Get Adobe Flash player

Neizostavni nedjeljni odlazak na sv. Misu, svećenikovo tumačenje sv. Pisma i čitanje Biblije dodatna su inspiracija

 
 
Suvrememeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Ante Čulo, uz svoj redovni slikarski posao, slikanje i izlaganje, intenzivno se bavi i konzervatorskim poslom.
• Gospodine Čulo, u posljednje vrijeme istinski ste posvećeni obnovi značajnih sakralnih objekata iz prošlih vremena. S kojim se problemima susrećete u obnovi?
- Za Hrvatski restauratorski zavod radim od 1998. godine. Najprije kao vanjski suradnik, a sada kao stalni zaposlenik. Od tog vremena do sada mogu sa zadovoljstvom reći da sam radio na značajnim sakralnim i profanim spomenicima hrvatske kulturne baštine. Samo da nabrojim neke kao što su kapela sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu, crkva sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu, predvorje crkve Bezgrješnog Začeća BDM u Lepoglavi, upravna zgrada bivše šećerane u Rijeci, palače Kerša i Restić u Dubrovniku, kapele sv. Križa i sv. Josipa u Varaždinu, Kneževa palača u Zadru i mnogi drugi.
U obnovi se susrećemo s problemima propadanja objekata ili njihovih dijelova uslijed djelovanja atmosferilija, sila prirode ili nasilnog djelovanja tj. vandalizama i razaranja JNA u srpskoj agresiji na Hrvatsku 90-ih. (http://www.h-r-z.hr/) Hrvatski restauratorski zavod u suradnji s Upravom za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture imao je jednodnevni stručni skup Hrvatski restauratorski zavod i zajednica – partneri u očuvanju baštine koji se održao u srijedu, 5. listopada, u Muzeju Mimara u Zagrebu.(http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=15947) Hrvatski restauratorski zavod izdaje godišnjak, časopis Portal, recenzirani znanstveni časopis koji redovito izlazi od 2010. godine. Usmjeren na predstavljanje znanstvenih i stručnih članaka o istraživanjima, radovima, rezultatima, teorijskim promišljanjima i povijesnim prikazima, Portal svoje stranice pruža svima koji se stručnim doprinosima i novim znanstvenim spoznajama žele uključiti u promišljanje i afirmaciju konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.
 
• Ističem ovom prigodom crkvu u Rakitju, posebno vitraje.
- Da. S posebnim veseljem radim na likovnim rješenjima sakralne tematike. Godine 2009. sudjelujem na natječaju zagrebačkog Kaptola za rješenja vitraja za novu crkvu bl. Alojzija Stepinca u Rakitju, Bestovju i Novakima. Odabrano je 10 mojih prozora uz renomiranog kolegu Branimira Dorotića kojem je odabrano 20 prozora. Na mojim rješenjima pozabavio sam se temom Euharistije i njenoj simbolici. Vitraji su smješteni u bočne lađe crkve. Polovici vitraja zajednički je centralni križ, a polovici Sunce na različitim položajima kako putuje od izlaska do zalaska kao što je i ljudski vijek, od rođenja do prirodne smrti u pratnji križa.
• Na koliko ste lokaliteta do danas ukupno radili i kakva ste iskustva stekli?
- Gore sam nabrojio neke značajne lokalitete za koje se Ministarstvo kulture odlučilo da idu u sustav obnove. Tamo sam s kolegama iz (našeg) odjela za štukaturu i u izvrsnoj suradnji s kolegama iz drugih odjela sticao iskustvo i znanje, radio po pravilima struke. Iskustva su različita, zavisno o zatečenom stanju objekta, njegovu oštećenju ili oštećenju umjetnine. Uglavnom su to do sada bili temeljiti i obimni konzervatorsko-restauratorski radovi bilo na sakralnim ili profanim objektima.
 
• Koliko obnova, restauracija doista može zadržati ili spriječiti propadanje takvih objekata?
- Primjerena restauracija i konzervacija najviše mogu učiniti u sprječavanju propadanja objekata odnosno predmeta zaštite. Naravno proces propadanja ne može se trajno zaustaviti on je neminovan. RZH kao krovna ustanova u očuvanju i obnovi kulturne baštine čini sve da posao obavi kvalitetno.
 
• Vi, naravno, slikate redovito. Što u posljednje vrijeme prednjači u motivima?
- Radim ponešto, ne baš koliko bih htio. U radovima su prisutni pejsaži, portreti, žanr scene, ilustracije za knjige itd. Naravno tu su i sakralni motivi.
• Osobito njegujete i razvijate sakralni ciklus.
- Posao koji obavljam tj. moje radno mjesto najčešće je u nekom sakralnom prostoru, bilo kapela, crkva, kor ili neko crkveno predvorje. To okruženje sugestivno djeluje na mene. Često sam okružen vrhunskim djelima svih stilova i oblika od Romanike, Renesanse do Baroka. Neka promišljanja u duhu Evanđelja prebacujem na papir, platno... Naravno neizostavni nedjeljni odlazak na sv. Misu, svećenikovo tumačenje sv. Pisma i čitanje Biblije dodatna su inspiracija.
 
• Kada bi imali više vremena, kada bi mogli samo slikati, što bi slikali?
- Teško je imati savršene uvjete. Svakom je danu dosta njegove muke. Možda ovako mora biti. Svakodnevno nastojim ponešto zabilježiti u blok za skiciranje, za bolja vremena.
 
• Može nekoliko riječi o slici na kojoj trenutačno radite?
- Trenutačno radim na skicama vitraja za jednu crkvu.
• Planovi, monografije, izložbe...?
- Na ovo pitanje ne mogu odgovoriti. Prijašnjih nekoliko godina davao sam CD-e s radovima u neke galerije. Nitko se nije javio s bilo kakvom povratnom informacijom. Nastavit ću raditi ono što volim. Galerije, i izložbe nisu presudne.
 

Miroslav Pelikan

Sedam in pedeset

 
 
Od nekdaj lepe so Ljubljanke, 
al’ lepša od Urške ni nobena, 
kažu stihovi slavnog Prešerena
na pakli duhana za četiri banke.
„Sedam in pedeset“ sam kurio,
u Ljubljani skoro punih šest let,
ljubio lepe punčke, sve po pet,
uz gemišteke ih po gorah jurio.
 
Po dve sam im’o Urške i Metke,
Mojci je bila puna glava moja,
mnogima ne znam ime, broja,
pamtim Zoju i još neke rijetke.
 
Bijahu to moji najljepši dani,
ali brzo proletješe silna ljeta,
sada već moj sin svoga šeta,
a kao da je sve bilo jučer, lani.
 
Al’ još pušim te cigarete iste,
o ljepoti Slovenki čitam rimu,
onu što voljeh i sad vidim u dimu,
i samo zato pušim, to znali niste?
 

Branimir Miroslav Cakić

             Lajavci

 
 
                Bijesni psi se razmnožili,
                Laju sve to više,
                Dok sa neba već padaju
                Gljivičaste kiše.
                Jedan drugog grizu, bodu
                I zubima škripe,
                Dok sa neba već atomske
                Crne kiše sipe.
                Hoće l' tako i mom rodu
                Shrvat tijela, glave?
                Psi ne znaju a već slave
                Krvoločne pire:
https://files.graphiq.com/465/media/images/t2/Beagle_4924898.jpg
                Bjesne, grizu, laju,
                Dok sa neba crne suze
                Na zemlju padaju,
                A iz usta Gospe mile
                Molitva izvire.
                Dokle tako bijesne će nam psine
                Krvlju kaljat ime domovine?
                I hoće li lavež i bjesnoće
                Potrajati, zlobom prijetit svima,
                Sve dok rod moj volje, snage ima
                Na vlastitim trajat ognjištima
                I dok zlo tek dobrim vraćat hoće?!
                Možda jednom, kad sa neba mine
                Sivi oblak, otrov crne kiše
                Pa se zbudi riječ hrvatska draga,
                Sve će  tada pobješnjele psine
                Nestati bestraga.
 

Malkica Dugeč, 30. 8. 2016.

Karikaturistice se isključivo zanimaju za ženske teme i probleme

 
 
Suvremena hrvatska umjetnica, akademska slikarica Ana Gezi, pored klasičnog slikarskog posla, Bavi se i karikaturom i to iznimno uspješno.
• Gospođo Gezi, karikaturom se, možemo slobodno reći, bavite od samih početaka svoga umjetničkog, slikarskog rada.Što je za Vas karikatura?
- Karikaturom sam se počela baviti simultano sa stripom, pred sam kraj osnovne škole. Sve je krenulo iz sasvim obične znatiželje i entuzijazma, što vjerujem da je slučaj i kod dosta mojih kolega. U početku je to bila samo portretna karikatura, koju sam na svoju inicijativu uvježbavala crtajući zvijezde iz tadašnjih tinejdžerskih časopisa. A u to isto vrijeme interesiralo me i prikazivanje nekih smiješnih društvenih situacija pa su tako nastale i prve geg-karikature koje sam kasnije mnogo radila u srednjoj školi. Već u prvom razredu gimnazije ostvarila sam i prvi veći uspjeh – jedna moja karikatura osvojila je nagradu na natječaju Europa u školi, na temu ‘Utjecaj medija na čovjeka’.
• Pripada li karikatura umjetnosti, primijenjenoj umjetnosti ili tek dnevnim potrebama?
- U povijesti umjetnosti karikatura zauzima vrlo važno mjesto, poput one Honorea Daumiera, Otte Dixa ili Georgea Grosza, kao i cijeli pokret Nove stvarnosti između dva svjetska rata. Danas karikatura sve više ulazi u zasebnu umjetničku kategoriju za koju se svatko sam odlučuje radeći istovremeno na nekom drugom području koje ne mora nužno biti umjetničko, kao što se vidi iz primjera naših klasika karikature poput Felixa ili Lekića - Lexa koji imaju strojarsko-tehničko obrazovanje. Dosta ljudi karikaturu shvaća kao hobi budući da ih jako malo od nje uistinu može i živjeti. Koliko sam o tome čula, još prije mog rođenja karikatura je bila strašno popularna u svim oblicima, s mnoštvom časopisa, a rad karikaturista je čak bio i dobro plaćen, dok je danas posve drukčija situacija. Danas su pak najviše tražene političke karikature koje vjerno prate svaki potez trenutno vladajuće elite, a takve su po mom mišljenju pomalo uzaludne i najpodložnije zastarjevanju – taman nakon što je cijela situacija nacrtana i ismijana, već sutradan se sve može promijeniti i karikaturistički Sizif se opet nalazi na početku.
• Je li karikatura danas precijenjena ili podcijenjena i u svijetu medija i u svijetu politike, društvenih odnosa?
- Pa u novije vrijeme se čini kao da su neke vrste karikature popularnije, a time i traženije od drugih, a to su politička i festivalska karikatura. Za ove prve je bitno da se svide urednicima pojedinih novina, da vješto skrivaju svoju oštrinu, ali da opet jasno ciljaju na neki aktualni događaj. Za festivalsku karikaturu, u kojoj i ja povremeno sudjelujem sa svojim radovima, je opet bitno da se svidi pojedinačnom žiriju gdje svaki član ima svoj poseban ukus, što sudionike na kraju stavlja u sasvim nezavidnu situaciju – prisiljeni su prilagoditi se tuđim očekivanjima, što ostavlja vrlo malo mjesta za inovaciju. Onda nije ni čudo da se često govori o karikaturi kao o ‘zastarjelom’ mediju. Srećom, sve više karikaturista pronalazi svoje mjesto na internetu gdje se mogu doslovno objaviti sve vrste karikatura, svih izraza i bez cenzure, tako da se može reći da postoji potpuna sloboda bar na digitalnom planu.
 
• Koliko ste do danas načinili karikatura?
- Do sada – više od stotinu karikatura, koje normalno variraju tematski i izražajno, ali i u kvaliteti. Bio je to dosta naporan, koji put čak i uzaludan rad tijekom godina (krenulo je od 2011., nakon povratka iz finskog A.I.R.), ali mogu reći da mi je mnogo koristio kao crtačka i umjetnička vježba. Veliki dio tih karikatura bio je rađen za međunarodne festivale, gdje je jedan od uvjeta kod slanja da rad bude original, tako da od mnogih karikatura imam nažalost samo digitalne kopije. Neki radovi su srećom objavljeni u raznim međunarodnim i domaćim katalozima, bili su na izložbama, neki su dobili i priznanja, ali neki su i jednostavno samo nestali, bez da kasnije išta saznam o njima.
• Njegujete li određene teme i motive više od drugih?
- Svaki autor ima neke svoje omiljene teme i motive, iako je danas najvažnije biti dobar u političkoj karikaturi ili fotomontažama koje su sad sve popularnije. Za karikaturistice je pak uobičajen stereotip da se zanimaju isključivo za ženske teme i probleme, a čak i tada su gotovo nepostojeće u ženskim časopisima, koji se sastoje većinom od modno propagandnih fotografija. Povremeno radim političku karikaturu i 'žensku' karikaturu, ali prvenstveno me zanimaju socijalno-društvene teme, osobito uloga umjetnika u društvu gdje su sve umjetničke granice već probijene, a sloboda izbora doslovno pravi dezorijentaciju kod osobnih, individualnih sloboda.
• Što je ključno u Vašem pristupu karikaturi?
- Neposredno prije izrade svake karikature pokušavam doći do što originalnije ideje, koja se pak tijekom rada može transformirati u nešto sasvim neočekivano, tako da ponekad iznenadim i samu sebe. Iako je danas izuzetno teško biti originalan - postoji čitava poplava informacija, osobito preko interneta, tako da nije rijetkost da na međunarodnim karikaturnim sajtovima nekad pronađem 'blizanca' neke svoje karikature, identične ideje koja je izvedena u malo drukčijoj varijanti, ili tek prilagođena stranoj kulturi u kojoj je nastala.
 
• Kako se u Vašem atelijeru slažu karikatura, ilustracije i slikarstvo?
- Mislim da je dobro raditi u više medija istovremeno, jer na taj način se stvara raznolikost, a ne samo opsežnost opusa. To je dobro i za određenu umjetničku regeneraciju, jer radeći npr. ilustraciju moguće je bolje se pripremiti za slikarstvo, a odmoriti se malo od karikature. Za mene je najveća zamka u umjetničkom radu repetitivnost i samodopadljivost –kad netko neprestano reciklira istu ideju koja je igrom sudbine naišla na masovno odobravanje, što ga na kraju sprječava da promotri stvari iz sasvim drukčijeg kuta. U najboljem slučaju, takva stvaralačka aktivnost ostaje zacementirana u nekom kontroliranom, ali dopadljivom estetskom obliku.
• Što je sasvim novo na planu karikature?
- Uskoro bih trebala imati izložbu portretnih karikatura u Radićevoj ulici u Zagrebu, u galeriji udruge Umjetnost osmijeha tako da sada uglavnom najviše radim na portretima  slavnih među kojima ima umjetnika, političara, športaša…  
    
• Koliko ste zadovoljni ostvarenim kada govorimo o karikaturi?
- Mislim da sam tijekom godina rada uspjela postići određeni napredak u karikaturi što se tiče crteža, upotrebe simbola i obrade pojedinih tema, ali nikad ne treba biti posve zadovoljan postignutim - crtanje karikatura je živ proces koji zahtijeva stalne prilagodbe i izmjene u skladu sa društvenom situacijom i karakterom svoga vremena.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Subota, 24/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1475 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević