Slikama vraćam svoja sjećanja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, pripadnik brojne plejade slikara izrazito snažnih osobnosti s juga Hrvatske, Vedran Grabovac, rođen je 1950. u Dubrovniku. Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Prvi puta izlaže 1967. u prostoru današnje Galerije Klarisa. Kontinuirano samostalno istupa sve do 1975. godine. Godine 1971. odlazi u Italiju, uspješno izlaže u Milanu sedamdesetih, a nakon stanke iznova se posvećuje slikarstvu, slikajući i izlažući.
• Gospodine Grabovac, nedavno ste prezentirali novi ciklus krajobraza. Koliko ste dugo radili na ovom ciklusu?
- Cijeli život radim mediteranske pejzaže kao neiscrpnu inspiraciju većine slikara ovog podneblja. Zadnji ciklus koji sam izložio u palači Sponza prikazuje svjetionik Palagružu u različitim dijelovima dana gdje se poigravam sa svjetlosti koja mijenja boje mora, otoka, vegetacije. Radio sam ga nekoliko mjeseci.
 
• Koliko je imaginarnog koliko stvarnog?
- Moji motivi su kombinacija stvarnosti i imaginacije. U biti onoga što je bilo. Na žalost, mediteranski pejzaž s mojih slika nezaustavljivo nestaje pod naletom takozvanog napretka, bagera i betona, pa ga na slikama vraćam kroz svoja sjećanja gdje slikam nestale čemprese, masline, kamen...
 
• Koliko je tehnika bitna?
- Ulje je moja omiljena tehnika. Volim se izražavati bojom, posebno naglašavam detalje impastom. Akrilom se lakše i brže radi tako da ga često koristim. To su dvije tehnike koje mi omogućuju rad s jakim bojama koje su obilježje moga stvaralaštva.
 
• Kakvu ulogu ima format?
- Pretežito radim manje formate, no nekad posegnem i za većim. Ciklus Palagruže (90x70) je moj izlet u veći format, ako se to može smatrati većim formatom. Volim se baviti detaljima koje smještam na manja platna.
 
• Često slikate vani?
Pretežno radim u svom atelijeru ili na taraci kuće u kojoj sam se rodio i živim. Inspiracija mi je raditi s pogledom na more, Lokrum i Grad. Ljeti čak slikam u barci koju pretvaram u svoj atelijer. Obilazim otoke i obalu tražeći skrivene motive koje prenosim na platno.
 
• Možete li izdvojiti pojedini motiv?
- Moji motivi su mediteranski pejzaži, zavičajni ambijent. No, ako moram izdvojiti najdraži to je samostan Svetog Jakova u Dubrovniku kao neiscrpan motiv. Slikam ga iz svih perspektiva i u svim bojama. Samostan kroz vrijeme ostaje kakav jest bio i u mom djetinjstvu, ali je okoliš taj koji se mijenja. Uporno na slikama samostana zadržavam  pejzaž kakav je bio, no on se mijenja i ustupa mjesto takozvanoj suvremenoj arhitekturi koja ga proždire. Nažalost, Sveti Jakov moga djetinjstva ubrzo će ostati samo na mojim slikama. Česti motiv mojih slika je otok Lokrum. Priroda i arhitektura ovog omiljenog izletišta Dubrovčana je moja omiljena preokupacija koju rado pretačem u moje boje.
 
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Uvijek se vraćam istim motivima. Trenutačno me preokupira otočna vegetacija, mlječika i njezine boje u razna godišnja doba što mi omogućuje snažne kolorističke kontraste. Ciklus Palagruže obilježen je ovom inspirativnom biljkom, uz svjetionik, jednim od simbola Mediterana.
 
• Planovi...?
- Plan je nastaviti dalje stvarati! Družim se s mojim kolegama slikarima, posebno Josipom Škerljom, izuzetnim umjetnikom i prijateljem koji je potpora mom stvaralaštvu. Sudjelujem u likovnim kolonijama, zajedničkim izlaganjima. S obzirom na dugu pauzu u javnosti, veselim se budućim  druženjima i izložbama. Iduće godine ću obilježiti 50 godina od moje prve samostalne izložbe, pa se nadam se da ću tu veliku osobnu obljetnicu obilježiti jednom prigodnom izložbom.
 

Miroslav Pelikan