Get Adobe Flash player

Krivo prepolovljivanje PDV-a Zdravka Marića

 
 
U televizijskoj emisiji Otvoreno bilo je govora o smanjenju PDV-a na određene proizvode, na neke smanjenje čak s 25 % na 13 %, dakle gotovo za polovinu. U emisiji je sudjelovao i ministar financija Zdravko Marić koji je tu reformu obrazlagao, često ističući činjenicu da se radi o prepolovljivanju PDV-a na neke proizvode. Pritom je ministar rabio glagol prepolávljati i od njega izvedenu glagolsku imenicu prepolávljanje. U hrvatskom jeziku takav glagol i takva imenica ne postoje pa je ministar trebao uporabiti glagol nesvršena vida prepolovljívati, a ne prepolávljati i imenicu prepolovljívanje, a ne prepolávljanje. Na taj način navedeni ministar je pokazao nedovoljno poznavanje hrvatskoga standardnoga jezika.
https://media.istockphoto.com/photos/fifty-fifty-percent-blue-and-grey-pie-charts-isolated-percentage-3d-picture-id689295328?k=6&m=689295328&s=612x612&w=0&h=lnhQ0UlCVwFC9pzUGWo2pGK6HwoODQXaEPTMkBEDTHE=
Prošle godine u proljeće bila je u Hrvatskom državnom saboru rasprava o povjerenju navedenomu ministru financija. Ministar se je uspješno branio od objeda, ali u toj raspravi je iskočio iz kolotečine Ivan Vrdoljak, predsjednik Hrvatske narodne stranke, rekavši premijeru da laže, a sada pak s njim surađuje kao da se ništa nije dogodilo. Kad čovjek čovjeku u lice kaže da laže, a taj mu ničim ne uzvrati, ni riječima ni šakama, tada je to najbolji primjer za objašnjenje hrvatskoga frazema "imati obraz kao đon". Inače, u Saboru ne bi trebalo rabiti vulgarne riječi jer uporaba takvih riječi puno govori o neodgoju osobe koja se vulgarizmima služi u javnoj komunikaciji, dakle osobe koja ne pozna pravila kulturnoga ophođenja.
 
Ali, rekao je predsjednik navedene stranke još nešto što potvrđuje jezičnu nekulturu. Rekao je premijeru da je to što on čini kao premijer već prije viđeno, dakle da nema ništa novo u njegovu činjenju, posluživši se pritom francuskim izrazom déjà vu, izgovorivši ga kao deža vu. U francuskom jeziku déjà je prilog i značenjski odgovara hrvatskomu prilogu već, a riječ vu je pridjev trpni i značenjski odgovara hrvatskomu pridjevu trpnomu viđen, francuska riječ vu je tvorena od glagola voire koji pak znači 'vidjeti'. Taj u u riječi vu je stražnjojezični zatvoreni vokal koji u hrvatskom jeziku nema fonijskoga ekvivalenta pa se zamjenjuje najsrodnijim vokalom, a to je prednjojezični vokal i. Takav stražnojezični vokal postoji u brojnim jezicima, npr. u njemačkom, u kojem se piše ü (München), a postojao je i starohrvatskom, još prije u staroslavenskom i praslavenskom jeziku. Ako se francuska riječ vu izgovori kao vu, kako je to izgovorio navedeni predsjednik stranke, onda je to francuski izgovor osobne zamjenice vous, zamjenice za drugo lice množine, pa izgovor deža vu u francuskom jeziku ništa ne znači, pa slijedom toga ni u hrvatskom. To je dobar pokazatelj svima koji u svoj govor ubacuju dijelove iz stranih jezika da to ne čine ako ne znaju te strane umetke pravilno izgovoriti i ako im ne znaju značenje jer se dovode u situaciju da ispadnu neznalice ili još gore pokondirene tikve.
 
Hrvatska treba utemeljiti Ured za hrvatski jezik pri Vladi, te napisati i u Saboru usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku. Tim zakonom o jeziku trebaju biti predviđene i novčane kazne za one koji kvare hrvatski jezik, a hrvatski jezik ne kvare nam ni Englezi, ni Srbi, ni Turci..., nego mi sami. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema zakon o vlastitom službenom jeziku.kojem je kraće izlaganje imala i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.
 
Treba utemeljiti Ured za hrvatski jezik pri Vladi
 
U svojem govoru počinila je jednu pogrješku koja se u novije vrijeme sve češće čuje u govoru hrvatskih političara. Predsjednica je rekla sljedeće: "Ja osobno držim da..." Oblik držim je zamjena za oblik mislim pa je rečenica "Ja osobno držim da..." zamjenjiva rečenicom "Ja osobno mislim da..." U izrečenoj rečenici riječ držim je oblik prezenta glagola držati s oznakom prvoga lica, dakle govornika, pa nije ni trebalo izreći zamjenicu ja, zamjenicu za prvo lice jednine jer oblik držim s morfemom /m/ na kraju ima zalihostan (redundantan) podatak o gramatičkom licu govornika. Trebalo je dakle reći "Držim da...", mogla se je tu i zamjenica ja uporabiti ako je služila za isticanje govornoga subjekta, dakle "Ja držim da..." Gruba pogreška je što je ovdje uporabljen prilog osobno, još je gore "Osobno mislim da..." ili "Osobno sam tamo bio" ili "Osobno sam u tom sudjelovao" jer kako se to može misliti nego osobno, zar se može misliti neosobno, zar se negdje može biti neosobno, zar se u nečem može sudjelovati neosobno. Odakle hrvatskim političarima ovakve pogreške. Odgovor svatko može pronaći u sljedećim rečenicama: "Lično mislim da..." ili "Lično sam tamo bio" ili "Lično sam u tom učestvovao". U hrvatskom standardnom jeziku rabi se prilog osobno, a u srpskom književnom jeziku prilog lično.
 
Zaključno, Hrvatska treba utemeljiti Ured za hrvatski jezik pri Vladi, te napisati i u Saboru usvojiti Zakon o hrvatskom jeziku. Tim zakonom o jeziku trebaju biti predviđene i novčane kazne za one koji kvare hrvatski jezik, a hrvatski jezik ne kvare nam ni Englezi, ni Srbi, ni Turci..., nego mi sami. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja koja nema zakon o vlastitom službenom jeziku. Na hrvatski je prevedeno i objavljeno nekoliko stranih jezičnih zakona: francuski, španjolski, slovenski, srpski, makedonski, mađarski, slovački i poljski. Političari imaju savjetnike za sve i svašta, dobro bi bilo da ih imaju i za jezik, jer javno griješiti u govoru znači svima pokazivati vlastito neznanje.
 

Prof. dr. sc. Milan Nosić, HKV

Otišao "srpskohrvatski", dolazi "štokavski" jezik

 
 
Čovjek koji ne poštuje svoj jezik i baštinu ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod ne cijeni ni svoju mater jer mati daje materinski jezik. Materinski je jezik Hrvata kao jedina mati koju se ne može i ne smije ni prodati, ni kupiti, ni preimenovati.
https://www.dnevnik.ba/sites/default/files/styles/dnevnik__840x470_/public/novosti-slike/_1hrrode19st.jpg?itok=ZrmuOXiB
Dr. sc. Robert Hodel, švicarski slavist, stručnjak za srpsku i rusku književnost, profesor na Institutu za slavistiku Sveučilišta u Hamburgu, na nedavno završenom 16. međunarodnom kongresu slavista u Beogradu u subesjedi za medije izrazio je zabrinutost za opstanak nacionalnih jezika.
Prema njegovim riječima na fakultetu u Hamburgu izučavaju se ruski, češki, poljski i štokavski, tj. nekadanji "srpskohrvatski jezik".  Uz ostalo profesor je također rekao i ovo: "Mi nismo podelili štokavski jezik, koji je prema mom mišljenju jedan jezik. Prvo iz praktičnih razloga, jer bismo smanjili broj studenata. S druge strane, ako ste vi sposobni da čitate delo hrvatskog autora u originalu, ne vidim zašto istovremeno ne biste mogli da se bavite i srpskom i hrvatskom književnošću."
(http://www.tanjug.rs/full-view.aspx?izb=426041; http://www.rtv.rs/sr_lat/zivot/nauka-i-tehnologija/nacionalni-jezici-nestaju-sa-medjunarodne-scene-iz-nauke_944756.html). 
 
Kako piše portal Hrvatskog kulturnog vijeća hkv.hr zanimljivo je da postoji s jedne strane zabrinutost za opstanak nacionalnih jezika, a s druge pak strane ne rabe njihov etnolingvonim (nacionalni naziv jezika). Drugim riječima, prema profesoru, nacionalni jezik postoji i treba ga čuvati i razvijati, ali ime neka mu pak bude "štokavski jezik". Ako postoji štokavski standardni jezik, tada valjda postoji i štokavski pravopis, gramatika, rječnik pa i dvojezičnik jer sveučilištarci ne samo da čitaju književna djela nego ih i prevode, raspravljaju o različitim temama, čak i na stranim jezicima itd.
 
Skandinavski, općeruski i germanski jezik?
 
Neprijeporno je da su standardni jezici četiriju naroda srodni, bliski i izrađeni umnogome na novoštokavskoj osnovici, ali su i dovoljno različiti što se tiče npr. povijesti ili ovladanosti. Je li sveučilištarac pa i profesor u inozemstvu jednako govori,  piše ili prevodi  na hrvatski,  bošnjački, crnogorski ili srpski? Može li sveučilištarac profesionalno npr. prevesti tekst, poštujući različite jezične norme, s njemačkoga na “štokavski jezik“ za hrvatsku jezičnu zajednicu i koji on pri tom dvojezični rječnik rabi ? S kojega jezika autor prevodi djela srpskih književnika na njemački, sa "štokavskoga" ili pak srpskoga i što piše na prevedenim knjigama, s kojega su jezika ti prijevodi? Tu valja imati na umu i kada je riječ o nastavi. Ima i mnogo drugih upita... Ako ćemo polaziti od praktičnih razloga i razumijevanja, tada ne treba npr. češki i slovački dijeliti na dva jezika jer govornici češkoga i slovačkoga standardnoga jezika sasvim se dobro razumiju i mogu u izvorniku čitati i jednu i drugu književnost. Broj bi sveučilištaraca na fakultetu valjda na takav način bio povećan. Možda treba tada radi praktičnih razloga vratiti naziv "jazyk československý" kako je to bilo nekoć u češkoslovačkom Jezičnom zakonu iz 1920.? Većina se Bjelorusa i Ukrajinaca služe ruskim jezikom i mogu slobodno čitati rusku književnost, valja li tada bjeloruski, ukrajinski i ruski nazvati npr. “općeruski jezik“ ili na neki drugi način ? Danci, Norvežani i Šveđani se dobro sporazumijevaju. Njemačkim nešvicarskim govornicima, s druge pak strane, švicarska inačica njemačkoga standardnoga jezika vrlo je teško razumljiva, moramo li tada zbog nerazumljivosti ili slabe razumljivosti stvarati neke nove nazive za jezik ili odvojene katedre? Izočnost sveučilištaraca, stručnjaka ili razumljivost ili nerazumljivost nije uvijek dobar kriterij za novonastali umjetni naziv jezika koji pokušava na neki način zamijeniti prijašnji. Takav pristup prema jezicima Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca i Srba podsjeća donekle na jezičnu politiku Austro-Ugarske. Ponovno se pokušava umjesto drugih naroda rješavati koji naziv jezika ti narodi moraju imati. Ako jedna strana ne poštuje ili ne priznaje drugu stranu, tada valjda druga ima pravo barem se isto jezično ponašati.
 
Tko danas želi ukinuti hrvatski jezik?
 
U članku 3. Uredbe o potvrđivanju Ugovora o kulturnoj suradnji između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Savezne Republike Njemačke, s protokolom od 1997. čitamo: "(2) To vrijedi za širenje i poboljšanje znanja hrvatskog i njemačkog jezika u školama, na visokim školama i drugim obrazovnim ustanovama, uključujući ustanove za obrazovanje odraslih." (https://narodnenovine.nn.hr/clanci/medunarodni/1997_12_22_152.html. U sporazumu o hrvatsko-njemačkoj kulturnoj suradnji još iz 1997. imali smo naziv hrvatski jezik, a sada netko hoće promijeniti taj naziv u štokavski jezik.
 
U Hrvatskoj se jezik naziva hrvatski (hrvatski standardni jezik), postoji Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u sklopu kojega djeluje Odjel za hrvatski standardni jezik, Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju. Na odsjecima za kroatistiku hrvatskih filozofskih fakulteta djeluju katedre za hrvatski standardni jezik (Zagreb, Osijek, Pula, Rijeka, Zadar). U članku 12. Ustava Republike Hrvatske iz 1990. stoji da je "u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo". Isto ili slično ima i Srbija, gdje postoji Institut za srpski jezik SANU, a na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu djeluje Katedra za srpski jezik s južnoslovenskim jezicima.  Ispada da u Hrvatskoj, pa i u Srbiji, postoji jedan službeni naziv jezika, a u pojedinim zemljama drugi. Pri tom, pod tim štokavskim jezikom strani član Srpske akademije nauka i umetnosti prof. R. Hodel u stvari podrazumijeva upravo "srpskohrvatski“ i nije, nažalost, jedini koji imenu jezika niječe nacionalno ime.
 
Treba li se čuditi da postoji "štokavski jezik"?
 
Treba li se katkada čuditi što inozemni slavisti na fakultetima pojedinih europskih sveučilišta izmišljaju ime jezika kad mi sami u svojoj državi niječemo vlastiti etnolingvonim. Primjerice, u suvremenim znanstvenim jezikoslovnim člancima možemo naići na naziv "standardna štokavštima" i to u članku jednoga zagrebačkoga jezikoslovca: "Standardna štokavština kao naziv obuhvaća sve novoštokavske standardne varijante (hrvatska, srpska, bosanska, crnogorska) i podvarijante (kao što su ijekavska srpska varijanta u BiH i Srbiji, jezik Srba u Hrvatskoj itd.)." (v. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=300161).
 
U Hrvatskoj književnoj enciklopediji iz 2010. - 2012. nema natuknice hrvatski jezik. Zanimljivo je pri tom da postoji natuknica čakavica i kajkavica, a natuknice hrvatski jezik nema (v. https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=198850). 
 
Novopredloženi nazivi za hrvatski jezik
 
Jedan mi je profesor u šali napisao: "Mislim da polako dolazi vrijeme kad bismo trebali početi skupljati novopredložene nazive za "srpskohrvatski": bhs jezik, policentrični jezik, štokavski jezik, standardna štokavština, zajednički jezik, središnji južnoslovenski jezik... Bit će toga, jamačno, još zdravomu razumu usprkos." Treba li tada umjesto ukinutoga Vijeća za hrvatski jezik ustanoviti novo vijeće za "štokavski jezik" sa središtem npr. u Bruxellesu?
 
Hrvatski jezik nije u prošlosti, a neće ni u sadašnjosti, ni u budućnosti postati neki drugi ili tzv. štokavski jezik. Hrvatski jezik tijekom povijesti, pod utjecajem različitih većinom izvanjezičnih čimbenika, mijenjao je svoj etnolingvonim, gubio i neka svoja obilježja, koja je neprestance vraćao, ali i uz sve nevolje na svojem putu razvoja uvijek je ostajao hrvatski. Isti će hrvatski ostati i dalje bez obzira na stalne pokušaje da ga se ugura u zajednički jezik tzv. regiona.
Poštujući druge, poštujemo i sebe!
 

Artur Bagdasarov/ HKV / KT

Kolor je vrlo odmjeren, boja je pozorno nanesena, potez je lagan i nježan

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ivo Kajzer iz Rijeke, poznat je i cijenjen po svom obimnom i složenom  opusu temeljenom na motivima mora, od mora samoga, preko mornara i ribara, brodovlja do luka,po nizu precizno izvedenih slika, u ulju na platnu, različitih dimenzija u hiperrealističkoj maniri. U Kajzerovom opusu posebno se ističe ciklus brodovlja, čamaca, brodica, usidrenih u sigurnoj lučici ili pak o skupini brodova izvučenih na suho, koji se doimaju kao davni grčki brodovi s pedeset vesala s kojih su malo prije iskočili ljuti ratnici, s kacigama ukrašenih konjskom grivom  u potrazi za zlatnim gradom.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34759/ivo_kajzer_na_kraju.jpg
Kajzer osobito voli portretirati male lučice u kojima svoju sigurnost pronalazi nekoliko čamaca, na ovim slikama oni miruju, spavaju i obnavljaju svoju snagu za novi susret s morem, s različitim licima mora koje nije uvijek ugodno i dobrostivo. To su mjesta koja jedva bilježe protok vremena, vrijeme je na ovim slikama današnje ali to isto tako može biti i trenutak od prije više desetaka godina ili čak i više. Sve miruje, gotovo bez zvuka, sunčano je i veoma toplo, i more miruje, nema ljudi, sklonili se od žege, tek se ponegdje začuju galebovi i možemo ih vidjeti kako se strmoglavljuju prema vodi, prema plijenu. Gotovo idilična atmosfera, svijeta koga se rado prisjećamo i koga danas ima u malim količinama. Kajzer vrlo osjećajno  slika svijet naših sjećanja.
 
Ponegdje na Kajzerovim slikama možemo opaziti zaposlene ljude oko brodova, grubih dlanova, lica opaljenog suncem, šutljive, uspravne. Kajzer katkad naslika scenu s izvučenim brodovima na kopno, u prvom je planu, istaknut, ponosni pramac i taj mali brod, nevelike dužine i ograničene moći plovidbe, pokazuje svoj neuništivi i neustrašivi karakter nesavladivog.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/38026/ivo_kajzer.jpg
Često sam pomišljao kako Kajzer namjerno slika utihnute lučice, spokoj i mir, željeći upozoriti na razornu moć mora, nekontrolirani bijes prirode i malu mogućnost čovjeka da se odupre svemu tome, ali ipak čovjek se stoljećima odupire nevolji koju nose valovi, vjetar, bura i čini suživot s morem mogućim i trajnim. Kolor Ive Kajzera je vrlo odmjeren, boja je pozorno nanesena, potez je lagan i nježan, naravno jer ovo je vrlo emotivno slikarstvo, iskreno i vrlo snažno.
 

Miroslav Pelikan

Uz godišnjicu smrti poznate i hrabre Hrvatice Ivone Dončević

 
               
                Prije samo čet'ri ljeta
                Otišla je s ovog svijeta.
                Za nju, noću niti danju,
                Crkve zvona
                http://3.bp.blogspot.com/_MdakPLzVHVo/R2r-qlP8gDI/AAAAAAAAADM/VBgwws2c8Ck/s200/ivona.jpg
                Nije bilo s nebosklona.
                Ime njeno je IVONA .
                Po djelima još od rana
                Hrvatima bješe znana.
                Voljela je snagom svom
                Svoj hrvatski dragi dom
                I daleko, u tuđini
                Slobodu je samo snila
                Napaćenoj Domovini.
                Ponosna je žena bila.
                Hrvatica rodu vjerna.
                Krasila ju hrabra djela
                A i ljubav neizmjerna.
                Bješe žena dobra, smjela
                I u svaki teški čas
                Dobrim djelom rodu spas.
               
                Prije samo čet'ri ljeta,
                Na Dan pobjede - OLUJE,
                Što ju Hrvat gord svetkuje,
                Otišla je s ovog svijeta
                Hrvatica dušom svom.
                Grob hrvatski sad joj - dom.
                Vječnost tu ju obasjava,
                A san prošli posta -java.
                Za mir vječni od Ivone
                S Katedrale zvona zvone.
                Tiho zvone.. zvone.. zvone..
 

Malkica Dugeč, 5. 8. 2018.

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 16/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 920 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević