Get Adobe Flash player

Odnos između pokretne i statične slike

 
 
U splitskoj Galeriji umjetnina u srijedu, 28. ožujka, otvorena je izložba 'Dijagnoza: dvoslika' Željka Klipke, na kojoj predstavlja filmove, slike, prisvojene objekte i arhivske materijale na kojima je slikar radio od 2012. do 2017.
http://www.culturenet.hr/UserDocsImages/rafaela%20-%20velike%20slike/Kipke%202.jpg
Željko Kipke je diplomirani slikar i pisac, koji povremeno djeluje u području filma. Dosad je režirao desetak kratkih filmskih priča temeljenih na snovima i koincidencijama, a objavljeno mu je devet knjiga, među kojima zbirke teoretskih članaka i eseja o suvremenoj umjetnosti, jednogodišnji dnevni 'Od veljače do veljače', katalog snova 'Seikhai-reich' i zbirke eseja o filmu.
 
Kratki filmski dokumenti su više ili manje fiktivni i obuhvaćaju tri teme: prva je o socijalnoj i filmskoj propagandi (Social Skin 60-62, Unyielding Look into the Future); druga je o umjetnicima (Orson's Direction Sign, Le peintre enchanteur); treća o procesima oporavka (Botanički dnevnik, Dijagnoza: dvoslika).
 
U dešifriranje kompleksnih slojeva zbilje Kipke je upregnuo cijeli raspon kreativnih mogućnosti začetih u dvadesetom i tehnološki razvijenih u dvadeset i prvom stoljeću. Posebno je znakovit odnos pokretne i statične slike koji održava činjenicu da je suvremeno slikarstvo nadahnutije medijskom umjetnošću i fotografijom nego vlastitom bogatom prošlosti. Kipke je tematski fokusiran kako na osobnosti otvorene mogućnostima transformacija ili strategijama izbjegavanja utabanih i stoga kontroliranih staza, tako i stanja organizma koja u pitanje dovode našu vlastitu sliku stvarnosti, koja vjerojatno i nije toliko naša koliko smo spremni misliti. Njegov je cilj mentalni poticaj, podsjećanje na naš vlastiti subverzivni potencijal koji se krije u sposobnostima korištenja sve užih, ali još uvijek postojećih nekontroliranih procjepa i prečaca u sve sofisticiranijoj i podešenijoj gravitaciji kontrole koja obilježava suvremenu civilizaciju.
 

Nives Matijević

Dvogodišnji projekt zagrebačke Galerije Nova

 
 
U srijedu 11. travnja otvorenje izložbe pod nazivom Arhitektura egzila, unutar i protiv stanja stalne privremenosti u Galeriji Nova, Teslina 7 u Zagrebu. To je dvogodišnji projekt Galerije Nova i kustoskog kolektiva WHW o fenomenu gastarbajterstva i suvremenoj izbjegličkoj krizi završava grupnom izložbom i predavanjem.
http://www.acaw.info/wp-content/uploads/2016/08/CONCRETE-TENT_02_low-res.jpg
Dvogodišnji projekt zagrebačke Galerije Nova i kustoskog kolektiva WHW koji se bavi povijesnim fenomenom gastarbajterstva i suvremenom izbjegličkom krizom završava se predavanjem i grupnom izložbom Priče, privremene. Predavanje Arhitektura egzila, unutar i protiv stanja stalne privremenostiu petak, 6. travnja u 19 sati održali su Sandi Hilal i Alessandro Petti, osnivači eksperimentalnog obrazovnog programa Campus in Camps, koji se provodi u izbjegličkom kampu Dheisheh u Betlehemu. Izložba Priče, privremene otvorena je u srijedu 11. travnja, a predstavljen je novi rad Ane Dane Beroš i Matije Kralja, dokumentarni film Buffet Željezara Gorana Devića i projekt Tončija Vladislavića, Lee Vene i Ivane Čuljak Pričam ti priču ... iglom i koncem.
Umjetnici i arhitekti Sandi Hilal i Alessandro Petti razvili su umjetničku praksu temeljenu na istraživačkim projektima koja je i teorijski ambiciozna i praktično uključena u borbu za pravdu i jednakost. Osnovali su Campus in Camps, eksperimentalni obrazovni program koji se provodi u izbjegličkom kampu Dheisheh u Betlehemu, s ciljem da nadiđu konvencionalne obrazovne strukture stvaranjem prostora za produkciju kritičkog i utemeljenog znanja. S arhitektom i profesorom prostorne i vizualne kulture na londonskog koledžu Goldsmiths, Eyalom Weizmanom, 2007. godine osnovali su DAAR (Decolonizing Architecture Art Residency) u Beit Sahouru u Palestini, s ciljem spajanja arhitektonskog studija i umjetničke rezidencije koji bi okupili arhitekte, umjetnike, aktiviste, urbaniste, filmaše i kustose na projektima s temom politike i arhitekture.

U zagrebačkoj Galeriji Nova predstavit će svoj projekt Arhitektura egzila, unutar i protiv stanja stalne privremenosti koji se bavi izbjegličkim kampovima za koje tvrde da uopće ne bi trebali postojati jer predstavljaju zločin i politički neuspjeh. Podižu se s namjerom da se unište, nije predviđeno da imaju povijest i budućnost; predviđeno je da se zaborave. Povijest izbjegličkih kampova konstantno se briše, a odbacuju je države, humanitarne organizacije, međunarodne agencije, pa čak i same izbjegličke zajednice, u strahu da ikakvo priznanje sadašnjosti potkopava njihovo pravo na povratak. Jedina priznata povijest u izbjegličkim zajednicama je ona koja se sastoji od nasilja, patnje i poniženja. Kako da onda razumijemo život i kulturu koje ljudi grade u kampovima, unatoč patnji i marginalizaciji, pitaju se Hilal i Petti. Nakon predavanja, povest će se razgovor umjetnika s publikom.

Izložba Priče, privremene okuplja umjetnička opažanja koja se vezuju za uzroke i posljedice migracija. U trenutku kada se čini da ne postoje adekvatne političke poluge koje bi omogućile sistemske pomake s ciljem ukidanja uzroka migracija, radovi okupljeni na ovoj izložbi ističu važnost stvaranja privremenih zajednica i zajedništva. Tijekom proteklih godina, video-umjetnik Matija Kralj i arhitektica Ana Dana Beroš istražuju i dokumentiraju (de)konstrukciju tzv. balkanske rute, od tranzicijskog centra Dobova na slovensko-hrvatskoj granici, preko makedonsko-grčke granice i neformalnog pograničnog izbjegličkog naselja Idomeni, do grada Mardina u sjevernoj Mezopotamiji, nadomak tursko-sirijske granice, gdje su bilježili svakodnevicu gradskih izbjeglica. Instalacija Bilješke iz Grčke, 2016.-2017. nastala specifično za prostor Galerije Nova, dio je njihovog dugoročnog projekta Geotrauma koji bilježi tragove širećih granica i isprepletenost (su)djelovanja europskih migracijskih politika i međunarodnih humanitarnih organizacija te mase turist-volontera (engl. voluntourists) i aktivista anarhista u "industriji katastrofe".
 
Opservacijski, nagrađivani dokumentarni film redatelja Gorana Devića Buffet Željezara(2017) prati Ernu i Dževada, vlasnike buffeta koji je pred zatvaranjem. Buffet se nalazi na autobusnoj stanici na ulazu u tvornički krug Željezare Sisakkoja je tijekom socijalizma bila jedna od vodećih željezara istočne Europe. Sniman uglavnom jednom kamerom koja u punom radnom vremenu buffeta od 7 do 21h bilježi "birtijske razgovore" tjedan dana pred zatvaranje, film iznosi nepovratne učinke tranzicije poput osiromašenja, ekonomskog kolapsa i gubitka radničkih i ljudskih prava.
Pričam ti priču ... iglom i koncemTončija Vladislavića, Lee Vene i Ivane Čuljak nastaje u sklopu radionice za tražitelje azila u Hrvatskoj Kreacija, afirmacija, integracija koju je CIMO – Centra za istraživanje mode i odijevanja realizirao u suradnji s RCT – Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu. Radionice, realizirane od studenog 2016. do svibnja 2017. u prihvatilištima za tražitelje azila Kutina i Porin u Zagrebu s migrantima iz Afganistana, Irana,  Sirije, Iraka, Somalije i Turske, u tradicionalnu tehniku vezenja tekstila uvele su nove sadržaje vezane za njihova iskustva izmještanja i migracije. (a.f.)

Svatko od nas često razmišlja o udaljenom a tako bliskom otoku

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik iz Dubrovnika, akademski slikar Lukša Peko, u drugoj polovici ožujka ove godine, nakon dvadeset i dvije godine ponovno izlaže, ovoga puta ciklus TERRA INCOGNITA (Nepoznata zemlja).
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/03/medium/luksa_peko.jpg
Riječ je o izboru nekoliko desetaka djela srednjega formata, izvedeno u snažnoj koloritičkoj gesti, jakih, uzavrelih boja, neobične i intrigantne motivike, otočja i mora, kada se često more doima poput suhog kopna a kopno katkada sliči moru (ne zaboravimo podciklus Argonauti koji govori stalnoj neutaživoj žeđi za plovidbom, ali beskorisnom). Kod ovih slika uvijek sam se pitao, jesu li to odbljesci, fragmenti sjećanja na prostor koji sam ostavio iza sebe u prošlosti ili je to naslućeni volumen u koji se mora prodrijeti.
 
Jesu li motivi sjećanja ili naslućivanja? Plovi li čovjek u tom stvarno nestvarnom svijetu (koji tragično i današnjici ali i povijesnim zbivanjima) prema spasu i slobodi ili bježi od nje? Neobična vatrena simbolika naziva mnogih slika upućuju na ogoljenost, prazninu, pustoš svijeta, tamu čovjeka, umjesto osvita mrak, dok sunce neprekidno pali i spaljuje sve živo i neživo (često je more na slikama crno, spaljeno).
 
S druge strane, bujan i jak kolor implicira određeni optimizam, zajedno sa svjetlošću, valja preživjeti vatru jer tada će i mora oživjeti i život i čovjek. Ciklus nosi isprepleteni karakter figurativno nefigurativnog slikarstva, kada se jedno prelijeva u drugo i obrnuto, obilježen i mnogostrukom simbolikom često vrlo raznolikih mogućnosti tumačenja i percipiranja. Vrlo angažirano slikarstvo dubrovačkog umjetnika Lukše Peke, nadahnuto i poticajno, temeljeno na obimnom i složenom iskustvu, mnogih desetljeća ali i neprijeporna talenta.
https://dubrovacki.slobodnadalmacija.hr/Portals/2/Images/2018/03/19/WEB/306425.jpg
Peko je naslikao cijeli ciklus Nepoznate zemlje, nastojeći ustvrditi kolika je stvarna udaljenost do tih imaginarnih ili stvarnih otoka, koji se uvijek čine nadohvat ruke, sve dok ne zaplovimo prema njima a tada se i oni kreću, udaljuju i nestaju na horizontu. Svatko od nas posjeduje, sjeća se i razmišlja o raznolikim pravcima koji su nas doveli na mjesto i vrijeme u kojem se sada i nalazimo, često razmišljajući o novom plovu, o udaljenom a tako bliskom otoku.
 

Miroslav Pelikan

            I diše i cvjeta!

 
               
                Jednoga proljeća
                (Ili jedne zime)
                Kad ne bude više
                Ni leda, ni kiše,
                Ni uvele trave
                Pa i ime njeno
                Već zaboravljeno,
                Iz mraka i sjene
                Uskrsnut će snova
                Djela pradjedova,
                Sve ljepote njene.
                I ona će živa
                Snagom pravde diva
                Protivit se moći
                Nedjelima, zloći.
https://cdn.shopify.com/s/files/1/0288/9840/files/blog_A-rose-is-a-rose-roses-20581060-2256-1496-600x398.jpg?7882343385040199275
                Jednoga proljeća,
                Ili jedne zime,
                (Ni rano, ni kasno)
                Oživjet će časno
                I hrvatsko ime.
                Zaludu su mržnja
                I sva zloba svijeta
                Što joj pogreb sniva.
                HRVATSKA JE ŽIVA!
                Od ljubavi tkana,
                Ljepša svakog dana!
                I diše. I cvjeta!
 

Malkica Dugeč, 22. 3. 2018.

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1411 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević