Biti samostalni umjetnik slikar u Varaždinu nije baš uvijek lako

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Željko Prstec, rođen je 1950. godine u Varaždinu, gdje i danas aktivno djeluje u Muzeju anđela. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama i objavio niz knjiga.
http://mojzagreb.info/images/made/images/uploads/vijesti/34615/zeljko_prstec_foto_romeo_ibriscevic_543_253_c1.jpg
• Gospodine Prstec, pri spomenu Vašeg imena najprije se pomisli na Muzej anđela. Što Vama osobno predstavlja Muzej anđela?
- Unatrag tridesetak godina u moj slikarski svijet došli su tiho, nenajavljeno, sami od sebe, mali ajngeleki... Najviše od svega u to vrijeme zanimale su me ruine starih građevina i gradova načetih prolaskom vremenom. To su bili motivi koji su me nadahnjivali…, tušem i perom na ručno rađenom papiru. U strukturi ručno rađenog papira ugledao sam obrise, na moje iznenađenje, jednog malog anđelčića! Svirao je flautu. U početku nisam znao što s tom svojom nenadanom “vidovitošću”, a onda sam počeo otkrivati da svaka podloga, svaka struktura, sadrži u sebi neku priču, gledaš jedan svijet koji nije vidljiv svim ljudima. To je bio trenutak nadahnuća, trenutak iz kojeg je potekla priča o anđelima, o anđelima u Varaždinu “gradu u kojem anđeli spavaju”... i koja još uvijek traje.
 
• Kako je došlo do osnivanja Muzeja anđela? Što je cilj djelovanja Muzeja anđela?
- Nakon godina rada, nastao je jedan cijeli niz radova na temu anđela i Varaždina. Nizom sretnih okolnosti uspio sam iznajmiti jednu krasnu kuću u staroj jezgri grada Varaždina. Nadomak Staroga grada u povijesnoj jezgri grada Varaždina, nizom sretnih okolnosti utemeljio sam Muzej anđela, dom za moje stvaralaštvo na temu anđela, ali isto tako mjesto kojem bi se prikupljala umjetnička djela na temu anđela, duhovnosti, ljubavi... Sastavni dio Muzeja anđela je i Anđelinjak.Između tornja Franjevačke crkve i palače Bužan nalazi se već na daleko poznat Anđelinjak, mjesto dodira sna i jave. Pod strehama i skromnim (za)kutcima grada Varaždina koje čuvaju prah s anđeoskih krila (što ni mnogi Varaždinci nisu znali da postoji), otkriva se jedinstven doživljaj tajnovite i nebeske note povijesnoga grada Varaždina, stare hrvatske prijestolnice.
 
• Vi dugo stvarate. Što je ključ Vašeg pristupa motivu?
- Eh, nemam ključa, svaki puta rješavam enigmu stvaranja, rješavanja nekog mojeg sklada, mojeg univerzuma… možda Rajskoga vrta!
 
• Dosta ste izlagali u proteklom razdoblju. Koliko je izlaganje važno za umjetnika?
- Jako je važno izlagati, vidjeti svoj rad u drugom prostoru, s drugim slikarima, sam sa sobom, gledati slike očima drugih ljudi, osjetiti fluid ili ne između tvojeg rada, sebe, gledatelja… Obično poslije svega nastane konfuzija, ali… i to je potrebno.
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
- Obožavam umjetnost! S velikim razumijevanjem gledam na potrebu kreativnosti, izražavanja i ugrađivanja humanog u svijet koji nas okružuje.
 
• Dobre i one druge strane života slikara u Varaždinu.
- Varaždin je nekad bil metropola… i još se po malo furamo na to. Biti samostalni umjetnik slikar u Varaždinu nije baš uvijek lako ni jednostavno. Stalno moraš nešto objašnjavati, biti iznimka, a birokracija je kod nas navek bila vladar situacije. Ograničenja su velika, ali ne samo u Varaždinu. Nikome ne pada na pamet tražiti glazbenika da ti svira i pjeva bez honorara, a slikari po pravilu za svoje izložbe ne dobivaju honorare  već se od njih traži da ostave svoj rad kao ulog za troškove galeriji…To bi se trebalo promijeniti. U Muzej anđela u Varaždinu dolaze posjetitelji iz cijeloga svijeta! Priču o varaždinskim anđelima razumiju svi ljudi na svijetu bez obzira na nacionalnost, boju kože ili religijsku pripadnost, a meni omogućavaju neki vedriji pogled u plavetnilo neba!
 
• Varaždin je predivan grad motiv.
-Šetnjom i potragom za svojim anđelom kroz “grad u kojem anđeli spavaju” imate priliku proviriti u skrivene kutke Varaždina i provjeriti spava li tamo negdje možda i vaš anđeo. Pod strehama i skromnim (za)kutcima grada Varaždina koje čuvaju prah s anđeoskih krila (što ni mnogi Varaždinci nisu znali da postoji), otkriva se jedinstven doživljaj tajnovite i nebeske note povijesnoga grada Varaždina, stare hrvatske prijestolnice. Varaždin nosim u srcu. Volim njegova skrovita mjesta, povijesnu bajkovitost Staroga grada, trošnost fasada, krovova i ljepotu njegovih tornjeva. Ja sam slikar manjeg formata, vrlo teško se odlučujem raditi velike slike. Volim crtati sve što je na  dohvat ruke od mog srca. To je moja dimenzija .. .
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
- Osim atelijera u Muzeju anđela, imam atelijer u svojem domu, ali isto tako ne mogu si zamisliti rad bez mojeg atelijera u Varteksu, gdje zahvaljujući mojim poštovateljima radim u stvarno prostranom atelijeru, a tu ima svega i kaj kaj! To je moj radni Raj!
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- U Muzeju anđela stalno ima posla, volim planove ali se rado prepuštam nadahnućima. Više od svega cijenim trenutak kad snaga ideje i kreacije ruši sve planove na užas mojih suradnika! Ali kaj se tu more? To je moja snaga i ljubav. Trenutno sam zaokupljen Svijetom bajki u muzeju anđela gdje se sa sjajnom pripovjedačicom Đurđicom Dropulić igramo s djecom. Pričamo bajke i crtamo... To mi je jako blisko jer moja je osobina da sve ono kaj mi nije jasno probam nacrtati.
 

Miroslav Pelikan