Get Adobe Flash player

Priča o Rusiji i Sjedinjenim Državama

 
 
Moć je relativan pojam. Reći da je jedna zemlja moćna - ne znači ništa. Moć dobiva na značenju jedino ako se procjenjuje u usporedbi s moći neke druge zemlje. Dvije zemlje čiju moć neprestano i ponovno procjenjujemo su Rusija i Sjedinjene Države. Velik dio naše analize temelji se na procjeni toga koliko mi mislimo da je Ruska Federacija slaba. Kada promatramo njene akcije u Siriji ili Istočnoj Europi, imamo na umu relativne prednosti i mane Rusije, koje uspoređujemo s prednostima i manama njenih susjeda i Sjedinjenih Država. Postoji mnogo različitih načina kako se mogu procijeniti te razlike, ali je posebno upečatljiva usporedba gospodarstva Sjedinjenih Država i Rusije, kao lidera u regiji.
http://www.dw.com/image/16901783_303.jpg
Prvi element ove analize mora se odnositi na prepoznavanje toga koliko je veće američko gospodarstvo od ruskog. Rusija je najveća zemlja na svijetu u pogledu prostora - gotovo 11 posto svjetske kopnene mase je suveren ruski teritorij - ali je gospodarstvo Rusije neznatno u usporedbi s američkim. Prema podacima američkog Ministarstva gospodarstva iz prvog tromjesečja 2016. godine, američki BDP iznosio je oko 18,1 bilijuna dolara. Rusko gospodarstvo je otprilike deset puta manje nego američko. (Svjetska banka je objavila da je ruski BDP u 2015. godini bio 1,3 bilijuna dolara.) Prema podacima Stockholm International Peace Research Institute, američki vojni izdaci u 2015. godini iznosili su 3,3 posto BDP-a, dok su ruski izdaci bili 5 posto BDP-a. Rusija se stoga još uvijek nalazi među pet najvećih vojnih potrošača u svijetu, međutim, u apsolutnom smislu, što znači da ruski vojni izdaci iznose oko 10 posto američke vojne potrošnje.
 
Jedna od posljedica fizičke veličine Rusije je vrlo regionalizirano gospodarstvo. Rusija je federacija, odnosno skup 85 različitih federalnih subjekata, koji se znatno razlikuju prema strukturi: od autonomnih pokrajina i republika, do pojedinih gradova. Međutim, za birokratske i upravne svrhe, Rusija je podijelila tih 85 područja u devet većih okruga. Svaka od tih upravnih jedinica gospodarski drugačije doprinosi gospodarstvu Rusije. Brojke su vrijedne pažnje. Prema posljednjim dostupnim podacima Savezne državne statističke službe, Središnji savezni okrug stvara 35 posto cjelokupnih prihoda ruskog gospodarstva. Sama Moskva, koja se nalazi u tom okrugu, ostvaruje 21,7 posto prihoda cjelokupnog ruskog gospodarstva. To znači da glavni grad Rusije  ostvaruje daleko veći dio prihoda ruskog gospodarstva, nego bilo koja  pojedina regija u Sjedinjenim Državama.
 
U posljednje vrijeme s većom pozornošću pratimo regionalne gospodarske probleme u Rusiji. Rusko gospodarstvo je ozbiljno pogođeno padom cijena nafte. Ruska vlada je zbog toga smanjila izdatke za socijalne usluge u cijeloj federaciji. Prvo mjesto na kojem će se odraziti ti rezovi neće biti Moskva, nego gospodarski slabiji i više izolirani okruzi,  poput Dalekog istoka ili Sibira. Mali prosvjedi prošlog tjedna u regiji u kojoj se proizvodi nafta, u Uralskom saveznom okrugu,  privukli su našu pozornost,  upravo zato što očekujemo da će se ruski gospodarski problemi prvo odraziti u tim područjima. Režim koji vlada iz Moskve posjeduje veliko bogatstvo u apsolutnom smislu, ali to nije dovoljno da vlada ostatkom Rusije bez čvrstog stiska, koji će se morati još više povećati, jer  Rusija sagorijeva svoje devizne rezerve i sve više smanjuje socijalnu potrošnju.
 
Sjedinjene Države imaju otprilike upola manji teritorij od Rusije, ali su još uvijek vrlo velika zemlja u odnosu na većinu drugih zemalja. Sjedinjene Države su također federacija 50 država, koje imaju vrlo različite ekonomske interese. Unija, odnosno federacija ovih država,  nije uvijek bila najbolje rješenje. Sjedinjene Države su kratko postojale kao konfederacija. Nakon toga se vodio građanski rat, prije nego što  se ova unija država stvarno učvrstila. Čak i nakon toga, države koje tvore uniju su uvijek bile više povezane,  nego što su povezane razne ruske regije. Stanovništvo Rusije je koncentrirano duž njezine zapadne granice s Europom, kao i duž njezine južne granice s Kavkazom, uz tokove svih ruskih rijeka i prometnih infrastrukturnih čvorišta na zapadu. To je razlog zašto je toliko mnogo ruskog gospodarstva koncentrirano u jednom području. Američko stanovništvo se sve više koncentrira na obalama i u urbanim središtima, ali je unutarnji krvožilni sustav zemlje još od 1803. bila  rijeka Mississippi. Njen golem plovni i  vodni sustav objašnjava zašto su se gospodarstva raznih saveznih država razvila na način kao što su se razvila.
 
Isto kao što to radi rusko Ministarstvo gospodarstva, tako i američko Ministarstvo gospodarstva, za birokratske svrhe, dijeli Sjedinjene Države na devet odvojenih područja. Ono što se ističe, ako se promatraju zemljopisne karte,  jest to da Sjedinjene Države imaju regije koje stvaraju veći dio američkog gospodarstva i u kojima je sveukupna gospodarska aktivnost vrlo raširena. Jugoistočna regija, čak i bez Teksasa, zapravo stvara najveći dio ukupnog BDP-a. Srednjeistočna regija i regija Dalekog zapada ne zaostaju mnogo. New York City je najveće gradsko područje Sjedinjenih Države, te stvara oko 7 posto ukupnog američkog BDP-a. Međutim, to je sve vrlo malo, u usporedbi s enormno velikom ulogom i važnošću koju Moskva ima u ruskom gospodarstvu.
 
Osim toga, gotovo svaka američka regija ima veliko državno gospodarstvo. U Rusiji, Središnji savezni okrug i nekoliko dalekih regija, proizvođača nafte, stvara bogatstvo zemlje. U Sjedinjenim Državama, bogatstvo se stvara na daleko većem području. Kalifornija, Texas i New York su tri najveća državna gospodarstva, locirana toliko daleko jedno od drugog koliko mogu biti daleko na karti. Oni su motori koji pokreću regionalna gospodarstva, ali su isto tako i važni u stvaranju nacionalnog gospodarstva. Situacija je gotovo savršena. Regija Stjenjaka je daleko manje važna u odnosu na gospodarstvo, jer predstavlja samo 3,4 posto ukupnog BDP-a zemlje. Međutim, u odnosu na Rusiju, američko gospodarstvo je manje ovisno o državnoj potpori  Washingtona, nego što su različite ruske regije ovisne  o novcu iz Moskve.
 
Sva su nacionalna gospodarstva, na nekoj razini, regionalizirana. Međutim, poanta je  ovdje pokazati kako široki obrasci regionalizacija mogu otkriti mnogo o ekonomskoj strukturi i relativnoj moći pojedinih zemalja. U slučaju Rusije, promatrajući  kroz ovu prizmu, možemo vidjeti kako je koncentrirano bogatstvo u Ruskoj Federaciji, jer pokazuje da su neki okruzi izloženi velikom pritisku, dok je posebno velikom pritisku izložen glavni grad, Moskva.  Rusija je zbog toga prisiljena pronaći pravu ravnotežu između nuđenja mrkve i štapa,  kako bi upravljala ogromnim teritorijem u vrijeme kada je njen glavni izvor prihoda - izvoz nafte - manje profitabilan nego što je Moskva očekivala. Najveći ruski problemi su unutarnji, te će stoga zahtijevati više udaranja štapom, jer je ponestalo mrkve. Američko bogatstvo je, s druge strane, mnogo ravnomjernije raspoređeno među različitim regijama. To znači da američko gospodarstvo daleko više ovisi o bogatstvu koje se stvara u regionalnim ekonomskim središtima,  nego o odlukama koje se donose u Washingtonu. Ova regionalna ekonomska središta  stoga predstavljaju izvor moći ove zemlje.
 

Jacob L. Shapiro, Geopolitical Futures, Austin

Putinov ultimatum sljedećem američkom predsjedniku

 
 
Sljedeća američka vlada naslijedit će najgori odnos s Rusijom otkad je Ronald Reagan Sovjetski Savez nazvao carstvom zla. Sudeći po popisu pritužbi koje je iznio predsjednik Putin, ne bi ga zadovoljio ni  Donald Trump, koji je Putinu relativno sklon.
http://www.gannett-cdn.com/-mm-/d87db13bb3a86c4bc293fdbc0fe69ffee6e857e3/c=0-32-340-223&r=x633&c=1200x630/local/-/media/Wilmington/2015/02/06/B9316159671Z.1_20150206173049_000_GNP9SUVFC.1-0.jpg
Leonid Bershidsky
 
Putin je svoju poruku poslao budućem američkom predsjedniku u ponedjeljak, baš kad je američki State Department najavio da prekida pregovore s Rusijom o prekidu vatre u Siriji, a sirijske postrojbe koje podržava Rusija krenule u osvajanje još teritorija u Alepu. U podnesku parlamentu Putin je zaprijetio završetkom zajedničkog američko-ruskog programa razoružanja – u kojemu se višak plutonija za izradu oružja prerađuje u gorivo – ako SAD ne ispuni određene uvjete:
- smanji infrastrukturu NATO-a i osoblja na stanje u rujnu 2000.,
- povuče zakon Magnickog, kojim su nametnute sankcije ruskim dužnosnicima umiješanima u povrjede ljudskih prava,
- nadoknadi Rusima štetu koju su im nanijele američke sankcije i „prisilne protusankcije“ Rusije,
- prezentira „jasan plan nepovratnog uništenja“ viška američkog plutonija.
 
Putin je isto tako mogao kazati da će se program obnoviti kad na vrbi rodi grožđe. „Premalo je tražio“, sarkastično je napisao Putinov politički protivnik Leonid Volkov na facebooku. „Trebao je još tražiti natrag Aljasku, vječnu mladost, Elona Muska i ulaznicu za Disneyland.“ Iako je američka vlada odjednom bila spremna ukinuti sankcije uvedene nakon ruske agresije na Ukrajinu, čak ni predsjednik Donald Trump ne bi pristao na ponižavajuć i besmislen zahtjev za naknadu štete – osobito za kivnu rusku odluku o zabrani uvoza hrane sa Zapada, što je bio potez koji je pogodio prvenstveno domaće potrošače. Ni rezovi u NATO-u nemaju šanse. 
 
Sporazum o plutoniju uglavnom je bio simboličan, a i inače na izdisaju. Odnosio se samo na 34 tone na svakoj strani, što je malen dio nuklearnog arsenala i jedne i druge zemlje. Obamina vlada svoj je dio programa 2014. stavila „u hladnu pripravnost“ nakon niza neslaganja, na primjer o tome kako se riješiti plutonija i o visokim troškovima njegova pretvaranja u gorivo za nuklearne elektrane. Taj je potez pokazao da je SAD spreman na to da i Rusija odustane od svog dijela dogovora.
 
Čini se da je Putinov cilj podsjetiti svijet da je Rusija i dalje nuklearna sila koja ima dosta polonija, za razliku od mnogih zemalja u njezinom neposrednom susjedstvu. Ukrajinski predsjednik Petro Porošenko gorko žali što je njegova zemlja predala svoj nuklearni arsenal sredinom 1990-ih u zamjenu za sada bezvrijedno jamstvo Rusije, SAD-a i VB-a da ne će biti napadnuta. Porošenko bi htio uvjeriti Washington da Ukrajina zaslužuje smrtonosno američko oružje nakon što su ju na prijevaru naveli da sebe riješi moćnog sredstva zastrašivanja, koje bi je 2014. vjerojatno bilo zaštitilo.
 
Putinova je poruka to da će Rusija početi djelovati kao ravnopravna, bez obzira na to želi li je SAD tako tretirati. To je podsjetnik predsjedničkim kandidatima da će pacifikacija Rusije imati visoku cijenu i da će startna pozicija Rusije u svim pregovorima biti arogantno visoka. Budući da nije vjerojatno da će američka vlada na odlasku pojačati vojnu aktivnost u Siriji, Rusija čini sve da postrojbe predsjednika Asada pobijede u borbi za Alep prije inauguracije sljedećeg predsjednika. Američka odluka o povlačenju iz pregovora Putinu malo znači, jer on ionako nastoji dobiti na vremenu, a ne pregovarati.
 
Putin je svjestan da će njegov ratoboran stav biti skup. U ponedjeljak je ministarstvo financija predložilo da se dio proračuna koji uključuje potrošnju za vojsku i sigurnost poveća za oko 680 milijuna rubalja (10,9 milijardi dolara), što će zahtijevati rezanje druge potrošnje i povećanje deficita. Putin iz iskustva zna da će se Rusi pomiriti s većim ekonomskim nevoljama ako budu mislili da on ustaje protiv SAD-a.
 
Teško je reći kako bi Obama mogao ozbiljno odgovoriti na Putinove zahtjeve. Ali sljedeći američki predsjednik morat će odlučiti što će s nepomirljivom Rusijom. Jedna je mogućnost zaoštriti sankcije i čekati da sve slabije gospodarstvo potkopa poziciju Kremlja, ali takav bi pristup imao neposredne i nepredvidljive posljedice na Bliskom istoku i drugdje.
 

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD

Mnogima još uvijek nije sinulo da je prekomjerni izvoz znak slabosti, a ne snage

 
 
Isprike, zbog stalnog vraćanja na Njemačku, ali u ovom trenutku ona je osovina svijeta. Njemačka je četvrto po veličini gospodarstvo na svijetu, najveće gospodarstvo u Europi, zajmodavac u krajnjoj nuždi i temelj europske stabilnosti. Ako Njemačka oslabi ili se destabilizira, Europa će se destabilizirati, i nije pretjerano reći da, destabilizacija Europe također može destabilizirati čitav svijet. Uvjeren sam da ništa ne preuveličavam.
http://www.veteranstoday.com/wp-content/uploads/2016/03/george-friedman-320x273.jpg
George Friedman
 
Na državnim izborima održanim u nedjelju u Berlinu, Socijaldemokratska stranka (SPD) je dobila 21,6 posto glasova. Kršćansko-demokratska unija (CDU) kancelarke Angele Merkel dobila 17,6 posto. Stranka koja se zove Die Linke (ili lijevi) je dobila 15,6 posto, a stranka Zelenih je dobila 15,2 posto, dok su liberalni Slobodni demokrati „zaradili“ 6,7 posto. Protuimigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AFD) osvojila je 14,2 posto. 
 
Razlika između stranke AfD-a i stranke koji je dobila najveći postotak glasova bila je samo 7,4 posto. Tri ostale stranke su se našle zaglavljene između ove dvije stranke. Drugim riječima, biračko tijelo u pokrajini Berlin je potpuno fragmentirano. Drugačije rečeno, mainstream stranke, SPD i CDU su zajedno dobile malo više od trećine glasova. Ostatak glasova je otišao  protu-establišmentskim strankama, dvjema lijevim strankama, Die Linke i Zelenima, koje su zajedno dobile više od 30 posto glasova, te protuimigracijskoj stranci koja je osvojila nešto manje od 15 posto.
 
Berlin ne predstavlja sve u Njemačkoj, ali je to glavni grad. Stoga je činjenica da je većina birača odbacila obje glavne stranke značajna. Bar je u Berlinu njemački politički sustav razbijen. Čak niti koalicija SPD-a i CDU-a ne će imati dovoljno zastupnika da formira vladu. Ako im se i priključe Zeleni (koji su svojevrsna estabilišmentska stranka), to im također ne bi omogućilo da imaju većinu.
 
Ako se rezultati iz Berlina ponove na nacionalnoj razini, Njemačkom se ne će moći vladati. Može se pretpostaviti da je Berlin vodeći pokazatelj potpore strankama, što znači da na nacionalnim izborima estabilišmentske stranke ne će dobili više glasova kako bi izbjegle takav ishod, te da se njemački politički i ekonomski uvjeti ne će poboljšati. Ako se sve to uzme u obzir, ovaj rezultat ukazuje na to da se zemlja koja je pokretačka os Europe, Njemačka, kreće prema velikoj političkoj krizi koja će se široko odraziti.
 
Pitanje migracije očito je glavni čimbenik, ali je na kraju, gospodarstvo još važnije. Bundesbanka jučer je najavila da bi njemačko gospodarstvo moglo usporiti u trećem tromjesečju. S obzirom na tu najavu, te da Njemačka mora povećati rast, vijest iz Bundesbanke je zabrinjavajuća. Postojeći izazovi s kojima se suočava Deutsche Bank također izazivaju zabrinutost. Ovoj banci sada prijete značajne kazne u Sjedinjenim Državama, u ukupnom iznosu od oko 14 milijardi dolara. To ne bi trebao biti zapanjujući iznos za jednu od najvećih banaka u svijetu, ali se pojavljuju pitanja o tome kako će  plaćanje takve kazne utjecati na osnovni kapital banke. To stvara osjećaj da postoje temeljne slabosti u Deutsche Bank, te stoga i u njemačkom i europskom bankarskom sustavu.
 
U međuvremenu, u priči koja je objavljena u listu The Financial Times naglašeno je da je uvoz u Sjedinjene Države smanjen. Očekivali smo to. Američko gospodarstvo također ne ostvaruje dobre rezultate, ali osim toga, mnoge proizvode koji su se uvozili, sada je jeftinije proizvoditi u SAD-u. U tijeku su strukturne promjene u globalnoj ekonomiji, a uz to, negdje vani vreba ciklička recesija. U članku u listu The Financial Times fokus je na tome kako će to utjecati na situaciju u Kini. Analitičari smatraju da će to imati najveći utjecaj na Njemačku. Njemačka ostvaruje gotovo 50 posto svog BDP-a kroz izvoz. Kako je Europa oslabila, Njemačka je preusmjerila svoj izvozni fokus na SAD i, u manjoj mjeri, na  Kinu. Ako Sjedinjene Države sada smanjuju uvoz iz Kine, kao posljedica toga će se njemački izvoz u Kinu vjerojatno smanjiti. Međutim, ono što je daleko važnije, ako Sjedinjene Države smanje svoj uvoz iz Njemačke, njemačka ekonomija će biti brzo biti ugrožena, i to vrlo dramatično. Nijemci su ovisnici o izvozu, i stoga posve prepušteni milosti i nemilosti svojih stranih kupaca. Njihov posljednji veliki kupac sa zdravim gospodarstvom su Sjedinjene Države. Ako Sjedinjene Države smanje kupovinu, njemačko gospodarstvo će biti teško pogođeno, jer Njemačka ne može dovoljno povećati domaću potrošnju da nadoknadi pad izvoza.
 
Na kraju, Banka za međunarodna poravnanja (BIS) objavila je izvješće u kojem tvrdi da međunarodni financijski sustav pokazuje nestabilnost. Ova banka je jedna od pouzdanijih analitičkih izvora, jer ona zaista nije dužna nikome podilaziti. BIS je bila prva banka koja je zapazila krizu u japanskom sustavu, kao i druge značajne događaje. Dakle, kada ona govori, mi slušamo, a ona sada kaže da je međunarodni sustav nestabilan, ali ne samo zbog slabosti europskih banaka. Nestabilnost ne izgleda kataklizmička, ali s obzirom da je Njemačka u središtu potresa, čak i umjereni potres će je srušiti.
 
Obični Nijemci sve to vjerojatno bolje znaju, nego što zna financijska zajednica. Obični Nijemac vrlo će rano osjetiti podrhtavanje. Financijska zajednica ima motivaciju da živi u poricanju (jer investitori uvijek misle „idemo sklopiti taj posljednji veliki posao“), a financijska tržišta ne osjećaju podrhtavanje tla na isti način kao i obični građani. Za tržišta, usporavanje gospodarstva samo je statistika. Običnom radniku bi to moglo ugroziti njegov posao, hipoteku i tako dalje. Na mnogo načina, on je osjetljiviji na gospodarske pomake od banaka.
 
Kada se uzme u obzir činjenica da su rezultati izbora u Berlinu izgledali kao da je netko razbio tanjur o zid – što je dodatno pomoglo da se razne stranke razbiju na komadiće - jasno je da se nešto osjeća na terenu. Snaga lijevih stranaka nije u tome da su pro-imigracijske. To im ne pomaže mnogo, ako im uopće pomaže. Njihova snaga dolazi iz njihovog stava protiv štednje. Birači vjeruju da stranke koje se protive štednji znaju da se trenutačna situacija ne može nastaviti. Oni također vjeruju, u najmanju ruku, da te stranke ne mogu biti gore od  mainstream stranaka.
 
Postoji mišljenje da u Njemačkoj sve više jača osjećaj da se njemački sustav raspada. Mnogima još uvijek nije sinulo da je prekomjerni izvoz znak slabosti, a ne snage, jer to čini zemlju ovisnom o stranim kupcima. Međutim, to podrhtavanje sada osjećaju i najbolji financijskih analitičari na svijetu: obični ljudi, koji zarađuju za život i trebaju svoje plaće kako bi preživjeli. Politička baza suvremene Njemačke se raspada, te će kao i u Velikoj Britaniji nakon brexita, to biti odbačeno kao djelo neodgovornih „prolesa“, odnosno proletarijata poput onoga iz Orwellovog romana "1984.".
 

George Friedman, Geopolitical Futures, Austin, Teksas

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 804 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević