Get Adobe Flash player

Moj dosadašnji slikarski sadržaj može se pratiti kroz pejsaže, vedute, genre - prizore i portrete

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik ali i književnik, slikar Ivo Kajzer (1947.) istaknuto je ime aktualne produkcije, izlagao je na brojnim izložbama, nagrađivan, realizirao je kompleksan i značajan opus.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34759/ivo_kajzer.jpg
• Gospodine Kajzer, u proteklom razdoblju od nekoliko desetljeća realizirali ste kompleksan i bogat opus. Kako bi okarakterizirali vlastito slikarstvo?
- Prije nego što odgovorim na ovo pitanje dozvolite mi da napravim jedan mali uvod. Ove sam godine obilježio trideset i pet godina likovnoga stvaralaštva, i sedamdeset godina života, i to izložbom pod nazivom "Između istine i čežnje", u lovranskoj galeriji "Laurus". Trideset i pet godina ranije, nije bila i moja "nulta" godina  i početak. Želja za likovnim izražavanjem  pojavila se još u ranoj životnoj dobi. Kako iz svojeg okruženja isječke kadra  krajobraza, prirode, scene, ili ljude s kojima sam živio prenijeti  na papir ili platno bila je moja potreba. Puno godina kasnije platno ograničeno dimenzijom postalo je razlogom da svijet koji me okružuje osim oblikom komentiram i riječju. Tako su nastale i moje dvije zbirke poezije i dva romana.
 
Životne okolnosti nalagale su da dobar dio vremena posvetim  poslovima koji nemaju zajedničkih dodira s umjetničkim izražavanjem. Zato sve preostalo vrijeme posvetio sam svojim ljubavima – slikarstvu i književnosti. Bio bih neskroman kada bih govorio o svojoj nadarenosti i talentu, ali veliku upornost da ovladam slikarskim zanatom ne mogu negirati. Nemam formalno likovno obrazovanje, nisam pohađao slikarske radionice  i tečajeve slikarstva koje su vodili akademski slikari u Rijeci osim kratkog pohađanja tečaja slikarstva kojeg je vodio Gianfranco Miksa. Samoučenjem i istraživanjem pokušavao sam rješavati pitanja koja su se pojavljivala u slikarskom postupku. Bilo je to i trasiranje vlastitog puta do poznatih slikarskih pravila. Naravno da je tradicionalna ideja o dostojanstvu majstora zanatlije i u mojem razvoju  naišla na plodno tlo. Stečena iskustva realizma uz određene zanatske vještine, bila su presudne da se priklonim tada atraktivnom slikarskom pravcu – hiperealizmu.
 
Niti danas nisam član strukovnih udruga tako da nisam imao mogućnosti sudjelovati na njihovim izložbama. Zato sam rado sudjelovao na skupnim izložbama manifestacijskog karaktera na kojem sudjeluju i akademski slikari i na kojima stručni ocjenjivački sud dodjeljuje nagrade i priznanja. Na takvim izložbama imao sam i mogućnost provjere dostignutog. Znalo se dogoditi da na ex temporu u jakoj konkurenciji dobijem priznanje stručnog žirija i veliku naklonost posjetitelja, što mi je davalo vjeru i nadu da sam na dobrom putu.
 
Kada sam procijenio da moji radovi mogu biti prezentirani javnosti organizirao sam 1993. svoju prvu samostalnu izložbu. Prva u nizu od 35 samostalnih izložbi prema ocjeni struke pokazala je razvoj kako u slikarskom rukopisu tako i u odabiru motiva. Moj dosadašnji slikarski sadržaj može se pratiti kroz nekoliko slikarskih vrsta: pejzaže, vedute, genre - prizore i portrete. Naravno, teško je bilo ostati po strani novih pojava na art - sceni. Nove pojave bile su mi na određen način izazov na planu istraživanja nove tehnologije, novih slikarskih alata i materijala, propitujući svoj stav prema realističkim formama, koje iz realističkog slikarskog pristupa proizlaze. Zato sam napravio  kraći izlet u područje geometrijske apstrakcije. Novo iskustvo iako mi je bilo korisno nije moglo biti nadomjestak pejzažu, vedutama i portretima, mojem umjetničkom ishodištu, što je rezultiralo povratkom figurativnom slikarstvu.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34759/ivo_kajzer_djevojka_s_celom.jpg
• Kako pristupate motivu?
- Različiti su pristupi određenom motivu. Konstanta je da slika "nastane" u pravilu prije same slike. Tada krećem u materijalizaciju vizije. Obilazim obalu i malene lučice, promatram ribare, graditelje barki, zamišljam koji trenutak treba zaustaviti, koje elemente zadržati, dodati ili odbaciti na   već "stvorenoj" slici. Družim se i razgovaram s ljudima, dajem im do znanja da ih kanim staviti na moju sliku, itd.
 
• Motivi su stvarni ili imaginarni?
- Nekada već stvorena slika ne traži materijalizaciju, već je bez ičega počinjem prenositi na platno, pa su ti imaginarni pejzaži puno češći od stvarnih, nisu određeni niti prostorom niti vremenom. Kompozicijski red u okolini se vrlo malo nalazi, ali ga zato ima puno u mojoj imaginaciji. Drugi je slučaj  s motivima veduta primorskih gradića koje ipak trebaju biti prepoznatljivi. Da li ću napraviti crtež na licu mjesta ili fotografiju, sasvim je svejedno, i u jednom i u drugom slučaju dobit ću konture i obrise, broj prozora i vrata. No, što istaknuti i naglasiti, kako gradirati ton boje, kako dozirati svjetlo i sjenu, odlučit će vizija već stvorene slike. S portretom je nešto drukčije. Za portret, model i slikar moraju imati puno strpljenja i  odvojiti jako puno vremena, jer se fotografskom točnošću na platno prenosi svaki detalj portretirane osobe. Za razliku od primorskog pejzaža i veduta kod slikanja portreta ponekad za predložak uzimam fotografiju. U slikarskom se postupku razlikujem od mnogih hiperrealista po tome što fotografiju ne projiciram  na platno, određujem konture i portret ne dovršavam zračnim kistom, već portret slikam klasičnim slikarskim postupkom.
 
• Njegujete hiperrealizam.
- Pravac o kojem govorimo neki zovu hiperrealizam, superrealizam, fotorealizam. Umjetnički pravci danas nastaju i nestaju velikom brzinom. Imamo situaciju kada se pojave u umjetnosti sve više dematerijaliziraju i na kraju dovode do konceptualne umjetnosti. Ili se pojavljuje nova figuracija poput pop arta a potom hiperrealizma. Kao slikar hiperrealizam nemam za cilj predstaviti fotografiju u slici kako to mnogi misle. Cilj mi je stvoriti iluziju realnosti, ili možda čak iluziju ideje stvarnosti.
 
• Vaša omiljena slika?
- Odabrati svoju najomiljeniju sliku vrlo je teško, gotovo nemoguće. Jednako odabiru svojeg najdražeg djeteta. Odabir je moguć tek možda  sa stanovišta kako gledati sliku. Da li gledatelj sliku može promatrati i analizirati određenim redom, da li je ona značenjski, sadržajno, narativno i smisaono puna i odredljiva? Možda mogu u tom smislu izdvojiti moj rad "Na kraju" 1992. u tehnici ulja na platnu, gdje se lako čita likovni tekst izražen crtom, bojom i oblikom.  Naravno optimizma nikada dosta, makar i onog bez pokrića (životna dob), pa se ipak nadam da će najomiljenija ili najbolja slika tek nastati.
 
• Bavite se i književnim radom.
- Već sam ranije objasnio razlog mog književnog izražavanja što je rezultirao i zbirkama poezije Slučajni putnik i Festival povratnika. Zatim romanima Kronika u doba parodije i Najbolji roman godine. Moj nešto izoštreniji  pogled na realnost kao i smisao za sagledavanje društvene zbilje rezultiralo je  opredjeljenjem  za satiru. To što  moje slike odišu mirom i skladom, bez napetosti i drame i što na neki način simboliziraju sreću i bezbrižnost. Jedan drugi svijet bez utrke, brzog tehničkog razvoja, ne znači da je svijet tako šaren. Život je puno složeniji i teži, nemirniji, daleko tmurnijih tonova.
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
- Novi ciklus slika s kojim sam započeo prije tri godine temelji se na propitivanju likovne problematike suvremenog arta. Kao i za ranije radove tako i za radove novog ciklusa izdvaja se figuracija kao temeljna odrednica mog slikarskog izraza. Ženski likovi (za razliku od žanr – scena gdje dominira muški lik)  izviru iz isječaka ambijenata dekorativnih zapisa nekadašnjih ruralnih i urbanih interijera. Iz raskošnih kolorističkih plošnih formi nekadašnjih dekorativnih zapisa izranjaju likovi djevojaka naših suvremenica...
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Logički slijed govori  s obzirom na životnu dob, i s obzirom na  druge okolnosti, o smanjenim mogućnostima djelovanja. Međutim, novi ciklus, koji je da budem malo neskroman, izazvao određenu pozornost kako struke, tako i publike (tri nagrade na likovnim manifestacijama), potiče me na rad i daljnje stvaranje. Kako nisam član strukovnih udruga, kao i zbog određenog vrlo lošeg materijalnog stanja u kulturi, vrlo teško će netko pokazati interes za moj slikarski opus, pogotovo do te mjere, da bi sve moje stvaralaštvo  zaokružio monografijom.
 

Miroslav Pelikan

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Četvrtak, 19/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 938 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević