Get Adobe Flash player

IDS mafijo!

 
 
Istarski Demokratski Sabor je osnovan 14. veljače 1990 godine, i od registracije koju je izveo na prijevaru stvarnih osnivača, djeluje kao antihrvatska stranka, koristeći sve pogodnosti nove samostalne Republike Hrvatske, čiji suverenitet istodobno ne priznaje za  području Istre. Apsurdno ali istinito! U prvoj proklamaciji iz 1991. godine piše: „IDS su osnovali autohtoni Istrijani kako bi vratili duh svojih predaka koji nikada nisu bili svoji na svome!“. Za logo stranke odabran je zeleni krug sa tri koze koje su predstavljale podjelu Istre na tri djela: hrvatski, talijanski i slovenski. Cilj IDS-a je, među ostalim, ta tri istarska djela ujediniti u euro-regiju Istru.
23. travnja 1994. godine u Rovinju IDS-ovci donose 4 deklaracije
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama. Na osnovi Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske , pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.
https://images5.alphacoders.com/693/693371.jpg
IDS nije sudjelovao na prvim parlamentarnim izborima 22. travnja 1990., proglasio te izbore nedemokratskim i članstvu je preporučio da glasuju za SKH-SDP. Tada se IDS zalagao za“konstituiranje Jugoslavije kao demokratske i legitimne federacije”. Prvi predsjednik i osnivač stranke bio je Ivan Pauletta, nakon njega Elio Martinčić, no već 1991 godine mijenja ga Ivan Jakovčić, koji na čelu stranke ostaje sve do 2014.godine, kada na tu poziciju postavljaju Borisa Miletića.
 
Na izborima za Zastupnički dom hrvatskog Sabora 1992. godine, osvojili su 4 zastupnička mjesta.
Na izborima za Županijski dom hrvatskog Sabora 1993.godine osvojili su 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 1993.godine IDS je osvojio 74,1 % ili 35 od 40 mjesta za Skupštinu Isatarske županije.
Na izborima za Zastupnički dom Sabora 1995. godine u koaliciji sa više stranaka osvojio je 2 zastupnilka mjesta.
Na lokalnim izborima 1997. godine IDS je osvojio  46,4 %  ili 26 od 40 mjesta za Skupštinu Istarske Županije.
Na parlamentarnim izborima 2001. godine i osvojio 2 mjesta i sudjelovao u formiranju Vlade Ivice Račana.
Na lokalnim izborima  osvojio je 51.,8 % glasova ili 28 od 41 mjesta za Skupštinu Istarske županije.
Na parlamentarnim izborima 2003. godine osvojio je 4 mjesta u koaliciji sa SDP-SKH.
Na lokalnim izborima 2005. godine IDS u koaliciji sa SDP-om osvaja 40.7 % glasova ili 20 mjesta od 40.
Na parlamentarnim izborima 2007. godine osvaja 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 2009. godine IDS u koaliciji sa HNS-om 40  osvaja 40,7 % glasova ili 20 mjesta od 40 za Skupštinu Istarske županije.
Na parlamentarnim izborima 2011. godine IDS osvaja 3 zastupnička mjesta.
Na lokalnim izborima 2013. godine IDS osvaja 43,9 % glasova ili 24 mjesta u Skupštini Istarske županije
 
Damir Kajin je 3. siječnja 2013. objavio kandidaturu za župana Istarske županije mimo stranačke procedure te je istog dana izbrisan iz stranke. Time je prestao biti potpredsjednik IDS-a, a stranka je izgubila jedan saborski mandat.
Na parlamentarnim izborima 2015. godine IDS osvaja 3 saborska zastupnika.
Isti broj zastupnika osvojio je i na prijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine.
Na lokalnim izborima 2017. godine IDS osvaja 56,78 % glasova ili 26 od 45 mjesta. IDS je pobjedio u 9 od 10 gradova u Istarskoj županiji.
No valja naglasiti na koji način IDS dobiva izbore u Istri.
Svi se pitaju kako se IDS održava tako dugo na vlasti? Veoma jednostavno
-Dugo su na vlasti i uhljebili su svoje ljude u sav županijski, općinski i državni aparat. Kako su na vlasti raspolažu sa proračunskim novcem ,pa se on dijeli raznim udrugama, i braniteljskim i tako ih se obvezuje da budu njihova glasačka baza.
-Malom izlaznosšću na izbore. Evo primjer; Na lokalnim izborima 2017. godine,za pulskog gradonačelnika od ukupnog dijela od 50 360  birača ,izašlo je na izbore njih 18.791  ili 37,31 % . Za Borisa Miletića glasalo je 9740 birača ,što je u postotku 51,83 %, međutim u odnosu na ukupan broj birača taj postotak je daleko manji 19,34 %. Znači da od 50.360 birača u Puli za Miletića je glasalo samo 9740. birača.
 
-Kada se analiziraju rezultati izbora, vidljivo je da je potpora IDS-u u Istri u stvari mala. Za ovakve izborne rezultate kriv je izborni zakon koji je sada u primjeni. Očito da ga treba mijenjati, jer ovakvi rezultati ne daju realno stanje sa terena. Samo 9740 prema 50.360 je potpora 1/5 građana grada Pule gradonačelniku Borisu Miletiću! Upravo zbog tih rezultata lokalnih izbora odgovorno tvrdim da IDS ne predstavlja sve građane Istre. Predstavlja ¼  građana Istre, U Istri je registrirano prema podacima DIP-a 187.474 osobe sa pravom glasa.  Na izbore je izašlo 84.618 glasača, što je izlaznost u postocima 45,14 % . Od glasača koji su izašli  na izbore za Skupštinu Istarske županije izjasnilo se u korist IDS-a 46.548 glasača što iznosi 56,78 %. Međutim u odnosu na ukupan broj upisanih birača 187.474 broj 46.548 koji su glasali, taj postotak iznosi 24,83 %. A to je 1/4 od ukupnog biračkog tijela u Istri. http://www.izbori.hr
 
ŠTO SU SVE TO VRIJEME RADILE OSTALE STRANKE U ISTRI I UDRUGE HRVATSKIH  BRANITELJA? NISU SE OGLAŠAVALI!Prvenstveno HDZ koji po postotku osvojenih glasova 2.po redu stranka u Istri. HDZ je prikazan od strane IDS-a kao fašistička, ustaška, nacionalistička i klerikalna stranka, opasna po Istru i „Istrijane“. IDS je sebe prikazivao kao jedinog zaštitnika istarskih interesa i Istrijana od strane HDZ-a pa su  mnogi  Istrijani u to vjerovali. Naglašavam Istrijani, ne Istrani! Istrijanstvo je okosnica IDS-ove politike, jer je na njemu gradio svoju priču o posebnosti Istre i tako opravdavao svoje priče o  autonomiji. Citiram iz Programske deklaracije IDSa o Istrijanstvu: “Istrijanstvo je svijest o pripadnosti slavenskog i latinskog stanovništva Istre zajedničkoj višekulturnoj realnosti Istre”. Nigdje se na spominju istarski Hrvati ni Država Hrvatska!
 
HDZ u Istri djeluje isto pod kapom IDS-a. Predsjednici, a i članstvo HDZ-a Istre  su većinom  ljudi povezani rodbinskim, kumskim ili prijašnjim vezama iz vremena Jugoslavije ili poslovnim vezama u novoj državi Hrvatskoj. Bivše Predsjednike HDZ-a, IDS dogovorno postavi na direktorska mjesta državnih poduzeća kojima upravlja. Čak je  i izbore za Predsjednika HDZ- Pula, nadzirao i režirao IDS, preko HVIDR-e, Pula. Braniteljske udruge iz Istre nisu se nikada izjasnile po niti jednom pitanju važnom za Republiku Hrvatsku, a pogotovo ne protiv IDS-ove politike na štetu hrvatskih interesa u Istri. Kao primjer navodim demilitarizaciju, koja je u Programskoj Deklaraciji IDS-a;
 
“Stranka se zalaže za demilitarizaciju Regije jer je najbolja politika-mir. Novi oblici suradnje među svjetskim velesilama omogućuju drukčiji pristup vojsci i naoružanju malih država i regija.
Stranka traži ubrzanu demilitarizaciju regije, ali na način da se sv
im zaposlenim u vojnim službama, ako žele nastaviti rad i život u regiji to i omogući. Postojeće vojne komplekse i potencijale treba prenamijeniti za ubrzani privredni razvoj Regije.
Sigurnost u državi i regiji osiguravat će policijska služba u suradnji sa Regionalnim organima. Omladini, umjesto služenja vojnog roka treba omogućiti tijekom školovanja vježbe iz civilne zaštite radi obučavanja i spremnosti za slučaj elementarnih i drugih nepogoda”. Nikada se udruge hrvatskih branitelja u Istri nisu očitovale o ovom u najmanju ruku bizarnom djelu Programske Deklaracije IDS-a, a oni su ti koji su se borili za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvtasku. Kako bez vojske obraniti Državu od ugroze i neprijatelja, a svakodnevno svjedočimo kako Srbija ne odustaje od svoje mitomanske Velike Srbije.
 
Na najavu da bi se trebao aktivirati Puljski dio bivše vojne Zračne luke za novokupljene avione iz Izraela, žestoko je  reagirao Boris Miletić “Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine, vojni avioni neće nadlijetati nebo nad Istrom”. Obratila sam se Ministarstvu obrane sa upitom jesu li  Istra i nebo nad Istrom sastavni dio hrvatskog teritorija, na što sam dobila odgovor. “Poštovana, možemo vas izvijestiti da će Hrvatska vojska, kao što je to činila i do sada, štititi integritet cijele Republike Hrvatske, a zaštita zračnog prostora obuhvaća cijeli teritorij Republike Hrvatske.” Što naravno odgovara i članku 2. Ustava RH: Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.Ni na ovu Miletićevu očitu provokaciju i nepoštivanje suvereniteta Republike Hrvatske nad istarskim nebom, nitko iz braniteljskih udruga Istre nije reagirao!Ni nitko iz ostalih stranaka nije reagirao! Nevjerojatno!
 
OSTALE STRANKE U ISTRI
 
Uspostavom višestranačja 1990. godine u Istri su utemeljene brojne stranke koje su sudjelovale u slobodnim izborima i političkom životu. U Zagrebu je 17. lipnja 1989.godine  osnovana Hrvatska demokratska zajednica - HDZ, a u Puli 7. ožujka iste godine. Prva izborna skupština stranke SDP u Puli održana je 6. listopada 1990. a 1993. sa današnjim imenom. U Istri je na izborima 1990. godine postigla najveći uspjeh. I druge stranke osnovane su 1990. i 1991. godine, Hrvatska seljačka stranka (HSS), Hrvatska socijalno liberalna stranka (HSLS); Nakon Hrvatske narodne stranke -HNS, Liberalna stranka LS, Demokratski centar DC) i nakon raskola u IDS-u, i odlaska Luciana  Delbianca 1996.godine Istarski demokratski forum -IDF. Ostale stranke imale su malu ulogu u političkom životu Istre. Bilo je pokušaja slabljenja IDS-ove dominacije u Istri. 2009. godine istarski poduzetnik Plinio Cuccurin putem udruge (kasnije i stranke) Ladonja pokušao  je dovesti u pitanje IDS-ovu dominaciju na istarskom poluotoku.
 
Premda je Ladonja bila zamišljena kao poduzetnička stranka koja će nadrasti istarske okvire, njezin je prvotni angažman bio izravno uperen protiv IDS-ove vlasti. No, IDS je uspio odoljeti tom izazovu te je i 2009. godine, potvrdio svoju premoć u Istri. Na lokalnim izborima, održanima u svibnju 2013. godine, istarski regionalisti suočili su se izazovom koji je došao od glavnoga koalicijskog partnera na nacionalnoj razini – SDP-a. Naime, socijaldemokrati su, u želji da preotmu IDS-u čelni položaj u županiji, iskoristili sukobe između Damira Kajina, jednog od najistaknutijih istarskih regionalista i vodstva stranke te poduprli Kajinovu kandidaturu za mjesto istarskog župana nasuprot IDS-ovu Valteru Flegu. Naposljetku je SDP doista uspio ojačati svoj položaj u Istri povećanjem broja izabranih vijećnika, no IDS je zadržao mjesto župana te izbacio SDP iz vladajuće
koalicijske većine u županijskoj skupštini
 
Istarski demokratski forum nastao je  zbog sukoba predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića s tadašnjim županom IDS-a Lucianom Delbiancom (1954.-2014.) koji je ubrzo nakon izbacivanje iz stranke osnovao  IDF, koji je imao važnu ulogu na lokalnim izborima 1997. i 2001. godine što je kulminiralo osvajanjem vlasti u Puli na lokalnim izborima 2001. godine. Stranka je osnovana 1996. godine i na početku brojala oko 400 članova. Na lokalnim izborima 1997. osvojila je nekoliko vijećničkih mjesta u više istarskih općina i gradova (Brtonigla, Umag, Višnjan, Ližnjan, Vodnjan, Pula), a na izborima 2001. u Ližnjanu i Puli sa šest vijećničkih mjesta i u koaliciji sa SDP-om i Nezavisnom listom Loredane Štok uspostavila vlast. Nakon prijevremenih izbora u Novigradu 2003. ima jednoga vijećnika u gradskom vijeću. Prema programskim polazištima IDF je regionalna stranka lijevoga centra, koja se zauzima za građansku i socijalnu državu, privatno vlasništvo,antifašizam i demokraciju. Do lokalnih izbora 2009. godine stranka gotovo nestaje s političke scene.
 
U novije vrijeme na lokalnoj je razini zamjetan uspjeh nezavisnih kandidata. Stranke imaju različita stajališta o aktualnim političkim događajima i nekim društvenim pitanjima, a povremeno pokreću inicijative za koje nastoje zainteresirati birače i medije. Među temama koje su posljednjih petnaestak godina zaokupljale političke stranke i širu javnost su regionalizam, dvojezičnost, manjinska pitanja, pretvorba i privatizacija, nezaposlenost i radnička prava, dvojbe o elitnom i masovnom turizmu, bespravna gradnja, prodaja atraktivnog zemljišta u priobalju, naplata cestarine i tunelarine, demilitarizacija, ekologija.
 
Godine 1993., 1997. i 2000 godine održani su redoviti izbori za Skupštinu istarske županije.Rezultati pokazuju s vremenom nešto slabiju, ali i dalje čvrstu dominaciju IDS-a, dok po uspješnosti slijede stranke koje su najjače na nacionalnoj razini (HDZ, SDP i dr.). Na izborima održanima 1993. od upisanih 159.301 birača glasovalo je 118.410 ili 74,3 %. Nevažečih  listića bilo je 3481 (2,9 %), a stranke i koalicije postigle su sljedeći uspjeh:
 
U 19 od 20 izbornih jedinica pobijedili su kandidati IDS-a, a u jednoj kandidat HSNZ-a.(Zeleni). U toj je izbornoj jedinici kandidatura IDS-a povučena zbog formalnih razloga.
Na izborima održanima 1997. od upisanih 173.666 birača glasovalo je 125.786 ili 72,4 %. Nevažečih  listića bilo je 3517 (2,8 %), a stranke i koalicije ostvarile su sljedeće rezultate:
 
Na izborima održanim 2001. godine od upisanih 184.663 birača glasovalo je 94.067 ili 50,9 %. Nevažećih listića bilo je 3070 ili 3,33 %, a rezultati su slijedeći; http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2604
 
Svi ti pokušaju slabljenja IDS-a doživjeli su poraz u konačnici, jer je IDS u tih 27 godina ovladao svim strukturama vlasti u Istri. Postupno je preuzeo i medije, tako da je opozicija u medijskoj blokadi. Osim elektroničkih medija i aplikacija, IDS-ovi oponenti nemaju duge mogućnosti probiti njegovu  medijsku blokadu.Glasači su apstinirali, nisu izlazili na birališta, jedino su vjernost iskazivali IDS-ovi glasači. Od stranačkih struktura nitko se nije suprostavljao IDS- ovoj politici autonomaštva, nepotizma, zlorabe položaja, kriminala i korupcije.
Damir Kajin je bivši dugogodišnji saborski zastupnik iz Istre, odnosno IDS-a dok nije izbačen! Žestoki je kritičar IDS-a, jer stranku poznaje iznutra, a ima i saznanja o kriminalnim radnjama stranačkih struktura. Sažeo je sav kriminal IDS-a u 35 točaka, međutim nikakve reakcije hrvatskih institucija nema!
 
ISTRA u 35 točaka od 2012. godine:
 
1. Smrt Martine Duras
2. Kompostana Buzet – Stipančić, Krota
3. Kamenolom Rakalj – Giancarlo Galan (ministar u tal. Vladi) i tužba protiv Kajina
4. Hypo, 30-ak ljudi iz Istre s primljenim novcem
5. Droga, uhvaćeni Istrijani u Urugvaju sa 2,3 tone kokaina, počišćen PU odjel za borbu protiv narkotika, u Beogradu zatvoren Darko Šarić čiji su najbliži suradnici iz Pule
6. Gradonačelnik jednoga grada koji je proveo više od godine u zatvoru
7. Prokurist klana Jakupi iz redova SDP-a
8. Poreč, Mornarica – 300.000 eura reketa. Kupujem od sirotinje po 1 E, prodajem za 50.
9. Brtonigla, zemlja. Cijela Općina preuzeta od ljudi IDS-a i Hypo banke
10. Prodaja turističkog punkta ispod Labina od prvih ljudi IDS-a za 1,5 mil. eura
11. U dolini Raše preuzetih 180 hektara mimo zakona (brat)
12. Marija Kapetanka, reket od 600.000 eura, brat Shimona Peresa izraelskog predsjednika, Mariji u Rommelovoj ofenzivi ubijeno 7 članova najuže obitelji i takvu ju reketare
13. Katarina, Monumenti, Barbariga, Dragonera.
14. San Giorgio- kupim za 148.000kn, a potom dobijem pod hipotekom 350.000 eura
15. Izvlačenje novaca za PR Manjguru iz javnih poduzeća Grada Pule
16. Gračišće, kamenolomi, kupnja nekretnina 22.222 kuna
17. Šogorica kupuje od Mittona za 900 000 luna, a prodaje za 25 milijuna kuna
18. Karigi iz Karigadora od Crkve kupili za 11 eura, mogu graditi 800 ležajeva na Veloj Punti 100 m od mora
19. Uljara Vodnjan, Puris
20. Financiranje medija i kampanje
21. Zastara - DORH 21 milijun kuna kojega mora platiti država
22. 8 X atentat na Kosa?
23. Koncesije
24. Brat od pročelnika naspram Rivijere preuzima plaže i tuži Kajina
25. 7 milijuna kuna Cipar - Amsterdam – Buzet - Beograd
26. 50 ljudi lokalne samouprave teže je od 2 milijuna Eura
27. Na intelektualne usluge, fešte, PR, medije, Istra troši 70 milijuna kuna godišnje
28. List, 500.000 eura reketa
29. Privatizacija Istre od socijalističkih direktora, kuponska privatizacija….
30. Izjava Jovanovića da u Istri nema kriminala, kontrola pravosuđa od politike te nadzor Glasa Istre. Evo npr. kupnja aviona u Americi za 800-1.500 dolara, a carinjene u Hrvatskoj Krk- Pula za 5 milijuna dolara. Zašto da se plaća veća carina?”
31. U Istri se prikupi između 20-30 kg narko šprica mjesečno (oko 300 kg godišnje), a za prevenciju se izdvaja najmanje u Hrvatskoj
32. Urbanizacija u općini kraj Pazina gdje je 3 hektara kupljeno za 22.000 kn, na toj zemlji predviđena je gradnja 11 vila, a za samo 1 hektar banka isplaćuje 200.000 eura kredita
33. Tvrtka Butoniga je bez zaposlenika, ali zato ima 10 članova NO sa naknadama od 2700- 4000 mjesečno
34. Kontrola medijskog prostora (novina i portala) milijunima proračunskog novca gdje je glavni urednik najveći cenzor u povijesti Istre
35. Neki državni odvjetnici nastavak karijere traže kao pravni zastupnici istarskih gradova, općina…
 
Kada će DORH početi raditi svoj posao ,koji je po Ustavu dužan raditi? Hoćemo li to dočekati? A još više zamjeram strankama hrvatskog usmjerenja, koji su ustvari opozicija IDSu u Istri na lokalnoj razini, što nisu korektiv takvoj politici, što su tako indolentni ,što nemušto reagiraju i ne bore se za interese i jednakopravnosti istarskih Hrvata. Pored IDS-ove multikulturalnosti i covivenze -suživota ,istarski Hrvati postaju građani drugog reda,a da ne govorim o Hrvatima “priko Učke”, koji žive u Istri. Podržavam manjinska prava ,ali ne na štetu hrvatskog naroda,jer u Ustavu stoji da je Hrvatska zemlja hrvatskog naroda i manjina,a ne manjina i hrvatskog naroda!!! Gdje su ti ponosni Istrani, gdje su ti silni istarski branitelji i njihove udruge? Je su li se hrvatski branitelji oglasili i dali potporu radnicima Uljanika? Nisu, a mnogima možda i djeca rade u Uljaniku ili ne? Za neke se točno zna da ih je IDS  uhljebio, kao nagradu za odanost njihovih očeva IDS-u!
 
Sada je IDS na koljenima, tko se digao da okupi domoljubne snage u Istri? Tko je tu situaciju iskoristio? Nitko! Gdje su danas istarski rodoljubi? 28 godina vladavine IDS-a suglasili se vi ili ne, rezultat je nerada i neangažiranosti domoljubnih snaga u Istri. A povrh toga i njihove slizanosti sa IDS-om. Radnici Uljanika nisu se bunili dok je plaća redovito stizala, a kada su ostali bez nje, e onda su odjednom svi progledali, mada se vidjelo kako i na koji način vlada IDS u Istri. Zato su i vikali po puljskim ulicama IDS MAFIJA, znači znalo se!
 

Lili Benčik

Plenković je učinio ono što se čak ni jugoslavenska milicija nije usudila učiniti u listopadu 1989.

 
 
Osvajanje srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji u hrvatskom je narodu izazvalo nevjerojatnu i do sada neviđenu erupciju oduševljenja, koje nadilazali sam događaj. Stoga razloge ovom oduševljenju ne treba tražiti samo u uspjehu hrvatske nogometne reprezentacije. Riječ je o golemoj energiji i potencijalu hrvatskoga naroda koji je dva desetljeća potisnut i ponižen u svim segmentima svojega nacionalnog bića i duhovnog identiteta. Narod već 18 godina luta poput ovaca bez pastira. Poput one zgode iz evanđelja u kojoj se i Isus sažalio nad narodom: “Vidjevši mnoštvo, sažali se Isusu nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.“ (Mt 9,36).Petsto pedeset tisuća ljudi koji su se u Zagrebu okupili da dočekaju i pozdrave Dalićeve momke, ujedno je i krik naroda koji traži svoje nacionalno i ljudsko dostojanstvo.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/90/Pastoral_Landscape_by_Alvan_Fisher%2C_1854.jpg/1200px-Pastoral_Landscape_by_Alvan_Fisher%2C_1854.jpg
Sveto pismo nas uči da Bog ne odabire moćne i ugledne, pogotovo ne nadute, nego samozatajne i ponizne. Bog nije odabrao ponosne Jišajeve sinove, nego najmlađega pastira Davida. Bog je odabrao poniznu „službenicu Gospodnju“ i poniznoga mladića Josipa da preko njih ostvari veličanstveno djelo spasenja. To je slika i paradigma po kojoj Bog ostvaruje svoje planove. Jednako tako slavu svojega naroda, ali i svjedočanstvo svoje kršćanske vjere, posvjedočili su mladići koji su kao djeca bježali od srpskoga noža, a čiji su očevi i djedovi nerijetko tako okončavali svoje živote. Oni znaju što je patnja, što je progonstvo, oni su prošli svoj križni put. Njihovu žrtvu, njihovu ustrajnost i vjeru, Bog je najgradio velikim uspjehom koji je hrvatskom narodu vratio vjeru i nadu da nismo ostavljeni i prepušteni onima koji i dalje pletu mreže đavolskih spletki i laži!
 
Zlatko Dalić, skroman, dostojanstven, ponizan, s krunicom u ruci, čovjek osporavan, kojemu su „ugledni“ sociolozi, i vječni „analitičari“ svega i svačega, prognozirali brz i siguran neuspjeh, ostvario je najveći uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije. Njegov uspjeh nije proizlazio iz željezne stege, a još manje iz straha. On je bio poput dobroga pastira, koji je volio svoje ovce i koje su voljele njega. On je nosio njih, a kada je on posustajao, oni su nosili njega.Netko će možda prigovoriti da preveliku važnost dajem „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“, ali kao što rekoh, ovo je više od nogometa, ovo je Božji znak. Ako, naime, u svakom, pa i najmanjem događaju možemo iščitati Božju poruku, onda u ovome možemo iščitati iznimno veliku i snažnu poruku!Na putu od zračne luke „Franjo Tuđman“ do pozornice na Trgu bana Josipa Jelačića, mladići i djevojke, ali i ljudi svih uzrasta, satima su pjevali i iščekivali srebrne Dalićeve momke. Njihova žrtva bilo je malo uzdarje na veliku žrtvu i ljubav naših reprezentativaca.
 
Događaj je izmakao nadzoru onih koji su se očigledno uplašili naroda. Isključili su struju pjevaču kojega su pozvali hrvatski viceprvaci i s čijom su pjesmom pobjeđivali najjače protivnike. Učinili su ono što se čak ni jugoslavenske milicija nije usudila učiniti u listopadu 1989., kada je na prepunom Trgu pokušala prekinuti koncert Prljavog kazališta. Kao što jugoslavenska milicija u Zagrebu nije mogla zaustaviti događaje, niti ovo veličanstveno buđenje hrvatskoga naroda, njegova zapretenog i poniženog nacionalnog i duhovnog bića nije moguće zaustaviti. Svi oni koji ne osluškuju i ne prepoznaju znakove vremena, a posebice oni koji ih oholo odbacuju, sami će biti odbačeni. Jer Bog ne trpi oholice, a uzvisuje ponizne. Baš onako kako Marija u svojemu Veliča nadahnuto slavi Gospodina: „Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.“
 
Ovaj Božji zahvat koji nam je vratio vjeru i nadu, veliki je Božji dar, ali velika odgovornost, s kojim se ne smijemo poigravati, a pogotvo ga ne smijemo proigrati. To je ujedno Božji poziv da ustanemo i krenemo dalje. Jer Bog s nama ima planove. Znamo sredstva, imamo smjernice, a to su: skromnost, poniznost, ljubav i povjerenje u Onoga koji nas nikada neće iznevjeriti.
 
I na kraju, a zapravo na početku svega: to je poziv da prihvatimo i uzljubimo život, jer zadah smrti i dalje nezaustavljivo metastazira našom Domovinom. U mnogim hrvatskim županijama broj rođenih upola je manji od broja umrlih. To samo znači da smo daleko od punine vjere koju bismo trebali imati narod koji vjeruje u Spasitelja, koji nam se i sâm darovao kao Dijete!
 

Marijan Križić, Veritas

Značajnici izvan sustava i izvan HJAZU-a!

 
 
Najznačajnija predstava ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara bilo je predstavljanje Velike glazbene povijesti Dubrovnika. Dr. sc. Miho Demović, rodom Konavljanin (Mrcine/Dubravka 1934.), svećenik, dugogodišnji voditelj Katedralnog zbora zagrebačke katedrale, formalno najobrazovaniji čovjek u Hrvatskoj, znanstvenik muzikolog, 16. je kolovoza u palači Sponza u Dubrovniku predao javnosti Veliku povijest dubrovačke glazbe u četiri knjige, a peta je najavljena, kao i spomenik Ruđeru Boškoviću na njegovoj poljani u Gradu.
http://www.matica.hr/media/uploads/slike/autori/kocanf.jpg
Stijepo Mijović Kočan
 
Dubrovačke ljetne igre su se izkazale: upriličile su predstavljanje četveroknjižja dr. sc. Miha Demovića što možemo držati jednom od najznačajnijih, a prema meni i najznačajnijoj predstavi ovogodišnjih, 69. Dubrovačkih ljetnih igara. Naime, sve drugo što sa na Igrama ove godine moglo vidjeti i čuti, u dramskom dijelu, uskoro će utonuti u prašnjave „kronike vremena“, dok ove četiri knjige o povijesti glazbe u Dubrovniku 16. kolovoza godine gospodnje 2018. čine iznimno značajnim datumom u povijesti ne samo glazbe nego i kulture dičnoga nam Grada i čitave Lijepe Naše. Knjigu su predstavili znalci i Demovićevi prijatelji, ugledni ljudi i ugledna imena, a popratili je u knjizi spominjanom ozbiljnom svirkom vrsni interpreti, no to ovdje nije moj posao. O tomu bi i o tim ozbiljnim imenima valjda trebalo nešto biti ili jest nešto već napisano ne samo u mjestnom, nego i u čitavom (ne)hrvatskom tisku i zvučno-vidnim sredstvima javnog saopćavanja, jer te četiri knjige nisu značajne samo za Dubrovnik, nego i za povijest hrvatske glazbe općenito. Te knjige potvrđuju da je Dubrovnik, kao i cijela Hrvatska, pripadao i da od početka, a ovdje dokazano već od 10. stoljeća, pripada katoličkoj kršćanskoj kulturi europskoga dijela Mediterana i srednje te zapadne Europe, kao i to da je dubrovačka glazbena kultura i literatura iznimno bogata i vrijedna.
 
Zanimljivost je da je ta povijest glazbe sagledana i napisana između četiri najtragičnije godine u našoj, a osobito u dubrovačkoj općoj povijesti. Prva je knjiga do tragične 1667., dakle do onoga razornoga potresa. Druga knjiga je do druge velike tragedije: do 1808. i propasti Republike kao samostalne države. Treća knjiga prikazuje zbivanja u glazbi do jednako tragične 1918. godine, kada smo , vođeni „guskama u magli“, podpali pod istočnjački serbo-turski svijet i svjetonazor, a osobito pod svojatanje i posrbljivanje Dubrovnika u kraljevini Jugoslaviji, a četvrta tragična godina u našoj povijesti i četvrta knjiga ove povijesti glazbe koja do nje doseže, jest 1944., kada u Dubrovnik ulaze “oslobodioci“, staljinistički mrzitelji svega hrvatskog, a osobito hrvatske države, te i prije ulaza (na Orsuli) i nakon ulaza (na Daksi), a kasnije gdje god su stigli pobili su desetine i stotine, a 1945., nakon završetka rata (!!!), smaknuli su, procjenjuje se, čak i više od pola milijuna nevinih ljudi, žena i djece.
 
Najavljena je i peta knjiga, ma koliko da je moj dobri prijatelj, fra Karlo Jurišić, na jednom znanstvenom skupu (o Ivanu Despotu) uztvrdio da sve što je mlađe od pola stoljeća, još nije povijest! Imao sam rijetku čast i posebno zadovoljstvo biti recenzent Demovićevoj knjizi Cithara octochorda, osmerožična kitara, njezinu književnom dijelu. To su, naime, jezično i književno vrlo lijepi kajkavski prijevodi molitava s latinskog, uz osam blagdanskih prigoda liturgijskoga kalendara: advent, Božić, korizma, Uskrs, nedjeljne, marijanske, svetačke i posmrtne prigode. Poznavali smo se i od ranije, bio je povremeni gost u mom nekadanjem zagrebačkom domu, znak našega razpoznavanja bio je „zvona s Kaptolona“, koja su se u tom domu tako blisko čula, tako da znam koliko je Dum Miho iskreni pregalac, predani domoljub, strateg glazbene kulture u Hrvata, brižnik i marnik bez usporede i bez premca, a jednostavan, običan, dobar i plemenit čovjek. Posebno brine o svemu u povijesti hrvatske glazbe, tako i o crkvenoj i drugoj glazbi Hrvata u Boki Kotorskoj… Svevišnjega molim, neka ga ne poziva dok sve svoje zamisli i naume ne ostvari! Jednom mi se jedan zajednički prijatelj požalio kako dr. sc. Miho Demović djeluje posve izvan pomoći državnih znanstvenih ustanova.
 
Nikada nije postao ni akademik, iako je formalno moguće najobrazovaniji Hrvat, s čak trideset i pet semestara studija povijesti glazbe na hrvatskom, slovenskom i njemačkom jeziku, jer ga neki drugi, tada moćni njezin član, ne podnosi „iz zavisti“. Međutim, ako je itko u Hrvatskoj zaslužio biti akademik, onda je to don Miho, tvorac golema znanstvenog opusa i predani djelatnik na svojemu području. Nije primljen i stoga što hrvatske akademije znanosti i nije bilo, a i danas je ona zapravo HJAZU: Hrvatska Jugoakademija, pa i bolje da ga tamo nema. Dokaz tomu je njezin današnji predsjednik (neki onkolog, prezimenom Kusić) koji je namjerno propustio, iako za to mjestom i ulogom najpozvaniji, ostvariti višednevni, veliki, bilo nacionalni bilo međunarodni znanstveni skup o novijoj hrvatskoj povijesti, u kojoj se sva zla znana nam svijeta svaljuju samo na ustaše i na Hrvatsku. Time bi se došlo do znanstvene istine, do nepobitnih historijskih činjenica, do osvjetljenja ideološkim šovinizmom zamračena toga dijela naše povijesti. To bi bio čvrsti temelj gradnji sadašnjosti i sutrašnjice novih naraštaja, bez okupatorskih laži i podvala. Umjesto toga, pristao je biti i bio je jadni pijun sadašnje odnarođene hrvatske vlasti. Kao predsjednik najznačajnije nacionalne i državne znanstvene i umjetničke ustanove, srozao se na to da bude predsjednik nekakve zbrda-zdola prigodno sklepane administrativne skupine kojekojih vladinih prišipetlja.
 
Znakovlje okupatora u ovome ratu, ujedno i znakovlje počinitelja genocida nad Hrvatima nakon onoga prošloga rata, usudio se priznati i uvažiti, a ona pod kojima je Domovina oslobođena od okupatora (makar samo vojno!) da su zabranjena i da se, kao i za jugo-diktature, u Hrvatskoj ne smiju pjevati hrvatske pjesme odpora okupatoru. Takav predsjednik takve Akademije, dakle HJAZU, dokazuje da su hrvatski intelektualci često politički glupani i bijednici, moralni sitnež kao i taj Kusić. No, Hrvati su već u 19. stoljeću, kada su gotovo svi okolni i europski narodi osnivali svoje nacionalne akademije znanosti i umjetnosti, svoju nacionalnu akademiju osnovali kao južno-slavensku/ jugoslavensku, jedinstveno i u cijelomu svijetu neponovljivo bedasto! (Bez obzira na ondašnje prilike, odnose itd., to je tako!) Akademik nikada nije postao još jedan značajnik kojim se mogu podičiti kao prijateljem, još od studentskih dana, dr. sc. prof. emeritus Predrag Keros, inače dubrovački zet. (Gospođa Jadranka Keros završila je svoju profesorsku karijeru kao dekanica Stomatološkog fakulteta Zagrebačkog sveučilišta. Sjećam se kad mi ju je „Gic“, kako smo ga zvali, predstavio pred Gradskom kavanom, još kao djevojku, kao da je jučer bilo!)
 
Naime, u svim učbenicima otorinolaringologije, posvuda u svijetu, na svim sveučilištima, postoji i spominje se „keros“, medicinski pojam anatomske čestice koju je prof. Keros odkrio, još kao mlad znanstvenik. Međutim, to „horvatskim yu-akademikima“ ništa nije značilo; nisu se ni osvrnuli na njega. („A, je li to onaj koji priča viceve“, nasmijao mi se kretenski jednom jedan od njih! Jest, bio je i vic-maher, vrlo duhovit!) Bio je i veliki zagovornik uvođenja hrvatskog nazivlja u dijagnostici (hrvatski nazivi bolestî). Napustio nas je ovoga proljeća. Nedostaje nam, svima nama koji smo se s njim družili, još od vremena bivše države, svake nedjelje … Dr. Demović napomenuo je moralnu obvezu podizanja spomenika Ruđeru Boškoviću u Dubrovniku. Msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački, jedini (!!!/???) od gradskih otaca koji je nazočio ovomu povijesnom trenutku, koliko sam razabrao 6 tu je obvezu prihvatio; daj Bože da se i ostvari. Opaska: Navečer 16., dakle toga povijesno važna datuma, dolazim kasno kući i na tv-u gledam Vijesti iz kulture.
 
Prva i glavna vijest: Filmski festival u Sarajevu, nagrađen hrvatski redatelj dokumentarist za film, pouzdano znam, rađen na laži i povali jedne kazališne predstave koja namjerno kopa šovinistički jaz između Hrvata i hrvatskih Srba, s velikosrbskih petokolonaških stajališta, zagovara tobožnju genocidnost hrvatskoga naroda. Nagrađen je i hrvatski glumac za glavnu ulogu u nekom srbijanskom filmu. Oba nagrađenika daju poduže izjave, to je u teoriji novinarskih vrsta tzv. proširena vijest, na rubu kraće reportaže. Druga, dakle sporedna vijest: predstavljanje Demovićeve knjige u Dubrovniku: dva-tri brza švenka po predstavljačima i prisutnicima (snimljena na brzaka, još i prije početka predstavljanja!), bez posebno izdvojena krupnoga kadra autora, (tko nije nazočio, teško da može shvatiti tko je tko!), bez ičije izjave, tzv. krnja vijest, moguće kraća od 30 sekundi… Eto, to je suvremena Hrvatska, to su hrvatski mediji, to je naša stvarnost.
 

Dr. sc. Stijepo Mijović Kočan

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Petak, 21/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1591 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević