Get Adobe Flash player

     Stazama čeznuća

 
 
                Prošećem li gradom
                Dok me brige tište
                I tramvaji poput muha zuje,
                Dok reklame šarenilom vrište,
                Hoće li me šetnja ispuniti nadom? 
                Kad stignem do Griča,
http://www.djecamedija.org/wp-content/themes/Insignia/lib/scripts/timthumb/thumb.php?src=http://www.djecamedija.org/wp-content/uploads/2013/06/a.g.-mato%C5%A1.jpg&w=720&h=380&zc=1&q=100
                Hoće li se stara ponoviti priča
                Matoša na klupi, ogrnutog lišćem,
                Pa ću pitat sebe i laterne snene:
                "Jesu li mi sanje već zaboravljene?
                Zašto dođoh amo?
                Što tu sada išćem?
                I zar samo
                Stazama čeznuća kada zalutamo
                Matoš nam sa Griča
                Putokazom biva
                I stara se priča
                Opetuje. Živa?"
                Prošećem li gradom
                Gdje tramvaji zuje
                I žamor se trudnih ljudi čuje,
                Dok laterne žmirkaju u tami,
                Hoće li mi Matoš doviknuti sa Griča:
                "Još nam nije završena priča.
                Ne budimo sami, 
                Ni u svjetla sjeni!
                Dođi amo, primakni se k meni,
                Jer kad mrakom svijetle makar svjetla dva,
                Potrajat će svjetlost za vremena sva!"
 

Malkica Dugeč, 5. 4. 2016.

Zli dušmani u ljudskom obliku

 
 
Zašto?
Zašto, Bože,
to si dopustio?
Pred očima da mi Grad umire.
Horde da ga bradate poruše,
zli dušmani u ljudskom obliku…
Razuzdani bez srca i duše…
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000003773.jpg
Zbog svih one kojih više nema.
Enigma je, vječita dilema…
 
Zašto, Bože,
to si dopustio
Otvorene da mu gledam rane
Da mu vidam dušu što nestaje.
Tvoje svjetlo da nam se ugasi
Na samrti snagu što nam daje…
 
Zašto, Bože?
 
Nismo li Ti, dovoljno pokorni?
Il' se nismo dovoljno molili?
Odasvud su nepozvani stigli…
Tko su oni da bi nam sudili
Reci, Bože,
 
Tko su oni da bi nas kaznili?
 
Reci, zašto,
što trebamo činit?
Nisu li nam odbrojani dani
Ruke naše, sklopljene odavna …
Sve više je onih nepozvanih
 
Sve je više, hordi, bezbožnika,
što satiru svo, Tvoje, poslanje
Oteli se, Bože, oteli se…
Odvodili ko ovce na klanje
 
Reci, što je? Što će s nama biti…
Ljubimo Te, samo nas zaštiti…
 

Vladimir Živaljić

Zavrtiš me ko ringišpil
 

 
uljuljkam se u mir i poznatost
kažem; ničeg novog nema u mojim danima
-a onda dođeš ti;
zavrtiš me ko ringišpil
pa se praviš da te ništa ne zanima
vrtim se u krug
okrenem se stoput oko sebe
pa se smirim kao mačka što prestala se namještati;
ne, nema ničeg novog, opet je sve smireno,
opet mogu u tišinu potonuti
a onda dođeš ti
https://c1.staticflickr.com/7/6159/6173332130_22073b9269_b.jpg
i opet se nasmješiš
i opet me okreneš i zavrtiš
prevrneš naglavačke sav moj svjet
poremetiš mir i goniš me na let
nakon kojeg ćeš me ponovo pokušati smiriti
e pa ne može to tako!
..da uletiš nabrzaka
i okreneš me tako lako
da hodam sva naopaka!
i ne može to tako;
da protutnjiš mi životom
ostaviš prašinu za sobom
i pustiš da gledam za tobom
a ne,
ovaj put ne pristajem
da budeš proleter što stvara nemire
(pališ pa hladiš
-dio tvoje igre morbidne)
svatko se u svoju mrežu uhvati
pazi da se ne spotakneš
jer ja ću čekati
ne, ne,
ne može to tako
da mi oduzmeš sve
i odjuriš onako
ko da nikad nisi ni bio tu
da zahtijevaš zaborav sveg što sja iz očiju
-u krivu si mačku taknuo
što ogrebe onog tko ju je probudio
al ipak...
posadio si duboko taj nemir...
kako da te kaznim kad daruješ mi svemir
i vežeš me pogledom što obećava
da ovaj put nema odlaska niti zaborava...
kako da ti zamjerim nemire od prije
kad ovaj sada čak nemir i nije
-već slatkoća u ljubav utkana
što raste u nama strahom sputana
i tjera nas oboje na blizinu i bjeg
okreće naše svjetove
dok se ne spoje u isti svjet
i nisam samo ja kao zvrk zavrćena
-i sebe si zavrtio sa mnom;
al sad sam tek shvatila
 

Ljubica Mršić

Kip kipara Josipa Marinovića

 
 
U Lepurima, selu u Ravnim Kotarima u blizini Benkovca, postavljen je nedavno Isusov kip, novo djelo uglednog hrvatskog  kipara starije generacije Josipa Marinovića, isklesan u prilepskom mramoru 2011. i visok jedan metar. Djelo se zove Isukrst Lepurski, a smješteno je u kapeli Imena Isusova, u obliku bunje kao slijed ambijentalne narodne arhitekture ravnokotarskoga i bukovačkog graditeljskog nasljeđa. Lepuri se nalaze u blizini rimskog grada Aserije, uz cestu koja od davnina povezuje zadarsko područje s kninskim i spaja se na Veliku cestu koja kroz zadnja tisućljeća vezuje jug i sjever teritorija hrvatske države, na prostoru koji od VII. stoljeća nastanjuju Hrvati.
http://zupe.zadarskanadbiskupija.hr/wp-content/uploads/2009/05/Lepuri-nova-crkva.jpg
I danas, nakon toliko povijesnih nevolja, pogotovo nakon  stradanja stanovnika u II. svjetskom ratu i poraću te u Domovinskom ratu, Hrvati, katolici u Lepurima čine gotovo 90 % stanovništva, kako navodi fra Stipe Nimac u knjizi 'Lepuri, stanovništvo i kulturno povijesni spomenici', svećenik na čiji je poticaj i čijim marom ostvaren ovaj pothvat, ovo vrijedno djelo jednog od zadnjih majstora kamena  među hrvatskim kiparima. Nakana fra Stipe Nimca, kao franjevačkog redovnika i katoličkoga svećenika, bila je da u prigodi 800. obljetnice osnutka Franjevačkog reda, rodnom  mjestu podari sveti prostor kao zahvalnicu franjevcima koji su, Isusovim mirom i franjevačkim dobrom, hranili mještane Lepura. Upravo su franjevci, od sv. Bernardina Sijenskog, još od 14. stoljeća, proširili štovanje Imena Isusova i od 1530. uveli ga u franjevački kalendar. Nakon vjerničkog prihvaćanja ove pobožnosti, od 1721. ovaj blagdan uvršten je u kalendar Katoličke Crkve, slavi se 3. siječnja.
 
Isukrst Lepurski, rad Josipa Marinovića, nastao je kao plod proživljene vjere koju je katolički kipar utjelovio u kamenu. Umjetničkom jednostavnošću prikazao je Spasitelja kako dočekuje vjernike da im udijeli blagoslov. S umilnim pogledom, obučen u dugu haljinu bez pojasa, Isus lijevu ruku pruža prema vjernicima, kao da nudi razmjenu nebeskih i zemaljskih darova, a uzdignutom desnicom pokazuje na nebo; odnosno na dlanu otvorene ruke očekuje vjerničke molitve, koje će uslišati uzdignutom blagoslovnom rukom. Zapravo, pokretom ruku, umirujući Isus, oživljuje svoju nazočnost u svetom prostoru i daje mu religiozno obilježje. Upravo takav odlučni pokret privlači vjernike da se, bez straha, približe  Spasitelju i dadnu mu hvalu spominjući presveto Ime Isusovo. Tako možemo reći da se u kapeli Imena Isusova u obliku bunje sastaju i vjernik i Isus da se zajedno susretnu u svetoj kući; Isus kao dobri domaćin, da podari gosta; a  kršćanin vjernik, da zazivanjem presvetog Imena, zahvali na nebeskim darovima. 
 

Nives Matijević

Više članaka ...

  1. Milo misto moje
  2. Nikad

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Utorak, 18/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1059 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević