Povijest nam pokazuje da doista originalna umjetnost ima vrlo visok rizik od odbacivanja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Miljenko Bengez rođen je u Zagrebu 1954. godine. Od 1984. do 1988. suradnik je atelijera Vilima Svečnjaka. Samostalno izlaže od 1987. na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Autor je osebujnog ciklusa, iznimnog kolorita, vrlo osobenog rukopisa.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/32234/miljenko_bengez.jpg
• Gospodine Bengez, moram primijetiti kako Vam je atelijer doista prepun slika, vrlo različitih formata. Svaki dan slikate?
- Ne baš. Ima perioda kad stvarno svakodnevno slikam, međutim nakon nekog vremena jednostavno se ispraznim, nestane onaj inicijalni poriv koji me motivira da započnem novu sliku.
 
• Što je novo u atelijeru? Na čemu trenutno radite?
- Trenutno radim na pripremi za novu mapu od 4 grafike u tehnici svilotiska koja će na proljeće također biti tiskana u Italiji.
 
• Dugi niz godina radite na ciklusu „imaginarnog grada“. Kako se uopće razvijao Vaš poznati ciklus?
- Sadržaj koji provlačim kao lajtmotivna mojim slikama, čestoje arhitektonska povijest Mediterana, aliprisutni su i drugi urbani krajolici, poput Amsterdama, Pariza ili New Yorka. Slikam slike na kojima istražujem odnose promjene svjetla i refleksija u prirodi, razgradnju površina i ploha građevnih blokova, pomicanje fokusa pažnje od stvarnosti na podsvjesno. Također, ponekad u priču unosemidruge elementeiz svakodnevnog okruženja kojima pokušavam staviti naglasak na sadržaj.
 
• Nedavno ste izlagali u Padovi i Veroni, riječ je o samostalnim izložbama.
- Samostalna izložba za mene je uvijek komunikacija. Kao umjetnik, pokušavam koristiti vizualni jezik da bi opisao događaje, ljepotu prirode, sjaj boja i prostranstva prostora koji me nadahnuo. Ljepota komunikacije u likovnoj umjetnosti je i u tome što, za razliku od književnosti, ne zahtijeva poznavanje jezika da bi je razumjeli.
 
• Općenito govoreći, izlagali ste doista diljem svijeta, postoji li najbolja izložba ali i ona za koju bi voljeli da se možda nije dogodila?
- Sigurno postoji nekoliko izložbi koje su meni osobno izuzetno drage i važne -moja prva samostalna izložba u Ljubljani, prva izložba u New Yorku…, međutim, bilo je i nekih koje naprosto nisu polučile očekivani efekt. Ali svaka od dosadašnjih osamdesetak samostalnih izložbi predstavljala je za mene mogućnost da izložim svoje radove i pokušam privući pažnju promatrača dovoljno dugo da ih pogleda i pronađe svoju priču u njima.
 
• U atelijeru prakticirate štafelajno slikarstvo, crtež, no radite i grafike. Poveznice i razdjelnice?
- Grafike su rađene u tehnici svilotiska prema originalnom predlošku koji je naslikan u ulju. Kod tehnike svilotiska interesantan je postupak građenja serigrafije koja nastaje na način da se svaka boja posebno štampa. Budući da su moje slike koloristički dosta zahtjevne, potrebnoje da svaki otisak prođe barem tridesetak puta kroz tiskarski stroj da bi serigrafija bila gotova.
 
• Kako gledate i doživljavate suvremenu umjetnost?
- Većina umjetnika žele postati poznati po svojem jedinstvenom i inspirativnom radu, a većina ljubitelja umjetnosti kaže da žele vidjeti nešto svježe i originalno. No, povijest nam pokazuje da doista originalna umjetnost ima vrlo visok rizik od odbacivanja.
 
• Postoji li budućnost za umjetnost?
- Umjetnost će u budućnosti sigurno evoluirati brže nego mnoge druge grane ljudskih aktivnosti zahvaljujući i razvoju tehnologije. Ali ono što tehnologija jos dugo neće biti u stanju zamijeniti je maštaisposobnost improvizacije.
 
• Što bi po Vama bio uspješni umjetnik? Koji je recept za to?
- Važno je zadržati onu početnu, rekao bih dječju, dozu radoznalosti… doživljavam moju profesiju kao istraživanje kako inerpretirati svijet koji me okružuje i pokušaj da ispričam svoje snove. Za mene, slikarstvo je sinteza svjesnih i podsvjesnih osjećaja, mašte, boja i tehnike koju koristim.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Kao što ste spomenuli, u atelijeru je dosta novih radova koji će biti izloženi na dvije izložbe koje ove godine pripremam u Milanu i Palermu. 
 
• Je li lakše ili teže biti slikar u Zagreb ili recimo u Gospiću?
- Ovisi što želite i očekujete od posla kojim se bavite… konačno, kao i kod bilo kojeg drugog posla. Sigurno da malo mjesto sa usporenim ritmom života ima određenih prednosti u odnosu na život u Zagrebu, Milanu ili Londonu. Ali ako želite steći neka nova iskustva i proširiti horizonte morate izaći iz svojeg vlastitog dvorišta.
 
• Jeste li naslikali sve što ste htjeli?
- Nadam se da nisam… činjenica je, ponekad se dogodi da sjednem pred platno i jednostavno nemam baš nikakvu ideju kako započeti, ali srećom to se ne događa često.
 
• Vaš kolorizam je vrlo zanimljiv, snažan je, dominira.
- Često, slika koju započinjem, samo je ideja o koloritu koja, u samom procesu nastajanja, evoluira u kompoziciju gdje su boje primarni subjekt. U toj fazi nastajanja slike, puštam da se stvari odvijaju same od sebe… ponekad to se dogodi u jednom dahu, a ponekad slika dođe u fazu kad znam da nije gotova a ne znam kamo dalje... i onda danimatumaramuokolo u potrazi za rješenjem.
 
• Što je ključno za dobru, kvalitetnu umjetnost?
- Umjetnost mora biti duhovita i mora imati mogućnosti da izrazi ideju ili koncept.Također vjerujem da je za umjetnost važna i vještina da s publikom podijeliš vlastiti doživljaj. Ne možeš biti umjetnik ako ne želiš podijeliti vlastiti doživljaj i iskustvo.
 

Miroslav Pelikan