Get Adobe Flash player

Njegova dva prikaza Dubrovnika veliku umjetničku i kompozicijsku slobodu

 
 
Heinrich Louis Theodor Gurlitt (8. ožujka 1812. – 19. studenoga 1897.), također zvan Louis Gurlitt, bio je dansko njemački slikar krajolika. Brat mu je bio skladatelj Cornelius Gurlitt https://en.wikipedia.org/wiki/Cornelius_Gurlitt_(composer), a sin arhitekt i povjesničar umjetnosti istog imena kao i stric, Cornelius Gu (https://en.wikipedia.org/wiki/Cornelius_Gurlitt_(art_historian)rlitt.
 Altona (https://en.wikipedia.org/wiki/Altona,_Hamburg) u Holstein (https://en.wikipedia.org/wiki/Holstein) u je rodno mjesto umjetnika. Roditelji su  Johan August Wilhem Gurlitt i Helene Eberstein. Altona (https://en.wikipedia.org/wiki/Altona,_Hamburg) je bio jedna od većih danskih gradova. Njegov prvi značajni podučitelj bio je Siegfried Detlev u Bendixen studiju u Hamburgu. Gurlitt je studirao u  Kopenhagenu 1832. gdje je osvojio srebrenu medalju 1833., gdje je i izlagao do 1875. Akademija ga je prepoznala kao vrlo talentiranoga i marljivoga studenta.
http://1.bp.blogspot.com/-WdyY6vCKXRU/VkMGMcznbjI/AAAAAAAAe5A/TNw78N2XrtY/s1600/1%2Blouis-gurlitt-bay%2Bdubrovnik.jpg
Oženio je  Elise Saxild 1837. Nakon njene smrti 1839. uzeo je Julie Bürger, sa kojom je imao sina. Nakon smrti druge žene 1844. oženio je Elisabeth Lewald 1847. S njome je živio u Austriji i Njemačkoj. Rodom iz Holstena, unatoč danskom podrijetlu opredijelio se za njemačku stranu u ratovima 1848. i 1864., kad Prussia https://en.wikipedia.org/wiki/Prussiazadobiva ratom Schleswig-Holstein https://en.wikipedia.org/wiki/Schleswig-Holstein, koji je dotad bio pod danskim kraljem. Bio je u svojke doba vrlo poznat. Zadržao je dobre kontakte sa danskim slikarima. Radio je jednako uspješno skandinavske i sjevernjačke krajolike,kao i klasične (iz antike) sredozemne krajolike Italije, Grčke i južne Hrvatske. Njegova dva prikaza Dubrovnika iz pravca samostana sv. Jakova imaju veliku umjetničku i kompozicijsku slobodu; ne ćemo reći da Ludwig (Louis) laže gledatelja (slike) već da maštovito interpretira stvarnost.
 
Umjetnikov sin Cornelius kao veliki autoritet na poziv Kluba arhitekata sudjelovao je 1908. kao predsjednik Ocjenjivačkog odbora u natječajima za regulaciju Kaptola i za crkvu Svetog Blaža. U oba je slučaja pobijedio arhitekt Viktor Kovačić. Cornelius je imao sina Hildebranda (kojemu je majka Židovka po bakinoj liniji) i koji je među prvima prepoznao vrijednost djela modernih umjetnika Maxa Pechsteina i Emile Noldea (Nolde je rodom također iz Holsteina) koje je Hitler smatrao degeneriranom umjetnošću,radi čega je Hildebrand dobio otkaz na radnom mjestu.
 
Hildebrand je kao vrhunski procjenitelj i čovjek sa dobrim vezama na tržištu umjetnina surađivao sa Goebbelsom (nacistički ministar propagande) u preprodaji "dekadentne" umjetnosti iz njemačkih muzeja, krajem tridesetih XX. stoljeća, a iza 1940. se zapljenjuju i slike koje su vlasništvo Židova. U njegova sina Corneliusa (Bože koliko li je Corneliusa u toj lozi bilo!) 2012. pronađena je ilegalna zbirka umjetnina sa dotada nepoznatim djelima Chagalla, Picassa, Kleea, Matissea vrijedna između 1 i 2 milijarde dolara.
 

Teo Trostmann

Grmoja – crni zavodnik

 
 
Vidim ga na pendžeru, a prava je faca
Sjajno-crna zavodnik to je moja maca
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQrCH9A3rsZeB8-qUNtso5Ak3bcN4vINeBJ17Fjxfrmk0YLT7sOgQ
Ime mu je, Grmoja, 'nako garav, crni
Ne postoje pare za što bih ga dao
Kupujem mu Whiskas, mlijeko, što poželi
Na šarm moga cicka čak i sam, sam pao
 
I macama mnogim on je bolna točka
Oko njega uvijek čopor raznih vrsta
Berekinski iskusno onu koju neće
U povijest pošalje 'nako sa dva prsta „ voljno“
 
A mnoge su od njih i kosti lomile
U borbi za prestiž koja će mu doći
Sjedi kao makro i ne berda ništa
Mudrošću se koristi i šara po noći
 
Po sokaku starije čavrljaju mace
Saznat svaka hoće koja je s njim bila
Diskrecija njegova oružje vrhunsko
Do sad se nijedna nije razotkrila
 
Prefrigane starije politiku vode
Ni njihove priče nisu baš na slijepu
Htjele bi da čuju i ulove šansu
Da i od njih koja, dobije po repu
 
Doduše baš na njih tol'ko i ne gleda
Zalomi se katkad, koja preko reda
 
Cicko je bez mana za čas je u krilu
Ne vidjeh još nigdje tako macu milu
Za njeg' mi učinit ništa teško nije
Kada ja ne mogu, neka bar on brije…
Politiku Grmoja vidite ne vodi
Ne zanima njega financijsko stanje
Kronična je bolest mnogih mladih maca
Noćom, samo obavlja duboko oranje
 
A kada odmar, sve čet'ri u zraku
Čak ni jesti ne traži, hladi jajca svoja
Zato me ne čudi nekad njegov izgled
Kad stigne iz smjene nakon ljutog boja
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

U Strossmayerovoj galeriji otvorena izložba pod nazivom Slike mrtve prirode u Strossmayerovoj galeriji

 
 
U Strossmayerovoj galeriji starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u ponedjeljak 28. studenog otvorena je izložba Slike mrtve prirode u Strossmayerovoj galeriji. Na izložbi je zastupljeno tridesetak slika mrtve prirode nastalih u rasponu od 17. do 20. stoljeća, čime se prikazuje razvoj slikarske vrste mrtve prirode u velikom vremenskom rasponu. Osim djela starih majstora iz različitih europskih slikarskih škola, izložena su i djela Slave Raškaj, Otona Glihe, Slavka Šohaja, Vilima Svečnjaka, Ive Šebalja i drugih predstavnika hrvatskog slikarstva 19. i 20. stoljeća, čije su slike također dio fundusa Strossmayerove galerije. Od slika koje je svojoj Galeriji donirao osobno Josip Juraj Strossmayer izložene su dvije mrtve prirode njemačkog baroknog slikara Franza Wernera von Tamma.
http://i2.wp.com/dalje.com/wp-content/uploads/2016/11/IMG_1614.jpg?resize=640%2C427
Izložbu je otvorio predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić koji je podsjetio da je mrtva priroda bila poznata još u starom Egiptu i antici, da bi kao samostalan žanr nastala u 17. stoljeću u Flandriji i Nizozemskoj, s time da je dugo bila zanemarena i niže rangirana u odnosu na druge žanrove jer ne prikazuje emocije. Istaknuo je da se mnoge od izloženih slika prikazuju javnosti prvi put jer se inače nalaze u depou Strossmayerove galerije. Njen upravitelj Borivoj Popovčak, koji je uz dr. sc. Ivu Pasini Tržec i dr. sc. Ljerku Dulibić autor izložbe, kazao je da izložene slike prikazuju raznolikost žanra mrtve prirode jer prikazuju različite motive, od cvijeća i voća do mrtvih životinja. „Kroz prizore mrtve prirode sugerira se prolaznost života i nesigurnost vremena“, kazao je Popovčak. Spomenuo je da mrtva priroda svoj vrhunac dostiže u djelima Paula Cezannea koji je otvorio put Pablu Picassu i drugim kubistima.
 
Izložba je nastala kao rezultat kontinuiranog i sustavnog stručnog i znanstvenog istraživačkog rada djelatnika Strossmayerove galerije na obradi djela iz njenog zbirnog fonda i jedna je u nizu izložbi kojom se djela iz Strossmayerove galerije prikazuju prema određenim tematskim cjelinama. Uz izložbu je objavljen i prateći katalog u izdanju HAZU.  
Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2017.
 

Marijan Lipovac

Pozorni motritelj vibracija krajolika

 
 
Pčela u jantaru je knjiga pjesama akademika Jakša Fiamenga koja je svečano predstavljena 26. studenoga na autorov 70-i rođendan u prepunoj dvorani Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a Split, a u organizaciji nakladnika Književnog kruga Split. Na svečanosti je uz posebno upućenu čestitku ministrice kulture dr. sc. Nine Obuljen Koržinek obilježena i 50. obljetnica od objavljenja njegove prve knjige. U slavljeničkoj atmosferi nazočnim u dvorani se obratio akademik Nenad Cambj, a o slavljeniku i njegovoj knjizi pjesama „Pčela u jantaru“ nadahnuto su govorili akademik Tonko Maroević i dr. sc. Bratislav Lučin, dok je odabrane stihove kazivao Trpimir Jurkić i Ksenija Prohaska prvaci Drame HNK u Splitu a uglazbljene pjesme izvodila je muška klapa „Filip Dević“ i Dean Dvornik. Knjiga sadrži 115 stranica, podijeljenih na pet naslova: Najbliži anđeo, Mudraci, Splav u vrijeme, Naprave od vremena i Hita pomoć, s ukupno 93 pjesme.
Akademik Jakša Fiamengo rođen je u Komiži na otoku Visu, 26. studenog 1946. godine. U Splitu je od 1962. godine a od 1965. piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike, scenarije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. Zastupljen je u antologijama hrvatske poezije. Pjesme su mu prevođene na engleski, francuski, talijanski, njemački, portugalski, ruski, ukrajinski, češki, slovački, mađarski, slovenski, makedonski i albanski jezik. Fiamengo pripada krugu najistaknutijih recentnih hrvatskih pjesnika. Njegovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom ozračju. Za njegovo pjesništvo kritika ističe da se gotovo u cijelosti organizira u iščitavanju arhetipskih signala podneblja. U neprestanom kontaktu s krajolikom, u kojem je bitni znak more i njegovo mnogoznačje. Pjesnik se iskazuje kao pažljivi motritelj njegovih vibracija, osobito onih duhovnih, temeljenih na nepresušnim tradicijskim izvorištima, trajnim inspiratorima Fiamengova poetskog iskaza.Fiamengo je napisao preko 350 pjesama koje su snimljene i uglazbljene!
 

Ivica Luetić

Subota, 05/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2562 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević