Get Adobe Flash player

Slikama vraćam svoja sjećanja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, pripadnik brojne plejade slikara izrazito snažnih osobnosti s juga Hrvatske, Vedran Grabovac, rođen je 1950. u Dubrovniku. Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Prvi puta izlaže 1967. u prostoru današnje Galerije Klarisa. Kontinuirano samostalno istupa sve do 1975. godine. Godine 1971. odlazi u Italiju, uspješno izlaže u Milanu sedamdesetih, a nakon stanke iznova se posvećuje slikarstvu, slikajući i izlažući.
• Gospodine Grabovac, nedavno ste prezentirali novi ciklus krajobraza. Koliko ste dugo radili na ovom ciklusu?
- Cijeli život radim mediteranske pejzaže kao neiscrpnu inspiraciju većine slikara ovog podneblja. Zadnji ciklus koji sam izložio u palači Sponza prikazuje svjetionik Palagružu u različitim dijelovima dana gdje se poigravam sa svjetlosti koja mijenja boje mora, otoka, vegetacije. Radio sam ga nekoliko mjeseci.
 
• Koliko je imaginarnog koliko stvarnog?
- Moji motivi su kombinacija stvarnosti i imaginacije. U biti onoga što je bilo. Na žalost, mediteranski pejzaž s mojih slika nezaustavljivo nestaje pod naletom takozvanog napretka, bagera i betona, pa ga na slikama vraćam kroz svoja sjećanja gdje slikam nestale čemprese, masline, kamen...
 
• Koliko je tehnika bitna?
- Ulje je moja omiljena tehnika. Volim se izražavati bojom, posebno naglašavam detalje impastom. Akrilom se lakše i brže radi tako da ga često koristim. To su dvije tehnike koje mi omogućuju rad s jakim bojama koje su obilježje moga stvaralaštva.
 
• Kakvu ulogu ima format?
- Pretežito radim manje formate, no nekad posegnem i za većim. Ciklus Palagruže (90x70) je moj izlet u veći format, ako se to može smatrati većim formatom. Volim se baviti detaljima koje smještam na manja platna.
 
• Često slikate vani?
Pretežno radim u svom atelijeru ili na taraci kuće u kojoj sam se rodio i živim. Inspiracija mi je raditi s pogledom na more, Lokrum i Grad. Ljeti čak slikam u barci koju pretvaram u svoj atelijer. Obilazim otoke i obalu tražeći skrivene motive koje prenosim na platno.
 
• Možete li izdvojiti pojedini motiv?
- Moji motivi su mediteranski pejzaži, zavičajni ambijent. No, ako moram izdvojiti najdraži to je samostan Svetog Jakova u Dubrovniku kao neiscrpan motiv. Slikam ga iz svih perspektiva i u svim bojama. Samostan kroz vrijeme ostaje kakav jest bio i u mom djetinjstvu, ali je okoliš taj koji se mijenja. Uporno na slikama samostana zadržavam  pejzaž kakav je bio, no on se mijenja i ustupa mjesto takozvanoj suvremenoj arhitekturi koja ga proždire. Nažalost, Sveti Jakov moga djetinjstva ubrzo će ostati samo na mojim slikama. Česti motiv mojih slika je otok Lokrum. Priroda i arhitektura ovog omiljenog izletišta Dubrovčana je moja omiljena preokupacija koju rado pretačem u moje boje.
 
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Uvijek se vraćam istim motivima. Trenutačno me preokupira otočna vegetacija, mlječika i njezine boje u razna godišnja doba što mi omogućuje snažne kolorističke kontraste. Ciklus Palagruže obilježen je ovom inspirativnom biljkom, uz svjetionik, jednim od simbola Mediterana.
 
• Planovi...?
- Plan je nastaviti dalje stvarati! Družim se s mojim kolegama slikarima, posebno Josipom Škerljom, izuzetnim umjetnikom i prijateljem koji je potpora mom stvaralaštvu. Sudjelujem u likovnim kolonijama, zajedničkim izlaganjima. S obzirom na dugu pauzu u javnosti, veselim se budućim  druženjima i izložbama. Iduće godine ću obilježiti 50 godina od moje prve samostalne izložbe, pa se nadam se da ću tu veliku osobnu obljetnicu obilježiti jednom prigodnom izložbom.
 

Miroslav Pelikan

Rashomon po meni spada među prvih deset filmova ikad snimljenih

 
 
Predragocjeni su zapisi iz knjige Akire Kurosawe "Nešto poput autobiografije, gdje slavni redatelj razoružavajuće iskreno govori o svom životu i djelu, povremeno sipajući vrhunske mudrosti. Kurosawa je uz japansku tradiciju volio i Shakespearea, Van Gogha i Cezannea. "Nakon Rashomona kompanija Daiei povukla je ponudu da za njih režiram novi film. Njihovo hladno priopćenje saslušao sam (...) Ošamućen i tmuran išao sam pješice sve do Komae i razmišljao o svojoj teškoj situaciji. Zaključio sam da ću izvjesno vrijeme biti na hladnoj riži (tj. suhoj hrani, postu op. T.T.) i pomirio se sa tom činjenicom. Budući sam shvatio da mi uzrujavanje ne će pomoći, uzeo sam pribor za ribolov..."
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSWBD8DB_2XVmC19snUfLC1LRJ9p5SfP9uMjdWTyaRCiqZ05Ygs
Jedina udica mu se slomila, te se uputio doma "savršeno svjestan da jedna nesreća priziva drugu". Žena ga je dočekala sa: "Čestitam!" "Na čemu?" Rashomon je dobio grand prix na filmskom festivalu u Veneciji. "I ovoga se puta odnekuda pojavio anđeo. Nisam ni znao da je kopija Rashomona poslana na pregled specijalnoj komisiji Venecijanskoga festivala. Moj film je zapravo vidjela Giuliana Stramigiolli, predstavnica Italia filma u Japanu, te ga preporučila festivalskoj upravi. Nagrada u Veneciji odjeknula je u japanskoj kinematografiji kao bomba. Rashomin je kasnije dobio i Oscara za najbolji strani film(...), ali su japanski kritičari uporno tvrdili da su ta dva priznanja samo posljedica zapadnjačke radoznalosti i sklonosti koju imaju prema istočnjačkoj egzotici. U ono vrijeme sam takve izjave teško podnosio, a teško ih podnosim i danas. (razumljivo, Rashomon po meni spada među prvih deset filmova ikad snimljenih, op. T. T.).
 
Zašto japanski narod ne vjeruje u svoje vrijednosti? Zašto uzdiže tuđe, a ruši i kleveće svoje? (e dragi Kurosawa da tek znaš za hrvatski jal i snishodljivost prema tuđincima!, op. T. T.). Sve dok ih nije otkrio Zapad Japanci nisu cijenili niti djela umjetnika kao što su Utamaro, Hokusai, Sharaku. Kako tu našu manu ne znam objasniti, mogu samo očajavati zbog toga što su naši sunarodnjaci takvi kakvi jesu. (Kurosawa je potomak samuraja, pa ima malo jače izražen ponos, samosvijest i sklonost pretjerivanju, op. T. T.). Kada se film prikazivao na japanskoj televiziji uvod je bio razgovor da predsjednikom kompanije Daiei. "Taj čovjek (birokrat, op. T. T.) koji se od početka protivio projektu, koji je tvrido da je završni film nerazumljiv i potom smjenio šefa proizvodnje i producenta zato što su mi pomogli napraviti Rashomon - taj isti čovjek je pred kamerama isticao samo svoje zasluge za uspjeh filma! Hvalio se time što je prvi puta u povijesti filma kamera smiono ušla direktno u sunce, ali u tome hvalisavom monologu nije spomenuo ijednom moje ime niti ime snimatelja Miyagave koji je taj podvig ostvario."
 
Pouka je za mene silna, najvažniji stvar nije sustav već daroviti ljudi na položajima i duh!!! Neki Kurosawini citati:
"Ne možete biti strasni u onome što ne volite".
"Ako u sve gledaš širom otvorenih očiju nikada se ničega ne ćeš uplašiti" (citira brata).
"Pitaš se sigurno zašto živim u ovakvoj straćari i jedem bljutavu hranu. Odgovorit ću ti: zanimljivo je biti živ" (riječi jednog seljaka) (otac) odgovorio mi je da ako mi se posao mogu uvijek napustiti ako mi se ne svidi, te da je svaki pokušaj dragocjeno iskustvo i da će mi jedan mjesec, pa i tjedan rada omogućiti da upoznam nešto nepoznato" (tako je otac nagovorio Kurosawu da se ogleda u filmskoj industriji). "Čovjek koji ne zna u prste (detaljno, op. T.T.) savaki oblik i fazu proizvodnog procesa ne može biti filmski redatelj. Filmski redatelj je vrhovni zapovjednik: ako ne upravlja svakom divizijom ne upravlja ni vojskom u cjelini". "Da je Jama – san (Jamamoto, Kurosawin učitelj režije) bio najbolji učitelj dokazuje i ova činjenica: nijedno djelo njegovih učenika ne nalikuje na ijedan njegov film."
 
"Kritizirati može svatko, ali prosječno darovit čovjek nije sposoban svoj kritički stav braniti konkretnim prijedlozima kako stvari bitno unaprijediti." Kurosawa se kao mladić nije trudio pamtiti statiste već ih je npr. zvao vi u plavom odijelu i sl. "Jama san bi ga korio: "To Kurosawa ne smiješ činiti. Svaki čovjek ima svoje ime": "Genosuke Higaki je sazdan od materijala koji ako se valjano brusi postaje dragi kamen. Ali ljudi zavise i od onoga što nazivamo sudbinom. Ona nije toliko povezana sa sredinom u kojoj žive ili položajem koji zauzimaju u društvu, koliko sa njihovom osobnošću i sposobnošću prilagodbe toj sredini i položaju."
 
"Ono što živi na samom dnu ljudskoga srca ostaje za mene najdublja tajna". Otada sam imao priliku promatrati razne vrste ljudi - varalice, ubojice, plaćene ubojice, plagijatore. Činjenica da svi oni djeluju kao normalni ljudi strahovito me zbunjuje. Oni su u stvari više nego normalni: imaju lijepa lica i govore lijepe stvari..."
"Ja nisam izuzetno jak ni izuzetno darivit. (?! T.T.). Ja jednostavno ne volim pokazivati svoju slabost i mrzim gubiti, pa sam time i čovjek koji se upinje iz sve snage."
"Japanska kinematografija krenula je nizbrdo onoga tenutka kada su otpušteni mladi i dariviti pomoćnici redatelja. Ako ne obučavate i ne odgajate mlade kadrove, ako se lišite njihove svježine, smjelosti i dobrog raspoloženja vaše će snage u prirodnom procesu starenja nužno posustati. Ta istina odnosi se na sve pothvate."
"Filmovi u kojima publika istinski uživa su i filmovi rađeni sa uživanjem".
"Gospođicu X sam poznavao samo po imenu i profesiji, ali sam pročitavši senzacionalistički članak na naslovnoj strani mogao zamisliti njezinu bespomoćnost. Bio sam duboko povrijeđen, kao da je natpis posvećen meni a ne njoj. Takve klevete bile su nedopustive. Nije se više radilo o slobodi izražavanja već o čistom nasilju nad ljudskim bićem..."
Ogorčenost tim člankom potaknuo je Kurosawu na aktivizam u filmu "Skandal" gdje prikazuje odvratnog i beskrupuloznog "fiškala" Hiruta.
Za Rashomon kaže: "Kada govore o sebi ljudi nisu kadri da budu iskreni i pošteni prema sebi.
I zato sebe uljepšavaju.Naš scenarij je slika onih koji ne mogu opstati bez laži.(...)
Egoizam je grijeh koji ljudsko biće nosi u sebi od rođenja i taj se grijeh najteže iskupljuje."
Dojmljiv je opis potresa u Japanu iz 1923. i naknadnog požara. Dječaka fasciniraju gomile leševa, ali i histerija kada se vrši pokolj nevinih tokijskih Korejaca. U jednom trenutku se gomila usmjerila na Kurosawinoga oca koji je po drevnom i prevladanom običaju nosio bradu,pa je masa pomislila da je Korejac. Ljudi iz kvarta su stražarili pored kanalizacijske cijevi kroz koju nije mogla proći ni mršava mačka u strahu da ih tuda ne napadnu diverzanti korejanski. Za natpis kredom na bunaru koju je ispisao prije potresa igrajući se kao dječak Kurosawa (vješt u kaligrafiji koju je privatno učio) masa je vjerovala da je šifrirano korejski i da je bunar zatrovan. Toliki strah od šačice bezopasnih stranih radnika.
 

Teo Trostmann

I kud' god da poša sa sobon ga nosiš

 
 
Reka bi mi ćaća
još sam mali bia
da vrime o svakom
cilu povist piše
Od vrimena libar
prominit ne moreš
…kad mastilo kane
ne briše se više.
http://www.sibenik.in/upload/novosti/2014/10/2014-10-08/29062/PXL_081014_9106024_1.jpg
I kud' god da poša
sa sobon ga nosiš
Korice su tvrde
trgat se ne daju
Jednoga je dana
za uvik poneseš
…sa sobon, kad kreneš
paklu ili raju.
 
A ostane uvik
kakva anegdota
šta ti kakav mulac
ukra za života
Sebi je pripisa
i sa njon se fali
…kaže u tvoj libar
kako nisu stali.
Sebi je pripisa
pa se s tuđim dići
… biljetu života
ka da će pobići.
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Zaboravit te ne će djeca roda tvoga

 
 
Dom, granice i nebo opet su naši,
tuđin nas više ne plaši,
slobodu i sreću si stvorio
hvala ti Frano Bog ti pokoj dao.
http://www.uhblptsp-kc-kz-sveti-nikola.hr/fotografije/tudjmanov-grob-610-V.jpg
          Zaboravit te ne će djeca roda tvoga,
          svaki dan će priča ići od oca na sina,
          za svu sreću što si nam dao,
          i ljubav veliku, a da nisi znao.
Dao si nam sebe i više nego si moga.
Molio si za pomoć gospodina Boga,
borio si se za narod svoj,
al je slab za Tebe moj poj...
 

Tiho Vranješ

Više članaka ...

  1. Izdaja
  2. Otok

Anketa

Je li prijevara globalni prosvjed za zaštitu klime?

Nedjelja, 22/09/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1053 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević