Riječ je o slikama koje vriskavo, pričaju svoje priče, otkrivaju skrivane tajne, koje odlijeću poput peludi prema nebu

 
 
U brojnim ciklusima na velikim formatima i uz izraziti kolor slikar Mladen Žunjić uvijek je u prvi plan isticao gibanje energije, često i gotovo nezaustavljive, pravce koji su se nepovratno širili površinom ali i dubinom slike, narušavajući početni utvrđeni sklad formi.
U novijim ciklusima energija je ponešto izgubila na intenzitetu iako se njezina nazočnost još uvijek jasno osjeća, no ona je sada, u reklo bi se u strogo kontroliranim putanjama i zacijelo se može odrediti i konačna točka dosega.
 
U jednom od aktualnih ciklusa, izvedenih na doista velikom formatu, 150 x 120 cm, u kombinaciji akrila i ulja, Žunjić je realizirao niz slika koje možemo slobodno nazvati Melankolija svijeta. Riječ je o slikama koje vriskavo, pričaju svoje priče, otkrivaju skrivane tajne, koje odlijeću poput peludi prema nebu.
 
Atmosfera je mirna, sjetna, nostalgična, volim reći primirena, iako je kolor i dalje razbuktan, moćan, ali i odmjeren. Ipak najvažniji element novoga ciklusa Melankolija svijeta jest opažanje i doživljavanje nježne , fragilne ljepote trenutka sačuvane pastorale u prostoru gdje sve prolazi, nestaje, zaboravlja se. Slikar se prisjeća riječi i događaja koji se pretvaraju u simbole i oblike, nastaju slike sjećanja, unatoč kratkotrajnosti svega.
 

Miroslav Pelikan