Get Adobe Flash player

             Trenutak slobode

 
 
                Tišina je kutak moga mira
                Gdje me svjetlo ni tama ne dira,
                Gdje sjećanje na davnine boli
                Novu nadu u sreću sokoli.
https://q-cf.bstatic.com/images/hotel/max1024x768/210/210145197.jpg
                Tišina je trenutak slobode.
                Brzo svane. A još brže ode,
                Pa u srce, što sve jače bije,
                Još virila ni prodrla nije.
 
                Ja počesto, u gluhoj tišini,
                Pjesme pišem i o Domovini,
                Pjesme mira, čežnji i ljepote
                Što ih prošla sudba rodu ote.
 
                Tišina je i oltar mi sveti
                Sa kojega zloba mi ne prijeti,
                Već na njega i suze se liju
                Kad ljepotu molitve otkriju.
 
                Tišina je djelić moje sanje,
                Vjera budna a i svjetlo danje.
                U tišini gorčine i slada
                U Dom sretan čeliči se nada!
 
                Tišina je i moj kutak tajni
                U kojemu, na nju već obik'o,
                Stih ljubavi za dom svoj je nik'o.
                Procvjetao i vrt zavičajni.
 
                U tuđini, u gluhoj tišini
                Ja se klanjam svojoj Domovini.
                Slušam kako njeno srce bije
                Sve to jače. Al' umorno nije!
 

Malkica Dugeč, 10. 10. 2019.

Riječ je o slikama koje vriskavo, pričaju svoje priče, otkrivaju skrivane tajne, koje odlijeću poput peludi prema nebu

 
 
U brojnim ciklusima na velikim formatima i uz izraziti kolor slikar Mladen Žunjić uvijek je u prvi plan isticao gibanje energije, često i gotovo nezaustavljive, pravce koji su se nepovratno širili površinom ali i dubinom slike, narušavajući početni utvrđeni sklad formi.
U novijim ciklusima energija je ponešto izgubila na intenzitetu iako se njezina nazočnost još uvijek jasno osjeća, no ona je sada, u reklo bi se u strogo kontroliranim putanjama i zacijelo se može odrediti i konačna točka dosega.
 
U jednom od aktualnih ciklusa, izvedenih na doista velikom formatu, 150 x 120 cm, u kombinaciji akrila i ulja, Žunjić je realizirao niz slika koje možemo slobodno nazvati Melankolija svijeta. Riječ je o slikama koje vriskavo, pričaju svoje priče, otkrivaju skrivane tajne, koje odlijeću poput peludi prema nebu.
 
Atmosfera je mirna, sjetna, nostalgična, volim reći primirena, iako je kolor i dalje razbuktan, moćan, ali i odmjeren. Ipak najvažniji element novoga ciklusa Melankolija svijeta jest opažanje i doživljavanje nježne , fragilne ljepote trenutka sačuvane pastorale u prostoru gdje sve prolazi, nestaje, zaboravlja se. Slikar se prisjeća riječi i događaja koji se pretvaraju u simbole i oblike, nastaju slike sjećanja, unatoč kratkotrajnosti svega.
 

Miroslav Pelikan

Od pamtivijeka hrabri vitezovi

 
 
Sedam dragih prijatelja mojih,
sedam je stasitih gorostasa,
sedam divova moja Istra broji,
stoluju oni navrh Učke gore
pod oblacima i žarkim suncem
planina im skriva bajne dvore.
https://www.morh.hr/wp-content/uploads/2019/11/pula_13112019_36-870x600.jpg
Kad se bura prema Jadranu ruši
oni već skakuću na morskoj površi,
kad se sunce s obzorjem ljubi
lice im obasjano srećom u duši,
pjesmom zovu ljepotice lakokrile
eno ih na Velebitu – prekrasne vile.
 
Od pamtivijeka hrabri vitezovi,
gradova ponosni graditelji,
Domovine svoje vjerni sinovi,
junačka srca, ne boje se nikoga,
budnim okom paze na kutak svaki
doma svoga roda hrvatskoga.
 
Divovi i svi junaci hrabri
svoju će zemlju braniti znati,
zato čujte dobro ove glase:
Istra naša – to recite jasno svima,
samo jednu putovnicu ima,
onu, koju crven-bijela polja krase!
 
Neka dobro znaju: napadači,
barbari i strani osvajači,
ali i domaće izdajničko smeće,
na Učkoj nikad granica biti ne će!
Istra je vazda hrvatska zemlja bila
i uvijek će biti naša – krasna i mila!
 
(Ovu pjesmu posvećujem Hrvatskoj vojsci, koja se danas, 15. studenog 2019., vratila u Istru, u Pulu, u vojarnu 'Hrvatski branitelji Istre').
 

Mijo Arapović

Izloženi asamblaži nastajali su u periodu od 2015.-2019. godine

 
 
Samostalna izložba umjetnika Vedrana Karadže Tabulova 'Prigovor savjesti', u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika, otvorena je 9. prosinca 2019. u splitskom Salonu Galić. „Izloženi asamblaži nastajali su u periodu od 2015.-2019. godine kao jedna vrsta osobne katarze koju Vedran Karađža Tabulov smatra integralnim dijelom svoje umjetničke prakse. Jer koja je uopće svrha rada koji ne mijenja, ne korigira, odnosno ne modificira i ne usmjeruje autora ka novim obzorima i vidicima. Ako nema komunikacije unutar, iluzorno ju je očekivati izvan ateljea, s tim da ovdje riječ atelje treba shvatiti uvjetno, jer istinski radni prostor Vedranu nipošto nije samo njegova prostorno skučena Radionica – njegova nastojanja upućuju na znatno šire polje djelovanja, sihroniciteta, kauzalnosti i interakcija.“ (iz predgovora Toni Horvatić)
Slikovni rezultat za Izložba Vedrana Karadže Tabulova
Vedran Karadža Tabulov je po struci slikar-grafičar i profesor likovne kulture. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se i izradom asamblaža, gdje je postigao vrlo visoke dosege u djelima prepoznatljivog iskaza. Koncepcijsko načelo na kojemu ostvaruje asamblaže jest kontrast između različitih predmeta i materijala, kao i inverzije svake vrste, odmicanja, pomicanja i dislociranja, gdje se predmeti stavljaju izvan uobičajenih funkcija. Otuda proizlaze interakcija, tenzija i konflikt koje obilježava jaka simbolika i metaforičnost. Snaga njegovih djela krije se upravo u suodnosima i sugestijama koje iz njih proizlaze. Poznati predmeti dovedeni su u neobičan kontekst koji šokira, a čiji hibrid ne podržava stvarnost, ali potiče ekspresiju. Oni djeluju kao neki stari instrumenti, predmeti s genetskim poremećajem i funkcionalnom nejasnoćom. U njegovim djelima i dalje se osjeća alkemijska motivacija, premda je ovoga puta ona tek inicijalna. Ono što valja istaknuti je upravo psihološka i socijalna konotacija njegove umjetnosti. To se vrlo dobro manifestira kroz metamorfoze predmeta uporabnih vrijednosti, koje podsjećaju na kafkijanske preobrazbe, iza kojih se skriva osjetljiva psiha suvremenog čovjeka pred opasnosti od kaotičnosti svijeta.
 
„Grafikom sam se bavio od 2007. do 2012. godine, i to je zapravo jedino razdoblje kada sam radio i grafiku i assemblage koji je, najjednostavnije rečeno, trodimenzionalni kolaž. Svaki posjetitelj gledajući moja ostvarenja može u njima naći drukčije značenje i često kažem kako sam, uz izostanak predumišljaja da nekomu nešto namećem, napravio djela koja ne prikazuju i ne predstavljaju, nego jednostavno jesu“, rekao je autor. Dodao je kako je, za razliku od grafika, assemblage radio bez imperativa, odnosno nije ni sebi zadao imperativ bilo kakvom skicom ili zadanim motivom, nego si je dao potpunu slobodu kombiniranja i modeliranja materija te svih likovnih vrijednosti i elemenata kojima se koristi, pa je krajnji rezultat i za njega iznenađenje. I upravo zato što ne prati pripremljenu skicu, svoje radove ne naziva dovršenima nego zgotovljenima kada su spremni za prezentaciju u javnosti. „Metafizički se završetak događa u interakciji s publikom. Od nikoga ništa ne očekujem, nego posjetiteljima izložbe nudim da sami definiraju određeni rad prema vlastitim afinitetima, igri podsvijesti, odgoju ili mentalitetu‘‘, naglasio je Karadža Tabulov.
Vedran Karadža Tabulov primjer je umjetnika koji vidljivo uživa u raznolikosti oblika, materijala i postupaka, oslanjajući se pritom na inspiraciju i sretan trenutak, ali u isto vrijeme zadržavajući punu kontrolu nad stvaranjem. Važan mu je sam proces rada, koji može biti katkada težak, dug i mukotrpan, ali u konačnici rezultat ne izostaje. Ističe se znatiželjom, maštovitošću, a iznad svega žestokim primarnim instinktom i snažnom stvaralačkom voljom i htijenjem. A znamo da je već odavno povjesničar umjetnosti Max Dvorak teoretizirao o umjetničkom htijenju kao o bitnoj komponenti i pretpostavci umjetničkog djela.
 
Vedran Karadža Tabulov rođen je 1977. godine u Splitu. 1995. godine maturirao je na općoj gimnaziji Vladimir Nazor u Splitu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, u BiH diplomirao je 2002. godine u klasi prof. Igora Dragičevića, stekavši titulu slikara-grafičara i profesora likovne kulture. Izlagao na tridesetak samostalnih izložbi u zemlji i više skupnih u zemlji i svijetu. Član je HULU Split i HZSU. Živi i stvara u Drveniku Velom i Splitu.
Izložba se može razgledati do 24. prosinca 2019. godine.
 

Nives Matijević

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Nedjelja, 15/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2722 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević