Get Adobe Flash player

Populistički političari kasne sa svojim nacionalističkim porukama

 
 
Još jedna istočnoeuropska zemlja mogla bi dobiti populističku, protuimigracijsku, euroskeptičnu vladu: ANO, stranka milijardera Andreja Babiša, vodi u anketama prije listopadskih parlamentarnih izbora u Češkoj. Ta srednjoeuropska zemlja pridružila bi se Poljskoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Ako to zvuči zloslutno, postoji barem jedna obrana od ekstremista u toj regiji: zapadnoeuropski kapital.
http://media.moddb.com/images/mods/1/24/23717/auto/JAFZMLK.jpg
Zapadne investicije zapravo igraju tako važnu ulogu u gospodarstvima svih tih zemalja da nacionalistički političari čine da njihove zemlje izgledaju više kao prkosne kolonije nego partneri u velikom integracijskom projektu. U jednom nedavnom radu Filip Novokmet, Thomas Piketty i Gabriel Zucman istočnoeuropske države bez uvijanja nazivaju „zemljama u stranom vlasništvu“. „Vlasnici su obično iz zemalja EU-a (osobito iz Njemačke)“, pišu oni. „Tako da to u određenom smislu nije posve drukčije od situacije rubnih regija koje su u vlasništvu uspješnijih središnjih regija u velikoj federalnoj državi.“ Piketty i suradnici misle da je to nezgodno jer iskrivljuje mjerenje nejednakosti:  velik dio bogatstva i prihoda zemlje ide stranim dioničarima koji se ne ubrajaju u lokalnih jedan posto i tako izgleda da u zemlji vlada veća jednakost nego što stvarno jest. Ali to ima i šire implikacije. U odnosu na svoj gospodarski rezultat istočnoeuropske zemlje imaju najveće negativne neto investicijske pozicije u  EU-u, ako se ne broje Irska, Grčka, Cipar, Portugal i Španjolska – primatelji velikih pomoći za vrijeme nedavne financijske krize.
 
Za razliku od krizom pogođenih zemalja PIGS-a države istočne Europe te su pozicije razvile trajnim privlačenjem više investicija nego što su slale van. Strane investicije u tim gospodarstvima, u odnosu na BDP, više su od prosjeka u razvijenim zemljama. Takve razine investicija nekad su tim državama bile na ponos jer su pokazivale njihovu otvorenost i veliku želju da se integriraju u bogatiji dio Europe. Ali dok EU nisu pogodile gospodarske oluje, te države nisu posve shvaćale da biti „u stranom vlasništvu“ znači i troškove.
 
Lokalne kompanije shvatile su za vrijeme financijske krize da su strane banke prve smanjile kreditiranje. U drugim sektorima velika inozemna prisutnost znači veliku nezaposlenost ako ta zemlja iznenada postane manje privlačna stranom kapitalu. U Poljskoj i Češkoj trećina radne snage zaposlena je u stranim tvrtkama. A one su obično i najveće, ekonomski važne tvrtke. U Poljskoj one proizvode dvije trećine svega izvoza, u Češkoj su odgovorne za 42 posto dodane vrijednosti. Gubitak samo nekih od tih tvrtki mogao bi izazvati bolnu promjenu ekonomskih trendova, a to Babiš, poslovni čovjek i bivši ministar financija, dobro razumije.
 
Njemačka, Nizozemska i Francuska najveći su investitori u istočnoeuropska gospodarstva. Prednosti investiranja u toj regiji tvrtkama u tim zemljama očite su: mogu smanjiti troškove rada, a da proizvodnju ne sele predaleko od tradicionalnih tržišta i ne moraju smanjivati zaštitu koju imaju kod kuće. Populističke vlade mogu udariti banke i lance supermarketa posebnim porezima, što su učinili mađarski premijer Orban i poljska vlada, a Babiš će vjerojatno učiniti isto ako dođe na vlast, ali samo do određene točke: odu li predaleko, stranci bi mogli odlučiti otići i ostaviti ta relativno malena gospodarstva u problemima.
 
Mađarska, poljska i češka vlada mogu se opirati europskim direktivama o podjeli izbjeglica i prkositi kad se kritizira njihovo preuzimanje sudova: “Mi ne ćemo biti kolonija“, rekli su Orban i Kaczynski EU-ovim dužnosnicima nekoliko puta. Ali to ne će promijeniti njihov de facto status gospodarskih kolonija bogatijeg Zapada, osim ako populističke vlade ne odluče provesti eksproprijaciju stranih kompanija – što je nezamisliv razvoj događaja.
 
Češki populistički predsjednik Miloš Zeman nedavno je kazao da bi bilo bolje izgubiti EU-ove subvencije – čime su zapadni Europljani zaprijetili – nego biti prisiljen prihvatiti  migrante muslimane. Ali gubitak pomoći nije prava opasnost; prava bi opasnost bila nesigurnost stranih tvrtki zbog promjene poslovne klime. Pucanje kohezije EU-a – a osobito nepoštivanje presuda EU-ovih sudova koji održavaju EU-ove mjere – s vremenom bi do toga dovelo jer bi smanjilo zaštitu zapadnoeuropskih investitora. Orban, koji je na vlasti duže od svojih ideoloških saveznika u susjednim zemljama, to dobro zna: on je više puta ublažio mjere zbog presuda Europskoga suda. Orban se nije direktno usprotivio nedavnoj odluci Europskoga suda koja istočnoeuropske zemlje obvezuje da sudjeluju u programu raspodjele izbjeglica.
 
Nacionalistička retorika neke bi glasače mogla zavarati da pomisle kako su njihovi vođe uistinu neovisni. Ali izbor pred kojim se istočna Europa na kraju nalazi jednostavan je: ili će se zadovoljiti uglavnom lažnim pobunama ili će podići uloge i riskirati gubitak investicija o kojima njihova gospodarstva ovise. To zapravo nije pravi izbor: istočna Europa na kraju će morati zagovarati integraciju onako kao je nekad zagovarala članstvo. Mislim da na kraju više ne će biti važno gdje  neka europska kompanija ima sjedište, jer će ujedinjena Europa imati zajednički proračun, a ekonomska kohezija postati neizbježna. Nacionalizma je sada možda u modi, ali kasno je: istočnoeuropske zemlje predugo su otvorene investitorima i izgubile su previše kontrole nad svojom gospodarskom budućnošću da bi zadržale političku kontrolu.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg

Zločince štite njihovi mediji i dio političkih struktura

 
 
Udboland u Hrvatskoj čini neformalna sekta starih Udbinih kadrova koji su sačuvali i obnovili svoju tajnu mrežu u politici, medijima, kulturi, pravosuđu i gospodarstvu, i koji imaju i danas toliko jake veze i utjecaj da vladaju ovom zemljom jer među mnoštvom njihovih konfidenata i egzekutora vlada „omerta“ i raspodjela moći i društvenih privilegija.
http://i59.tinypic.com/sy77si.jpg
Može li biti sreće u zemlji koja je pola stoljeća bila pod vlašću komunističkog jednopartijskog režima a da nikada pred povješću, vlastitim narodom i savješću nitko od nositelja tog sustava nije položio račune što je činio, što je radio, koga je progonio, koga je sudio, koga je zatvarao u razdoblju između 1945. i 1990. godine? Može li biti sreće u zemlji koja je talac neraskajanih zločinaca, šefova i egzekutora Udbe i KOS-a, u kojoj nikada nije suđen ni osuđen nijedan komunistički, titoistički masovni ubojica, nijedan od naredbodavaca i izvršitelja koji su ubijali tisuće ljudi i bacali u jame, koji su mučili i streljali mnoštvo ratnih zarobljenika, koji su u zatvorima i logorima uništavali mnoge živote?
 
Može li biti sreće u zemlji u kojoj je velik dio sustava konfidenata Udbe iz medija, politike i privrede ostao do danas aktivan, uživajući sve blagodati karijere čije su temelje postavili u vremenima kad se bez filtera Udbe nije moglo biti ni predsjednik kućnog savjeta ili mjesne zajednice a kamoli još postati glavni urednik neke novine, diplomat ili dopisnik iz inozemstva, sudac ili javni tužitelj, direktor državne firme, visoki partijski i politički dužnosnik? Može li biti normalna zemlja u kojoj svi ti ljudi s negdašnjih visokih mjesta totalitarnog režima ne samo da i dan danas obnašaju neke visoke funkcije nego su u svom podmuklom presvlačenju postali veliki demokrati, liberali i markeri prema kojima se određuju ljudska prava, javno mnijenje ili razina demokracije? Što je drugo ako ne bolesno društvo koje je prikrilo sva zločinstva tih nelustriranih dvoličnjaka, koji su svoja zlodjela, svoj nemoral i služenje jednom nehumanom sustavu, prikrili novim bojama i dresovima koje su navukli na sebe? I ne samo to, ti ljudi nam danas postavljaju kriterije demokracije. Zato u Hrvatskoj i postoji samo surogat demokracije jer nelustrirana komunistička zemlja ne može biti sposobna za postizanje razine slobode i samosvijesti političkog sustava kakav je u Europi. Ne može se ići naprijed ako se živi u laži i u prisilnoj koegzistenciji s mračnim i skrivenim naslijeđem komunističkih zlodjela.
 
Zločince štite njihovi mediji i dio političkih struktura. Bijedne konfidente jugoslavenskih tajnih službi koji kriju svoju prošlost i prokazivanje ljudi, ne muči savjest, jer da ijedan od njih ima duh kajanja, usudio bi se iznijeti istinu, makar potkraj života, pred vratima smrti i sudom Božjim kad već nisu imali karaktera ni hrabrosti to učiniti ranije. Žalosno je da nemamo nikakve pravne mehanizme po kojima bi sustavno razotkrili tu mrežu koja je ušla u sve pore hrvatskog političkog, medijskog i pravosudnog sustava, i koja ne samo da se osjeća amnestiranom nego i toliko moćnom da prijeti svakomu tko se usudi dirnuti u njihove privilegije. Hrvatska je pretvorena u Udboland, u zemlju koja je premrežana udbinim kadrovima i njihovim vezama, i koja se još nije izborila za svoje pravo na potpuno slobodan i samostalan život. Udboland u Hrvatskoj čini neformalna sekta starih Udbinih kadrova koji su sačuvali i obnovili svoju tajnu mrežu u politici, medijima, pravosuđu i gospodarstvu, i koji imaju i danas toliko jake veze i utjecaj da vladaju ovom zemljom jer među mnoštvom njihovih konfidenata i egzekutora vlada „omerta“ i raspodjela moći i društvenih privilegija.
 

Zoran Vukman, https://www.facebook.com/izaobzora/posts/470782129969304

Europska unija postaje prijetnja narodima Europe

 
 
Inkvizicijska ofenziva protiv Poljske ne može nikad uspjeti zato što će Mađarska koristiti sve zakonske mogućnosti u EU-u da pokaže solidarnost s Poljacima, rekao je Orban nakon prijetnji Bruxellesa Poljacima vezanih za reformu pravosuđa.
http://www.czechfreepress.cz/images/stories/com_form2content/p2/f9106/23.png
O Kaczyńskom i Orbanu i njihovim politikama puno toga je u europskim medijima, uglavnom negativno, napisano. No, pogledajmo tko je s druge strane. To je osovina Merkel – Macron. Gdje je počeo problem sukoba 'nove' i 'stare' Europe koju simboliziraju Merkel i Macron s jedne, te Kaczyński i Orban s druge strane? Počeo je zbog sumanute politike prema ilegalnim imigracijama, koju ni Poljaci ni Mađari nisu htjeli provoditi onako kako je tražila Merkel.
 
I naravno, odmah su krenule priče o ksenofobiji, islamofobiji i kojekakvim glupostima, a razumni ljudi zapravo su s pravom inzistirali na sigurnosnoj prijetnji, što se pokazalo točnim. Na (ilegalnim) imigrantima zapravo se lomi(la) vizija EU-a, pri čemu su za Europu, za njezinu dušu, stabilnost i identitet veća opasnost Macron i Merkel, a ne Kaczyński i Orban, uza sve mane koje im možemo naći.
 
Macron je proizvod vječite sive eminencije francuskih predsjednika koji usmjerava politiku Francuske, pa samim time i Europske unije, Jacquesa Attalija. Attali je globalist, zagovornik brisanja granica nauštrb nacionalnih identiteta i kultura, europske superdržave, diktature tržišta. On je Macrona prvi put predstavio na skupu Bilderberg u Kopenhagenu u lipnju 2014. godine. Misleći na tada anonimnog Macrona, potom je izjavio: 'Ovo je budući predsjednik.' I bi tako.
 
Attali, Macronov mentor, tržišni je fundamentalist, zagovornik postnacionalne i posthumane Europe, a jedna od njegovih najstravičnijih izjava dostupna na Youtubeu glasi: 'Tržište će se proširiti i na područja na kojima do sada nije bilo: zdravstvo, odgoj i obrazovanje, pravosuđe (ma što prigovaraju Poljacima, pa ovaj bi privatizirao pravosuđe!? I. Š.)... Istovremeno, u mjeri u kojoj ne postoje pravne regule, tržište će se proširiti na područja koja danas smatramo ilegalnima: prostitucija, trgovina organima, oružjem, reketarenje, i tako dalje... na kraju treba komercijalizirati i najbitniju stvar – ljudski život, odnosno, transformacija ljudskog bića u razmjensku robu: on sam postaje robot, klon samoga sebe.'
 
Ataliju raznolikost ljudi, kultura i naroda ništa ne znači. Samo tržište, tako zbori Macronov učitelj kojem je cilj iskorijeniti čovjeka iz njegove nacije i kulture, uništiti (kolektivnu) memoriju, reducirati čovjeka na konzumenta, izbrisati razlike između muškog i ženskog... Tu su imigracije, u takvoj viziji EU-a, iznimno pozitivan fenomen, kako piše jedan od dragih Macronovih filozofa, Badiou, koji kaže kako nas migranti mogu naučiti da i mi sami trebamo postati migranti, vječiti nomadi, stranci u vlastitoj kući, kako ne bismo 'ostali zatvorenici duge bijele povijesti Zapada koja ide svom zalazu.'
 
Tu ništa ne smije biti fiksno, stalno, već 'tekuće', klizno - ni radno mjesto, ni (spolni) identitet, ni intimne veze (brak), ni... Upravo ovako u tu funkciju stavlja imigracije, također dostupno na Youtubeu, i predsjednica Zastupničkog doma talijanskog parlamenta Boldrini: 'Migranti su avangarda globalizacije, nude nam stil života koji će vrlo brzo raširen među mnogima od nas, jer u globalnoj eri sve se kreće – roba, vijesti, ljudska bića.'
 
E da bi se taj transhumani i postnacionalni globalistički bolesni scenarij ostvario, potrebno je – lagati! Uskratiti narodu informaciju, istinu, drugim riječima, ubiti demokraciju koje nema, recimo to medicinskim rječnikom, bez informiranog pristanka, a ne manipuliranog. A to radi Merkel kada su u pitanju imigranti. Naime, 20. 6. ove godine švicarski Corriere del Ticino objavio je dokument njemačke policije (Bundeskriminalamt) s oznakom tajnosti pod naslovom 'Kako djelovati u prisutnosti terorističkih napada' koji potpisuje Stefan Muller. Tu stoji da policajci trebaju lagati javnom mnijenju, izbjegavati spominjane islama u kontekstu terorizma, stavljati naglasak na izolirane pojedince s psihičkim poremećajima, a ne na organizirane skupine. Spominje se, ne za javnost, 10 milijuna osoba koje s lažnim putovnicama svake godine uđu u Njemačku, među kojima ima i pripadnika Al-Qa'ide te ISIL-a.
 
Policajci moraju lagati
 
Jednako tako, dokument sugerira zataškavanje kriminalnih čina koje čine imigranti te je javnosti prikazan duplo manji broj. Također, policajcima se, na zahtjev ureda kancelarke Merkel, zabranjuje govoriti o 'ekonomskim migrantima' kako joj se ne bi naštetilo na izborima. A onda, sve (novinare) koji govore istinu optuži se za 'fake news' ili ih se proglasi teoretičarima zavjere. I dok iz Bruxellesa upiru prstom i prijete plašeći nas Kaczyńskim ili Orbanom mašući čl. 7 ugovora EU-a kojim bi se Poljake kaznilo, istovremeno se šuti o ovima drugima, Attalijima i Merkeloidima koji idu ne samo protiv svoga naroda, nego svojom orvelijanskom vizijom EU-a prijete svim narodima Europe i bogatstvu različitosti.
 

Ivica Šola, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/501734/europska-unija-postaje-prijetnja-narodima-europe

Anketa

Čega se više bojite?

Nedjelja, 05/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1493 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević