Get Adobe Flash player

Zločince štite njihovi mediji i dio političkih struktura

 
 
Udboland u Hrvatskoj čini neformalna sekta starih Udbinih kadrova koji su sačuvali i obnovili svoju tajnu mrežu u politici, medijima, kulturi, pravosuđu i gospodarstvu, i koji imaju i danas toliko jake veze i utjecaj da vladaju ovom zemljom jer među mnoštvom njihovih konfidenata i egzekutora vlada „omerta“ i raspodjela moći i društvenih privilegija.
http://i59.tinypic.com/sy77si.jpg
Može li biti sreće u zemlji koja je pola stoljeća bila pod vlašću komunističkog jednopartijskog režima a da nikada pred povješću, vlastitim narodom i savješću nitko od nositelja tog sustava nije položio račune što je činio, što je radio, koga je progonio, koga je sudio, koga je zatvarao u razdoblju između 1945. i 1990. godine? Može li biti sreće u zemlji koja je talac neraskajanih zločinaca, šefova i egzekutora Udbe i KOS-a, u kojoj nikada nije suđen ni osuđen nijedan komunistički, titoistički masovni ubojica, nijedan od naredbodavaca i izvršitelja koji su ubijali tisuće ljudi i bacali u jame, koji su mučili i streljali mnoštvo ratnih zarobljenika, koji su u zatvorima i logorima uništavali mnoge živote?
 
Može li biti sreće u zemlji u kojoj je velik dio sustava konfidenata Udbe iz medija, politike i privrede ostao do danas aktivan, uživajući sve blagodati karijere čije su temelje postavili u vremenima kad se bez filtera Udbe nije moglo biti ni predsjednik kućnog savjeta ili mjesne zajednice a kamoli još postati glavni urednik neke novine, diplomat ili dopisnik iz inozemstva, sudac ili javni tužitelj, direktor državne firme, visoki partijski i politički dužnosnik? Može li biti normalna zemlja u kojoj svi ti ljudi s negdašnjih visokih mjesta totalitarnog režima ne samo da i dan danas obnašaju neke visoke funkcije nego su u svom podmuklom presvlačenju postali veliki demokrati, liberali i markeri prema kojima se određuju ljudska prava, javno mnijenje ili razina demokracije? Što je drugo ako ne bolesno društvo koje je prikrilo sva zločinstva tih nelustriranih dvoličnjaka, koji su svoja zlodjela, svoj nemoral i služenje jednom nehumanom sustavu, prikrili novim bojama i dresovima koje su navukli na sebe? I ne samo to, ti ljudi nam danas postavljaju kriterije demokracije. Zato u Hrvatskoj i postoji samo surogat demokracije jer nelustrirana komunistička zemlja ne može biti sposobna za postizanje razine slobode i samosvijesti političkog sustava kakav je u Europi. Ne može se ići naprijed ako se živi u laži i u prisilnoj koegzistenciji s mračnim i skrivenim naslijeđem komunističkih zlodjela.
 
Zločince štite njihovi mediji i dio političkih struktura. Bijedne konfidente jugoslavenskih tajnih službi koji kriju svoju prošlost i prokazivanje ljudi, ne muči savjest, jer da ijedan od njih ima duh kajanja, usudio bi se iznijeti istinu, makar potkraj života, pred vratima smrti i sudom Božjim kad već nisu imali karaktera ni hrabrosti to učiniti ranije. Žalosno je da nemamo nikakve pravne mehanizme po kojima bi sustavno razotkrili tu mrežu koja je ušla u sve pore hrvatskog političkog, medijskog i pravosudnog sustava, i koja ne samo da se osjeća amnestiranom nego i toliko moćnom da prijeti svakomu tko se usudi dirnuti u njihove privilegije. Hrvatska je pretvorena u Udboland, u zemlju koja je premrežana udbinim kadrovima i njihovim vezama, i koja se još nije izborila za svoje pravo na potpuno slobodan i samostalan život. Udboland u Hrvatskoj čini neformalna sekta starih Udbinih kadrova koji su sačuvali i obnovili svoju tajnu mrežu u politici, medijima, pravosuđu i gospodarstvu, i koji imaju i danas toliko jake veze i utjecaj da vladaju ovom zemljom jer među mnoštvom njihovih konfidenata i egzekutora vlada „omerta“ i raspodjela moći i društvenih privilegija.
 

Zoran Vukman, https://www.facebook.com/izaobzora/posts/470782129969304

Europska unija postaje prijetnja narodima Europe

 
 
Inkvizicijska ofenziva protiv Poljske ne može nikad uspjeti zato što će Mađarska koristiti sve zakonske mogućnosti u EU-u da pokaže solidarnost s Poljacima, rekao je Orban nakon prijetnji Bruxellesa Poljacima vezanih za reformu pravosuđa.
http://www.czechfreepress.cz/images/stories/com_form2content/p2/f9106/23.png
O Kaczyńskom i Orbanu i njihovim politikama puno toga je u europskim medijima, uglavnom negativno, napisano. No, pogledajmo tko je s druge strane. To je osovina Merkel – Macron. Gdje je počeo problem sukoba 'nove' i 'stare' Europe koju simboliziraju Merkel i Macron s jedne, te Kaczyński i Orban s druge strane? Počeo je zbog sumanute politike prema ilegalnim imigracijama, koju ni Poljaci ni Mađari nisu htjeli provoditi onako kako je tražila Merkel.
 
I naravno, odmah su krenule priče o ksenofobiji, islamofobiji i kojekakvim glupostima, a razumni ljudi zapravo su s pravom inzistirali na sigurnosnoj prijetnji, što se pokazalo točnim. Na (ilegalnim) imigrantima zapravo se lomi(la) vizija EU-a, pri čemu su za Europu, za njezinu dušu, stabilnost i identitet veća opasnost Macron i Merkel, a ne Kaczyński i Orban, uza sve mane koje im možemo naći.
 
Macron je proizvod vječite sive eminencije francuskih predsjednika koji usmjerava politiku Francuske, pa samim time i Europske unije, Jacquesa Attalija. Attali je globalist, zagovornik brisanja granica nauštrb nacionalnih identiteta i kultura, europske superdržave, diktature tržišta. On je Macrona prvi put predstavio na skupu Bilderberg u Kopenhagenu u lipnju 2014. godine. Misleći na tada anonimnog Macrona, potom je izjavio: 'Ovo je budući predsjednik.' I bi tako.
 
Attali, Macronov mentor, tržišni je fundamentalist, zagovornik postnacionalne i posthumane Europe, a jedna od njegovih najstravičnijih izjava dostupna na Youtubeu glasi: 'Tržište će se proširiti i na područja na kojima do sada nije bilo: zdravstvo, odgoj i obrazovanje, pravosuđe (ma što prigovaraju Poljacima, pa ovaj bi privatizirao pravosuđe!? I. Š.)... Istovremeno, u mjeri u kojoj ne postoje pravne regule, tržište će se proširiti na područja koja danas smatramo ilegalnima: prostitucija, trgovina organima, oružjem, reketarenje, i tako dalje... na kraju treba komercijalizirati i najbitniju stvar – ljudski život, odnosno, transformacija ljudskog bića u razmjensku robu: on sam postaje robot, klon samoga sebe.'
 
Ataliju raznolikost ljudi, kultura i naroda ništa ne znači. Samo tržište, tako zbori Macronov učitelj kojem je cilj iskorijeniti čovjeka iz njegove nacije i kulture, uništiti (kolektivnu) memoriju, reducirati čovjeka na konzumenta, izbrisati razlike između muškog i ženskog... Tu su imigracije, u takvoj viziji EU-a, iznimno pozitivan fenomen, kako piše jedan od dragih Macronovih filozofa, Badiou, koji kaže kako nas migranti mogu naučiti da i mi sami trebamo postati migranti, vječiti nomadi, stranci u vlastitoj kući, kako ne bismo 'ostali zatvorenici duge bijele povijesti Zapada koja ide svom zalazu.'
 
Tu ništa ne smije biti fiksno, stalno, već 'tekuće', klizno - ni radno mjesto, ni (spolni) identitet, ni intimne veze (brak), ni... Upravo ovako u tu funkciju stavlja imigracije, također dostupno na Youtubeu, i predsjednica Zastupničkog doma talijanskog parlamenta Boldrini: 'Migranti su avangarda globalizacije, nude nam stil života koji će vrlo brzo raširen među mnogima od nas, jer u globalnoj eri sve se kreće – roba, vijesti, ljudska bića.'
 
E da bi se taj transhumani i postnacionalni globalistički bolesni scenarij ostvario, potrebno je – lagati! Uskratiti narodu informaciju, istinu, drugim riječima, ubiti demokraciju koje nema, recimo to medicinskim rječnikom, bez informiranog pristanka, a ne manipuliranog. A to radi Merkel kada su u pitanju imigranti. Naime, 20. 6. ove godine švicarski Corriere del Ticino objavio je dokument njemačke policije (Bundeskriminalamt) s oznakom tajnosti pod naslovom 'Kako djelovati u prisutnosti terorističkih napada' koji potpisuje Stefan Muller. Tu stoji da policajci trebaju lagati javnom mnijenju, izbjegavati spominjane islama u kontekstu terorizma, stavljati naglasak na izolirane pojedince s psihičkim poremećajima, a ne na organizirane skupine. Spominje se, ne za javnost, 10 milijuna osoba koje s lažnim putovnicama svake godine uđu u Njemačku, među kojima ima i pripadnika Al-Qa'ide te ISIL-a.
 
Policajci moraju lagati
 
Jednako tako, dokument sugerira zataškavanje kriminalnih čina koje čine imigranti te je javnosti prikazan duplo manji broj. Također, policajcima se, na zahtjev ureda kancelarke Merkel, zabranjuje govoriti o 'ekonomskim migrantima' kako joj se ne bi naštetilo na izborima. A onda, sve (novinare) koji govore istinu optuži se za 'fake news' ili ih se proglasi teoretičarima zavjere. I dok iz Bruxellesa upiru prstom i prijete plašeći nas Kaczyńskim ili Orbanom mašući čl. 7 ugovora EU-a kojim bi se Poljake kaznilo, istovremeno se šuti o ovima drugima, Attalijima i Merkeloidima koji idu ne samo protiv svoga naroda, nego svojom orvelijanskom vizijom EU-a prijete svim narodima Europe i bogatstvu različitosti.
 

Ivica Šola, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/501734/europska-unija-postaje-prijetnja-narodima-europe

Kardinal Stepinac, herojski borac protiv komunizma

 
 
Nije iznenađenje da je rad komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika kardinala Alojzija Stepinca završio bez suglasja i zajedničkog stava. Iznenađenje bi bilo da su se usuglasili. Nisu iznenađenje niti reakcije vjernih sljedbenika srpske velikodržavne politike na Balkanu, oslonjene na mentalno naslijeđe komunizma, koji uvijek iznova nastoje propisati kardinalu Stepincu što je sve trebao, mogao i morao učiniti da bi zadovoljio njihove kriterije svetosti. Iznenađenje bi bilo da isti ljudi koji sebi prisvajaju objedinjenu ulogu tužitelja i vrhovnog suca svima onima koji nisu sljedbenici njihove doktrine i političkih projekata odjednom odustanu od svojeg projekta.
https://inavukic.files.wordpress.com/2015/09/tomislav-nikolic-and-pope-francis.jpg
Nije više iznenađenje niti to što je i danas rasprava o kardinalu Stepincu u hrvatskom javnom prostoru zatvorena u okvire nepostojeće kontroverzije, koju je za potrebe svoje politike stvorio Titov režim, a kasnije preuzela srpska velikodržavna politika. Ali žalosno jest. Žalosno je tim više što je, obranom Katoličke Crkve u Hrvatskoj od neprijateljskog komunističkog preuzimanja, upravo kardinal Stepinac uspio sačuvati prostor u kojem su ostali živjeti i ideja hrvatske državnosti i hrvatski identitet. Kada hrvatski javni prostor i danas ne bi bio zatvoren u okvire jugoslavenskog komunističkog agitpropa, mogli bismo, barem danas, vidjeti sliku kardinala Stepinca kakvu je već u njegovo doba vidio slobodni svijet, procjenjivati ga po onome što je bio i onome što je činio. A ne po onome što je Partija zaključila da je trebao činiti.
 
U SAD-u, državi koja je u to vrijeme bila neprijeporni simbol i lider slobodnog svijeta, samo je u tiskanim medijima od 1940. do 1960. godine objavljeno više od 20.000 članaka o Alojziju Stepincu. Započelo je sitnim vijestima o zagrebačkom nadbiskupu Stepincu koji se usudio s propovjedaonice jasno osuditi rasne zakone i čije je propovijedi Radio Vatikan prenosio diljem porobljene Europe. A u vrijeme njegova uhićenja, montiranog procesa, zatvoreništva u Lepoglavi i internacije u Krašiću nadbiskup Stepinac postao je istinski heroj i simbol otpora komunističkim režimima u Europi.
 
Razlika između slobodnog i komunizmom porobljenog pogleda na kardinala Alojzija Stepinca i njegova djela vidi se i iz načina na koji su američke i tadašnje hrvatske novine pratile njegovu smrt i pogreb. Vijest o smrti kardinala Stepinca bila je na naslovnicama doslovce svih američkih novina, od New York Timesa (NYT) do Arizona Dailyja. Komentar za NYT, pod naslovom "Mrtvi kardinal i živi uzroci", o Stepincu kao ključnoj osobi otpora Katoličke Crkve novim komunističkim režimima u Istočnoj Europi, potpisuje Cyrus L. Sulzberger, tada ne samo vodeći vanjskopolitički dopisnik NYT-a, nego u to doba i jedan od najutjecajnijih novinara na svijetu, koji je vrlo blizak tadašnjoj američkoj administraciji i ima povlaštene odnose s nizom svjetskih državnika, uključujući i Josipa Broza Tita.
 
Pulitzerovu nagradu dobio je 1951. godine upravo za svoj intervju s Alojzijem Stepincem, koji je vođen u zatvorskoj ćeliji u Lepoglavi. Sljedećih dana svi američki mediji pomno prate dramu oko Stepinčeva pogreba. Evo tek nekoliko karakterističnih naslova: "Umro kardinal Stepinac, herojski borac protiv komunizma"; "Crveni zabranili pogreb u Zagrebu: Kardinal Stepinac će biti pokopan u Krašiću"; "Jugoslavenski crveni zabranili pokop kardinala u njegovoj vlastitoj katedrali"; "Jugoslavija zatvorila selo u kojem je umro Stepinac"; "Tito popušta oko Stepinca"; "Stepinac sahranjen u svojoj katedrali: Ispratilo ga 3000 vjernika"; "Mrtvi Stepinac živi u sjećanju"…
 
A ovako je kardinalova smrt obrađena u tadašnjim hrvatskim medijima. Vjesnik je objavio gotovo nevidljivu vijest, u donjem desnom kutu na četvrtoj stranici. Naslovljena je "Umro A. Stepinac". Cijeli tekst glasi: "Danas je u Krašiću, nedaleko Zagreba, od upale pluća umro dr. Alojzije Stepinac. Kao što je poznato, on je dulje vrijeme bolovao od policetemije." Ono o čemu su američki čitatelji obilno informirani u novinama, Hrvati su eventualno mogli doživjeti osobno: Krašić je bio pod opsadom milicije i agenata Udbe, zagrebačka katedrala i prostor oko nje također, agenti Udbe su skidali s vlakova i autobusa i legitimirali po Zagrebu sve koji su izgledali kao da bi mogli ići na pogreb.
 
Kad će robovi progledati
 
Iz istog tog političkog, ideološkog i mentalnog sklopa i danas se nastoji propisati kriterije po kojima bi drug Stepinac mogao postati svetac, da ih je kojim slučajem ispunio. A riječ je zapravo o samo jednom zahtjevu: drug Stepinac je mogao postati svet da je samo predao Titu ključeve Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Svetim bi ga proglasio drug Tito osobno. U tu svetost malim titićima i prikrivenim karađorđevićima uopće ne bi bilo dopušteno posumnjati.
 
Ali nadbiskup Stepinac je bio odlučan životom braniti svoju Rimsku Crkvu. Zahvaljujući (i) tome hrvatski robovi danas imaju priliku pogledati izvan granica starog agitpropa, vidjeti Stepinca onakvim kakvim su ga ljudi slobodnog svijeta vidjeli već prije sedamdeset godina. Ali robovi se ne usuđuju (pro)gledati. Njima je ipak najljepše kada ih titići i karađorđevići vlasnički lupaju po guzi, poučavajući ih uvijek iznova – što je to drug Stepinac trebao (u)činiti.
 

Višnja Starešina, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/vijesti-i-konteksti/clanak/id/496950/kako-je-drug-stepinac-mogao-postati-svet

Anketa

Hoće li skidanje braniteljske ploče u Jasenovcu naštetiti A. Plenkoviću?

Utorak, 19/09/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1179 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević