Velika zdjela prepuna voća neodoljivo podsjeća i doista jest ROG OBILJA

 
 
Jedan od osobito dragih motiva slikara Mladena Žunjića jesu i kompozicije stolova (u različitim varijacijama) na velikim formatima, većinom okruglih, ovalnih s centralnom pozicijom zdjele prepune voća, okruženog kolačima i drugim jelima, na bijelom stolnjaku, otmjenom i vrlo sličnom zastoru u teatru. Osobitost ove serije jest u slijedećem, lijepa, velika zdjela prepuna voća neodoljivo podsjeća i doista jest ROG OBILJA, nastao u davnini, očuvao se sve do renesanse i bio posebno popularan kao motiv upravo u tome razdoblju, simbol obilja, plodnosti i sreće.
Žunjić je svoj Rog obilja instalirao, postavio na stol, koji će poslužiti uzvanicima, gostima, no oni se ne vide, nema znaka ljudske prisutnosti,prostor oko stola i Roga je prazan, to je nedosegnuti, nedohvatni prostor, to je volumen u koji tek treba ući. Žunjić i na ovaj način iskazuje svoju umjetničku i ljudsku angažiranost u životu suvremenog čovjeka i njegova odnosa prema drugima ali i prema svijetu općenito, upozoravajućin kako su uistinu mnoga bogatstva i dostignuća svijeta zapravo daleka i nedodirljiva jer zato i slika fantastični Rog obilja tako blizu i tako daleko istodobno. Koloristički snažno i gotovo neukrotive geste Žunjić je naslikao seriju velikih formata u ulju i akrilu s ovim svakako jedinstvenim motivom (koji nije rijedak u suvremenoj umjetnosti, valjda i stoga jer svatko na svoj način doživljava i vidi Rog obilja), niz sličnih i istodobno vrlo različitih slika, s varirajućim motivom.
 
Zanimljiva je i pozadina ista stola s Rogom, ona je uvijek, horizontalno podijeljen, na dva dijela, u različitim,dominantnim bojama s masivnom figurom stola s voćem. Žunjić u svom svakodnevnom radu iskušava brojne mogućnosti pojedinih motiva, kontinuirano ih kombinirajući uz male pomake, od boje i svjetla, ostavljajući u središtu slike nepromjenljive konture. Serija Stolova vrlo je zanimljivi i reklo bi se ponajprije intrigantni dio opusa slikara Mladena Žunjića, istaknutog hrvatskog umjetnika, u kojima je autor bilježi svoja razmišljanja o vremenu koje dolazi nakon sutrašnjeg dana, stalno si propitujući, nije li cijeli svijet, najobičniji privid.
 

Miroslav Pelikan