Get Adobe Flash player

S tijesnom pobjedom sultana Turska postaje tempirana bomba

 
 
U proteklih desetak godina u politički korektnoj Europi bilo je politički nekorektno Reçepa Tayyipa Erdoğana metaforički nazivati sultanom, njegove političke ambicije i način njihova ostvarivanja sultanskim, a njegovu politiku islamističkom. Da se šef jedne od najvažnijih članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU ne bi uvrijedio zbog takve usporedbe s davnim Osmanskim Carstvom. Zbog očuvanja savezništva nije bilo zapadne reakcije kada je Erdoğan počeo u valovima sjeći temelje Ataturkove Turske, najprije u najčvršćem uporištu svjetovne države - u turskoj vojsci, a potom u pravosuđu, medijima, na sveučilištima, u policiji...
http://www.shiapac.org/wp-content/uploads/2016/10/erdogan-sultan-2-720x480.jpg
Kada su gospođe Erdoğan i Davutoğlu uvele nošenje marame za svojih posjeta zapadnim državama i međunarodnim institucijama, to se tumačilo kao njihov identitetski iskorak. U međuvremenu, Erdoğan je u pravoj sultanskoj maniri udaljio od vlasti sve one koje je smatrao mogućom konkurencijom - od svojeg nekadašnjeg duhovnog vođe za islamizaciju države šeika Fethullaha Güllena, koji je završio u dobrovoljnom egzilu u SAD-u, do najbližeg političkog suradnika i autora neoosmanske političke doktrine Ahmeta Davutoğlua, koji je udaljen iz vlasti uoči znamenitog prošlogodišnjeg pokušaja vojnog puča, koji je to možda bio, a možda je i fingiran.
 
Referendumska doživotna vlast
 
Upravo tim pučem ili 'pučem' započeo je veliki finale Erdoganove pripreme za uspostavu novog sultanata: brutalne čistke u vojsci, policiji, obavještajnim službama, diplomaciji, u pravosuđu, medijima, na sveučilištu... Proces je završio nedjeljnim referendumom o promjeni Ustava kojom će predsjednik Erdoğan, klasičnim demokratskim instrumentom, dovršiti vlastito doživotno postavljenje za novovjekog sultana Turske sa sultanskim ovlastima. O tome se prije samo pet, šest godina politički korektna Europa nije usudila ni glasno razmišljati. A sad se mora suočiti s posljedicama i pitanjima na koje nema lakih odgovora.
 
Neka od tih važnih pitanja sadržana su u rezultatima referenduma. Tijesnih 51 posto 'za' upućuje na to da Turska postaje tempirana bomba na Bosporu. Naime, pri iščitavanju rezultata valja imati na umu da su dvadesetak posto od 75 milijuna turskog stanovništva Kurdi, koji su glasovali protiv Erdoganovih ustavnih promjena, žele vlastitu državu koja će objediniti Kurde s Bliskog istoka (Turska, Irak, Sirija...) i u uvjetima aktualnih sukoba povećavaju se izgledi da ostvare svoj cilj. Kurdi će izvjesno biti prepreka Erdoğanovim ambicijama. No ima li se u vidu da je unatoč apsolutnoj kontroli medija, atmosferi diktature i apsolutnoj kontroli brojenja glasova rezultat referenduma vrlo tijesan, da referendum nije prošao u tri najveća grada: Istambulu, Izmiru i Ankari, da oporba traži ponovno brojenje glasova, nije za očekivati da će Erdoğan prevesti Tursku u 'sultanat' bez otpora.
 
Turci u EU listom za 'sultanat'
 
I u tome će vjerojatno oporba dobiti zapadnu potporu. Pitanje je tek što će biti okidač unutarnjeg sukoba: već kada sultan osobno počne postavljati svoje suce , što je najavio kao svoj prioritet, ili tek kada dođe do imenovanja seoskih učitelja. Još opasniju bombu Erdoğan je tempirao u Europi, u razdoblju kada to zbog svoje političke korektnosti Europa nije željela vidjeti. Rezultati referenduma kažu: u Njemačkoj je 63 posto Turaka glasovalo 'za', u Nizozemskoj 71 posto, u Austriji 73,5 posto, a u europskoj prijestolnici Belgiji čak 75 posto tamošnjih turskih imigranata glasovalo je za Erdoğanov novi sultanat. Može se dio tih glasova pripisati i kreativnom brojenju glasova, jer diplomatsko-konzularna predstavništva koja je u posljednjih godinu dana Erdogan popunio bezrezervno lojalnim personalom, morala su dati svoj doprinos uspjehu. Ali postoci glasova za diktaturu i 'sultanat' među turskim imigrantima, koji već desetljećima uživaju blagodati zapadnih demokracija u državama zapadne Europe, toliko su visoki da upućuju na potpuni slom europskoga koncepta integracije i požuruju države stare Europe da se suoče s konceptom koji uporno odbijaju vidjeti: konceptom islamizacije Europe. S obzirom na zakasnjelo buđenje stara Europa to mora činiti u vrijeme kada je Erdogan naziva nacističkom i fašističkom, kada ignorira prigovore promatrača OESS-a jer ih nije vidio, čuo ni priznao. I kad su mu pozivi Angele Merkel da uspostavi dijalog pun poštovanja sa svim političkim i društvenim snagama - samo beskrajno smiješni.
 

Višnja Starešina, Lider

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 719 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević