Get Adobe Flash player

            Glazba srca što u svemir krene

 
 
                Da se pjesma ne nametne samom
                Krikom bude ili misli tamom,
                I da nije vjerom nadahnuta,
                Ja bih joj se maknula sa puta
                Pa bi pjesma mrtvim slovom bila
                I možda se ne bi ni rodila.
http://www.zupa-blivanapavla2.hr/wp-content/uploads/2016/02/krv-kristova-Small-960x250.jpg
                Bude l' pjesma živi dio mene,
                Glazba srca što u svemir krene,
                Bude l' makar mojih žudnji dio
                Časak žića ili život cio,
                Vrelo uma, vjere nadahnuće,
                Pjevat ću je sve dane buduće,
                Njome usnut i budit se njome,
                Zapisat ju na jeziku svome,
                Na jeziku svome-hrvatskome!
                Nestane li pjesmi poticaja
                Iz života, iz mašte i jave,
                Mjesto sreće iz očiju sjaja,
                Prokapat će tek suze krvave
                Pa će pjesme neizgovorene
                O hrid sanja biti razbijene!
                Da se pjesme i u zbilju vrate,
                Ne će srcem biti prepoznate!
 

Malkica Dugeč, 31. 12. 2016.

Ništa ne nastaje bez Njegove volje

 
 
 Možda zato što si se zagledao u zvijezde
 jer znaš samo to da one brode nebom
 u veličanstvenoj tišini
 kad se u daljini samo čuje lavež pasa  
 i lovački rog, zvukovi što ti
 strast prapovijesnu izmamljuju
 trepetom gena lovačkog
 pradjedovskim načinom opstanka
http://www.racunalo.com/wp-content/uploads/2015/01/Koji-su-najbolji-i-najtra%C5%BEeniji-pametni-telefoni-u-2015.-godini-01-630x355.jpg
 Pa ne znaš želiš li već umom šumom krenuti
 ili ti srce Velikim početkom još kroči
 stazom onih koji nisu mogli predvidjeti
 mogućnost da tijelo će ti u ovom trenu
 stopirati varljivi dotok zamki
 materijalne svemogućnosti, da ćeš
 ogoliti podvale čovječanstva, kupljene doktorate
 zaključati pametni telefon, zaboraviti oči robota
 sa upaljenim seksualnim potrebama
 i sile koje su osvojile marsovske krajolike
 ukrotile atom, ali ne i plač crne umiruće
 djevojčice nadomak azurnog plavila
 što sa jahte se doima: Doista božanstveno
 i Bog je u svemu, ništa ne nastaje
 bez Njegove volje
 
 Pa ne znaš ostavljaš li doista svjetini svijet
 sve svoje brodove, vile, avione, bankovne račune
 robovske isplakane oči dok glancaju
 ti cipele od leopardovog osušenog
 nervnog sustava
 dok realiziraš drugu fazu svog prirodnog zova
 niz spirale vremena toneći u prapovijesni
 žar predaka, u pokrete im
 dok se potrebom za rogom lovačkim
 kroz eone
 u sebi ubojito
 ne oglasiš
 

Mirko Popović, Sarajevo

Prije sedam godina umro je Jugoslav Gospodnetić

 
 
Jugoslav Gospodnetić, fonetičar, prevoditelj i povjesnik (Šibenik, 1. II. 1919. – 17. V. 2010., Quincy-sous-Sénart, Essonne, Francuska). Maturirao 1937. u Drugoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Diplomirao 1941. francuski, njemački te južnoslavensku književnost i latinski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. God. 1941.–45. studirao u Rimu talijanski, latinski i rumunjski jezik te rimsku arheologiju i srednjovjekovnu povijest umjetnosti. Od 1945. do 1950. nastavnik je pri Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu, 1950.–52. asistent na Akademiji za kazališnu umjetnost (komparativna književnost i talijanski jezik), 1952.–60. asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te, u međuvremenu, 1955.–57. lektor na Faculté des Lettres u Bordeauxu. Godine 1960. napušta Zagreb, posvećuje se problemima učenja usmenoga govora i jezika u slušno oštećene djece, proširujući spoznaje i metode P. Guberine. Predavao u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, Argentini i dr. Od 1970. u stalnom je radnom odnosu u Centre de phonétique appliquée u Parizu, najprije kao pedagoški direktor, a zatim pomoćnik direktora.
https://www.myheritageimages.com/Y/storage/site66295031/files/50/00/13/500013_8271124f8b3b8540j52gc0.jpg
Umirovljen je 1984. Od 1954. surađuje s Guberinom (velikim znanstvenikom i pedagogom defektologom;revolucionarnih radova o pomoći gluhonijemima, op.T.T.) u radovima na fonetici te u istraživanjima problema razabiranja glasova i učenja govora i jezika pri oštećenu sluhu. Istodobno suradnik je Michela Portmanna u Bordeauxu u istraživanju pokretljivosti mekog nepca, o čem je 1956. snimljen film, prikazan na skupu o govoru u Parizu. Radove o naravi govora, o načelima fonetike i njezinu razvitku te studije o verbotonalnoj metodi, ulozi napetosti u rehabilitaciji sluha i govora, prozodiji, mjestu enklitike u hrvatskome jeziku objavljivao u Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia (1958.), Proceedings of the XII International Speech and Voice Therapy Conference (Padova, 1962.), Comptes rendus faits au Colloque d’audiologie de Bruxelles (1964.), Zeitschrift für Laryngologie-Rhinologie-Otologie und ihre Grenzgebiete (Stuttgart, 1967.), Govor (1967., 1987., 1988.), Revue de phonétique appliquée (Mons, 1968.), Aggiornamenti logopedici (Milano, 1982.), Filologija (1987.–88.) i dr.
 
Njegovo dobro poznavanje govornih vrjednota hrvatskog jezika zrcali se u prijevodima hrvatskih lirskih klasika na francuski jezik, koje je kritika ocijenila vrlo uspješnim (osobito Matoša i Mažuranića, op. T.T.). Prijevode objavljivao u Mostu (1982., 1995.) i Zrcalu (1991.), a izabrane Tadijanovićeve pjesme objavljene su u knjizi Poésie. Le verdure de la terre (Zagreb, 1991.) te Ujevićeve u Poèmes (Pariz, 1992,). Istraživao povijest Dalmacije, napose za mletačke vladavine, s osobitim obzirom na povijest otoka Brača. Rezultate višegodišnjih istraživanja u arhivima Brača, Splita, Beča, Trsta i Venecije skupio je u knjizi Brač i njegovo pomorstvo u kojoj preobrazbu bračkoga plemićkog društva u građansko promatra kroz uspon pomorstva i trgovine, koje je u XVIII. st. učinilo Brač trećom silom na području Mletačke Dalmacije i Albanije (iza Lošinja i Boke kotorske). Godine 1991. primio Povelju Filozofskog fakulteta u Zagrebu za osobit prinos razvitku fonetike.
 

Teo Trostmann

U Književnim novostima izašao je i prvi Krležin objavljeni tekst

 
 
KNJIŽEVNE NOVOSTI, časopis koji je u Rijeci, nakladom »Knjižare Trbojević«, izlazio svakog tjedna od 24. I. do 18. VII. 1914., ukupno 26 brojeva. Pokrenuo ga je i uređivao iz Zagreba M. Marjanović, okupivši u »odboru« nekolicinu »poznatih hrvatskih i srpskih pisaca« sklonih jugoslavenskom integralizmu. Pristupnu nakanu da čitatelju omogući »brzu orijentaciju u književnim novostima« časopis je, unatoč prepoznatljivoj ideološkoj podlozi Marjanovićeve redakture, zadovoljio, a među osamdesetak suradnika zamjetna je prisutnost mladih, još neafirmiranih autora.
http://www.enciklopedija.hr/Ilustracije/MilanMARJANOVIC1.jpg
Milan Marjanović
 
U Književnim novostima izašao je i prvi Krležin objavljeni tekst pa je taj bibliografski kuriozitet postao najčešćim povodom njihova spominjanja. Marjanović je Legendu počeo objavljivati već od prvog broja, čime je naglasio potporu novom imenu, jer se publiciranje dramskog teksta u nastavcima teško moglo shvatiti slučajnim uvrštenjem. Uredniku je odgovornost za Krležin tekst pripisao i anonimni recenzent Riječkih novina (Milan Marjanović pijucka na Krista), spočitavajući mu njime povrijeđene osjećaje vjernika.
 
Književne novosti su se oglušile na taj izazov premda je replika u Hrvatskom pokretu s Krležinom izjavom posredno očitovanje, vjerojatno kako Legenda (koja je još izlazila) ne bi trpjela kontekst afere. K. je u Književnim novostima objavio još dva priloga, dramolet Maskerata i proznu skicu Fragmenti. Sudeći po njegovim memoarskim zapisima iz 1919. (Davni dani. Zapisi 1914.-1921., Zagreb, 1956.) nakladnik Trbojević namjeravao je u knjizi okupiti Legendu, Maskeratu i Salomu. Sve to čini logičnom pretpostavku o važnosti Marjanovićeva kruga pri Krležinu nastupu. Pripadnost tome krugu, s naglašavanjem blagog odmaka, K. nije negirao. Poznate su njegove uspomene o Matoševim karminama kod Marjanovića, razgovoru o Hrvatskoj mladoj lirici prigodom izleta na Sljeme, ali o Marjanovićevoj beogradskoj vezi kao pozadini njegovih izdavačkih »pothvata«, Književnih novosti i Narodnog jedinstva, koje je pokrenuo ponukan »relativno golemim odzivom«, govori tek u dnevničkom zapisu iz 1942.
 
Još je u Mome obračunu s njima naglašavao da se kao »suradnik Književnih novosti i Narodnog jedinstva« družio »s ljudima politički sumnjivim u austro-madžarskom smislu«. Kada je K. shvatio da se Marjanović »kretao na magnetskom polju Apisovih dinara«, kako to formulira u Zapisima za Tržiča (Sarajevo, 1976.), pravdajući se da je »s Legendom bio doista bezazleno nevin«, možemo tek pretpostavljati. Jedan detalj govori međutim u prilog spontanosti, a ne zakulisnoj impostaciji njegove suradnje s Marjanovićem. Bez obzira na sukob Književnih novosti i Savremenika, K. je B. Livadiću, koji se kao urednik Savremenika na skupštini DHK negativno odredio spram Književnih novosti, ponudio prilog koji je u lipanjskom broju (Zaratustra i mladić) i tiskan. Čini se štoviše da je upravo Marjanović pridonio prvom hlađenju Krležine nacionalističke strasti. Honorar što mu ga je dao bio je dovoljan za put u Veneciju (E. Čengić, S Krležom iz dana u dan, I, Zagreb 1985., str. 77.) gdje se na Biennalu »sa Vidovdanskim hramom grdno razočarao« (dnevnički zapis iz 1942.). Književne novosti nisu bile tek prvom Krležinom tribinom. Pripadajući njihovu duhovnom krugu on osvješćuje ideološki i autorski kompleks, odlučuje biti piscem i, koliko je to moguće, biti samostalan. (Vl. Bo.)

Više članaka ...

  1. Šljive drvo
  2. Ugasi me, gorim

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1058 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević