Get Adobe Flash player

            Ljubav slavi

 
 
                Nemoj reći da te boli
                Kada sijeva,
                Kad se ljudska krv prolijeva,
                Ni kad oganj s neba žeže
                Sve do plača, sve do vriske.
                Reci da te ljubav veže
                Za sve ljude tebi bliske.
                Nemoj priznat da bi plak'o
                Bude li te plač djeteta
https://a.travel-assets.com/findyours-php/viewfinder/images/res60/156000/156101-Trulli-Bari-Province.jpg
                Sve do samog srca tak'o,
                Već govori, zovi, viči
                Da tek ljubav stvorena je
                I drugima da se daje,
                Da se njome čovjek diči
                I da biva sve to bolji
                Za sve ljude
                I za djecu u nevolji!
                Kad ti ljubav nebrat nudi,
                Premda lažnu i hinbenu,
                Da te rani i naudi,
                Prihvati ju. 
                Voljen budi!
                I ne reci da te boli
                Srce ranjeno u grudi!
                Ako katkad i zaplače,
                Ljudsko srce kuca jače!
                Ljubav slavi
                I kadikad
                Od ljubavi i ozdravi !
 

Malkica Dugeč, 18. 8. 2017.

Optimistična živahnost kolora temeljna je karakteristika ovoga ciklusa slikarice

 
 
Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Iva Di Giusto Gamulin rođena je 1971. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Samostalno je izlagala u domovini i inozemstvu. Autorica je nadasve lijepog ali i pomalo tajanstvenog čudesno nečudesnog svijeta, koji se prostire i živi tu negdje pored nas, samo je svakodnevnima teško vidljiv i opaziv, nedoseziv i nedohvatljiv, skriven u oblacima nostalgije i očekivanja sretnih trenutaka, izveden u ciklusu ulja i grafičkih listova.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/35114/iva_di_giusto_gamulin.jpg
Motivika i na slikama i grafikama vrlo je slična, potječe iz istog izvora, izvora sjećanja na arkadijska vremena, kada je svijet u cjelosti bio prekriven zlatastim sjajem sunca, s ponešto uznemirenih valova, koji su uistinu samo razbijali monotoniju idile nakupina kuća na vrhu brda, odmah iznad mora koje se neuspješno propinje,s mnoštvom svjetionika koji hrabro svojim svjetlima paraju pučinu, lebdeći iznad cesta, ispod oblaka, s ponekim zvonikom, crkvom, križevima, ogradama, sve skupljeno na visu da ih prijeteće more ne dotakne ili proguta. Je li to Atlantida iz naših generacijskih sjećanja, je li to nezaborav na ona vremena o kojima se sanjalo ali se niklada nisu dočekala, možda tek nešto, fragment, dva?
 
Mjesto na stijeni iznad zapjenjenog mora, na kome se nesiguran brod valja, proklinjući zlu sudbinu, nepoznati otok s velikom cestom, koja spaja i razdvaja ,ispod svjetionika i oblaka u kolopletu izrazitih, snažnih boja, stvarno je stvarno nestvaran jer teško ga je poreći a još teže dokazati. Optimistična živahnost kolora temeljna je karakteristika ovoga ciklusa slikarice, vjernih zapisa, duboko pohranjenih, skrivenih u drevnim vremenima i tek povremeno, rijetko vidljivih, opazivih, čujnih.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34395/iva_di_giusto_gamulin_5.jpg
Slikarstvo Ive Di Giusto Gamulin počiva na čvrstoj i odlučnoj gesti, preciznom i osjećajnom odabiru boja i tonova uz izvrsno probrane motive. Slikarica vješto i nadahnuto koristi paletu u stvaranju pomalo neobičnog figurativnog izraza, kreirajući, preoblikujući forme, slažući ih kao slojeve u dosizanju oblaka, barem. Izrazita simbolika valova, ograde, svjetionika, visova, neba, simbola svakog  za sebe ali i u zajedničkom eksponiranju, daje ovom opusu dodatnu zagonetnu nijansu, skrivenost autorske poruke. Iva Di Giusto Gamulin autorica je lijepog, profinjenog  opusa koji ostavlja neposredno na gledatelja snažan i uvjerljiv dojam svojom iskrenom idejom o boljem svijetu i boljoj budućnosti o skrivenim mjestima koja valja pronaći.
 

Miroslav Pelikan

Na prvi pogled odrastanje se doima poput dječjeg plana

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Vukovara, Zoran Šimunović, pripadnik mlađe generacije, autor je, u posljednje vrijeme, vjerojatno najveće u domaćoj produkciji, slike iznimno velikog formata, ulja na planu 3 x 3 metra, nazvanu ODRASTANJE (Growing up), izvedenu od četiri jednaka platna, spojenih tako da čine jedinstvenu cjelinu djela posvećenog slikarevu odrastanju u malom mjestu (na selu).
http://infocentar.dubrovniknet.hr/mdata2014/1471341589_12_velika_Zoran%20Simunovic%201.jpg
Šimunović je svoja platna prekrio nizom svakodnevnih simbola, od prepoznatljivih igračaka, preko kade u dvorištu s kokoši, s nizom djeci privlačnih likova iz slikovnica i filmova, crno bijelih buba mara, s tragovima stopa, dijelovima vrta i zelenila u kombinaciji s raznoliko obojenim plohama, sve precizno raspoređeno, po danima i godinama, po jutrima i večerima, po dobrim i lošim stvarima. Na prvi pogled ODRASTANJE se doima poput dječjeg plana na kojem je prikazano mjesto gdje je skriveno blago ili gdje je skrivena Arkadija, ako se stariji upuste u odgonetavanje.
 
I vjerojatno i jest tako, jedva čekamo odrasti a onda, razočarani svijetom, vratili bi se u čarobne dane djetinjstva,kada je i sunce imalo drugačiji sjaj, kada je kiša bila topla a zima posve bijela, nepregledno bijela i hladna a i djedove riječi su drugačije zvučale.
 
Stoga je i slika morala biti izvedena u velikom formatu kako bi sve oznake, simboli i obojane plohe mogle stati i upućivati jedna na drugu, voditi nas , gotovo, rukom pod ruku, u promatranje i iznova doživljavanje onih tako jednostavnih i sretnih trenutaka kada smo tek samo malo, djelomično naslućivali što je preko rijeke, iza brda, daleko. Izvrsna slika sjećanja Zorana Šimunovića. Istinu govoreći, svatko od nas dodao bi ponešto, neki fragment ,nama jako važan, u na zajedničku slika odrastanja i pamćenja.
 

Miroslav Pelikan

Normativni status sovjetizama kolhoz i sovhoz u hrvatskim rječnicima

 
 
U članku se na osnovi pisanja sovjetizama kolhoz i sovhoz u različitim hrvatskim priručnicima razmatra problem uporabe navedenih leksema.
http://ichef.bbci.co.uk/images/ic/496xn/p02mqtfq.jpg
U rječniku suvremenoga Hrvatskoga pravopisa IHJJ (Zagreb, 2013.) nalaze se sovjetizmi kolhoz i sovhoz (str. 266. i 421.), ali ne i njihove izvedenice: kolhozni, kolhoznica, kolhoznik, kolhoznički. Leksemi kolhoz i sovhoz su internacionalni sovjetizmi koji su zbog svojega značenja postali pojmovi za posebnu vrstu sovjetskih kolektivnih gospodarstava pa su trebali biti navedeni u tom pravopisu sa svim svojim izvedenicama. Do raspada Sovjetskoga Saveza 1990-ih godina uz te lekseme u rječnicima nije bilo potrebno navoditi nikakvu odrednicu, pogotovo ne da su to ideologemi. Nakon raspada Sovjetskoga Saveza u rječnicima uz lekseme kolhoz, sovhoz i njihove izvedenice obvezatno treba navoditi odrednicu pov. (povijesni izraz) jer je taj tip kolektivnih gospodarstava pretvoren u dionička društva i poljoprivredna poduzeća.
 
Nadalje, u pravopisnim rječnicima se ne navode nikakve odrednice (npr. leksičke, semantičke, stilogene i dr.), kako je to učinjeno u navedenom pravopisnom rječniku, nego uz natuknicu treba navesti sve njene paradigmatske oblike. Inače, u pravopisnom rječniku trebaju biti navedene sve riječi određenoga jezika i uvodno pravila pisanja pojedinih riječi i većih cjelina.
 
U pravopisnom rječniku Institutova pravopisa piše i ovo: "kolhoz G kolhoza pov. i KOLHOZ; KOLHOZ G KOLHOZ-a (kollektivnoe hozjajstvo) i kolhoz" (str. 266.); "sovhoz G sovhoza i SOVHOZ; SOVHOZ G SOVHOZ-a (sovetskoe hozjajstvo) i sovhoz" (str. 421.). Ovdje valja reći da se u pravopisnim rječnicima ne navodi od čega je što nastalo i kako je nastalo, jer to pripada tvorbi riječi, nego samo kako se što piše. Osim toga, kolhoz i sovhoz su opće imenice koje se pišu malim, a ne velikim slovima.
 
Hrvatski leksikografi su se različito odnosili prema tim sovjetizmima, jedni su ih izostavljali iz svojih rječnika, drugi su ih navodili. Zanimljivo je da tih riječi nema u Pravopisu hrvatskosrpskog jezika (školsko izdanje, prir. Ljudevit Jonke i Mihajlo Stevanović, Zagreb: Matica hrvatska / Novi Sad: Matica srpska, 81970.), nema tih riječi (osim - kolhoznik) ni u Anić-Silićevu pravopisu iz 1990. god., nema ih ni u Matičinu pravopisu iz 2007. god., ni Babić-Finka-Moguševi pravopisi, različitih izdanja, nemaju riječi kolhoz i sovhoz.
 
U Rječniku hrvatskoga jezika (ur. J. Šonje) nema leksema sovhoz, ali je zato lelsikografski obrađen leksem kolhoz i njegove dvije sufiksalne tvorenice: kolhozni i kolhoznik. (str. 465.) Lekseme kolhoz i sovhoz nema ni Hrvatski opći leksikon Leksikografskoga zavoda Miroslava Krleže iz 1996. god. Uvidom u građu Anićeva rječnika može se uočiti odakle su pisci Institutova pravopisa crpili podatke za svoj pravopisni rječnik. U prvom izdanju Anićeva rječnika iz 1991. god. na str. 268. nalazimo: "kolhoz m (rus.) kolektivno državno gospodarstvo (u Sovjetskom Savezu) koje objedinjuje zemlju predviđenu za veliku, uglavnom monokulturnu proizvodnju", a na str. 671.: "sovhoz m (rus.) pov. ideol. državno poljoprivredno dobro u Sovjetskom savezu". Leksemu sovhoz autor je dodao odrednicu pov. (povijesni) i ideol. (ideološki), a leksemu kolhoz nije ništa dodao.
 
Treće, prošireno izdanje Anićeva rječnika iz 1998. god., uzgred budi rečeno, već ima odrednicu pov. (povijesni) uz leksem kolhoz kao u Istitutovu pravopisu. Postoje odrednice pov. (povijesni) uz natuknicu kolohoz i pov. (povijesni) i ideol. (ideološki) uz natuknicu sovhoz i u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku koji je sastavljen na osnovi Anićeva rječnika (Hrvatski enciklopedijski rječnik, str. 589. i 1219., glavni urednici: Ljiljana Jojić i Ranko Matasović). Zašto natuknica kolohoz pripada samo povijesti, a sovhoz još i ideologiji nije nimalo jasno. Možda zato što složenica sovhoz znači 'sovjetsko hozjajstvo' (gospodarstvo), a kolhoz nema začenja sovjetski i ima 'kollektivnoe hozjajstvo', ali i kolohoz pripada sovjetskoj vlasti i valja li uopće navoditi u rječnicima još i ideologeme? Jesu li ovakve pojave tih riječi u različitim priručnicima posljedica neujednačene obradbe ili žurbe ili još čega?
 
Kad se radi o riječima kolhoz i sovhoz, navedenima u pravopisnom rječniku Hrvatskoga pravopisa IHJJ (Zagreb, 2013.), treba ovdje skrenuti pozornost na jednu pogrješku. Riječi kolhoz i sovhoz u hrvatskom jeziku se tretiraju kao rusizmi jer su i tvorene u skladu sa zakonitostima ruskoga jezika iz kojega su i posuđene. Ruska riječ kolhòz (zabilježena je od 1920. god.) je pokraćenica sintagme 'kollektivnoe hozjajstvo'. Na isti način tvorena je i ruska riječ sovhòz, samo što joj je motivirajuća sintagma 'sovetskoe hozjajstvo'. Te su dvije riječi u ruskom jeziku tvorene tako da je fonemska postava dviju riječi iz pridjevsko-imeničke sintagme pokraćena do prvih triju segmenata nakon čega su te pokrate srasle u novotvorenicu, dakle koll-ektivnoe hoz-jajstvo > kolhòz i sov-etskoe hoz-jajstvo > sovhòz. Ovakva tvorba postoji u svim slavenskim jezicima: npr. hrvatski: al-uminijska fol-ija > alfol, mobi-lni tel-efon > mobitel, mas-ovni pok-ret > maspok, stud-entski dom > studom > Studom (ime bivšega zagrebačkoga poduzeća), stru-čno na-zivlje > struna > Struna (ime projekta IHJJ) i dr.; u srpskom: no-va lit-eratura > nolit > Nolit (ime beogradskoga izdavačkoga poduzeća), Kos-ovo i Met-ohija > Kosmet (ime bivše jugoslavenske autonomne pokrajine) i dr.; u češkom: děl-nický dop-isovatel > děldop, hist-orický mat-erialismus > histmat, kulturně propagační referent > kultprop i dr.; u ruskom: G-lávnoe u-pravlénie ispravítel'no-trúdovyh lág-erej > gulag, Kom-unistíčeskij so-júz mol-odëži > komsomol, sam izdátel'stvo > samizdát i dr. Ovo je poseban tvorbeni način kada se višečlani termin, zbog eknomičnosti uporabe, krati tako da se od svake punoznačne riječi u terminu uzme nekoliko početnih jedinica koje se slažu u monoleksemnu novotvorenicu, dakle slaganjem se dobije pokraćenica nastala pokratama leksema u višečlanom terminu. U takvoj tvorbi nisu važni početni slogovi kraćenih riječi nego odabir jedinica koji omogućuje oblikovanje monoleksemnoga termina koji će biti lako pamtljiv i uporabljiv. Tako tvorene pokraćenice većinom su dvosložne i na svim razinama se uključuju u jezični sustav određenoga jezika. Pravila tvorbe ovakvih pokraćenica ista su u svim slavenskim jezicima.
U hrvatski jezik su imenice kòlhoz i sòvhoz preuzete kao apelativi, dakle kao pojmovi općega značenja. U načelu gotovo svaki apelativ, ako to dopušta značenje, može tvorbenim postupkom konverzije postati ime, npr. jagoda (voće) > Jagoda (osobno ime). Tada se takve imenice, koje su imena, pišu početnim velikim slovom, a apelativi početnim malim slovom. Opće imenice kòlhoz i sòvhoz nisu ni u jednom jeziku postale vlastita imena, i ne postoji ništa čemu su one ime.
 
Višečlane sintagme, koje su u funkciji imena, zbog ekonomičnosti u pismu i govoru mogu se kratiti tako da se od svake punoznačne riječi uzme prvo slovo koje se grafijski ostvaruje kao veliko. Slijed takvih velikih slova čini riječ koja ima svoju prozodiju i deklinaciju te zbir značenja svih riječi iz sintagme. Kao primjer navodimo ime H-rvatska a-kademija z-nanosti i u-mjetnosti koje uzimanjem prvih segmenata postaje HAZU. Isti takav postupak postoji i u drugim jezicima, npr. iz višečlana engleskoga imena U-nited N-ations E-ducational, S-cientific and C-ultural O-rganization uzimanjem prvih slova svih punoznačnih riječi nastaje kraće ime UNESCO.
 
Riječi kòlhoz i sòvhoz nisu na taj način tvorene i ne mogu se pisati kao KOLHOZ i SOVHOZ (Hrvatski pravopis IHJJ, str. 266. i 421.) jer to nije u skladu sa zakonitostima tvorbe riječi u hrvatskom standardnom jeziku niti s pravilima o pisanju velikoga slova u Hrvatskom pravopisu IHJJ (str. 21. - 35.). Ne samo da se ne mogu velikim slovima pisati rusizmi kolhoz i sovhoz nego ni hrvatske pokraćenice maspok i struna kako je to navedeno u rječniku toga pravopisa (maspok i MASPOK, str. 286., te Struna i STRUNA, str. 427.). Ni jedan nastavnik hrvatskoga jezika nije u stanju svojim učenicima objasniti pisanje velikim slovima svih jedinica navedenih četiriju riječi.
 
Literatura i izvori:
 
• Anić, Vladimir: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 11991., 21994.
• Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 2003.
• Anić, Vladimir / Goldstein, Ivo: Rječnik stranih riječi, Novi Liber, 11999.
• Anić, Šime / Klaić, Nikola / Domović, Želimir: Rječnik stranih riječi, Sani-PLUS, Zagreb, 2002.
• Anić, Vladimir / Silić, Josip: Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber / Školska knjiga, Zagreb, 21987.
• Anić, Vladimir / Silić, Josip: Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber / Školska knjiga, Zagreb, 2001.
• Babić, Stjepan / Finka, Božidar / Moguš, Milan: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 52000.
• Babić, Stjepan / Ham, Sanda / Moguš, Milan: Hrvatski školski pravopis, Školska knjiga, Zagreb, 2005.
• Babić, Stjepan / Moguš, Milan: Hrvatski pravopis (usklađen sa zaključcima Vijeća za normu), Školska knjiga, Zagreb, 2011.
• Badurina, Lada / Marković, Ivan / Mićanović, Krešimir: Hrvatski pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2007.
• Cipra, Franjo / Klaić, Bratoljub: Hrvatski korijenski pravopis, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1944.; pretisak, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.
• Gluhak, Alemko: Hrvatski etimološki rječnik, August Cesarec, Zagreb, 1993.
• Hrvatska enciklopedija, 2., Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2000.
• Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2002. Ima
• Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školska knjiga, Zagreb, 1999.
• Hrvatski opći leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2012.
• Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013.
• Jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Pergamena / Školske novine, Zagreb, 1999.
• Jezični savjetnik s gramatikom, Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.
• Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1978.
• Opća i nacionalna enciklopedija, 2., Prolexys / Večernji list, Zagreb, 2005.
• Rječnik hrvatskoga jezika (ur. Šonje), Leksikografski zavod Miroslav Krleža / Školska knjiga, Zagreb, 2000.
• Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1971. - 1974.
• Školski rječnik hrvatskoga jezika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje / Školska knjiga, Zagreb, 2012.
• Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015.
• Veliki školski leksikon, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
 

Artur Bagdasarov i Milan Nosić, Jezik, god. 64., br. 5., str. 190. -193., Zagreb, prosinac 2017.

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 826 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević