Get Adobe Flash player

Hussein Obama i jedna Baba

 
 
Teorija kaosa na znanstvenom području kaže da ako leptir počne mahati krilima u Tokiju, u Los Angelesu može nastupiti uragan. Dakako, to nije točno niti želi biti točno, već samo ukazivanje na bit kaosa, a to je gubitak osjećaja za realnost kojeg je posljedica – kaos. Primijenjeno na političko područje, kaos nastaje kada najjačoj vojnoj sili na svijetu na čelo dođe lik koji želi promovirati islam u svijetu, onda nastane uragan, u ovom slučaju migracijski val, totalni kaos. Leptir je simbol proljeća.
https://cdn.cnn.com/cnnnext/dam/assets/150608084947-merkel-obama-exlarge-169.jpg
Tako je na čelo najjače svjetske sile, SAD-a, došao leptir zvan Barack Hussein Obama. Odletio je ovaj leptir odmah početkom prvog mandata u Egipat, u Kairo, i tamo održao govor protiv tirana koje treba rušiti, od Mubaraka do Gaddafija. I tako je nastalo arapsko proljeće. Leptir Hussein Obama, ključni vjesnik i akter arapskog proljeća te migrantskog uragana koji je potom slijedio i još uvijek razorno puše prema Europi, pošao je od dvije katastrofalne, diletantske premise.
 
Ljudska bla-bla-bla prava
 
Prva je da je islam religija mira, i druga je da ako sruši diktatore, od Gaddafija, preko Mubaraka do Al-Assada, da će na demokratskim izborima pobijediti većinski, navodni umjereni islam. Dogodilo se sasvim suprotno, došli su najgori islamisti na vlast, počele plemenske borbe, nastao ISIL kojeg Obama nije htio bombardirati u Siriji jer su išli protiv Assada, pa uskočio Putin, a islam kao religija mira, kao i većina umjerenih muslimana, pokazao svu svoju raskoš. Kaos, uragan koji su Obamina leptirska krila i krila njegovih bombardera napravila prema kriterijima kojima je suđeno našim generalima u Haagu i Tuđmanu, ratni je megazločin pod krinkom, a Bože moj, ljudskih prava, demokracije... bla-bla-bla.
 
Nakon izbjegličkoga kaosa koji je stvorio ovaj nobelovac za mir, za potpuni učinak Obaminih zločina po Europu bila je potrebna jedna žena iz Njemačke koja, ne želim joj izgovoriti ime, umjesto da je poštovala vladavinu prava na kojoj EU počiva i spriječila horde ilegalnih (!) migranata, ona je rekla: Dobro došli! Danas je ta baba, čije ime ne ću izgovoriti, politički mrtvac, kao i Obama, ali šteta je učinjena. Ovo dvoje leptirića, Baba i Obama, odavno je lupilo svojim krilima, a uragan Angela je naša svakodnevica, pa i ovdje u Baranji, ispred moje kuće, gdje svako malo danju i noću prolaze migranti. Naravno, prema mainstreamu, ja lažem pored zdravih očiju.
 
U Hrvatskoj je tema tzv. Marakeški sporazum, kojim bi se globalno regulirao proces (i)legalnih (i)migracija, lome se koplja, napada se predsjednicu što tamo neće ići, sve koji mu se protive, od Trumpa do malog Kurza, etiketira kao ksenofobe islamofobe... No u svim prijeporima oko Marakeškog sporazuma nitko ne spominje njegovu povijest, koja je, malo je reći, farsa, a ukazuje da leptir nastavlja dalje proizvoditi uragane. Naime, prije odlaska s vlasti, 2016. godine, jedna je osoba, da odmah odam ime, Hussein Obama, pred Općom skupštinom UN-a pokrenuo inicijativu koja je tada i prezentirana, a imala je naslov "Newyorška deklaracija o izbjeglicama i migrantima". To vam je današnji Marakeški sporazum koji u svojoj preambuli legalizira bezakonje, ilegelne migracije te kaže kako "jamčimo poštovanje i zaštitu ljudskih prava SVIM migrantima, BEZ OBZIRA NA NJIHOV STATUS, tijekom svake faze migratornog procesa", završen citat. Farsa ovdje ima više lica.
 
Prvo je da je Hussein Obama, koji je kao leptir koji je najavio i proveo arapsko proljeće te doveo do bolesti, predložio ovaj dokument pa su bolest i lijek u istoj osobi, ratnom zločincu koji je dobio Nobelovu nagradu za mir. Taj dokument, drugi dio farse, jest nastavak kaosa koji je ovaj leptir započeo jer ruši vladavinu prava jer se, opet, pod krinkom ljudskih prava, potiču ilegalne (!) migracije i čeljad nuka, kao uragan Angela, da krene prema nama, bez obzira što u zemlji nema rata ni bilo kakve ugroze. Uglavnom, kada osobe poput Obame, od arapskog proljeća do Marakeške deklaracije, spomenu sintagmu "ljudska prava", možete mirne duše odmah obući pancirku i kacigu jer počinje bombardiranje.
 
Farsa je i u tome da se ljudima iz civilizacijskog kruga kojima se fućka za ljudska prava, za ravnopravnost spolova, gdje se kršćane na dnevnoj razini mlati poput muha, nudi nešto što oni u biti preziru, što islamski kanonski spisi nazivaju "bida'a", iliti novotarija, koja islamu ne da ne treba, nego u islamu ne smije i ne može zaživjeti (demokracija), što je arapsko proljeće jasno pokazalo. U tom smislu, Obama je dvostruka štetočina, u jednoj osobi – i bolest (arapsko proljeće) i lijek (Marakeški sporazum) koji se zovu isto – proizvodnja kaosa. U ime ljudskih prava, dakako. Australija i SAD koje su u srži (i)migrantske zemlje neće amenovati sporazum, ne zato što su protiv migracija, dapače, ovise o njima, nego zato što se radi ne o stvaranju globalnog reda, već kaosa u režiji jednog te istog čovjeka, nobelovca za mir.
Inšalah, Europo, inšalah, sada nastupa europsko proljeće, red je da i islam, kao njima Obama, počne nama nešto izvoziti. Bum!!!
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/574503/insalah-europo-insalah

Koga su Staljinovi žbiri prokazali stradavali su milijuni nevinih obitelji

 
 
(Crtice iz vrijednoga djela Ivana Očaka Hrvatsko ruske veze)
U svibnju 1867. je organizirana sveslavenska etnografska izložba u Moskvi. Ivan Kukuljević se opravdava Rajevskom da kao Veliki župan ne može doći, da mu je to čak i ban sugerirao, te da Austrija smatra panslavizam opasnim po sebe. Kaže da mora misliti na obitelj (ženu i djecu), jer su njegovi prihodi  6.000 forinti godišnje, te da bi sretan bio i sa duplo manjim prihodima da se može baviti književnošću i ne ovisiti o kolebljivoj i nestalnoj politici. (Ivan Očak, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1993., str. 60.-61.)
https://cdni.rbth.com/rbthmedia/images/web/hr-rbth/images/2013-10/big/geruc1_468.jpg
(Ta mržnja naših ljudi prema Austriji gotovo je neshvatljiva (Strossmayer, Kukuljević, Medović, Supilo, Starčević...) op. T.T.) Prema M. Marjanoviću kanonik i povjesnik Rački je mladome Stjepanu Radiću koji je naumio ići u Rusiju kazao: "Novac Vam ne mogu dati, a preporuku ne ću. Ne ću zato jer mi Hrvati nismo za veliki svijet, mi smo samo zato da jedan drugome u lonac gledamo i da se koljemo dok se ne pokoljemo. Osobito nismo za Rusiju, a o njoj ništa ne znamo, pa zato u njoj ništa ne razumijemo. Jedni iz nje uteknu sa mržnjom, drugi se onda izdaju za Srbe, a ko duže u Rusiji ostane, porusi se kao da Rusa nije, hvala Bogu dosta. I vi ćete iz Rusije uteći, ili bolje ne ćete tamo ni doći, jer eto nemate novaca. A to je i dobro, Bogom".
 
Izvješćuje dr. Ivan Očak o Krunoslavu Herucu, pravašu, književniku, stručnjaku za agrar i jezikoslovcu koji je u Petrogradu živio kao riba u vodi sve do žalosnoga stanja istoga nakon revolucije 1920. kada Heruc vodi knjižnicu u Tiflisu i oba su mu sina poginula u ratu, a kćer umrla. Ostala mu je jedna kćer i psihički labilna žena. Kasnije Vaščenko nadopunjava Očaka zanimljivim odnosom Herucovim prema agrarnoj reformi i školovanju obrtnika i seljaka, te pomoći koju istome pruža Lenjinova supruga Nadježda Krupskaja i boljševički sekretar Alijev u Karakalpakstanu sjeverno od Turkmenistana. Iz te dobre namjere se rodila grozota Kolektivnih gospodarstava kolhoza.
https://hr.rbth.com/arts/2013/10/16/zivot_i_sudbina_hrvatskog_konzula_krunoslava_heruca_u_rusiji_drugi_dio_22813
 
Stranice Očakove o Herucu na str. 117.-119. su zanimljive, osobito Herucovo pismo Luju Vojnoviću koja tako podsjeća na Šantićevu pjesmu "Ostajte ovdje". U pismu Vojnoviću karakterizira Ruse kao hladne i mlitave, te traži da mi sami sebe podignemo i učvrstimo, a ne da vazda nešto bratski prosimo u Rusiji. Heruc pomaže hrvatske zarobljenike i nastoji Rusima objasniti uzroke okrutnog umorstva 13 hrvatskih časnika u Odesi (Odeski pokolj), te ublažiti velikosrpske pritiske, što nije lako jer su Srbi saveznici Rusa u ratu.
 
Stjepan Radić u Rusiji 1924. zapaža da na selu nitko ne zna za Marxa, da je samo 2 posto seljaka partijaca. Na ispitivanju u domovini policiji izjavljuje da će seljačka republika Hrvatska ostati u Jugoslaviji ako će ova biti pretvorena u federativnu seljačku republiku. Daljnji cilj i politički ideal HRSS-a je jadransko-dunavska federacija svih seljačkih naroda od čeških brda do Jadranskog mora. Pri razmatranju članstva u seljačkoj internacionali Radić se buni u Moskvi što postoji predstavnik Jugoslavije, jer "Jugoslavija ne postoji nego postoji (...) samo militaristička i zvjerska Velika Srbija pod službenim nazivom Kraljevina SHS".
 
Ante Ciliga se kao komunistički rukovoditelj već 1923. zalaže u "Borbi"da se Jugoslavija sastoji od pet republika (Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Srbije, Makedonije) i dvije nacionalno miješane republike, tj. BiH i Vojvodine. Nasuprot laži koju Tito tvrdi u knjizi "JOSIP BROZ TITO Sabrana djela, Beograd, 1977." Istranin Ciliga je tada bio visokopozicionirani član KPJ. Tito besramno izjavljuje: "svaka nevjerica u socijalizam ugrožavala je jedinstvo revolucionarnih redova i služilo je neprijatelju. Iz tih razloga mi smo, vodeći energičnu borbu za jedinstvo Partije te pojave kvalifikovali kao trockizam ili liberalizam i neshvatanje osnovnih zadataka Partije koja je stajala pred revolucijom." (zapravo nevini ljudi su osuđivani u mirno doba da Staljin uništi stari revolucionarni kadar, te vojne prvake osim Vorošilova i zaguši svaku kritiku). Kasnije će Tito zajedno s Kardeljem podmuklo napadati Ciligu nazivajući ga fašističkim plaćenikom jer se u Francuskoj usudio svjedočiti istinu o životu u SSSR-u i jer je pušten iz SSSR-a kao talijanski državljanin. (lukav potez Mussolinija da upozna talijansko radništvo sa ljepotom života u radničkoj državi). Ciliga je bio tad odslužio tri godine zatvora koje u je GPU produžio za još dvije godine bez suđenja!
 
Mnogi Jugovići u Moskvi su nastradali u staljinskim čistkama, Milan Gorkić (Josip Čizinsky), Vladimir Ćopić, komandant brigade u Španjolskoj i 6 od 8 čelnih ljudi partije osim Josipa Broza. Staljin je čak pomišljao da ukine KPJ. Živojin Pavlović je tada odbio putovati u Moskvu, ali su ga titoisti nakon dugog mučenja ubili kod Užica, Srbija 1941. godine. (Tito u spomenutoj knjizi iz 1977. licemjerno navodi kako je čudovišno i do krajnosti nehumano strijeljati revolucionare i svoje dojučerašnje drugove kako je to činio Staljin!)
 
Mate Balota opisuje Antu Ciligu; "onaj isti Tone, japleničarski sin, odličan đak... gimnazije i Sibirije, koji zna kako izgledaju zatvori u Italiji, Jugoslaviji i Sibiriji (bit će 1941. Ante i u Jasenovcu, op. T.T.), "uvijek jednako samodopadan i superioran..., Istranin koji je vječito tražio polugu kojom bi dignuo i pokrenuo globus i sada sjedi tu sa mnom za stolom... i jede punim ustima za dvoje domaće makarune... (Flacius novi, op. T.T.) htio je da  se bori kao neki Herkul protiv svjetskog kapitalizma i protiv Staljina..." Napadati jednog komunista koji živi u demokratskoj Francuskoj da je jugoslavenski agent, fašistički sluga, ili da je sudjelovao u organizaciji atentata na Kirova apsurdno je, ali Partija djeluje kao sekta fanatika, ili ljudi vezanih strahom i interesom.
 
Pogledajmo kako je drug E. Kolman okarakterizirao knjigu Istranina Josipa Šajina "Prostor, vrijeme i  kretanje". Kolman piše: "Razobličavajući idealizam (Deborin i njegova škola) i mehanizam (Timirjazev) s pozicije marksističko-lenjinističke nauke o prostoru i vremenu, u radu nije dana kritika svih neprijateljskih koncepcija Buharina i dr. antimarksističkih pravaca (marksist Buharin je pomogao Staljinu doći na vlast, poslije pao u njegovu nemilost, op. T.T.)... Đuka Cvijić (brat Stjepanov) jedan od osnivača KPJ dospio je u Moskvi u nemilost. Prvo su ga izbacili iz posla, zatim iz hotelske sobe da bi zatim ljude koji su pokazali sažaljenje uputili (kao i njega) u Sibir. Rudolf Hercigonja ga je primio u stan na razgovor i dao mu hranu, Karlo Štajner (20 godina u Sibiru) mu je dao šupu da u njoj spava... Dragi drugovi, nema mjesta humanosti prema onima koji skrenu sa prave linije!
 
Karlo Štajner iznosi slučaj Antuna Mavraka koji je u očajnoj situaciji i potpuno odbačen od svih bio pun vjere u pobjedu revolucije i socijalizma... Godine 1937. i Tito dobiva poziv u Moskvu, ali ne odlazi! Jedan od hotela gdje su odsjedali strani komunisti bio je hotel Lux gdje je bilo špijunsko leglo i opasno mjesto za život, tako je poslije J. B. T. nazvao psa koji mu je slučajno spasio život na Sutjesci, BiH. Luxa je Tito upoznao u Prozoru BiH; pas je bio dresiran na njemačkom, pa mu je  davao komande na tom jeziku. Tito ipak odlazi u Moskvu 1938.; smatra se da je više stotina jugokomunista zaglavilo u staljinskim čistkama, te da je Tito napisao negativne karakteristike drugu Kamilu Horvatinu.
 
Vrlo je poučan i tragičan slučaj Vladimira Ivanoviča Pičete, filologa i povjesnika. Njegov otac Ivan iz Mostara je došao u Rusiju gdje postaje rektor na bogosloviji u Poltavi, te Vitebsku. Vladimir Pičeta se 1929. zalagao za uvođenje literarnoga bjeloruskoga jezika, za kaznu prestaje biti rektor Bjeloruskoga fakulteta. On je 1930. uhićen jer je predao pismo rođaku akademiku Ljubavskom, a 1931. je uhićen i njegov istoimeni sin, kemičar, koji je umro na robiji.
 
Kad je češki državnik Eduard Beneš (1934.?) posjetio Moskvu, Staljin ga upita želi li nešto posebno vidjeti ili se sresti sa nekim sovjetskim velikanom. Beneš zatraži da vidi V. Pičetu, našto Staljin hitno uputi dva agenta malom letjelicom u Vjatku (Sibir) gdje oni pokupe Vladimira, dovedu ga u Moskvu, obuku, nahrane, urede i narede da kaže Benešu kako je bio na stručnom usavršavanju. U razgovoru sa Benešom i V. Pičetom Staljin kaže akademik drug Pičeta, na što ga drug Pičeta ljubazno ispravi da je samo sveučilišni profesor. Staljin kaže ne, Vi ste akademik i otad Vladimir postade akademik sa ovjerenim papirom!
 
Ličanin iz Vrhovina Danilo Srdić postao je od običnoga vojnika komandantom korpusa i Staljinovim pobratimom. Kada je bila sječa časnika Crvene armije Srdić je uhićen noću i proglašen narodnim neprijateljem. Umro je u Sibiru, žena mu je dobila 8 godina robije, sin je morao raditi kao fizički radnik (stradao 1944. kao ruski vojnik). Stan im je oduzet.
 
Pravni konzultant i nekadanji načelnik štaba aktjubinske fronte Vladimir Šprajcer uhićen je 1938. Njegov grijeh: izvještavajući novinara o vrstama pšenice i slično naveo je da kolektivizacija slabo uspijeva jer tu žive pastiri nomadi. Žena i četvero male djece prolaze užasne dane. Majka je morala raditi svakakve poslove i trpjeti u stanu neke azijske pastire, službenike tajne policije. Bili su slabo hranjeni. Najstariji Zvonko upisao je medicinu u dalekoj Alma Ati, ali kad su tamo doznali da je otac "državni neprijatelj" upućuju ga 1944. na frontu. Prethodno je ravnatelja udario šakom jer mu je vrijeđao pokojnoga oca. Godine 1949. umire od tuberkuloze u 28. ljetu. Sestra učiteljica mu umire 1946. u dobi od 23 godine. Zora, također učiteljica umrla je od tuberkuloze 1957., stara 32 godine. Brat Vladimir poživio je i gradio mostove i dr. Progoni članova obitelji, nemogućnost upisa na fakultet, dobivanja poslova, useljavanje neugodnih sustanara, samo su neki od u arsenalu načina na koji je zagorčavan život ljudima koji najčešće i nisu bili neprijatelji sustava.
 
Naši iseljenici u SAD-u koji su bili naivni i otišli u Staljinov raj na zemlji teško su se razočarali, ali nije bilo puta nazad. Kristofor Mikelenić sa Ugljana uhićen je 1937. godine. Žena je govorila vlastima da će se ti strašni postupci u Americi doznati i razočarati ljude, ali oni su mi se smijali i govorili da ih se to ne tiče! Ne želim demonizirati sovjetsku Rusiju, grozne se stvari tada događaju i u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Jugoslaviji, Kini, Japanu... Priznajem da je izgrađena jaka vojska, tvornice metalnih proizvoda, podignuta znanost i tehnika, podizane škole i bolnice, ali i da se raspolagalo ljudstvom na strašno nečovječan i pogrješan način. Samo je sumanuta politika Hitlerove Njemačke "pomogla" da sustav dobije "infuziju"; vjerojatno je SSSR platio pobjedu sa više od 20 milijuna ljudskih života. Čini se da su i Njemačka te pogotovo Rusija danas razumnije države.
 

Teo Trostmann

Sve se zna još od Biblije

 
 
Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma. Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu? Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za 'trik' kojem je svrha bila banalna, kao, doslovno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.
https://ksr-ugc.imgix.net/assets/012/326/634/7299ed85eb5ee17d1a33e30e2dea14e8_original.jpg?ixlib=rb-1.1.0&crop=faces&w=1552&h=873&fit=crop&v=1489518203&auto=format&frame=1&q=92&s=ba0cda28b27682aef125b5e1dd8dca23
Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.
 
Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo. Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.
 
Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: 'Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.' Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.
 
To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke. Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi "The Population Bomb" tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju. Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.
 
Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet. Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva "ekološkog" Nobela!?
 
U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo. Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković. Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: 'Lex Njonjo.'
 

Ivica Šola, https://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/570360/sve-se-zna-jos-od-biblije

Anketa

Andrej Plenković je zaposlio ujaka, kuma i sestričnu. Tko je sljedeći?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1265 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević