Od pamtivijeka hrabri vitezovi

 
 
Sedam dragih prijatelja mojih,
sedam je stasitih gorostasa,
sedam divova moja Istra broji,
stoluju oni navrh Učke gore
pod oblacima i žarkim suncem
planina im skriva bajne dvore.
https://www.morh.hr/wp-content/uploads/2019/11/pula_13112019_36-870x600.jpg
Kad se bura prema Jadranu ruši
oni već skakuću na morskoj površi,
kad se sunce s obzorjem ljubi
lice im obasjano srećom u duši,
pjesmom zovu ljepotice lakokrile
eno ih na Velebitu – prekrasne vile.
 
Od pamtivijeka hrabri vitezovi,
gradova ponosni graditelji,
Domovine svoje vjerni sinovi,
junačka srca, ne boje se nikoga,
budnim okom paze na kutak svaki
doma svoga roda hrvatskoga.
 
Divovi i svi junaci hrabri
svoju će zemlju braniti znati,
zato čujte dobro ove glase:
Istra naša – to recite jasno svima,
samo jednu putovnicu ima,
onu, koju crven-bijela polja krase!
 
Neka dobro znaju: napadači,
barbari i strani osvajači,
ali i domaće izdajničko smeće,
na Učkoj nikad granica biti ne će!
Istra je vazda hrvatska zemlja bila
i uvijek će biti naša – krasna i mila!
 
(Ovu pjesmu posvećujem Hrvatskoj vojsci, koja se danas, 15. studenog 2019., vratila u Istru, u Pulu, u vojarnu 'Hrvatski branitelji Istre').
 

Mijo Arapović