Get Adobe Flash player

Još uvijek traži svog muškarca iz snova

 
 
Margita i ja. Ja i Margita. Hahhhahhhhh…
Dvije dugogodišnje prijateljice. Družimo se još od studentskih dana. Da. Zapravo, upoznale smo se na Filozofskom fakultetu, kojeg smo obje nekako uspjele završiti u roku. Tako sada ona predaje hrvatski na jednoj od zagrebačkih gimnazija dok ja radim kao socijalni radnik na Zavodu za zapošljavanje. Sve skupa nije baš nešto ali kako kažu u današnje vrijeme: “Bolje išta, nego ništa.“ Od nečega se mora živjeti. Snovi, koje smo imale kao studentice već odavno su nestali, progutala ih je kruta svakidašnjica uz borbu za opstanak.
http://slika.nezavisne.rs/2012/10/750x450/20121019143347_163750.jpg
U kasnim smo četrdesetim godinama i unatoč svemu što nas je snašlo u životu još uvijek dobro izgledamo. Pogotovo kad se malo bolje našminkamo i kad stavimo sunčane naočale. E, onda smo savršene. Nitko nam ne bi dao više od trideset pet. To ponekad dobro dođe, malo nam podigne samopouzdanje, dok ponekad vodi u vrlo nezgodne situacije.
Obje smo također rastavljene. Margita jednom, ja već po drugi puta. „Bez treće nema sreće.“ znaju mi reći poznanici. Više me nije briga. Iskreno, ne bi više. Dosta je bilo. Sasvim sam sretna sa svojim mačkom Jurom i povremenim druženjima s već odraslim sinom.
Međutim, situacija kod Margite malo je drukčija. Ona još uvijek traži svog muškarca iz snova. Vječita romantičarka! A i nema djece pa možda zbog toga. Nije mi to priznala ali ja nisam slijepa. Vidim to, ma da joj ništa ne govorim. Neka radi što hoće. Sama najbolje zna.
I tako se Margita i ja znamo naći barem jednom mjesečno na kavi. Obično to bude u jednom od kafića velikih trgovački centara. To nam je zgodno. Nakon toga obično prošećemo po dućanima i usput ispeglamo karticu ako nađemo nešto što nam se sviđa. To se zove spajanje ugodnog sa korisnim.
 
Tako je bilo i prošlog petka. Ujutro smo se čule telefonom i dogovorile susret u trgovačkom  Arena centru. U kafiću pokraj ulaza. U pet popodne.
Stigla sam prva. Ukrašena špangicom u plavoj kosi i sunčanim naočalama. Bilo je poprilično toplo, u zraku je već pomalo mirisalo na ljeto. Sjela sam za prvi slobodni stol i naručila kavu. Pripalila sam svoju LD slim cigaretu i pratila kolutiće dima koji su bez traga nestajali pomiješani sa sunčevim zrakama. Mlađahni mi je konobar elegantno servirao kavu i pri tom ljubazno mi se nasmiješio. Zatim je odlepršao. Margita je kasnila. Taman sam htjela pogledati na sat kad se odjednom stvorila. Savršeno dotjerana, u novim srebrnim sandalama na svojim seksi nogama iz kojih su virili crveno lakirani noktići.
„Oprosti stara, kasnim.“ rekla je zadihano i sjela nasuprot mene. „Jedva sam našla parking.“
„Ma, ok je.“ rekla sam. „Bome si se sredila danas.“ nadodala sam i još jednom pogledala njezine srebrne sandale.
„Ma nisam, draga. Sve je staro. Osim sandala. Njih sam kupila prošlu sedmicu u gradu. Na sniženju. Kolekcija od prošle godine.“ rekla je skromno i mignula svojim seksi gležnjem.
„Sviđaju mi se.“ rekla sam. I zaista su mi se svidjele. I ja bih takve. Potpetica taman kakvu najviše volim. Idu na sve. Ali… Doma imam hrpu cipela. Ne dolazi u obzir. Uostalom, moram kupiti novi grudnjak. Pod hitno. Još danas.
 
„Čuj, neću moći dugo ostat. Moram poslije na rođendan kolegici s posla. Obećala sam. Nećeš se ljutiti?“ upitala me svojim nevinim glasićem i mignula konobaru.
„Nema veze.“ rekla sam. „Idem poslije kupiti grudnjak.“
Dok je naručivala kavu i sok, pitala sam:“Nego, što ima novo kod tebe, Margita?“
„Pa, zapravo ništa. Baš ništa. Posao, posao i opet posao.“ odgovorila je i pogledala me svojim zelenim očima. Zelene oči i crvena kosa, to u kompletu, zaista je krasilo moju Margitu. „Nego, reci ti meni stara, što ima kod tebe? Izgledaš sve mlađa i mlađa, mora da se netko zalijepio za tebe?“
„Ahahahhh…“ nasmijala sam se. „Lorea'l i geni. E, da. Tip na benzinskoj stanici, mulac od dvadeset i pet godina, prije deset dana kad sam išla napuniti benzin. Imala sam sunčane naočale kad sam ga zamolila da mi napuni rezervoar i mali je valjda mislio da sam neka starija šiparica, pa se sav rastopio. Poput majoneze. Da si ga samo vidjela. Ahhaahhhaa… Pravi šok je uslijedio kada sam kod potpisivanja računa skinula naočale i stavila one za vid. Da si samo vidjela reakciju. Izvaljala sam se od smijeha. U sebi, naravno.“
„Mogu misliti.“ složila se. Nasmiješila se i srknula kavu. Elegantno, kako samo ona zna.
Dok sam pripaljivala drugu cigaretu, primijetila sam kako za prazan susjedni stol sjeda mlađi muškarac. Pravi bombončić. Crna kratka kosa, lijepo muško lice, negdje pri kraju tridesetih. Vitak i mišičav. Mignula sam joj. Margita se nakon nekoliko trenutaka diskretno okrenula i odmah vratila pogled prema meni. Činila mi se nekako blijedom.
„Jeli tebi dobro?“ zabrinula sam se.
„Je. Sve je u redu. Samo ne znam što će ti taj lik. Mislim, mlad je, ne? skoro pa je šaptala.
„Ma daj, samo sam se malo našalila, hahaa…“ rekla sam joj i duboko povukla omiljeni, otrovni dim.
„Znaš, nastavila sam „na fejsu mi se nabacuju neki mladići, da ne povjeruješ. Zamisli, pošalje ti zahtjev za prijateljstvo, pa te poslije preko chata bombardira s forama tipa „kako dobro izgledaš, jesi li usamljena, pa mogli bismo popit kavu, hoćemo li se naći“… Strava, stara. Lijepo im napišem neka malo bolje pogledaju moj profil, pa će vidjeti da sam stara koka i da sam „kao“ u vezi. I naravno, ne tražim nikakvog frajera. Na fejsu sam radi druženja a ne radi pronalaženja partnera. Na kraju ni to ne pomaže. Oj stara moja, kako znaju biti naporni. Do te granice, da ih na kraju moram blokirati. Stvarno, ovi mladi dečki danas nemaju granice.“
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQEBZ_7Xo83Z7c62TljaVHDJ_jgf7VIzPm-OfDAtWPTwzEm2Ynp
Margita je kimnula i rekla da može zamisliti, makar ona nije na fejsu. Ona je na Twitteru. A tamo baš nema takvih.
I dok sam ja dalje kukičala i plela svoju priču o još nekim sličnim iskustvima, Margita je postajala nekako nervozna. Frajer za susjednim stolom ispijao je pivu i prčkao po svom finom, velikom mobitelu.
Kako sam konačno isplela sve svoje priče, Margita je počela pogledavati na sat. „Čuj, još malo, pa ću morati ići. Pola sedam je. U sedam i po moram biti na Vrbiku.“
„Sve pet, draga. Samo ti daj. Ja ću još jednu zapalit, pa onda krečem u lov na grudnjak. I moram Juri kupiti papicu, inače će me živu pojesti kada dođem doma.“ rekla sam joj.
Margita se digla i počela vaditi novčanik. „Ne dolazi u obzir,“ prekinula sam je odlučno „danas ja častim.“
„Dobro, onda.“ Nasmiješila se i poljubila me u obraze. „Čujemo se. I hvala na piću.“
„Zabavi se. Čujemo se.“
 
I tako je  Margita krenula prema parkiralištu. Pratila sam je pogledom. Zaista je dobro izgledala. Netom nakon toga, digao se i muškarac za susjednim stolom, ostavivši novčanicu na stolnjaku pokraj boce Stelle. Laganim je korakom krenuo Margitinim stopama.
Odlučila sam prije pokreta zapaliti još tu zadnju cigaretu. Ovako ili onako ću umrijeti. Jednoga dana. Pušila ili ne pušila. Povukla sam dim i pogledom odlučila provjeriti jeli Margita stigla do svog auta. Da sam znala što ću vidjeti ne bi nikada pogledala u tom smjeru. Nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Čak sam i sunčane naočale skinula. Sve u svrhu toga da budem uistinu sigurna jesam li dobro vidjela. A u daljini imala sam što vidjeti. Vidjela sam Margitu i onog lika sa susjednog stola kako su se nasred samog parkirališta poljubili i uhvatili za ruke. Mili Bože! Da, dobro sam vidjela, jer na daljinu vidim još uvijek savršeno. Još su na trenutak zastali i lik joj je nešto šapnuo na uho, da bi poslije nestali. Najvjerojatnije prema Margitinom autu.
Ostala sam u šoku. Nepomično sam sjedila sve dok od nekuda nije opet dolepršao konobar. Ne znam ni kada je  cigareta  izgorjela u pepeljari. „Molim vas, ovo bi platila“, suho sam rekla „…i donesite mi još jedan dupli viski“. „Dupli?“ začuđeno me je pogledao i otplesao za šank tek kada sam mu to odlučnim „da“ i potvrdila.
„Ma vidi ti nju, Margitu! Oličenje nevinosti! Rođendanska zabava, ha?“ kipjelo mi je u glavi. „Gdje li ga samo nađe? Da nije možda na Twitteru?“
Stigao je i dupli viskač. Malo sam promućkala led u čaši, pomirisala piće i uz jedan tihi uzdah :“Jebeš sve!“ iz dubine duše, drmnula ga na eks.
 

Andreja Malta

Sjećanje na legendu grada Zadra

 
 
Zadar ima svoje legende svoje oriđinale, ljude genijalce, intelektualce, umjetnike, pisce, glazbenike fotografe, ulične slikare i portretiste, karikaturiste i boeme. Jedan od tih ljudi bio je i pokojni Duško Nonković zvani Bućo, kako je sebe volio zvati “ posljednji boem grada Zadra“. Bućo je bio moj prijatelj i to veliki prijatelj i što je najvažnije dobar čovjek, jako dobar. Toliko dobar da mu je život sručio ogromno breme problema na leđa. Bućo je prije svega bio pjesnik, mada on to za sebe nikad ne će, tj. nije htio priznati, a napisao je najljepše glazbene balade grada Zadra. Bio je svojevrsna LEGENDA GRADA ZADRA. Opjevana legenda, čovjek kojeg su voljeli i stari i mladi. Čovjek koji je svoje pjesme poslao u vječnost. LIPA JE RIVA MOJEGA GRADA pisma je koja je u uhu svim Zadranima, a piva se na svadbama, feštama svih vrsta, maturalcima, zarukama i sličnome.
A Bućo, stari dobri moj Bućo, bavio se čak i fotografiranjem i bio je dobar fotograf. A nije bio iz Zadra, zanimljivo. Bio je rodom iz Opuzena, kod Metkovića s izvora Neretve iz doline mandarine. S izvora Naronskih arheoloških ostataka izviru i duhovi neretvanskih gusara. Priče za vječnost, vječnost za život, istina za vječnost. A volio je Zadar više od sebe, više od svoje duše, nije bio sebičan čovjek. Bio je pravi boem i umjetnik sa stilom i srcem, dušom grada. Grada Zadra. Svako ljeto svirao je po zadarskim trgovima i kaletama, na Forumu najčešće i na skalinama kod zadarske gradske lože. Rijetki znaju, bio je i članom udruge glazbenika Zadar, gdje sam ga prvi put upoznao 1990.-e godine negdje u proljeće. Bućo je tada znao svirati razne instrumente, a najčešće u duetu BUĆO & PERO... dok ga nisu stisle godine i izdalo zdravlje. Radio je on svoj cijeli radni vijek u Gradskom vodovodu - Zadar, baš kao i Vili Kalmeta. Dogovarali smo se ja i on oko rada na nekom stripu.
 
Čak mi je u Supernovu nosio scenarije na uvid. A ja to nisam stigao obraditi, jer vrijeme je novac, a to mi nije bilo isplativo. Čudio sam se kako je uspio preživjeti kad ga je uhvatio nekakav problem s disanjem i stajanjem svako desetak minuta, pa mi je kasnije rekao kako ga je ljeto i more uz peraje i ronjenje - preporodilo. Polije toga dosta se dobro držao čak je izlagao sa ZADAR ARTOM i to fotografije koje je ponešto i obrađivao u photoshopu. I onda ga je kao grom iz vedra neba strefila smrt sina. Boris se ubio lovačkom puškom jer više nije mogao podnijeti pusta dugovanja državi i nemogućnost zarade novaca od firme za čišćenje koju je držao sa ženom, a koja nije nosila ni rezultate ni novac. Premala smo mi sredina- često bi mi govorio Bućo s tugom u suznim očima. Ipak nekoliko mjeseci kasnije, kad je mislio da će umrijeti od tuge za voljenim sinom, klapa INTRADE napravila je potez godine i pozvala ga da gostuje s njima na VIŠNJIKU, tu u ZADRU da zapiva i zasvira s njima najlipšu mu pismu... Divna je riva mojega grada, beskrajno lijepa i tako mlada... taj divan kutak moga života... I tako ode nam Bućo. Vijest sam doznao iz novina, medija i facebooka, kad je za odlazak nasprovod već bilo kasno. Ali otišao je Bućo, Bućo velikan ne samo hrvatske već još značajnije “male”zadarske glazbene scene, scene koja je hrvatskoj glazbi dala drage glazbenike i dobre ljude. Otišlaje dobra duša grada Zadra. Bućo, poput onih s kojima je pjevao jeo i pio, provodio svoju mladostS Tomislavom Ivčićem, Vedranom Ivčićem, Romeom Santinijem, Mladenom Grdovićem, BepomMatešićem, bio je karizmatična osoba, dobri duh grada Zadra. Posljednji boem s Kalelarge, posljednji boem s gitarom. Adio Bućo, prijatelju moj! (Oprosti, jer ove su riječi umjesto epitafa. Zadar će pamtiti dugo, dugo tvoje pjesme. Posljednjisanjaru boeme ovoga grada. Zadar zna, onaj Zadar koji sanja.) Neka te prati nebeski besmrtni sanjar, anđeo na putu do raja. I beskraja. Adio... sjetim se tvog lika svaki put kad šetam najljepšom i svakako najposebnijom rivom na svijetu. Zadarskom rivom.
 

Julije Jelaska

Marku Lokasu, 22. travnja 2007.

 
 
Božanska ljubav
silna je bila
pjevajući
Stvarala
I gordost i snove
visine uz more
stremljenje nebu
http://www.os-vnazor-pribislavec.skole.hr/upload/os-vnazor-pribislavec/images/newsimg/63/Image/Degenia.jpg
Ponosno
Samotna duša
svjetove male
srcem u očima
Otkrila
Oholo lijepi
Cvjetovi Žuti
skrili se pogledu
Putnika
Tek poneka ljubav
kad im se pokloni
i suzu tajnu izgubi
mirisom Vilu dotakne
Začaran zauvijek
u snu proživi
Svoj cijeli vijek

 

Žaklina Glibo

Grkljan prikla, dušu izija...

 
 
- Vrag te odnija,
vrag zakla,
zadušija,
drob izija,
čriva zamrsija,
žigericu iščupa,
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/84794587.jpg
uliza u te,
sriću odnija,
u snu ti se javija,
blagoslov odnija,
na puntu smrti javija,
stobon se zlamenjiva,
bija ti na krstu,
grkljan prikla,
dušu izija,
kosti odnija,
oči izvadija,
uši začepija,
justa iskrivija,
u nos ti se uvuka,
ruke pokida,
čriva po­puca,
pupak zapeklja,
noge uzvrnija,
srce puka,
 . . .
Krapanjska kletva.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Tko će postati prvak svijeta u nogometu?

Srijeda, 20/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1047 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević