Šilipetrove mačke ostavljaju svoje tragove između osamljenih nebodera, u trku, u bijegu

 
 
Akademski slikar iz Zagreba, Tomislav Šilipetar, pripadnik je doista malobrojne skupine vrlo aktivnih i agilnih mlađih hrvatskih umjetnika, koji su kontinuirano u potrazi za onom pravom slikom, za slikom koja se ne može stvoriti ni iz čega, već samo na temelju opsežna i neprestana predavanja umjetnosti u cjelosti jer umjetnost uzima cijelog čovjeka.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/02/medium/tomislav_silipetar_formacije.jpg
Novi ciklus u negovom zanimljivom i intrigantnom opusu jesu FORMACIJE, ulja i akrili sa samo jednim, isključivim modelom, motivom, temom. U središti zanimanja Tomislava Šilipetra jest mačka, u vrlo različitim situacijama i stanjima, koje eskaliraju na skali emocija od pritajene sreće do užasnog straha, panike, orkanskog i nezaustavljivog straha.
 
Naravno, dugo se Šilipetar bavi prisutnošću i životnosti straha u životu čovjeka, istražuje ga kao fenomen, kao pojavu koja se teško uklanja nakon često bizarne pojave. U ovom ciklusu Šilipetar je poput Kafkinog junaka, Gregora Samse, koji se u Preobražaju pretvorio u kukca, ovdje, on sam, slikar i istražitelj, pretvorio se u mačku i izložio je svim onim patnjama i mukama, koje je on, kao čovjek, prolazio u vlastitom otuđenju od svijeta, u vlastitoj osamljenosti i izdvojenosti, izložen svim znanim i neznanim napastima.
 
Da, slikar je načinio svojevrsni autoportet, prisjetio s neugodom raznih situacija i doživljaja i umjesto lica naslikao nježno lice mačke, umjesto njega, na njegovim platnima vladaju mačke, one su alter ego umjetnika jer on se nada kako će ipak, to vižljasto, otporno stvorenje lakše izdržati nevolje svakodnevice. Ta široka skala raznovrsnih stupnjeva straha, sjajno je sadržajno prikazana kroz ponašanje mačaka, glavnih junaka Formacija Tomislava Šilipetra,kako same ili u skupini jure gradom, između modernih građevina, u potrazi, u traganju.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/02/FORMACIJE-Radni-naziv-9-660x450.jpg
S druge strane, nametnula mi se i druga ideja vezana iz ovaj ciklus, ideja o značaju mačke u mitologijama svijetova koji više ne postoje ali pamćenje traje, o posebnom položaju mačke i o njezinoj važnosti. Gotovo u svim mitologijama mačka je ostavila svoj jedinstveni, duboki trag, kao što i ov današnje, Šilipetrove mačke ostavljaju svoje tragove između osamljenih nebodera, u trku, u bijegu, u želji da što prije odmaknu. A možda možemo doći i do stanovite motivacije autora s prethistorijskim crtežima životinja na zidovima pećina, inspiracija praiskonom.
 
Koloristički, izrazita dominacija plave i crvene boje uz rebraste ili jednobojne mačke, koje je ili koje su, isključivo u  središtu slike, one su centar svijeta. Zanimljivo i intrigantno istraživanje Tomislava Šilipetra, koji svakako artistički vrlo uspješno i osobno, emocionalno bolno podupire snažno realizaciju ovako složenog ciklusa, poigravajući se ipak s današnjim shvaćanjem i razumijevanjem svijeta, koristeći vješto i spretno animalističke elemente govoreći o ljudima. Svi ciklusi, a najnovije Formacije posebno, izazivaju spontanu reakciju gledatelja s jasnim razmišljanjem, svi smo mi mačke u ljudskom svijetu.
 

Miroslav Pelikan