Get Adobe Flash player

Izložba 'Face(s)&(F)aces' Roberta Gojevića u Fotoklubu Split

 
 
U okviru programa 65. Splitskog ljeta, u Galeriji Fotoklluba Split izložbom 'Face(s)&(F)aces'  splitskoj se publici predstavlja poznati hrvatski fotograf, ilustrator, dizajner i urednik međunarodno priznatoga fotografskog časopisa Blur Magazine Robert Gojević.
https://i0.wp.com/fotografija.hr/wp-content/uploads/2017/09/gojevic-fotografija-2.jpg?fit=805%2C546&ssl=1
Robert Gojević je umjetnik koji kao medij izražavanja koristi foton i svjetlosnu energiju na mokroj staklenoj ploči. To ga, na temeljnoj razini, čini fotografom, no osobna filozofija, umjetnički stav i način rada izdvajaju ga i čine jedinstvenim majstorom svjetlopisa, posebno u kontekstu hrvatske suvremene umjetnosti i umjetničke fotografije. U trenutku u kojem je portretna fotografija svedena na biometrijski portret snimljen za potrebe osobne identifikacije pojedinca, odnosno retuširanog, manipuliranog i uljepšanog (samo)promotivnog portreta prilagođenog ukusima mase, Gojević se vraća fotografskim korijenima i procesu mokrog kolodija na staklenoj ploči. To ga svrstava u kategoriju umjetnika koji naglasak stavljaju na umijeće i znanje, dok su estetski postulati portretne umjetnosti nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
 
Ideja bilježenja poznatih lica medijem fotografije prisutna je još je od vremena kada je Felix Nadar (1820. – 1910.) prvi portretirao poznate osobe svog vremena. Upravo su Nadarov fotografski proces, način rada u opuštenoj intimi privatnog ateljea i osobna interakcija s portretiranom osobom ono što Gojevićev projekt portretiranja poznatih osoba čini posebnim i daje mu dozu konceptualne seanse. Kao fotograf, u svojim retro principima, naglašava važnost umjetničkog stava u kojem su inzistiranje na ugodnoj atmosferi i opuštajućem radnom okruženju, u suprotnosti s frenetičnim protokom vremena i ritmom suvremenog fotografskog snimanja. Gojevićev portfolio Face(s) & (F)aces istražuje osnovnu ideju umjetničkog čina u kojem interakcija i suradnja modela i fotografa čine složeni i slojeviti socijalni, intelektualni i intimni dijalog te je na određeni način suradnja izvrsnosti. Radi se o jedinstvenom i dubokom iskustvu u kojem su portretirana osoba i fotograf jednako važni protagonisti, njihova je misaona komunikacija dvosmjerna, a unikatna, ručno izrađena ambrotipija na površini stakla slojeviti je zapis njihove interakcije prepun detalja.
 
Projekt Face(s) & (F)aces Roberta Gojevića jedan je od onih umjetničkih projekata koji osim osobnog i emotivnog iskustva autora posjeduje snažnu intelektualnu i semantičku razinu spoznaje. Kao anakroni estetski govor opće vizualne kulture, Gojevićev projekt na tragu je namjere zagrebačkog fotografa Franje Pommera (1818. – 1879.) iz 1856. godine da ovjekovječi znamenite muževe svog vremena i distribuira ih kao prilog 'Danice Ilirske' te priziva atmosferu ateljea Felixa Nadara i snagu realizma slavnih pariških portreta s početka druge polovice 19. stoljeća. Studijske portretne snimke poznatih osoba snimljene su i izrađene u Gojevićevom rezidencijalnom zagrebačkom ateljeu, kompozicijski konvencionalne i u gotovo identičnim pozama (u istoj stolici koju bi trebalo izlagati kao posebni izložak autorskog koncepta) nadilaze prvobitnu zamisao. Ideja Roberta Gojevića da u antikvarnom fotografskom mediju mokre ploče kolodija (aka ambrotipije) ovjekovječi znamenite muževe i žene svojeg vremena, te njihova lica distribuira putem globalnog internetskog protokola i javno dostupne podatkovne mreže kojom svakodnevno razmjenjujemo informacije i koja nas virtulano umrežava i povezuje, u povijesti suvremene hrvatske fotografije već sada ima ozbiljnu težinu.
 
Gojević je, tijekom dužeg vremenskog razdoblja fotografirao i prikupio antologijske portrete koji prikazuju kultne osobe hrvatske javne scene stavljajući naglasak na znanost, umjetnost i kulturu. Radi se o portretima pripadnika hrvatskog glumišta, književnicima i pjesnicima, glazbenicima, plesačima i vizualnim umjetnicima, među kojima ima dizajnera i fotografa, što je autoru posebno, neverbalno priznanje struke. Osim serije portretnih fotografija relevantnih protagonista suvremene kulturne scene, čija je umjetnička vrijednost u kontekstu suvremene hrvatske fotografije neupitna, Gojeviće je ostvario nešto više, jedinstvenu čaroliju interakcije modela i umjetnika koju su portretirani osobno doživjeli u atelijeru/domu umjetnika. Istu čaroliju interakcije autor je uspješno transponirao u virtualni prostor društvenih mreža što je komunikacijska razina koja je ovom fotografskom projektu osigurala transparentnost. Jedan od ne manje važnih činjenica je i ta da su Gojevićevi portreti medijski korišteni, kako u virtualnom, tako i u tiskanim medijima, iz jednostavnog razloga što posjeduju auru ozbiljnog, protokolarnog i ikonografski dosljednog portreta, a to su bitni detalj koji nedostaju većini brzinski okidanih fotografija. Posebno je zanimljivo kako su upravo teoretičari i kritičari fotografije (Želimir Košćević, Hrvoje Gržina, Marko Golub…) dizajneri i ilustratori (Mirko Ilić, Davor Bruketa, Nikola Žinić, Krešimir Zimonić…) i fotografi (Mio Vesović, Petar Dabac, Josip Klarica, Stanko Abadžić, Sandra Vitaljić, Mara Bratoš…) među prvima uočili posebnost, težinu i bezvremenost Gojevićevih radova. U kontekstu promišljanja opće vizualne kulture, odnosno globalne kulture slike, u kojoj brzinski snimljena fotografija postaje svojevrsni oblik novog slikovnog pisma, čitanje i interpretacija Gojevićevih portreta višeslojna je, u čemu leži ljepota i sloboda postmodernističke hermeneutike kvalitetnog umjetničkog rada. Na primarnoj estetskoj razini, neosporna je vrijednost ikonologije, ikonografije i ikonosfere sadašnjeg trenutka. Tehnologija, produkcija, distribucija i smisleno korištenje fotografske slike, u ovom slučaju portreta, koji ujedno ima težinu protokolarnosti, sadrži jasnu umjetničku poruku Roberta Gojevića koja je intrigantna, inteligentna i dosljedna. Njegov koncept i ideju u kontekstu povijesti suvremene hrvatske fotografije i povijesti umjetnosti nije moguće zanemariti.
 
„Robert Gojević usredotočen je na fotografsku priču koju razvija kao neupitni umjetnički anakronizam, portretirajući osobe iz javnog i društvenog života u intimnom okruženju vlastitog atelijera/doma. Činjenica je da njegovi portreti nisu diktirani kontekstom vremena niti povijesnim zbivanjima, ali ih jednim dijelom uvelike odražavaju i bilježe, zato što Gojević (ipak) sustavno stvara galeriju portreta koja u kontekstu valorizacije nadilazi razinu dokumenta vremena. S druge strane, enciklopedistički koncipiran i fizički organiziran album ambrotipija koji danas broji preko stotinu portreta osoba iz društvenog i kulturnog života, u svom temeljnom autorskom konceptu ispisuje promjenjivu (na trenutke čak i bipolarnu) sentimentalno-objektivnu autobiografiju u kojoj autor svojim fotografskim eksperimentom i putovanjem u povijest fotografije šalje jasnu poruku. Ukinemo li poetske i romantične kategorije svjetlopisa kao medija kojim Gojević progovara, zanemarimo li složene tehničke i tehnološke procese u kojem autor stvara svoje radove na pločama mokrog kolodija, ostaje jasna kritika konzumerizma u kojoj se Gojević dotaknuo čitavog niza važnih pitanja: od devalvacije slike, površnog vrednovanja umijeća i znanja, pa sve do otvorenog pitanja pristupa vizualnoj kulturi današnjice i stvarnog mjesta fotografije u suvremenom društvu. Upravo u tom kontekstu leži snaga Roberta Gojevića i njegovog fotografskog putovanja u zaboravljene i složene povijesne procese.“ (Draženka Jalšić Ernečić, viši kustos)
Izložba se može pogledati do 26. kolovoza 2019. godine.
 

Nives Matijević

Anketa

Za koga ćete glasovati na izborima 5. srpnja 2020.?

Četvrtak, 02/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 941 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević