. Pokazuje se  visoki stupanj nesnošljivosti dijela lokalnih moćnika prema onima koji su drugi i drugačiji. Zato se postavlja pitanje: zar je još moguće birokratsko nasilje nad bilo kojim fenomenom bića i kulture nekog naroda, djelovanje suprotno načelima jednakosti svih ljudi i ravnopravnosti njihovih jezika…, zar još djeluju mehanizmi koji imaju za svrhu poricati da je Istra zavičaj svih koji u njoj žive, ali i dio hrvatskoga etnolingvističkoga i civilizacijskoga prostora. http://www.matica.hr/vijenac/329/jednojezicna-dvojezicnost-u-istri-6960/
 
Statuti istarskih općina i gradova koji su dvojezični krše Ustav RH
 
Iz Statuta grada Rovinja
Članak 37. Radi ostvarivanja ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika, u tijelima gradske uprave grada Rovinja-Rovigno, ustanovama i trgovačkim društvima, čiji je osnivač grad, a koje u svome radu neposredno komuniciraju sa građanima, moraju biti sistematizirana i popunjena radna mjesta za koja je obvezatno aktivno poznavanje hrvatskog i talijanskog jezik.
Ovaj članak nije u skladu sa Ustavom RH. On je diskriminatoran i za Hrvate i za pripadnike talijanske manjine.
Članak 44.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.
Članak 55.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.
Što znači „ pod jednakim uvjetima“ ?
Nije pod jednakim uvjetima ako Hrvat u svojoj domovini Hrvatskoj ne može sudjelovati u natječaju, jer ne zna talijanski jezik? To je čista diskriminacija!
Hrvatskom državljaninu nije  dostupno pod jednakim uvjetima svako radno mjesto i dužnost. Ako ne govori talijanski ne može se natjecati, nije mu dostupno!
 
IDS je talijanizirao Istru
 
Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina.
Gradovi:Buje-Buie, Buzet, Labin, Novigrad-Cittanova, Pazin, Poreč-Parenzo, Pula-Pola, Rovinj-Rovigno, Umag-Umago i Vodnjan-Dignano.
Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika, a 3 su jednojezična - hrvatskog jezika
Općine: Bale-Valle, Barban, Brtonigla-Verteneglio, Cerovlje, Fažana-Fasana, Funtana, Gračišće, Grožnjan-Grisignana, Kanfanar, Karojba, Kaštelir-Labinci – Castellier-Santa Domenica, Kršan, Lanišće, Ližnjan-Lisignano, Lupoglav, Marčana, Medulin, Motovun-Montona, Oprtalj-Portole, Pićan, Raša, Sveti Lovreč, Sveta Nedelja, Sveti Petar u Šumi, Svetvinčenat, Tar-Vabriga, Tinjan, Višnjan-Visignano, Vižinada-Visinada, Vrsar-Orsera i Žminj.
Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika  , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.
Ukupan broj stanovnika IŽ; 208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske
Etnički sastav 
Struktura stanovništva 2011.:
Hrvati 142.173 ( 68,33 % )
Talijani 12.542 ( 6,03 % )
Srbi 7.206 ( 3,46 % )
Bošnjaci 6.146 ( 2,9 % )
Albanci 2.393 ( 1,15 % )
Slovenci 1.193 ( 1 % )
Istrijani 25.203 (12.11%)
Neopredijeljeni 4.07 8 (1,96 % )
Buje-Buie 5 182
 
Statut grada Buja
 
Članak 9. U Gradu Buje jamči se ravnopravnost pripadnicima svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina. Pripadnicima svih etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom i kulturna autonomija.
Članak 10. U Gradu Buje pripadnicima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina jamči se slobodan posjed i uporaba njihovih znamenja i simbola. Kod službene uporabe znamenja i simbola etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina obavezno se uz njih ističu odgovarajuća znamenja i simboli Republike Hrvatske, Istarske županije i Grada Buja. Ako se izvodi himna ili svečana pjesma etničke ili nacionalne zajednice ili manjine obvezatno se prije izvodi himna Republike Hrvatske.
 
Znači u Bujama je broj pripadnika talijanske manjine 24,33 %, pa se umjesto zakonskog kriterija o brojnosti iznad 1/3, koristi kriterij Statuta općine ! To je čisto političko naturavanje prava manjini koja joj po etničkom sastavu ne pripadaju. To je političko silovanje IDS-a hrvatskog naroda.
 
Novigrad-Cittanova 4345
 
Statut grada Novigrada-Cittanova
Članak 22. Na području Grada svi javni natpisi, oglasi na oglasnim pločama državnih tijela, sudbene vlasti, tijela lokalne samouprave odnosno područne (regionalne) samouprave, ustanova, pravnih i fizičkih osoba ističu se na hrvatskom i talijanskom jeziku slovima istog oblika i veličine.
Članak 25. U tijelima lokalne samouprave odnosno područne (regionalne) samouprave, ustanovama i drugim javnim pravnim osobama za radna mjesta na kojima se neposredno komunicira s građankama/građanima, obvezatno je poznavanje hrvatskog i talijanskog jezika.
 
Isto vrijedi i za Novigrad. Ima samo 10,2 % pripadnika talijanske manjine i zbog 443 pripadnika talijanske manjine 2 886  ili 66 ,42% mora biti dvojezično. To je eto politički silom naturanje dvojezičnosti, jer je IDS po dogovoru, odnosno političkoj trgovini sa Furiom  Radinom promjenio statut Istarske županije i time omogućio općinama da promjene svoje statute To je negiranje prava većinskog naroda, udar na njegov nacionalni identitet! Točno diktatura IDS-a.
Poreč-Parenzo 16.696
 
Statut grada Poreča-Parenzo

 

Članak 13. Pripadnicima talijanske nacionalne zajednice koji žive na   području Grada Poreča  Parenzo, radi ostvarivanja slobode izražavanja nacionalnih osobitosti zajamčuje se, suglasno Ustavu i ovom Statutu, a u skladu s potrebama zajedničkog života s Hrvatima i pripadnicima drugih etničkih i nacionalnih zajednica i manjina, slobodna i ravnopravna uporaba talijanskog jezika i razvijanje kulture, odgoja i obrazovanja na svojem jeziku
 
U Poreču ima samo 3,23% pripadnika talijanske manjine pa ne ispunjavaju ni blizu kriterij od 1/3 u ukupnom stanovništvu grada i onda je na scenu stupio IDS i Statutom po dogovoru sa Radinom uveo dvojezičnost. To je duboko nepravedno u odnosu na čak 74,82% Hrvata kojima je povrijeđeno ljudsko i nacionalno dostojanstvo sa dvojezičnošću.
Pula-Pola 57.460
 
Statut grada Pula-Pola

 

XVI. ZAŠTITA AUTOHTONIH, ETNIČKIH I KULTURNIH OSOBITOSTI TALIJANSKE NACIONALNE ZAJEDNICE
Članak 136. Pripadnicima talijanske autohtone nacionalne zajednice osigurava se puna afirmacija njihovog individualnog i kolektivnog identiteta bez obzira na njihov udio u ukupnom stanovništvu.
 
U Puli isto, zbog samo 4,43 % pripadnika talijanske manjine, na dvojezičnost prisiljeno je 70.141% Hrvata . Mislim da IDS nije kao stranka imao nikakvo pravo naturiti dvojezičnost bez referenduma!
O tom pitanju po kojemu se većinskom narodu narušava njegov nacionalni identitet i još kada taj narod čini 70, 141% , IDS pa niti jedna stranka nema pravo , bez da taj narod pita na referendumu uvoditi dvojezičnost. To je čista uzurpacija prava da stranka na vlasti odlučuje umjesto većinskog naroda.
 
Rovinj-Rovigno 14.294
 
Statut grada Rovinja-Rovigno
Članak 31. Na području grada Rovinja-Rovigno hrvatski i talijanski jezik su ravnopravni. U svrhu iz stavka 1. ovoga članka stvaraju se potrebni uvjeti koji jamče da će se cjelokupni javni i službeni život Grada odvijati uz ravnopravnost obaju jezika i pisama.
Članak 37. Radi ostvarivanja ravnopravnosti hrvatskog i talijanskog jezika, u tijelima gradske uprave grada Rovinja-Rovigno, ustanovama i trgovačkim društvima, čiji je osnivač grad, a koje u svome radu neposredno komuniciraju sa građanima, moraju biti sistematizirana i popunjena radna mjesta za koja je obvezatno aktivno poznavanje hrvatskog i talijanskog jezik
 
Rovinj, ima se dojam da je grad sa najviše pripadnika talijanske manjine , ali ih ima samo 11,25% u odnosu na 63,34 % Hrvata. I u Rovinju je IDS donio Statut po kojem je uvedena dvojezičnost, što po sastavu stanovništva nikada ne bi bilo moguće.
I još se Ministar uprave Malenica, hvali kako je u Rovinju prevedeno na talijanski 500 dokumenata, i da bi se svi trebali ugledati na taj primjer!
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ministar-malenica-o-dvojezicnosti-primjer-rovinja-trebali-bi-slijediti-i-drugi/10045651/
A tko štiti većinski hrvatski narod od eto primjera agresivne talijanizacije, koje po etničkoj strukturi nikada ne bi bilo?
Ono što u vrijeme Talijanske fašističke vladavine Istrom nije uspjelo Mussolliniju , uspjelo je eto antihrvatskom IDS-u.
Talijanizirao je Istru, bez da većinski hrvatski narod nitko ništa nije pitao!
I to nam je IDS-ova demokracija, multikulturalnost, tolerancija i multietničnost donijela. Oduzela nama istarskim Hrvatima nacionalni identitet, pa se pitamo u kojoj mi to državi živimo, Hrvatskoj ili Italiji?
 
Umag-Umago 13.467
 
Statut grada Umag
Članak 29. Na području Grada Umaga u službenoj uporabi su hrvatski i talijanski jezik. Način ostvarivanja načela dvojezičnosti utvrđuje se ovim Statutom i drugim aktima te se u tu svrhu stvaraju potrebni uvjeti koji jamče da se cjelokupni javni i službeni život odvija uz uporabu oba jezika u pismenom i usmenom komuniciranju. Na području Grada Umaga se svi propisi, javni natpisi i oglasi izrađuju i objavljuju na oba jezika.
Članak 31. Tijela državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, sudbene vlasti, gospodarski subjekti i ustanove te druge organizacije upotrebljavaju u svom radu pečate, štambilje i žigove na hrvatskom i talijanskom jeziku. U tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, sudbene vlasti, trgovačkim društvima i ustanovama koje obavljaju javnu službu moraju biti sistematizirana i popunjena radna mjesta za koja je obvezatno poznavanje hrvatskog i talijanskog jezika. U Umagu ista situacija! I tu su pripadnici talijanske manjine stvarno u manjini, 14,57%, pa je na osnovu Statuta uvedena dvojezičnost.
 
Vodnjan-Dignano 6119
 
Statut grada Vodnjan-Dignano
Članak 58. Pripadnici nacionalne manjine u Gradu Vodnjanu sudjeluju u  javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća nacionalnih manjina i predstavnika nacionalnih manjina, na način i pod uvjetima propisanima Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.
I za Vodnjan ista situacija. Pripadnika talijanske manjine ima 16,62 % i nikada po kriteriju 1/3 stanovništva dvojezičnost ne bi bila uvedena.
 
Zaključak za gradove
 
Ovih 7 gradova u Istri nisu po udjelu pripadnika talijanske manjine nikada smjeli postati dvojezični. Međutim zakonodavac je uveo dodatni kriterij
Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj člankom 4 propisano je da se ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima;
Članak 3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom.
U pojedinim jedinicama u kojima ne postoji zakonski preduvjet za uvođenje ravnopravne službene upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina od najmanje trećine stanovnika pripadnika nacionalne manjine, navedeno pravo uređeno Statutima za područje cijele jedinice ili samo u odnosu na pojedina naselja u tim jedinicama
O navedenome su izvijestile slijedeće jedinice: Istarska županija (talijanski), gradovi: Poreč-Parenzo, Pula-Pola, Buje-Buie, Novigrad-Cittanova, Rovinj-Rovigno, Umag-Umago, Vodnjan-Dignano , te općine Bale-Valle, Brtonigla-Verteneglio, Funtana-Fontane, Fažana-Fasana, Kaštelir-Labinci-Castelliere-S.Domenica, Ližnjan-Lisignano, MotovunMontona, Oprtalj-Portole, Tar Vabriga-Torre Abrega, Višnjan-Visignano, Vižinada-Visinada, Vrsar-Orsera
Taj kriterij statutom je duboko nepravedan za većinski narod. To je agresija na većinski narod, jer ne odgovara etničkoj strukturi stanovništva. Ako je već i uveden kao kriterij statut, onda taj članak statuta o dvojezičnosti treba potvrditi referendumom.
Nitko nema ništa protiv prava manjina, ali u 1/3 udjela u ukupnom stanovništvu jedinice lokalne uprave i samouprave. Ako ne zadovoljavaju taj kriterij, onda treba većinski narod pitati za suglasnost, a ne da stranka na vlasti o tome odlučuje!
Na taj način za 78 547 stanovnika uvedena je dvojezičnost, koja po etničkom sastavu nikada ne bi bila uvedena.
 
Ukupan broj stanovnika gradova jednojezičnog, hrvatskog jezika je 26.413
Buzet 6 133
Labin 11 642
Pazin  8 638,
Ukupan broj stanovnika općina dvojezičnih hrvatskog i talijanskog jezika
Bala-Valle  1 127
Brtonigla-Verteneglio  1 626
Fažana-Fasana  3 635
Grožnjan- Grisignana 736
Kaštelir-Labinci- Castellier-Santa Domenica 1 463
Ližnjan-Lisignano 3 965
Motovun-Montona  1 004
Oprtalj-Portole 850
Tar-Vabriga  1 990
Višnjan-Visignano 2 274
Vižinada-Visinada  1 158
Vrsar- Orsera  2 162, što je ukupno stanovnika 21 990 Ukupan broj stanovnika općina samo s  hrvatskim jezikom
Barban 2 721
Cerovlje 1 677
Funtana  907
Gračišće  1 419
Kanfanar  1 543
Karojba  1 438
Kršan  2 951
Lanišće  329
Lupoglav  924
Marčana  4 253
Medulin  6 481
Pićan  1 360
Raša  3 183
Sveti Lovreč  1 015
Sveta Nedelja 1 685
Sveti Petar u Šumi 1 065
Svetvinčenat  2 202
Tinjan  1 684
Žminj  3 483, što je ukupno stanovnika 40 320 samo sa hrvatskim jezikom.
Od ukupnog stanovnišva Istre 208 055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139 553, a hrvatskim jezikom 66 733 stanovnika
Iz navedenih podataka prema popisu stanovništva 2011 godine IDS je svojom politikom talijanizirao Istarsku Županiju, jer je 67 %  stanovnika obuhvaćeno dvojezičnošću. Hrvatskim jezikom ostalo je obuhvaćeno samo  33% stanovnika Istre.
Zbog 12 543  pripadnika talijanske manjine  ili samo 6,03 %, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre!  Ako je  ukupno hrvatsko stanovništvo Istre 142 173 ili 68,44% ,  to je talijanizacija hrvatskog stanovništva u Istri!
Mislim da to nije bio cilj Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina, jer ovaj primjer je čista manipulacija, izigravanje i zloupotreba tog zakona!  Manjine ne samo, da su zaštićene, nego su ugrozile nacionalni identitet većinskog hrvatskog naroda!
A tko štiti većinski hrvatski narod od eto primjera agresivne talijanizacije, koje po etničkoj strukturi nikada ne bi bilo?
Ono što u vrijeme Talijanske fašističke vladavine Istrom nije uspjelo Mussolliniju , uspjelo je eto antihrvatskom IDS-u.
Talijanizirao je Istru, bez da većinski hrvatski narod nitko ništa nije pitao!
I to nam je IDS-ova demokracija, multikulturalnost, tolerancija i multietničnost donijela. Oduzela nama istarskim Hrvatima nacionalni identitet, pa se pitamo u kojoj mi to državi živimo, Hrvatskoj ili Italiji?
Umjesto zaključka poruka predstavnicima manjina
Hrvatski narod treba reći DOSTA!
Pupovac i Radin, dosta ugroženosti, dosta zahtjevanja, dosta optuživanja, dosta napadanja hrvatskog identiteta, dosta cijeđenja hrvatskog proračuna za antihrvatsku djelatnost, prevršili ste svaku mjeru! Sva prava nacionalnih manjina utvrđena su Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina ,ništa više i ništa manje!  Kako za srpsku nacionalnu manjinu ,tako i za sve ostale nacionalne manjine u RH ,a ima ih točno 22 (dvadesetidvije)
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj je popisano 4.284.889 stanovnika od čega je 328.738 pripadnika nacionalnih manjina kako slijedi i to:
Albanaca 17.513 (0,41%),
Austrijanaca 297 (0,01%),
Bošnjaka 31.479 (0,73%),
Bugara 350 (0,01%),
Crnogoraca 4.517 (0,11%),
Čeha 9.641 (0,22%),
Mađara 14.048 (0,33%),
Makedonaca 4.138 (0,10%),
Nijemaca 2.965 (0,07%),
Poljaka 672 (0,02%),
Roma 16.975 (0.40%),
Rumunja 435 (0.01%),
Rusa 1.279 (0,03%),
Rusina 1936 (0,05%)
Slovaka, 4.753(0,11%),
Slovenaca 10.517 (0,25%),
Srba 186.633 (4,36%), 
Talijana 17.807 (0,42%), 
Turaka 367 (0,01%),
Ukrajinaca 1.878 (0,04%),
Vlaha 29 (0,00) i
Židova 509 (0,01%).
Zar nije čudno da su samo Srbi, Talijani i Romi  ” ugroženi ”
Očito je problem u grupaciji na čelu sa ,Miloradom Pupovcem koji sjajno živi na hrvatskoj grbači i neprestano pljuje u tanjur koji ih hrani!
Zatim sa Furijom Radinom, koji je sa IDS-om talijanizirao Istru i još traži autonomiju!
I na kraju Veljko Kajtazi, koji traži ostvarivanje svih prava za Rome, a da istovremeno ti isti Romi ne poštuju Zakone RH!
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Republika Hrvatska se obvezala donijeti novi ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Hrvatski sabor je na sjednici 13. prosinca 2002. godine donio Odluku o proglašenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, čime je stvoren normativni okvir za ostvarivanje cjelovite zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina.
U novi Ustavni zakon od 2010 (NN 80/10 ) su ugrađeni tada najviši standardi zaštite nacionalnih manjina; u odnosu na prethodni Ustavni zakon broj manjinskih zastupnika u Saboru povećan je s pet na osam,(na štetu Hrvata u dijaspori, kojima su oduzeta tih pet mjesta u Saboru i data manjinama, tako da sada biraju samo tri saborska zastupnika) a manjine su dobile pravo biranja svojih predstavnika u tijela lokalne i područna (regionalne ) samouprave. Novim Ustavnim zakonom osnovan je i Savjet za nacionalne manjine, a radi sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom životu Republike Hrvatske, a osobito radi razmatranja i predlaganja uređivanja i rješavanja pitanja u svezi s ostvarivanjem i zaštitom prava i sloboda nacionalnih manjina.
 
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, kao temeljnim aktom, pripadnicima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj jamče se sljedeća prava:
- Izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini;
- Uporaba imena i prezimena na manjinskom jeziku i pismu;
- Dobivanje osobne iskaznice i na manjinskom jeziku i pismu;
- Služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
- Odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
- Uporaba svojih znamenja i simbola;
- Kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanjem i zaštitom svojih kulturnih dobara i tradicije;
- Pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
- Pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
- Samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajedničkih interesa;
- Zastupljenost u predstavničkim i izvršnim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
- Sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina te
- Zaštita od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.
 
Kada manjine mogu postavljati zahtjeve za ostvarivanje svojih prava, unatoč Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina,  onda sa punim pravom i hrvatski narod može i mora postavljati zahtjeve o obvezama nacionalnih manjina prema hrvatskoj državi i hrvatskom narodu:
2. Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati Republiku Hrvatsku  kao  svoju državu u okviru Ustavom definirane državne granice, njenu nedjeljivost i njen ,suverenitet
- Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati u skladu sa temeljnim odredbama Ustava, Republiku Hrvatsku i sve njene građane.
- Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati  znakovlje državnosti Republike Hrvatske  ,a to su njen Grb, Zastava,  Himna „Lijepa naša domovino“ i druga državna znamenja određena zakonom.
- Svim pripadnicima nacionalnih manjina glavni grad je Zagreb ,kao glavni grad Republike Hrvatske, a ne Beograd ili Rim.
- Svi pripadnici nacionalnih manjina moraju poštovati predstavnička tijela vlasti u Republici Hrvatskoj, kako zakonodavne, tako sudbene i izvršne vlasti Republike Hrvatske.
Ne može se više tolerirati da se  pod svakakvim izlikama izruguju i ponižavaju simboli hrvatske državotvornosti  i hrvatski narod i to još financirani iz hrvatskog državnog proračuna. Sa tom praksom treba smjesta prestati!
Jednom treba jasno i nedvosmisleno reći dosta!
 
Ustav RH u izvorišnim osnovama definira RH kao;
”Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.”NN 85/2010
Jedino u članku 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina spominju se obveze prema hrvatskom narodu, i to smatram velikim nedostatkom tog zakona, jer nisu definirane i obveze već samo prava.
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
Ali nitko se ne obazire na članak 8! Nitko od vladajućih!
Jedno od riješenja pored etničke pripadnosti, moglo bi biti i ukidanje statusa manjina.
Većina europskih država svoj ustavnopravni sustav temelje na općoj ustavnoj jednakosti kao osnovnog polazišta za uređenje društvenih odnosa, nema manjina, svi su jednakih prava!
Svaka država pored raznih obilježja ima jednu zajedničku poveznicu, a to je nacija. Naciju čine svi hrvatski državljani. Svi hrvatski državljani su hrvatske nacionalnosti, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.
Moram naglasiti da ne generaliziram sve pripadnike nacionalnih manjina! Svaka čast svim predstavnicima nacionalnih manjina koji su uzeli učešće u obrani Republike Hrvatske od velikosrpske i JNA agresije,  koji su lojalni građani Republike Hrvatske i koji je smatraju svojom domovinom.
Lili Benčik/hrvatskepraviceblog
Uputiti;
Vlada RH
Sabor RH –Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav
Ministarstvo uprave RH
Ustavni sud RH
 
(Svršetak)
 

Lili Benčik

Srpska nacionalna manjina

 
 
Na koje sve načine SDSS i Milorad Pupovac zlorabe Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina? Samo osnivanje Samostalne demokratske srpske stranke je dvojbeno, o tome često piše Antun Ivanković iz Tovarnika, predsjednik Udruge Dr. Ante Starčević. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997. godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba. Predsjednik stranke Vojislav Stanimirović, često ne govori istinu, pa ni o toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, koje je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac i Srpske demokratske stranke, čiji je sam bio predsjednik, prigodom koje je osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka
https://www.vreme.com/g/images/995023_12-001-Bijeljia%2001%20copy.jpg
Važno je napomenuti da je odlukom hrvatskih institucija 1992. godine zabranjen rad i djelovanje Srpske demokratske stranke (SDS). S danom 18. veljače 1992. godine ,stranka je brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske. Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) 1992. godine hrvatskim zakonom zabranjena i brisana iz Registra? Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka?
 
Petoga ožujka 1997. godine u Borovu na prijedlog ratnog zločinca Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) https://narod.hr/hrvatska/antun-ivankovic-ratni-zlocinac-goran-hadzic-20-godina-osnovao-s-vojislavom-stanimirovicem-sdss Prof. dr. Milorad Pupovac, predsjednik  Samostalne demokratske srpske stranke SDSS, zastupnik u Hrvatskom Saboru kao predstavnik srpske nacionalne manjine, hrvatski je državljanin! Time što je državljanin Republike Hrvatske, sve je rečeno! Zna se kako treba ponašati po Ustavu RH, jedan državljanin i pripadnik nacionalne manjine čiji je udio u ukupnom broju stanovnika od 4.284.889, iznosi 186.633 ili 4,36 % po zadnjem popisu stanovništva 2011. godine.
Međutim djelovanje pripadnika srpske nacionalne manjine, Milorada Pupovca kao eksponenta velikosrpske politike u Hrvatskoj odvija se u nekoliko pravaca medijsko- propagandnog rata, kao nastavka oružanog rata koji su Srbi  i JNA u Hrvatskoj, izgubili. Činjenice su jasne, mada ih Srbija izokreće, zamagljuje i lažira. Raspadom Jugoslavije u kojoj je Srbija bila majorizirana, jer su Srbi bili većinski zastupljeni u svim državnim institucijama, u vojsci, policiji, državnom aparatu, Srbija je izgubila bilo kakvu mogućnost za stvaranje Velike Srbije, pa se okrenula osvajačkim ratnim putem tu svoju mitomansku ideju ostvariti. Srpski je narod tijekom 70-godišnje komunističko-medijske propagande uz potporu Srpske Pravoslavne crkve,indoktriniran protiv Hrvata kao svojih najvećih neprijatelja. Potkrjepljujući to gomilanjem i falsificiranjem žrtava iz 2.svjetskog rata, preko logora jasenovac, preko NDH, kao izvor svih zala za Srbe, formirali su predodžbu o ugroženosti Srba, što je rezultiralo velikom mržnjom, a kao posljedica te mržnje ostali su strašni i nepojmljivi zločini koji su Srbi počinili u Hrvatskoj i BIH tijekom ratova 1991-1995. Evo kakav učinak imaju medijsko-propagandni ratovi;
 
• Jedan od pravaca ovog rata je difamiranje i etiketiranje hrvatskog naroda, hrvatske države, etiketiranje hrvatske borbe za državnu, narodnu i jezičnu samostalnost i samobitnost, zatim negiranje hrvatskog naroda i hrvatskog jezika, posebno  u medijima , preko Novosti, izrugivanje hrvatskim vojnim uspjesima, kulturnim dosezima, jezičnom osamostaljivanju, napadanje svakog kulturološkog i svakog drugog udaljavanja od Srbije, sijanje mržnje među Hrvatima temeljem zemljopisnog podrijetla, podvajanje Hrvata, preuveličavanje zločina u ratu počinjenih sa hrvatske strane, omalovažavanje, prešućivanje i sakrivanje srpskih zločina nad Hrvatima i Hrvatskoj odanim manjinama. Omalovažavaju se hrvatski vojni uspjesi, prikazuje ih se kao zločinačke akcije, a ne kao legitimno pravo naroda na oslobođenje od okupacije.
• Drugi je pravac da se  tom informacijskom ratu prikazuje kao neku ultranacionalističku retoriku, “otvaranje starih rana”, “neokretanje budućnosti”. Informiranost hrvatskih građana o pojedinim masovnim grobnicama iz Drugoga svjetskog rata je nikakva, jedini izuzetak je Ovčara iz Domovinskog rata, a o ostalima znatno slabija. Medijski se omalovažava ili vrlo slabo pokriva sjećanje na hrvatske žrtve, tako da svaki pokušaj dostojanstvenog obilježavanja sjećanja na svoje nedužne civilne žrtve kao što primjerice država Izrael dostojno obilježava spomen na žrtve svog naroda u holokaustu, završava samo kao jednominutna vijest.
• Ogromnu ulogu u tom medijsko-propagandnom ratu ima i HRT, koja je neprikriveno, otvoreno proyugo i prosrpski orijentirana! HRT kao državna, odnosno javna medijska kuća, koju gleda najviše hrvatskih građana, trebala bi djelovati edukativno, jasno i nedvojbeno prikazivati istinu o Domovinskom ratu kao agresiji Srbije i JNA na Hrvatsku. Nema tu mjesta nikakvom prikrivanju i neobjavljivanju tih jasnih činjenica, jer je HRT hrvatska radiotelevizija, koju plaćamo svi mi hrvatski građani, a ne građani nepostojeće Jugoslavije i Srbije. Stoga vodstvo HRT-a treba pod hitno mijenjati uređivačku politiku i usmjeriti je na hrvatski kolosijek.
• Treći oblik specijalnog rata  je kulturološki film; o hrvatskom gradu mučeniku – Vukovaru nije snimio nijedan film hrvatski filmski umjetnik, nego je čast spasio inozemac koji je snimio takav  film. Hrvatsko gledateljstvo praktično nije imalo poštenu prigodu upoznati se s tim filmom, a brojni i danas ne znaju da taj igrani film, u kojem igraju poznati hollywoodski glumci postoji, dok se pamfletistički filmovi patetično niske umjetničke kvalitete, čijem je snimanju jedina svrha bila ocrniti hrvatske postrojbe i hrvatsku borbu za samostalnost, prikazuje kao vrhunska djela, i ustrajno ih prikazuje u udarnim terminima na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, iako je hrvatsko gledateljstvo višestruko pokazalo da ih uopće ne zanimaju ti filmovi (nikakva gledanost u kinima).U tom je pravcu i nagrađivanje filma na Pulskom filmskom festivalu  za najbolji hrvatski dugometražni film  filmu Dnevnik Diane Budisavljević, redateljice Dane Budisavljević.
„Za izvrsno ispričanu istinitu, kompleksnu i osjećajnu priču sa velikom dozom dostojanstva i snage i uspješnom kombinacijom igranog, dokumentarnog i arhivskog dijela.“ čija je uloga u Drugome svjetskom ratu bila diskutabilna, a film o Domovinskom ratu, General, redatelja  Antuna Vrdoljaka nije dobio nijednu nagradu, a ima izrazito veliku gledanost u kinima.
• Kao ogledni primjer je film „Petnaest minuta – Masakr u Dvoru“  u dansko-hrvatskoj koprodukciji, koji je nakon premijere na Sarajevskom filmskom festivalu, prikazan na festivalima i televizijama diljem svijeta. Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Međutim film se prikazivao diljem svijeta, šteta po ugled HV-a i Hrvatske je učinjena i to sa tom očitom namjerom, a što je još najgore, sve financirano sa hrvatskim novcem. Po tim primjerima vidljivo je kako u državnim institucijama imamo antihrvatski kadar, koji neprestano podriva ugled RH i blati je po svijetu. Otvorena i smišljena akcija u optuživanju RH za ratne zločine, koje je počinila srpska strana i to što je najgore, od Hrvatskih institucija, koje bi trebale takve manipulatorske i zlonamjerne filmske uratke sprečavati , a ne u njima aktivno sudjelovati!
• Poseban je problem skrivanja informacijâ o pobijenim hrvatskim braniteljima i obiteljima. Hrvatska javnost uopće nije upoznata ni s jednim slučajem pobijenih hrvatskih obitelji na području pod kontrolom pobunjenih hrvatskih Srba, ali je neprestano bombardirana sa slučajem obitelji ZEC!  Isto tako, slučaj Zec se neprestano ponavlja i medijski zlorabi, a da se u isto vrijeme ne navodi brojka od 402 poginule djece kao posljedice granatiranja i bombardiranja hrvatskih gradova i sela od strane JNA i Srbije! Zasluge za to imaju “sluganski krugovi u hrvatskoj političkoj eliti, brojne licemjerne nevladine udruge dvostrukih mjerila, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici”.
A  primjere  ne treba tražiti, oni se sami  jave. Tako je Dokumenta odmah nakon proslave Oluje, javno zatražila da MUP, podigne optužnicu protiv M P Thompsona. Sa kojim pravom? Koji su oni uopće faktor u javnosti? Samo-proglašena Dokumenta i Vesna Teršelič koja se stvorila niotkuda i koja izigrava  neku “savjest Hrvatske”, instalirana od Ive Josipovića da pljuje i optužuje Hrvatsku, sve u smislu Memoranduma SANU 2.
 
Milorad Pupovac i Vojislav Stanimirović ne drže se i ne poštuju temeljnu odredbu Ustava RH, ne poštuju Domovinski rat, već su se pozivali na Erdutski sporazum i osnivanje Zajednice Srba, kao nekog vida autonomije.
Donošenjem Ustavnog Zakona o pravima nacionalnih manjina 13. prosinca 2002. nije više bilo potrebe pozivati se na Erdutskim sporazumom. Prema podatcima koje su vojni sudovi, županijski sudovi i županijska državna odvjetništva dostavljali Ministarstvu pravosuđa u vremenu važenja i primjene sva tri zakona o općem oprostu od 26. rujna 1992. do kraja prosinca 2005., opći oprost dobila je 21.641 osoba. Najveći broj oprosta ,13.575, odnosio se na hrvatsko Podunavlje, rekao je Sergej Abramov, glasnogovornik Ministarstva pravosuđa. http://www.glas-slavonije.hr/227842/1/Abolirana-21641-osoba-koja-je-pocinila-kazneno-djelo-uratu
Vojislav Stanimirović izjavio je ‘Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama.Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat’,  https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613
I to Vojislav Stanimirović izjavljuje bez ikakvih posljedica!!! Izričito kršenje Ustava RH, jer nikakav građanski rat nije bio u Hrvatskoj, već brutalna agresija JNA i četnika, koji su iz Srbije dolazili ratovati na teritorij Hrvatske.Pitam Vojislava Stanimirovića kakav je to građanski rat, kada su tenkovi iz Beograda išli u napad na Vukovar ,praćeni cvijećem od strane stanovnika Srbije, na hrvatski teritorij?
Milorad Pupovac kao zastupnik Hrvatskog Sabora ne bi  nikako smio biti nazočan u Srbiji na njihovom obilježavanju Oluje. Njemu je kao hrvatskom državljaninu i saborskom zastupniku  mjesto u Kninu, koliko god se to njemu ne dopada.
 
Nikada Milorad Pupovac kao zastupnik u hrvatskom Saboru nije spomenuo hrvatske žrtve i patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali. Nikada nije pokazao empatiju ni za svoje sunarodnjake koji žive bez tekuće vode i električnog priključka. Kakav je to čovjek koji  utroši 3, 9 milijuna kuna godišnje u ono smeće od Novosti koje samo huškaju na mržnju, umjesto da pomogne svoje sunarodnjake? I onda nakon onakvih huškačkih i provokativnih članaka kada se dogode incidenti, onda su Srbi ugroženi? A zašto niti jedna druga manjina od njih više od 20 nije ugrožena, već samo Srbi? I još nešto, nikada Milorad Pupovac ne postavlja pitanje tko je izazvao te strašne posljedice rata, tko je pokazao dobru volju i oprost u cilju suživota i mira? Ne izjašnjava se o huškačkom, agresivnom i opasnom po mir, govoru Predsjednika Srbije kojem je više puta nazočio u kojem on Hrvatsku, čiji je Pupovac  državljanin blati i uspoređuje s Hitlerovom Njemačkom? A i kako će kada i sam uspoređuje Republiku Hrvatsku čiji je državljanin, saborski zastupnik i koalicijski partner u Vladi sa NDH? Pa time i sam sebe optužuje! Eto do kojeg apsurda je sam sebe doveo! Zar to sam ne uviđa?
 
Milorad Pupovac izgovara se bez preciziranja tko je započeo rat, agresiju i pobunu u samoj Hrvatskoj i sa kojim ciljem? Po njemu to su neke fantomske nedefinirane snage koje su došle i izazvale “bezumnu mržnju”, pale su odjednom “s Marsa” i počele ubijati? Zar doista  prof. dr. Milorad Pupovac misli da smo mi Hrvati neuki, politički nepismeni i da ne vidimo njegovo manipuliranje, licemjerstvo i neprestano skidanje krivice za rat sa Srbije i pobunjenih Srba u Hrvatskoj? Ne mi ne znamo tko nas je napao, tko je ubijao, rušio i uništavao po Hrvatskoj? https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/11/17/gdje-je-nestala-velikosrpska-agresija-u-hrvatskim-zakonima-medijskom-i-javnom-prostoru/
Ni jedan grad, ni jedno selo, ni jednu Crkvu, bolnicu, ni školu hrvatski vojnik. ni hrvatski narod nije srušio topovskim ili  tenkovskim granatama u Srbiji. Iz Hrvatske nisu tenkovi okićeni cvijećem išli za Srbiju rušiti srpske gradove i sela i ubijati srpsku ” decu” Već upravo suprotno. JNA i  velikosrpski osvajači na Vukovar su ispalili više od 6,5 milijuna projektila. Srušili su vukovarsku ratnu bolnicu i gotovo sve  civilne objekte ,nijedna kuća nije ostala cijela, a  da za to  nitko nikad nije odgovarao. Razaranja su bila kataklizmička.
Ubijeno je 86 djece, od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. U Vukovaru je pronađena masovna grobnica u kojoj su bili  tjelesni ostaci više od 1.200 osoba. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Ukupan broj stradalih branitelja, procjenjuje se na oko 2500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Poginulo je oko 1.000 civila. Protjerano je i prognano oko 22.000 osoba. Od  toga, oko 8.000 branitelja i civila je prošlo kroz srpske koncentracijske logore; oko 4.000 ih je ubijeno, poginulo ili nestalo, 306 se vodi kao nestali.  Na obližnjem stratištu na Ovčari  pobijeni su ranjenici iz Vukovarske bolnice, ukupno 260 ranjenika i civila. https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Vukovar U Srbiju su odnijeli kompletnu medicinsku dokumentaciju iz Vukovarske bolnice i do dana današnjeg nije vraćena, jer je to materijalni dokaz njihove brutalnosti.
 
Posebna priča su koncentracijski logori na teritoriju Srbije, koje usput rečeno Srbija ne priznaje i sudbina zarobljenih civila i vojnika, koja je bila doista stravična  Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, svakodnevno prebijali, mučili, iživljavali se i na kraju su mnogi podlegli ozljedama nakon mučenja.
• Do sada su na području Vukovara pronađene 52 masovne grobnice a ekshumirani su ostaci preko 2.000 žrtava, od kojih je 1.688 identificirano.
• Najmlađa žrtva silovanja u logoru Stajićevo je imala 6 godina, a najstarija je bila baka od 80 godina.
• Iz gradskog muzeja Vukovar odneseno je 29.758 predmeta. Velik broj njih je uništen.
• 13 policajaca koji su se borili na području Vukovara još uvijek su na popisu nestalih osoba i ne zna se što je s njima.
Za logore na teritoriju Srbije zasad još nitko nije odgovarao, Srbija  ih službeno  ni ne priznaje. To bi sve Milorad Pupovac izjednačio sa po procjeni 50-tak ubijenih Srba u Vukovaru u ljeto 1991.godine, a da nije uopće uzeo u obzir da su Srbi iz Borova sela 2.svibnja 1991.godine iz zasjede ubili i izmasakrirali 12 hrvatskih policajaca.
 
Teorija  o “bezumnoj mržnji”
 
“Došli smo da pokažemo zajedno s ljudima koji su se ovdje okupili ono što je najvažnije, a to je poštovanje prema žrtvama bezumlja, mržnje i da kažemo da te žrtve ne smiju biti motiv za obnavljanje bezumne mržnje kao što se nerijetko događa” je izjava  na istom  tragu izjednačavanja motiva zločina, što opet nije točno, jer mržnja je dolazila i u kontinuitetu dolazi iz Srbije, a ne iz Hrvatske.
Bezumna mržnja sa hrvatske strane  je čista laž, velikosrpska laž! Manipuliranje u svrhu poticanja mržnje i predstavljanja  Srba kao žrtve, a sotoniziranje Hrvata kao zločinaca.
Opetovano treba ponavljati da je velikosrpska ideologija uzrok svih zala koje je Srbija počinila nad hrvatskim narodompočevši od formiranja Države SHS, pa 6.sječanjske diktature kralja Aleksandra i terora koji je vršen nad hrvatskim narodom ;
• Prosinačke žrtve u Zagrebu 5. prosinca 1918. godine. Na Trgu bana Jelačića  ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
• Atentat u skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928.  ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine. Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali ostali su živi.
• Sibinjske žrtve 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero,  a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
• Senjske žrtve, 9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara. Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je.
Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega. Četnici su i članovi srpske vojne organizacije sa izrazitim velikosrpskim , nacionalističkim i šovinističkim  ciljem, zdušno podržavani  od Srpske pravoslavne crkve , koja čuva i njeguje velikosrpsku ideologiju.
Godine 1921. četnički su veterani u Beogradu osnovali »Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine«.  Glavni utjecaj na organizaciju imala je Demokratska stranka, ali je to osporavala Radikalna stranka. 1924..godine, osnovali su dvije nove organizacije: »Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu« i Udruženje srpskih četnika »Petar Mrkonjić«. U svibnju 1925. godine, ove su se dvije organizacije stopile u »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu«. Stvarni voda tog udruženja sve do 1928. godine, bio je Puniša Račić. ( Atentator na Stjepan Radića) Listopada 1924. u Osijeku pokrenut je“Glas srpskih četnika”, u izdanju Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju, prvi četnički list na području Hrvatske i Slavonije.
Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika. u Beogradskoj skupštini, te na nastavljen teror i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.
 
Ustaški pokret osnovan je 7.siječnja 1929. pod nazivom Hrvatska revolucionarna organizacija, a bio je hrvatski separatistički i nacionalistički, totalitaristički pokret koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji. Cilj pokreta je bio uspostaviti neovisnu Hrvatsku svim sredstvima, uključujući i primjenom terora i nasilja.Ustaški pokret obrambena je reakcija na agresivni i ekspanzionistički četnički pokret. Ustaški pokret trajao je institucionalno od osnivanja NDH 10. travnja 1941. godine do završetka Drugoga svjetskog rata 9. svibnja 1945., a četnički pokret traje u kontinuitetu od osnivanja 1921. godine do danas i još uvijek je prijetnja miru sa svojim neostvarenim mitom o Velikoj Srbiji. Ustaše su skupa sa dijelom hrvatskog naroda koji se povlačio u Austriju u svibnju 1945.godine  pobijeni od strane yugokomunista-partizana u koje su se u najvećem djelu preobukli četnici,  na zahtjev postavljen Titu od strane Engleza. Tako su preobučeni četnici ostali dalje kao kreatori i provoditelji bezumne mržnje prema Hrvatima. Rezultat te bezumne mržnje su upravo stravični zločini počinjeni u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku 1991. godine.
 
Srbija je rehabilitirala četnički pokret i Dražu Mihailovića
 
I sada Milorad Pupovac u namjeri da  umanji stravu tih zločina počinjenih u ime i za velikosrpsku ideologiju,  generalizira i postavlja znak jednakosti između hrvatskih i srpskih žrtava??? E ne može nikako! Nije jedno te isto! Hrvatska nema Načertanije, nema Memorandume SANU 1, 2 i 3. nije nikada izvršila agresiju na Srbiju, ni na druge zemlje. Hrvatska ne želi tuđi teritorij. Hrvatska je dala sva prava nacionalnim manjinama i to Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Upravo po tom zakonu SNV Milorada Pupovca dobiva godišnje preko 9 milijuna kuna iz hrvatskog proračuna da bi financirao svoje Novosti iz kojih naprosto kulja mržnja prema svemu hrvatskom! SNV čak podržava da djeca u srpskim razredima uče kako je velikosrpska agresija bio građanski rat. Što dalje reći. kada srpsku djecu od malena uče da ne budu lojalni građani Republike Hrvatske, a po Erdutskom sporazumu su odavno trebali biti integrirani u hrvatski školski sustav. I onda Milorad Pupovac govori o bezumnoj mržnji?
Upravo su SNV, Milorad Pupovac i Novosti ti koji proizvode bezumnu mržnju prema Hrvatima, a ne obrnuto. Dovoljno je pogledati naslovnice Novosti, zaključak se sam nameće!
 
Srpska pravoslavna crkva nositelj i širitelj velikosrpske ideologije
 
Srpska pravoslavna crkva kroz cijelu je svoju poznatu povijest od odvajanja od Bugarske crkve u vrijeme Nemanjića početkom 12. stoljeća, izraz i smisao tijekom 20. stoljeća pronašla u „svetosavlju“ – novovjekoj inačici srpskog naci-fašizma čija je konstanta osvajanje zemalja drugih naroda metodama genocida i etničkog čišćenja i stvaranje „Velike Srbije“. „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija i tek kad se spozna ta jednostavna i očita činjenica, može se razumjeti kakva je Crkva SPC. Kako je papa Franjo te činjenice previdio ili zanemario meni je nepoznanica, ali isto tako ne mogu vjerovati da je jedan Papa tako neobrazovan da te činjenice ne zna, ili da mu savjetnici na njih nisu ukazali.
Osnivač Srpske Pravoslavne Crkve bio je Sveti Sava, sin velikog župana Stevana Nemanje (oko 1167.-1196.). Kao monah na Svetoj Gori Sveti Sava se vraća u zemlju 1204. godine, a imenovan (rukopoložen) je za arhiepiskopa Srbije 1219. godine u Nikeji od Ekumenskog patrijarha Manojla I. Srpsku pravoslavnu crkvu je na rang patrijaršije uzdigao tada kralj Stefan Uroš 4. Dušan 1346. godine, kako bi se mogao krunisati za cara.
Jedna od najznačajnijih odlika pravoslavlja jest autokefalnost, odnosno svojstvo da na određenom prostoru (što je danas gotovo beziznimno područje države kako je shvaća međunarodno pravo) nema hijerarhijski nadređenog crkvenog tijela. Za razliku od katolika čije su crkve podređene Papi u Vatikanu, pravoslavne su crkve samodostatne i može biti govora o hijerarhiji jedino u političkom ili povijesnom smislu.
Dakle, nemoguće“ je da Srpska pravoslavna crkva bilo što radi izvan Srbije; to je ne samo nepoštivanje „braće“ pravoslavaca iz druge zemlje, nego i nepoštivanje vlastite crkvene povijesti, tradicije; zapravo je to nijekanje samog pravoslavlja. Stoga se treba zapitati što SPC radi u Hrvatskoj, ako je autokefalna crkva? Zar ne bi trebalo u Hrvatskoj priznati Hrvatsku pravoslavnu crkvu? “Srbi ne mogu živjeti sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.“ napisao je Patrijarh Pavle u pismu lordu Carringtonu 1.studenog 1991. godine. Zaboravio je Patrijarh da je SPC autokefalna Crkva na teritoriju druge države, ilinije?
Godine 1054. na saboru (koncilu) u Konstantinopolu za raskid sa rimskom crkvom najbitniji govornik je bugarski arhiepiskop Lav (etnički Grk), poglavar Bugarske arhiepiskopije sa sjedištem u Ohridu.
„800 godina od osnivanja Srpske pravoslavne crkve“, koju je navodno stvorio Rastko-Sava. Sama tvrdnja da je 1219. stvorena ,nije povijesno potvrđena istina! Prvi crkveni dokument koji precizno objavljuje naziv „Srpska pravoslavna crkva“ je Ustav SPC iz 1947. napisan i usvojen za vrijeme komunističke Jugoslavije. Rastko-Sava je umro više od 700 godina prije toga..
U to vrijeme istočne crkve godine broje od postanka svijeta – to je po gregorijanskom kalendaru 1531. godina. Činjenicu da tzv. srpska (Pećka) arhiepiskopija nije bila nikad priznata dokazuje odluka iz rujna 1531. četvorice istočnih patrijarha – Aleksandrijski Joakim, Antiohijski Mihail, Jeruzalemski Josip i Carigradski Jeremija. Ovu odluku potpisao je Carigradski patrijarh Jeremija i poslao ju Ohridskom arhiepiskopu Prohoru. Ova petorica su zapravo svi poglavari pravoslavih crkava tog vremena. Ne postoje drugi poglavari ni druge (pravoslavne) Crkve. https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2019/03/13/2-dio-rastkova-tvorevina-nije-bila-priznata-crkva/ Pravu prirodu SPC-a, prvi je od hrvatskih intelektualaca shvatio i opisao utemeljitelj hrvatske geopolitike dr. Ivo Pilar (1874.-1933.). On je o SPC-u zapisao: „Srpska pravoslavna nacionalna crkva provedbeno je sredstvo; ona je više jedna socijalno-politička borbena i osvajačka organizacija nego vjerska zajednica, a o njezinoj se moći dugo nije stvorilo zadovoljavajuću predodžbu.“
O osvajačkom karakteru SPC-a dr. Pilar je dodao: „Pravoslavna crkva proširuje svoju vjeru tako da pravoslavna država najprije osvoji tuđe zemlje i da onda u osvojenim zemljama širi svoju vjeru uz pomoć čitave snage osvajačke države. Budući da je u svakoj vjeri usađen nagon da se proširi, jer ne širiti se, znači isto što i uzmicati, to je vjerski moment koji djeluje u pravoslavnoj državi kao stalan poticaj za ekspanzivnu politiku. Zato vidimo da su pravoslavne države stalno nemirne i da teže za proširivanjem.“
 
Zločinci postaju sveci u SPC-u
 
SPC podupire četništvo! Poznato je da se čelništvo SPC-a u propovjedima, nikada nije govorilo o Hrvatskoj, kao državi, već spominje Dalmaciju, i Krajinu, i Slavoniju i "Baniju", Liku, Kordun, Srijem, Bosnu i Hercegovinu. Episkop bački se nikada nije bavio hrvatskim biskupima pojedinačno niti HBK-om u cjelini ili nekim drugim biskupima u Srbiji, osim kada je bio prisiljen da u službi glasnogovornika SPC-a odgovara na napade nemalog broja biskupa iz Hrvatske. Uostalom, neka ista gospoda dokažu i pokažu da nema ustaški nastrojenih biskupa u HBK! Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u sklopu svoje Crkve u Hrvatskoj”, stoji u oštrom odgovoru episkopa Irineja. Dodao je i da smatra “civilizacijski neprihvatljivim praksu da se službena prepiska iznosi u javnost, ali kako je HBK odlučio postupiti drukčije, i odgovor Svetoga sinoda bit će javni, tako da će mediji imati mogućnost objaviti i odgovor SPC-a na nedolične insinuacije i klevete gospode hrvatskih biskupa”.
Licemjerni i nevjerodostojni pravoslavni episkopi koriste taktiku” napad je najbolja obrana” pa prozivaju hrvatske biskupe za ustaštvo. i nedolično ponašanje. Nepojmljivo za poštene ljude, kada je opće poznato koje je sve četničke koljače SPC proglasila za svece.
Fašist Joanikije Lipovac, mitropolit crnogorsko primorski (1940-45.) bio je aktivni suradnik njemačkog i talijanskog okupatora, odgovoran za stradanje tisuća ljudi, Srpska pravoslavna crkva ga kanonizirala 1999. godine.
Milorad Vukojičić Maca zvani „pop Koljač“ (vođa četničke trojke), odgovoran za brojne zločine nad civilima u Crnoj Gori (Pljevlja i okolica), za klanja pa čak i silovanja malodobnih djevojčica, iskorijenio čitave obitelji, kanoniziran je 2005. godine na zgražanje preživjele rodbine žrtava koji su tražili od Sinoda SPC da se postupak obustavi, ali bez uspjeha. Pop Slobodan Šiljak, poznati četnički koljač, pripadnik četničke trojke, klao i silovao, kanoniziran skupa sa svojim suborcem Miloradom Vukojičićem Macom u manastiru Žitomislić 2005. godine. U dokumentarnom filmu „Sveci i zločinci“ detaljno su opisana zlodjela koja su činili i to od živih svjedoka čije su članove obitelji i rodbinu okrutno pobili. https://hrsvijet.net/index.php/drustvo/40-vjera/48464-da-li-je-spc-uopce-krscanska-crkva
 
A mnogima smetaju Vatikanski ugovori?
 
Još da spomenem Valerijanov memorandum: Valerjianov memorandum (naziv po episkopu Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha), službeni je dokument SPC-a, i predan njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu van Schoferu u Beogradu, 9 srpnja 1941. Memorandum kleveće Hrvate optužujući ih za ubojstva 100.000 Srba pa ponovno u kolovozu 1941. godine generalu Heinrich Danckelman optužuje Hrvate za 180.000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih. Odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašene po čitavom svijetu. U Memorandumu su iznesene tvrdnje da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se može vidjeti u popisu stanovništva 1948. godine. I eto naš katolički Papa takvu je Crkvu koja četničke koljače proglašava svecima, uključio u odlučivanje o kanonizaciji bl. Alojzija Stepinca?
Još treba spomenuti da Milorad Pupovac i njegova svita špijunira hrvatske građane po društvenim mrežama i ostalim medijima i uredno donosi godišnji Bilten „ srpske ugroženosti“ uredno financiran našim hrvatskim kunama koje dobije kao nacionalna manjina iz Proračuna.
„Od decembra 1999. godine SNV izdaje tjednik Novosti, koji ima i svoje internetsko izdanje. Izdajemo i Bilten, periodičnu publikaciju koja u specijaliziranim tematima donosi prikaz glavnih problema s kojima se susreću Srbi u Hrvatskoj.” https://snv.hr/o-vijecu
U Biltenu poimence proziva svakoga, svaki portal koji kritički piše o Srbima. A naročito im smeta“ Za dom spremni“. ali im ne smeta „ Smrt fašizmu sloboda narodu“ u kojemu je komunizam ustvari fašizam, a slobodu nije donio.
Milorad Pupovac ponaša se kao agresor na Hrvatsku, kao cenzor i kao vrhovni dušebrižnik sa svojim Biltenom, agresivno nameće hrvatskom narodu srpski vrijednosni sustav , a kada ga Hrvati ne prihvaćaju, jer nije sastavni dio našeg identiteta onda su Srbi ugroženi.
Bilten Srpskog narodnog vijeća nije u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima čl. 6. st. 2. koji glasi: Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.
Inkvizicijske osude i presude koje su odraz pojedinačnih mišljenja u kaznenom postupku su zabranjene i predstavljaju povredu Konvencije.
“Bilten Srpskog narodnog vijeća periodična je publikacija koja donosi prikaz  glavnih problema s kojima se susreću Srbi. Bilten je rađen tematski tako da svaki broj obuhvaća specifičnu aktualnu problematiku vezanu uz status manjinskih prava. Istovremeno, publikacija pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i terenskog rada Srpskog narodnog vijeća.”pišu u SNV-u https://snv.hr/file/attachment/file/snv-bulletin-17-online.pdf “Bilten pruža prikaz zagovaračkog, zastupničkog i terenskog rada Srpskog narodnog vijeća” čime otvoreno optužuje pojedince, grupacije i medije i unaprijed ih proglašava krivima, što nije u skladu sa presumcijom nevinosti i Europskom poveljom o ljudskim pravima!
Bilten koji sudi o kršenju manjinskih prava,  njime krši osnovno ljudsko pravo na pošteno suđenje, jer nije nadležan utvrđivati suditi o bilo čijoj krivici! Za to postoji pravni put, prijava Policiji ili tužba nadležnom Sudu.
 
Već 17 brojeva Biltena tiskalo je Srpsko narodno vijeće od 2014. godine do danas, po 600 primjeraka svaki i to iz sredstava koja dobiju iz Proračuna RH i Proračuna jedinica lokalne samouprave, po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina čl. 28 i 29.
Nikada vođama srpske nacionalne manjine  nije dosta! Ni Ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina, nije im dovoljan, ni prava koja su dobili Erdutskim sporazumom, ni oko 20 tisuća aboliranih nije im dovoljno , ni ogromna financijske sredstva nisu dovoljna, ni riganje bljuvotina njihovih NOVOSTI po hrvatskim vrjednotama, sa našim novcima, ne zadovoljava ih,  jer oni bi htjeli nemoguće, htjeli bi nešto što nikada više neće dobiti na račun Hrvatske i hrvatskog naroda, a to je  Velika  Srbija  ili neka buduća Srboslavija!
 
Financijska sredstva za 2018 godinu iz Proračuna RH
 
Podneseno godišnje izvješće sukladno s odredbama Kriterija financiranja i ugovaranja programa kulturne autonomije nacionalnih manjina i metodologije praćenja i vrednovanja provedbe financiranih programa („Narodne novine”, broj 105/16). Prema analizama i kontrolama koje je Stručna služba izvršila do 30.03.2019.:Doznačena sredstva utrošena su za ostvarivanje programa:
 
SRBI
1. SRPSKO KULTURNO DRUŠTVO "PROSVJETA" ZAGREB 4.375.000,00
2. SRPSKO NARODNO VIJEĆE -NACIONALNA KOORDINACIJA VIJEĆA SRPSKE NACIONALNE MANJINE U RH 3.780.000,00
3. Informiranje: 1.1. Samostalni srpski tjednik Novosti -brojeva: 52, 41,5 x 29,5 cm, 40-48 stranica, crno-bijele, sve boje, naklada: 6000      3 200 000,00
4. ZAJEDNIČKO VIJEĆE OPĆINA, VUKOVAR                           642.000,00
5. 1. Novinski list "Izvor" -brojeva: 25, format je 225x305  mm, Broj stranica 24, ful kolor., naklada: 8000 – 350.000,00 kn
4. SKUD "JOVAN LAZIĆ", BELI MANASTIR 60 000.00
6. SKUD «ĐURĐEVDAN» U DREŽNICI 70.000,00
7. SRPSKO PRIVREDNO DRUŠTVO "PRIVREDNIK", ZAGREB 225.000,00
Informiranje:1.1. Privrednik (podlistak u tjedniku Novosti) -brojeva: 12, format 27 x 39,5, 16 stranica, c/b fotografije, 4 boje, naklada: 8000 - 150.000,00
8. ČUVARI SRPSKOG IDENTITETA, VUKOVAR 75.000,00
http://www.nacionalne-manjine.info/savjet/files/2019/izvjestaj_2018.pdf
 
Najviše sredstava potroše na informiranje. Od ukupnog iznosa 52% potrošeno je  na Novosti, Izvor i Privredni vjesnik.
A Novosti u kojima je glavno SNV predstavljaju klasičan primjer medijskog huškanja i govora mržnje uperenog protiv države Hrvatske i hrvatskog naroda. O tome ni riječi osude vladajućih, ni riječi osude HND-a, GONGA i razno-raznih nevladinih udruga. Novosti su ogledan primjer manipulativnog novinarstva,  gdje su novinari i urednici blago rečeno i nakon 27 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske neskloni Hrvatskoj. Toliko neskloni da ništa sa hrvatskim predznakom ne mogu ni smisliti. Od ruganja sa Hrvatskom himnom u kojoj su promijenili prelijepe stihove u huškačko-agresivne , i sve to zamotali celofanom u satiru, do odvratnih naslovnica koje izazivaju negodovanje svakog iole nacionalno osviještenog Hrvate.
U toj sada slobodno mogu reći patološkoj mržnji prema Hrvatima i hrvatskoj državi najgnusnije je to da ih hrvatska država financira, a oni pljuju u tanjur koji ih hrani.
Iz svakog broja Novosti naprosto kulja govor mržnje, nepojmljive i gadljive mržnje prema Hrvatima i državi Hrvatskoj. Iz svakog članka bez iznimke taj govor mržnje izlijeva se i  zagađuje svojom prljavštinom medijski prostor i ne samo medijski prostor nego zavađa i truje međuljudske i međunacionalne odnose do te mjere da si svatko može predočiti na osnovu primjera iz Domovinskog rata, što bi bili spremni učiniti sa tolikom mržnjom u sebi. “U svih trideset godina nitko nikad zbog toga nije najebao, nitko nije robijao, niti je strijeljan zbog ustaške pjesme, pokliča ili znaka!” Eto on bi strijeljao, ubijao zbog znaka, otvarao logore? U kojem mi to stoljeću živimo? Je li prošao srednji vijek i lov na vještice? U “naprednoj, liberalnoj, antifa „humanoj” glavi Borisa Dežulovića još nije svanulo 21. demokratsko stoljeće!
Boris Dežulović tvrdi da je Republika Hrvatska nastala “nesuđenim  Tuđmanovim  udruženim  zločinačkim  poduhvatom”, jer je dr. Franjo Tuđman ” krivac ” što Hrvati imaju svoju državu, pa treba svu svoju žuč i sav svoj otrov koji nosi u sebi izliti na pokojnog Predsjednika Tuđmana! Jednostavno ga Dežulović, ni ostali novinari Novosti ne mogu pustiti da počiva u miru, jer se nikada i nikako ne mogu  pomiriti sa činjenicom da Hrvati imaju svoju državu!
Dežuloviću je Hrvatska ustaška država, jer po njemu su Hrvati ustaše! Nema druge, čim Hrvat, kaže da je Hrvat, a ne Yugosloven, on je automatski ustaša. Evo rječnika kojim se izražava ” ozbiljan novinar i pisac” (sam sebi umišlja): „…Nezavisna Republika Hrvatska ima imalo integriteta i samopoštovanja, da je  dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne o maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša…” Sa koliko je mržnje i poruge to izrekao „ozbiljan“ novinar? Jadno i bjedno na koji način iskaljuje svoje frustracije i nakon 30 godina što mu nema njegove voljene, nikada prežaljene Yuge. Ali kune tih” pizdunskih ustaša” iz te “pizdunske zajednice općina” pazite, ne države, veoma rado primi i potroši. Valjda misli da mu pripadaju iako mrzi tu „pizdunsku zajednicu općina” da mu je to naknada za mržnju.
 
Viktor Ivančić isto kao i Dežulović, po istoj špranci ne pušta dr. Franju Tuđmana. On im je stalna inspiracija! Na njemu  istresaju svu svoju mržnju, sav svoj primitivizam, prostakluk i jad. “Hoće li hrvatska država, po uzoru na svog utemeljitelja, biti uspješnija kada bude mrtva?” Jer samo bi mrtva hrvatska država njih oboje usrećila!
Pročitajte ove retke Viktora Ivančića , oni objašnjavaju od kuda dolazi sav njegov jad i bijeda kao novinara i kao čovjeka: „Tuđman je imao najpoželjniju krinku za sranje koje slijedi. Makar iz naknadne perspektive, metuzalem savršenom jednostavnošću objašnjava da tada, 1989., ustaštvo nije bila prijetnja koja pristiže iz prošlosti, već sila što nadire iz budućnosti. Zaista, tko je mogao bolje od Titova generala, nositelja partizanske spomenice i sina vijećnika ZAVNOH-a srušiti u najbržem roku tisuće antifašističkih spomenika, te – činom revolucionarnog konvertitstva – povesti mase u podvig kojim će vlastitu prošlost i donedavni identitet izvesti pred streljački stroj?”
E tu Ivančićev mentalni sklop pokazuje koliko ne mari za  povijest i koliko je indoktriniran yugokomunističkom ideologijom. Njemu i njegovim drugovima  u redakciji Novosti je normalno da Jugoslavija počiva na zločinu nad Hrvatima, normalno je da se Hrvati ubijaju, jer eto svi su oni ustaše, pa su zaslužili samo smrt! Ivančiću i drugovima je normalno uveličavanje brojki srpskih žrtava do basnoslovnih milijunskih razmjera, ali nije normalno da Hrvati preispituju te brojke, da traže istinu. E ta istina Novostima smeta, jer će pasti svi yugofilski mitovi o dobrim i lošim momcima, jer i njihovi su momci bili dokazano veoma loši.
U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovijed: „Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti“.  Iz ovog citata možemo vidjeti da se nije spremala nikakva osveta, već da je Tito spremao strateško preuzimanje vlasti.
Kosta Nađ u beogradskom tjedniku „Reporter“ od 13. siječnja 1985. kaže: „Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i „prirodno“ na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu „uspehu.“
Milovan Đilas je pak izjavio: „Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.“
Sa svim tim smicalicama odgovor je jednostavan: Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekt Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove “Velike Srbije na ovim prostorima”, naravno opet na štetu Hrvata. “Nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano”
Ma vidi molim te kako se g. Milorad Pupovac postavlja ultimativno, ” ne može biti nikako tolerirano” E itekako može i mora!Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije!
Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200 000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče ”Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici ” begali kao zečevi”. Dosta je Pupovčeva izvoljevanja ! Živi mnogo bolje nego većina Hrvata i to na naš račun ,obilato financiran iz Proračuna RH i nikada im nije dosta. To je po onoj narodnoj „pružiš mali prst i odmah ti zgrabe cijelu ruku“  Hrvatska je pružila ruku u vidu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i to je sve što u Hrvatskoj imaju pravo!
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano! Milorad Pupovac  je u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36 % od ukupnog sastava stanovništva, samo 4,36 %!
 
Takvo pisanje Novosti smišljen je i perfidan način stalnog održavanja međunacionalne napetosti, skretanja pozornosti sa pravog cilja njihove djelatnosti, a to je provedba Memoranduma 2 SANU-a.
-Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
Jedan od dokumenata nastalih na temelju Memoranduma 2 svakako je i dokument “Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države, dijaspore i Srba u regionu”,
Da bi kao krajnji cilj bio ujedinjenje svih ” srpskih zemalja u svesrpsku državu!” To je krajnji cilj po Memorandumu SANU 3- VELIKA SRBIJA,jer Srbi nikada neće odustati od tog svog mita! Ako nije uspjela jedna generacija, nadaju se uspjehu drugih generacija.
 
Na te izljeve govora mržnje nitko ne reagira, institucije šute, a oni se organiziraju i sa Gongom otvore portal Faktograf, koji preko raznih soroševskih veza postaje cenzor na FB, pa ih štite i puštaju  da neometano  pišu što ih volja. Faktografu je sve što Novosti napišu jedina istina i mjerilo istine! Pa neće valjda svoje kažnjavati, kada imaju zadatak da se samo njihova istina širi.
Nikola Bajto , glavni urednik Novosti izruguje se i vrijeđa nacionalne osjećaje hrvatskog naroda pišući ogavne stihove umjesto Lijepa naša domovino, Lijepa naša haubico, a sve to prikaže kao umjetničku slobodu izražavanja.
Lijepa naša haubico,
Oj ti švapska cijevi mila,
Stare salve djedovino,
Da bi vazda sve pobila!
 
Mila, kanonado slavna,
Sila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila si neselektivna!
 
Držićevom, Savskom teci,
Vukovarskom asfalt dubi,
Pred Lisinskim svijetu reci,
Da topništvo Hrvat ljubi.
 
Dok mu Meron suce sije,
Dok mu ni Haag prijetnja nije,
Dok mu Srbe grobak krije,
Haubica nek’ sve bije!
Sud  proglašava satirom otvoreno ruganje i ponižavanje Hrvatske himne, to je za Pupovca  u redu, a kada Hrvatski tjednik prozove Pupovca onda otvoreno prijeti;
”Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”
Eto sile i arogancije, Novosti se mogu pozivati na satiru i nitko više, onda će Pupovac biti i policija i sud i istražni organ, koji će donijeti presudu“
A Bilten? Hoće li Milorad Pupovac naučiti da nije ni istražni organ, a ni sudac?Dana 15. siječnja na aktualnom  saborskom prijepodnevu zastupnik Zlatko Hasanbegović pitao je ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek o postavljanju crvene zvijezde na Riječki neboder i zbog čega to jednim svojim potpisom ne spriječi?
Ministrica mu je odgovorila: “Vi ste bili ministar i dobro znate pravila ovog projekta. Mi smo 1990. godine odlučili da živimo u demokratskoj državi u kojojnećemo cenzurirati umjetnike i u kojoj ministar ili neki komesar neće odlučivati što će radi neki umjetnik.”
Pitam ministricu Ninu Obuljen Koržinek vrijedi  li taj njen kriterij  za sve umjetnike ili samo za Nemanju Cvijanovića i zvijezdu petokraku?  Bili isti kriterij vrijedio i za ušato U,  za Kukasti križ  i za  talijanski fascio?
Sa svim tim  smicalicama odgovor je jednostavan;  Srbi, sa hrvatskog prostora počeli su balvan-revoluciju, pobunili  se, pristali su da budu upregnuti u Miloševićev projekt Velike Srbije, a Hrvati su bili ti koji su im  pružili opći oprost u mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja, donijeli Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali to sve njima nije dosta, jer oni ne pristaju biti nacionalna manjina, već konstitutivan narod, a sve u cilju neke nove “Velike Srbije na ovim prostorima”, naravno opet na štetu Hrvata.
“nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje “Oluje” bez svijesti o progonstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini (mjestu historijskog pogroma Srba u mjesnoj crkvi i okolici 1941. godine), u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav “Za dom – Spremni!” ne može biti nikako tolerirano”
Ma vidi molim te kako se g. Milorad Pupovac postavlja ultimativno, ” ne može biti nikako tolerirano” E itekako može i mora!
Može i mora Milorad Pupovac, jer su hrvatski branitelji sa tim pokličem ginuli i obranili Republiku Hrvatsku upravo od velikosrpske, četničke i JNA agresije!
Mora biti tolerirano iz jednostavnog razloga što 200 000 ljudi nije protjerano iz Hrvatske! Nije protjerano ,već je naređeno od strane Mile Mrkšića da se “celokupno civilno stanovništvo povuče ”Same vlasti su naredile srpskom narodu da se povlači i još su ga njihovi tenkovi u povlačenju nemilosrdno gazili. Sam Slobodan Milošević rekao je da su srpski vojnici ” bežali kao zečevi”
Dosta je Pupovčeva izvoljevanja ! Živi mnogo bolje nego većina Hrvata i to na naš račun ,obilato financiran iz Proračuna RH i nikada im nije dosta. To je po onoj narodnoj „pružiš mali prst i odmah ti zgrabe cijelu ruku“  Hrvatska  je pružila  ruku u vidu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i to je sve što u Hrvatskoj imaju  pravo!
Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve je definirano ! Milorad Pupovac  je u Hrvatskoj nacionalna manjina koja u postocima iznosi samo 4,36% od ukupnog sastava stanovništva ,samo 4,36%!
Teške optužbe Nenada Vlahovića protiv Milorada Pupovca
Nenad Vlahović, mag. iur, predsjednik Srpske pravedne stranke, predsjednik Nacionalnog Vijeća Srba u Republici Hrvatskoj i član Hrvatskog etičkog sudišta, otvorio je dušu i s javnosti podijelio sve ono što proživljava s Miloradom Pupovcem:
“Cjelokupnoj javnosti republike Hrvatske želim na opisani način otvoriti najtajanstveniji slučaj u koji do sada iz neobjašnjivih razloga nitko nije želio zaviriti”, kaže Nenad Vlahović.
U nastavcima putem sredstava informiranja objavljivat ću set pitanja koja se odnose na :
tajanstvenu spregu Pupovac-Tolnauer, trošenje i raspodjela novaca poreznih obveznika,
što radi GONG u toj igri, kako je došao i tko ga je doveo na ovo mjesto , a misli se na Pupovca,
odnose s Beogradom, gdje je novac za obnovu, zašto se ne provodi prekategorizacija štete, gdje su stada stoka iz donacija, što se to tajanstveno događa u Prosvjeti,
čija je zgrada Privrednika i na koga je upisana i tko je dao klauzulu, zašto je zaposlio gotovo cijelu obitelj iz okolice Garešnice, dali je i dalje u neraskidivoj vezi sa određenom ženskom osobom,
što je sa zamračenim novcima, ima li zaista SNV dupli kunski račun od kojega jedan nitko ne kontrolira, što je sa deviznim računom i kakva je sudbina zamračenih novaca , tko je usmjeravao istragu u pogrešnom pravcu , kako su poneki oslobođeni krivnje za masovnu prodaju mirovina i koja je navodna uloga glavnog aktera da vinovnici budu oslobođeni ,
kako je stvorena politička korupcija i zašto se pred izbore dodjeljuju peći, frižideri kao i televizori, sjemenska roba i ostalo i to isključivo članovima SDSS-a, tko je , što je i čiji je srpski tjednik Novosti, a koji služi za obračun s političkim neistomišljenicima, a plaćaju ga porezni obveznici republike Hrvatske,
zašto se Pupovac grčevito bori za mjesta pomoćnika u Ministarstvima uprave, unutarnjih poslova, pravosuđa i obnove i stambenog zbrinjavanja,
što je s poglavljem 23 i hoće li preko 20 tisuća pripadnika srpske zajednice moći namiriti štetu za uništenu imovinu,
može li odgovoriti , a zasigurno može što se uistinu dešavalo na Baniji, Kordunu i Lici na samim počecima obnove , gdje su ogromni novci i tko ih je preuzeo, zašto još uvijek na desetine sela nema vode ni struje, je li točno Milorade, kako se priča, i uz čije malverzacije ocu svoje prijateljice ishodio invalidsku mirovinu i kako je posrednik oslobođen krivičnog djela?
Prije nego što ovo pismo s desetinama dokaza iz sredstava javnog informiranja i ostalih izvora dostavim svim saborskim zastupnicima, klubovima, članovima Vlade Republike Hrvatske , Državnom sudbenom vijeću, Ustavnom sudu ,DORH-u, Europskoj uniji , svim parlamentarcima , Veleposlanstvima , i mene kao predsjednika jedne čestitke srpske stranke netko od njih pozove na razgovor. Porezne obveznike i Hrvatsku javnost pozivam na maksimalnu podršku u mojim nastojanjima da iskreno dademo svoj doprinos na konačnoj uspostavi normalnih odnosa, bez ucjena i talasanja na uspostavi normalnih odnosa između hrvatskog i srpskog naroda“ Nenad Vlahović. http://www.ekskluzivno.me/ovaj-covjek-je-otkrio-sokantne-stvari-o-miloradu-pupovcu-14434/?fbclid=IwAR3ZbptcIGvdERRDao7X4p8_Pa781xGMGcJSLsEMFjXLHXTibUlZsy8RmbkI to nam je naša borba dala, da imamo Faktograf i Novosti za cenzore! “Blago nama Hrvatima kada nemamo svoje Novosti i svog Milorada Pupovca“
 
I na kraju pitanje ćirilice u Vukovaru. U Hrvatskoj nije postojao problem ćirilice, sve dok nisu krenuli tenkovi iz Beograda prema Vukovaru, ispraćeni ćirilicom i zasipani cvijećem! A kada su nakon 87 dana opsade, ispaljenih šest i pol milijuna projektila na kojima su bili ćirilični natpisi, potpuno razorili grad i po njegovim izbušenim fasadama pisali „ovo je Srbija” na ćirilici, nisu bili ni najmanje tako umilni i pomirljivi.
30 000 vojnika JNA i četničkih postrojbi sa oko 400 tenkova, stotine minobacača i topova, potpomognuti JNA zrakoplovstvom, protiv 2 500 istinskih heroja,  branitelja s lakim naoružanjem, zaštitara, policajaca i dragovoljaca, zauzeli su razrušeni grad i počeli svoj krvavi pohod protjerivanja, ubojstava, masakriranja, mučenja i silovanja!
Točan broj vukovarskih žrtava još uvijek nije poznat. Procjenjuje se da je  poginulo oko 2.500 branitelja, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko 600 je ubijeno  nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara.
Ubijeno je 86 djece , od čega je 54 djece bilo mlađe od 10 godina. Oko sedam tisuća osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada ulogorima u Srbiji, što Srbija ne priznaje ni danas 28 godina nakon okupacije Vukovara. Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece. Na stratištu Ovčari pobijeno je  ukupno 260 ranjenika i civila dovedenih iz bolnice.
U tri mjeseca u vukovarskoj bolnici liječeno je oko dvije i pol tisuće ranjenika i izvršeno je oko tisuću operativnih zahvata. Na dan pada grada u bolnici je bilo 396 ranjenika i bolesnika. Na bolnicu je padalo dnevno od 70 do 80 granata, a bilo je i dana kada je palo i do 700, pa je medicinsko osoblje preselilo ranjenike i bolesnike u podrumske prostorije. Srbočetnici i JNA nisu poštivali ni međunarodne konvencije humanitarnog prava, jer  im je bolnica koja je trebala biti zaštićena, bila omiljena meta užasnog svakodnevnog granatiranja.
Danas u 2020. godini,  24  godine nakon mirne reintegracije, kada je abolirano  oko 20 tisuća ljudi, a pretpostavlja se  da su abolirani i mnogi koji to nisu trebali biti, dok  zločinci mirno žive u Vukovaru, jer ih hrvatsko Pravosuđe nije procesuiralo nemoguć je suživot u Vukovaru i Istočnoj Slavoniji.  Milorad Pupovac ne želi da se procesuiraju srpski ratni zločini nad Hrvatima, već opetovano traži samo kažnjavanje zločina nad Srbima, koje naravno preuveličava kao i nepostojeće pokrštavanje 11 tisuća srpske djece, za što nije nikada odgovarao.
Danas Milorad Pupovac nakon svega kaže„ćirilica je uvijek bila i uvijek će biti pismo slobode, baš kao i svako drugo pismo”! Koje slobode, za koga slobode? A sadašnji njegov nasljednik, predsjednik SNV-a Boris Milošević kaže: „Želimo poslati poruku da korištenje ćirilice u privatnom i javnom prostoru po ničemu ne ugrožava većinski narod. U kampanji ćemo promovirati načela dostojanstva, slobode i jednakosti” naglasivši da ” bez obzira na sutrašnju odluku vukovarskog Gradskog vijeća o ovom pitanju, srpska zajednica smatra da ćirilica ima svoje mjesto ne samo u tom gradu, nego i u cijeloj Hrvatskoj, pogotovo u mjestima gdje Srbi žive u značajnom broju”
Znači većinski hrvatski narod treba zaboraviti;
na nestale, njih 1497 za koje mnogi Srbi znaju gdje su sahranjeni, ali o tome mudro šute
na dokumentaciju iz Vukovarske bolnice, koju su odnijeli i neće je vratiti
trebao bi zaboraviti na silovane žene i djevojčice za koje se ne zna broj koliko ih je uzastopce danima silovano, najmlađa žrtva imala je 6, a najstarija 80 godina.
trebao bi zaboraviti sve one koji neprocesuirano mirno žive u Vukovaru i rugaju se svojim žrtvama,
trebao bi zanemariti neprestano stigmatiziranje od strane Pupovčevih NOVOSTI za fašizaciju, ustaštvo i Jasenovac i Pupovčeve objede po svijetu da RH podsjeća na NDH.
trebao bi zanemariti desetke milijuna kuna kojim iz Proračuna financira upravo SNV i Pupovčeve Novosti da se sprdaju sa hrvatskom himnom “Lijepa naša haubico”, s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović…
trebao bi zanemariti što pišu  o hrvatskoj državi da je , citiram Viktora Ivančića”  neizlječivo bolesna, sadistički izopačena, moralno destruirana i, u osnovi, zločinačka”
trebao bi zaboraviti  Pupovčeve optužbe da je u Hrvatskoj 11.000 srpske djece pokršteno.
trebao bi zaboraviti i na dr. Ivana Šretera o kojem Milorad Pupovac mudro šuti
trebao bi zaboraviti na zatiranje kulturnog i vjerskog identiteta , na srušenih, zapaljenih i uništenih  1450 crkava i samostana i  ostalih sakralnih objekata i pokradeno kulturno blago,
trebao bi zanemariti SNV Bulletin kojim svake godine SNV etiketira, označava, stigmatizira,  proziva na stotine osoba, na desetke institucija, medija, sve do parlamentarnih zastupnika, Vlade i predsjednika ili predsjednice. Takvih lista  nigdje u svijetu nema,  što oni sebi dopuštaju. Što to  umišljaju da su iznad svih hrvatskih državnih institucija, da su iznad Ustavnog i Vrhovnog suda? To je pozivanje na javnu hajku,  to su liste za odstrel! Što DORH radi da zaštiti Hrvate od ovakvih prozivki? Gdje je tu Povelja UN o ljudskim pravima i Ustav RH, koji kaže:
Članak 22.
Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.
Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud“
Je li to SNV paralelna vlast u RH , izigrava li moralni i etički sud?
trebao bi zaboraviti na balvane, razorene bolnice, tvornice , škole i stambene zgrade
trebao bi ali ne može, rane su još uvijek otvorene , revno ih stalno otvaraju, a ne pružaju baš ništa da mogu zacijeliti.
SNV i Milorad Pupovac stalno traže prava, pa i prava koja u drugim europskim zemljama nemaju nacionalne manjine, ali pored prava treba imati i obveze, a obveze nikakve nemaju! I one koje bi po Ustavu svaki hrvatski državljanin trebao poštivati, Srbi ne poštuju. Za njih je domovinski rat, građanski rat, a po Ustavu RH, Domovinski rat je temelj na kojemu počiva moderna hrvatska država. Znači da ni osnovnu, temeljnu odrednicu iz Ustava RH ne poštuju.
A od nas traže da se „skine stigma sa ćirilice”. “Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita”, piše Karolina Vidović Krišto. E nije, za nas Hrvate nije tek obično pismo, samo zakonska obveza, kako tvrdi Milorad Pupovac, da je,  ne bi onda ćirilične ploče u Vukovaru ni bile razbijene, niti bi napetosti glede ćirilice i dalje trajale. Ćirilica nije samo pismo niti jedino problem zakona. Ona je više od toga; Ćirilica je simbol koji kod Hrvata izaziva otpor i traumatična sjećanja. Jer, prisutnost toga pisma pratilo je srpsku agresiju na Hrvatsku, uz nazočnost ćirilice srušen je i Vukovar, Škabrnja, Ćelije, Voćin, Dvor, Sunja i mnoga mjesta i gradovi. U hrvatskom kolektivnom pamćenju živa je slika četnika koji u netom okupiranom Vukovaru pod crnom zastavom urlaju  što će raditi Hrvatima: “Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate”.
Njihove prijetnje odjekivale su ispod crnoga barjaka s mrtvačkom glavom ispisanoga ćirilicom. Ćirilicom su bile pisane ne samo ratne prijetnje nego i presude. Hrvati su zbog toga i ljutiti na Premijera, glede uvođenja ćirilice i potpore koju Srpski manjinski saborski zastupnici daju Vladi. Ćirilica i narodnjaci prethodili su i pratili srpske tenkove i četničke postrojbe u napadu na hrvatska sela i gradove. Zato u hrvatskom ratnom sjećanju i jesu simbol agresije na Hrvatsku. Emocije koje i danas kod Hrvata pobuđuje ćirilica  jesu osjećaj velike nepravde, ogorčenje i ljutnja ne samo na SNV, nego i na hrvatske institucije i vlast, koja im sve to dopušta! Najviše  i upravo zbog Vukovara i u Vukovaru!
Nakon razaranja pod ćirilicom, crvenom zvijezdom i kokardom, još imaju obraza i morala tražiti ćirilicu u Vukovaru?
Srbi nama Hrvatima i dan danas nakon 75 godina, generacijama rođenim nakon završetka Drugoga svjetskog rata, stavljaju stigmu Jasenovca, a oni imaju morala i obraza tražiti ćirilicu u gradu kojega su razorili?
Ne će ići, nemaju nikakvo ni moralno ni ljudsko pravo!
Razaranje, genocidno protjerivanje, ubijanje, silovanja  i mučenja ne spadaju u kategoriju ljudskih prava!
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina ima i članak 8 o kojem se vladajući i manjine ne izjašnjavaju, kao da ne postoji, jer Hrvatska je država i hrvatskog naroda, a ne samo manjina. Nije cilj Zakona diskriminacija  hrvatskog naroda da bi manjine ostvarile svoja prava, nego suživot i dijalog. A suživot i dijalog ne postižu se omalovažavanjem, ponižavanjem i iskorištavanjem većinskog naroda, kao što to SNV i Milorad Pupovac neprestano rade.
Članak 8.
Odredbe ovoga Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Lili Benčik

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1179 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević