Get Adobe Flash player

U umjetnosti i čistoj znanosti se najprije opažaju prvi znaci bilo kakve promjene kolektivnog senzibiliteta

 
 
Po autoru Joséu Ortegi Y Gassetu (Madrid, 9. V. 1883. – Madrid, 18. X. 1955.), španjolskom filozofu i esejisti, novi stil teži:
- dehumanizaciji umjetnosti
- izbjegavanju živih oblika
- igri i ničemu više
- izbjegavanju brižne izrade i transcendencije
https://www.biografiasyvidas.com/biografia/o/fotos/ortega_y_gasset.jpg
José Ortega Y Gasset
 
"da se konstruira nešto što nije kopija "prirode", a ipak ima vlastitu supstanciju, za to treba umijeće koje pretpostavlja u najmanju ruku genija"
"stilizirati se znači izobličiti realnost, derealizirati je, stil uključuje dehumanizaciju"
"umjetnost (nekadanja, op. T.T.) je manje ili više bila ispovijed"
"u umjetnosti i čistoj znanosti se najprije opažaju prvi znaci bilo kakve promjene kolektivnog senzibiliteta"
"stilovi... sadrže sve jaču dozu sprdnje i omalovažavanja, sve dok se u naše doba (oko 1930., op. T.T.) nova umjetnost nije počela sastojati gotovo jedino od prosvjeda protiv stare"
"moderni Zapadnjak osjeća bolnu ojađenost vlastitom povijesnom biti" (mržnja prema umjetnosti, znanosti, civilizaciji, državi)
"moderna nas umjetnost poziva da u nekom umjetničkom djelu gledamo šalu koja se ruga u biti samoj sebi"
 
Shvaćanjem moderne umjetnosti kao farse sjetio me Gasset na Ensora i Salvadora Dalija
"novi stil traži samo da se poveže sa trijumfom športova i igara"
"zbog propasti religije i relativizma znanosti, očekivalo sa da umjetnost (XIX. stoljeća, op. T.T.) preuzme na sebe spas ljudskog roda"
"nezamislivo je da najveće i u neku ruku polarne razlike inherentne u živim organizmima - spol i dob ne bi presudno oblikovale duh vremena"
 
Nakon što hvali modernu umjetnost zaključuje da "nova umjetnost dosad nije proizvela ništa vrijedno truda"
"zadaća što je (moderna umjetnost, op. T.T.) sebi nameće upravo je pregolema, ona bi stvorila nešto iz ničega"
"slika je skup znakova... gledati sliku uključuje i naše promišljanje"
"slika je okamenjeni fosil, djelić života jednog čovjeka"
"povijest je doista ono što treba biti samo ako uspije razumjeti čovjeka iz drugoga vremena bolje nego što je on razumio samoga sebe"
"u 19. stoljeću su Velasqueza, posebno Francuzi i Englezi, nazivali slikarom za slikare"
"nitko nije veliki slikar ako nema svoj jezik" (danas to radije zovu "rukopis", op. T.T.).
"veliki umjetnik gradi oko sebe vlatitu samoću i u njoj se guši"
 
Duhovita je misao Gassetova koji oslikavatelje divovskih kupola uspoređuje s modernim govornicima, kojima je zadatak ispuniti prostor emocijom i zvukom. Drugim riječima to je dekorativnost koja već iz fizioloških razloga teško može biti analizirana kao npr. plošna slika. Zanimljivo je da će upravo histerija masa biti izražena na javnim skupovima; Mussolini i Hitler su bili veliki govornici i još veći pozeri i dekorateri! Mišljenja sam da je Gassetovo djelo aktualnije sada nego u vrijeme pisanja istoga; danas bilježimo nihilizam, dosjetku happeninga, umor, dekadenciju, zasićenost, površnost - dok je u doba nastanka "moderna umjetnost" bila eksces i pobuna unutar preobilja tradicije; uz kubiste, francuske fauviste, njemačke ekspresioniste, futuriste, nadrealiste (metafizika talijanska), javljaju se i socrealistički slikari plakata, fašistički izrazi robustne barbarske forme ili totalitarni geometrizmi u kiparstvu, slikarstvi i arhitekturi koji prikazuju trijumf stroja kroz čiste, dehumanizirane plohe.
 
U vrijeme rađanja nove umjetnosti djelatni su Rodin, Monet i intimisti poput Bonnarda, postoji i "art nouveau", tj. oplemenjena secesija  npr. Gaudija, koja više ima dodirnih točaka s barokom i gotikom nego s Corbusierom. A Matisse kao likovni ntelektualac i dizajner je tema za sebe. Stoje i Gassetove usporedbe nove umjetnosti s ikonama koje dolaze nakon propasti antike, ili još bolje sa slikarstvom špiljskoga čovjeka, domorodaca i stilizacijom Semita koji imaju vjersku zabranu predočavanja živih oblika.
 

Teo Trostmann

Krajobrazi naprosto mame svojom ljepotom

 
 
Hrvatska likovna umjetnica, slikarica Marija Puzak stekla je izniman ugled tijekom niza godina u kojima je uspješno realizirala obiman i višeslojan ciklus krajobraza, u srednjem i velikom formatu u tehnici ulja, izlažući ga na brojnim skupnim i samostalnim izložbama.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/06/fotografija-2-660x450.jpg
Ciklus krajobraza Marije Puzak snažan je doprinos slikarice suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, ciklus koga krasi vrlo duboka slojevitost simbolike, eruptivni kolor (čija se snaga ne smanjuje kroz vrijeme, dojma sam kako se on neprestano povećava), motivi, koje umjetnica nalazi praktično svuda oko nas,tražeći izrazitu specifičnost, vidljivu posebnost i napokon uviđajući je u odabranim sekvencijama dana i pridružene mu svjetlosti.
 
Možda možemo reći kako ovaj veliki ciklus izrasta iz konfabulacijskog procesa (u miješanju stvarnog i izmišljenog) u nastojanju da se prirodne i rijetke ljepote pojedinog motiva istaknu do krajnjih granica, tako da će sva naša pozornost biti usmjerena prema njima, dok će oni manje prihvatljivi elementi općem estetskom kriteriju biti maloi pomaknuti u drugi plan i tako će nastati, oživjeti novo stvoreni stvarni krajobraz. Istina je, krajobrazi Marije Puzak, naprosto mame svojom ljepotom, unutrašnji odnosi ploha, horizontala i vertikala, govore o skladu, o unutrašnjem miru, o jedinstvenoj harmoniji prostora, u kojem ipak ponajprije dominira koloristička paleta, nesputani potezi autora, logični i jasni.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/36917/marija_puzak.jpg
Prostori prirode na uljima Marije Puzak presijecani su unatoč mirnoći ploha i boja vibrantnim pravcima linija, koje se protežu u svim pravcima, dijeleći sliku na više segmenata, pomalo podsjećajući na apstraktni pristup slikara. Istodobno, ne možemo ne opaziti kako na ovim slikama ne opažamo prisustvo čovjeka, nema živoga bića, živa je priroda, reklo bi se, sama sebi dovoljna.
 
Najvažniji element ovoga slikarstva jest vrlo snažan kolor, razliven i raznesen slikaričinom rukom po cijeloj površini, pastoznim nanosima, ostavljujući dubok, impresivan trag. Da, boja je znak slikarice Marije Puzak i njezinog slikarstva. Ipak, na ovim se slikama najjače osjećaju i vide, čežnja i nada, prepoznajući se  kao ključni elementi slikaričinog pristupa jer bez ljubavi nema ni slikarstva. Čežnja za ljepotom i nada u postojanje ljubavi, to je temelj autorskog, umjetničkog pristupa Marije Puzak.
 

Miroslav Pelikan

Nepoželjnice u Uputniku nastavnoga predmeta Hrvatski jezik

 
 
U suvremenom hrvatskom standardnom jeziku postoje inačice koje dopušta norma kao potpuno istoznačne ili katkada stilski raslojene jedinice. Obično inačice čine inačični par (šport/sport, uskrsni/uskršnji) ili rjeđe inačični niz (prozaik/prozaičar/prozaist). Inačice postoje na svim razinama jezičnoga ustroja. Katkada ih dijele ili probaju podijeliti na preporučene, dopuštene i istovrijedne inačice. Ne moramo, po našem sudu, istodobno u jednoj rečenici ili u jednom tekstu ili u jednoj knjizi rabiti različite inačice, a takvu porabu, nažalost, susrećemo na svakom koraku u mnogim, čak i službenim dokumentima. Navest ćemo nekoliko primjera neujednačene porabe inačica iz dokumenta “Nacionalni kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik“ (veljača 2018.):
https://croative.net/wp-content/uploads/2015/06/BagdasarArt.jpg
Artur Bagdasarov
 
“Kurikulum nastavnoga predmeta ...“ – “Čitanjem književnog teksta ...“;
“... uporabe hrvatskoga standardnog jezika...“ – “ ... na temelju osobnoga čitateljskoga iskustva“;
“ ... prema vlastitome interesu ..“ – “ ... prema mjesnom govoru“
“ ... odgojnoobrazovnoga procesa...“ – „Odgojno-obrazovni ciljevi ...“ i sl. (NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK).
 
Razvidna je nedosljednost u porabi pridjevnih padežnih nastavaka i sastavljenoga i rastavljenoga pisanja. Ne možemo istodobno u jednom tekstu npr. pisati Marijev - Mariov, ne će - neće, pogrješka - pogreška, bregovi - brjegovi, dotadanji - dotadašnji, Dubrovkinja - Dubrovčanka, sjedinjivati - sjedinjavati, skitač - skitalo - skitnica - skitalac, general bojnik - general-bojnik, gusji - guščji, otuđitelj - otuđivač, imenični - imenički, šport - sport, poraba hrvatskoga standardnoga jezika - uporaba hrvatskoga standardnog jezika - upotreba hrvatskog standardnog jezika i sl. Inačice ne predstavljaju jezično bogatstvo književnoga ili standardnoga jezika, osim u iznimnim slučajevima kada su stilski raslojene. Ponovimo aforistični izričaj književnoga povjesničara A. Barca: "Čovjek, koji svoj jezik osjeća, ne pozna inačica" (u njegovu tekstu – sinonima). Inačice se ne mogu istodobno rabiti u jednoj rečenici, tekstu ili knjizi. U pisanju treba odabrati jednu od inačica ako ju dopušta norma, a zatim dosljedno primjenjivati u pisanju, osobito kada je riječ o znanstvenom ili administrativno-poslovnom stilu.
 
U tekstu dokumenta imamo: “kurikulum nastavnoga predmeta“, "uvažavaju jezike drugih naroda.“ ili “obvezni tekstovi " i sl.. Što ipak valja rabiti u tekstu: kurikulum, uvažavanje, obvezni ili kurikul (uputnik), poštovanje, obvezantni ... i treba li službeni, nelektorirani tekst puštati u javnost?
 

Artur Bagdasarov, HKV

Jedra Mate CROate u vrbovečkoj knjižnici i čitaonici

 
 
Akademski kipar Mata CROata nedavno se je predstavio samostalnom izložbom  iz novijeg opusa u Knjižnici i čitaonici u Vrbovcu, odabravši za ovu prigodu više radova nastalih u posljednje vrijeme, naravno, s temeljnim i prepoznatljivim motivom jedra.
http://www.politikaplus.com/upload/images/gallery/S/m-c0011.jpg
Jedro Mate CROate nosi u sebi, u svom materijalu, u raznovrsnom kamenu, sva ona obilježja što mu ga je nametnulo vrijeme i priroda, a to je muka i napor, nevolja i bol, snaga i plovidba, oblaci, bure, vjetrovi i more, more za koje se nikada sa sigurnošću ne može reći kakvo će biti u idućem času, hoće li biti pomorcu, ribaru dobrostivo ili ne. To čvrsto jedro od hrapavog platna, napuhnuto vjetrom, juri i sječe valove, klizi, jedva dodirujući more, lelujaći između kruna valova, plešući svoj stoljetni ples, s vjetrom u naručju, s mislima i nadama, samo stići do one druge obale, na kraj mora, u mir. To čvrsto jedro od hrapavog platna i opet se zahvaljuje srčanom pramcu i nepokolebljivoj i odanoj krmi s kormilom, jarbolu i veslima i gospodaru vjetrova jer samo ga je par puta ozbiljnije pogurnuo, u leđa i ostavio samoga na uskomešanom plavilu i bijelim prskavim brazdama.
 
To čvrsto jedro od hrapavog platna šutke se zahvaljuje i glasu i glavi koja ga je vodila kroz neveru i sve ih onako, skupa, mokre i umorne, privezala na obali i otišla svojim poslom na kopno. Ta vjekovna priča koju tako emotivno pričaju jedra Mate CROate valja vidjeti i doživjeti, opipati tu grubu ili zaglađenu površinu kamenog jedra i pričekati dok tvrdi kamen ne progovori.
 
Niz novih kamenih jedara u Vrbovcu pružaju dovoljno dubok uvid u opus Mate CROate, u istraživanje različitih vrsta većinom latinskih jedara u mnogobrojnim inačicama i doista se ta jedra doimaju kao da su jednom, ipak plovila i nadimala se od vjetra, mokra od valova a sada ih je netko smanjio ali i donekle sačuvao njihov izvorni oblik. Jedra su okamenila, more je nestalo, nema ni vjetra, samo sjećanje na plovidbu traje.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 903 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević