Get Adobe Flash player

Krik, bezglasni krik

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar, profesor na APURI, Goran Štimac, prije kraćeg vremena predstavio se je u izložbenom prostoru Galerijica u Matuljima s novom izložbom pod nazivom Veliki luster. I doista Štimac je pokazao impresivno, moćno, uzvitlano klupko metala, prošarano s nekoliko vertikala drvenih šipki ili poluga koje najprije asociraju na Arhimedove poluge s kojima je Grk želio pomaknuti svijet, ovoga puta uronjen u čvor frigijskog kralja Gordija, koji je po legendi lakoćom jednostavnosti razriješio osvajač Azije, Aleksandar Veliki.
Tako bi vidjeli oni koji tumače ili žele tumačiti simbole, znakove. Oni drugi, bez mnogo sentimenta doživljavaju na svoj način Veliki luster Gorana Štimca koji zauzima nekoliko kubičnih metara, čudesno vertikalan, bez imalo obzira za fluid koji se oko njega ili pored njega sasvim neprimjetno kreće ili okreće.
 
Skulptura na prvi pogled dostatna sama sebi, dovoljna za cijelu samostalnu izložbu jer kada se sagleda iz različitih kuteva pred nama se ukazuju raznolika viđenja i shvaćanja zamršenosti isprepletene žice koje zacijelo predstavljaju tijelo konstrukcije a drveni štapovi su ukopani i nepokretni udovi teško nosećeg metalnog tijela. No vjerujem da bi suvremeni čovjek bez napora  prepoznao nedavna bliska zbivanja u drveno-metalnoj konstrukciji Gorana Štimca kroz zamršeni odnos žičanih omči koje se ustremljuju prema onom koji ih želi prijeći, prekoračiti, preletjeti..
Veliki luster neprijeporno je prijeteća, opominjujuća struktura, vjesnik budućnosti, skulptura koja bez imalo pristojnosti govori o  neskrivenom licu današnjice, ali i o onome što je ispred i o onome što je iza Štimčevog Velikog lustera.
Što je doista Veliki luster Gorana Štimca? Redom, Gordijev čvor proboden Arhimedovim polugama i mračna skulptura koja straši sve oko sebe ali i nosač čvrste tanke žice koja bi se mogla obaviti (ili obavijati) oko onih koji se usude sasvim približiti nastojeći odgonetnuti gdje je srce ovoga tijela, gdje je um ove tvorevine. Što je doista Veliki luster Gorana Štimca? Krik, bezglasni krik.
 

Miroslav Pelikan

             Darivamo što imamo

 
 
                Mi smo gostoljubiv rod:
                Prihvaćamo svakog gosta
                U svoj mali, skromni dom.
                Bio stranac il' neznananac,
                Bio lopov ili skitnica,
                Krvava il' čista lica,
             https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/7d/56/1b/7d561b7c16a9b2086664f4a27fc7391c.jpg
                Darivamo što imamo:
                Od košulje samo dvije
                Jednu gostu rado damo.     
                Častimo ga medovinom,
                Kolačima , slatkim vinom,
                Što imamo i nemamo,
                Premda uvijek dobro znamo
                Tko je dobar, a tko zao,
                Tko nam žednim ne bi dao
                Niti čašu bistre vode
                I tko nas je protjerao,
                Zapalio krov nad glavom .
                Mi smo gostoljubiv rod:
                Dobro doš'o nam je gost
                Makar kruha ne imali,
                Makar mučio nas post!
                Zaborav nas prati, kali.
                Bog nam dade volju, snagu
                Da i dragu i nedragu
                U nevolji zadnju mrvu
                Posnog kruha podarimo,
                Ponudimo ležaj svoj
                I na zemlji spaljenoj.
                Ipak jesmo. I živimo
                Čistih ruku, tvrde vjere
                Pa čak i za mrska gosta
                Toplih riječi, srka vode
 
                Uvijek ima. Ima dosta.
                Mi smo gostoljubiv rod.
                Tko god hoće, kada god
                Od nevolje k nama krene,
                Dobro doš'o da je!
                Kol'ko želi, nek' s nama ostaje,
                Al' nek pamti i nek' znade
                Da hrvatsko gostoprimstvo
                Zakon čovještva imade. 
                Tko ga skrši i zlom vrati,
                Hrvatskim se gostom
                Nikad više ne će zvati!
 

Malkica Dugeč, 5. 8. 2016.

Nakon dugogodišnje kontemplacije napravio sam kolekciju kopči za kravate, srebrnu i pozlaćenu

 
 
Robert Štimec, suvremeni je hrvatski umjetnik, grafički i produkt dizajner, autor je vrlo zanimljivog, osobenog ciklusa, od fotografije do dizajna.
http://www.crocrodeal.com.hr/wp-content/uploads/2012/02/manja-21.jpg
• Gospodine Štimec, imate značajno iskustvo u dizajnu, grafici, no ostvbarili ste obiman opus u produkciji satova i nakita, dakle umjetnost u službi praktičnog.
- Pa, prvi profesionalni ugovor potpisao sam 1977. u Likumu. Radio sam arhitektonske makete i dizajn sajamskih štandova. Uzbudljivo doba i jako puno posla. Danas nezamislivo. To mi je bila zabava jer, moja prava ljubav je fizika. Nakon što sam neslavno propao na studiju fizike na PMF-u u Zagrebu, upisao sam Višu grafičku i naučio kako treba ono što mi je do tada bio hobi.
 
Nakon par godina intenzivnog sitotiska na staklu, uronio sam u rijetku tehniku – zračni kist na staklu. Napravio sam i prodao stotine slika prije nego sam probušio rupu u sredini stakla i umetnuo satni mehanizam. Od 1985. do 1991. iz dubrovačkog Sebastiana u svijet je otišlo oko tisuću unikatnih satova. I danas ih radim ali u drugim tehnikama. Nekako, satovi, lampe, namještaj, posude od raznih materijala, beštek i daske za rezanje su, za mene, pravi produkt dizajn. Nakit, igle za kravate, naušnice i ogrlice su ukras i, iako je i to funkcija, nije baš ona, uporabna.
• Koliko su svakodnevne stvari upotrebljive u umjetničkom izražavanju?
- Uvijek i oduvijek. Obični stari emajlirani bijeli lončići sa crvenim tufnama, još i dosta oštećeni, prodaju se na Jakuševcu za 50 kuna. Ne zbog toga jer su upotrebljivi. Taj dizajn je izdržao test vremena. Zato je umjetnost. Za sebe ću znati za 50 godina, jednostavno. Vaše pitanje mogu i drugačije tumačiti. Upotrebljavam upravo svakodnevne stvari u svojoj steampunk i recikliranoj liniji proizvoda. Iako volim upotrebljavati stare predmete, sa početka XX. stoljeća nije to obvezno. Mogu iskoristiti bilo što. Uglavnom za lampe i satove. Ponešto za nakit - vilice i stare ručne satove.
 
• Postoji li kod Vas neka, posebna ljubav prema satovima, prema mjeriteljima protoka vremena?
- Moj djed Stjepan, vrsni vodoinstalater, ljubitelj jela, pića i žena, zapravo je htio biti urar, sajdžija. I sa svojim grubim rukama mogao je učiniti da pokvareni sat proradi. To je neka tajanstvena sila koju imaju urmaheri. Moji pokušaji su se sveli na rastavljanje satova i korištenje dijelova. No, zidni i stolni satovi sa kvarcnim mehanizmima su obilježili najuspješniji dio moje karijere i jako ih volim.
 
• Nakit je posebna priča.
- Pa, da. Negdje 2008. nakon dugogodišnje kontemplacije napravio sam kolekciju kopči za kravate, srebrnu i pozlaćenu. Dugi tehnološki razvoj, nove tehnike, učenje novih vještina i pronalaženje pravih obrtnika po Zagrebu dali su mi neke nove mogućnosti. Pa su iz kopči nastali broševi, pa kopče za marame, prve naušnice, ogrlice i narukvice. Premalo vremena posvećujem tom aspektu svojeg rada jer, što ja znam, galerija mi odnosi previše energije i vremena. Ali, volim neobično, drugačije i provokativno i nastojim biti tehnički perfektan.
• Bavite se i fotografijom.
- Danas se svi bave fotografijom. Kao klinac imao sam svoj crno bijeli labos sa aparatom za povećavanje i dva pristojna foto aparata. Danas koristim fotografiju uglavnom za potrebe svoje internetske stranice ali ipak, tu i tamo svoje fotke lijepim po kombijima i kamionima. Nije puno ali moje je.
 
• Voditelj ste galerije Crocrodeal u Zagrebu.
- Jesam. Koji mi je vrag bio da sam se bacio u to, ne znam. Desetljećima sam želio otvoriti galeriju sa djelima domaćih autora sigurno utunkan u realnu situaciju kako ja to ionako ne mogu napraviti. Dok mi moj dragi prijatelj Hrvoje nije dao priliku da njegov lokal sa voćem i povrćem pretvorimo u galeriju. Pa sad već četiri i pol godine usred krize, u zemlji koja na kulturu gleda kao na rasuti otpad, pokušavam pomoći ljudima da ne odustanu od kreativnog rada. Budućnost je neizvjesna. Nerazborito pokušavam biti optimističan. Svakodnevno ulaze ljudi, naši i stranci, koji lijepim riječima daju transfuziju umirućem sustavu i hvala im na tome, ali, račune treba platiti.
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Radim novu seriju Fibonacci lampi i liniju recikliranih lampi visilica od starih kanti kave. Radim satove sa 24 satnim mehanizmima, za one koji nisu sigurni je li ujutro i popodne. I spremam novu liniju satova, stari motivi i uzorci sa stakla printani na plexyju. Također neke kombinacije LED rasvjete i 200 godina stare hrastovine i nekoliko novih steampunk lampi. Kad stignem.
 
• Planovi?
- Sljedeća izložba, 24. koju organiziramo. U Lounge baru Witness, Amruševa 1, 24. rujna, samostalna izložba Olivera Mišure, akril na kartonu. I planovi za štand na Jelačić placu u prosincu. Štandovi nam otimaju veliki dio promet kroz godinu pa se desetak autora organiziralo i imati ćemo štand. Zašto ne, to je takvo doba godine. Preživjeti. Boriti se. Raditi. Kreativno.
 

Miroslav Pelikan

Ruke oko vrata

 
 
Pomiluj je.
Zagrli.
Poljubi.
Žena daje čak
i kada gubi.
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSDcZQwCunDrkuhdEIPlYdljfZevAjEr1uDvgY_WiAJXv0jBydT
Ne gledaj je sirovo,
kao komad mesa,
da ti služi samo
za skidanje stresa.
Ne gledaj je samo
onda,
kad ti treba.
Ne režite na nju
kao gladni vuci…
Znaš,
ona te može
povest
među zvijezde…
Jer,
čarobni štapić
u njenoj je ruci
Pomiluj je
desnom,
a zagrli lijevom…
Neka su joj ruke
oko tvoga vrata
Zna ona
što treba,
s usnama činit
svakoga trenutka
minute i sata.
 
Žena, kako slatko zvuči...
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Srijeda, 15/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1626 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević