Get Adobe Flash player

Poluditi od voljenja

 
 
Ne trebaš ti dušo
umirat za mene
Potrudi se srećo pa i mene spasi
Redom svima reci
nek' upamte dobro
Ljubav kada plane teško se ugasi
https://wallpaperscraft.com/image/couple_shadow_sunset_kissing_hugging_romance_25745_480x800.jpg
Možeš i pjevati
možeš me ljutiti
Možeš me i varati al' samo u šali
Tebi ja sam suđen
nebo mi te dalo
na put nam ni prije drugi nisu stali
 
Možemo se lagati
ali djeca nismo
I ptice na grani i učeni ljudi
Pa svima je jasno
što to ljubav jeste
Da se zbog voljenja može da poludi
 
Pokušavam pomalo
umiriti strasti
Ne moraš ti sa mnom idi putom svojim
Ja znam koga volim
ti razmisli dobro
Nikog osim Boga više se ne bojim
 
…U istinu  dobro znadem koga volim…
 

Vladimir Živaljić

Novi metafizički svijet se pojavljuje kao logični korak u osobnom umjetničkom razvoju

 
 
Akademski slikar i profesor na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti i  dizajna, Davorin Radić jedan je od najistaknutijih stvaratelja suvremene hrvatske likovne umjetnosti, autor iznimnog opusa koga čini nekoliko snažnih ciklusa, autor o čijem je svestranom radu i dosegu visokih rezultata objavljeno niz monografija posvećenih uljima, akvarelima, crtežima, slikar koji je izlagao na brojnim zapaženim samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/35137/davorin_radic_1.jpg
Na nedavnoj retrospektivi u Modernoj galeriji izložio je uz ostala odabrana djela i seriju ulja, većih formata s apstraktnim motivima. Doista i u ovom, nefigurativnom ciklusu Radić se i dalje služi svojom prepoznatljivom kolorističkom paletom, snažne ali i odmjerene geste i kontroliranog nanosa  boje jer boja je važna ali nije najvažnija, ona je samo u funkciji složene simbolike Radićeva bogata opusa.
 
Prvi je dojam, razgradnja do sada poznatoga i preoblikovanje već oblikovanog, u novu formu, u novi sadržaj, s prikrivenom simbolikom, pa nam se može učiniti kako Radić na platnu bilježi egzistiranje raznolikog bilja s već uvenulim cvijetovima usred prostorije ili tvori moguća obličja koja će uskoro iznjedriti budućnost ili je to samo sjećanje na završetak putovanja u krajeve iz kojih slikar nikada nije ni otišao i sada se oni njemu ponešto čine neobičnim, jedva prepoznatljivim.
 
Radić na velikom formatu platna slaže nove forme, naizgled uznemirene, razasute, razgrađene, demontirane u kolorističkom bljesku (vrisku) boja i čini se portretira ljude, poznanike za stolom, s njihovim svakodnevnim pokretima i izgovorenim riječima u jednom običnom šarenom danu, kada je svjetlost dana poduprla nježnost boja, s očima koje nas netremice promatraju i razmišljaju, tko smo to mi, mi koji stojima ispred platna s kistom u ruci, dok ptice, koje sliče paunima promiču ispod stola glasajući se pomalo stravičnim krikovima, ne obazirući se mnogo na osobe koje okružuju stol  izmjenjujući visoke glasove  pohvale ili se ljute, galame, paun je već odšetao i u pozadini raskrilio svoj fantastični rep, dok ga oni promatraju svojim zavidljivim očima. Taj neobični svijet i flore i faune i čovjeka i svijeta oko njega, u središtu je Radićeva zanimanja u novom, apstraktnom, nefigurativnom ciklusu koga čine slike s pomalo uznemirujućim osjećanjem dok ih promatramo, nastojeći prodrijeti u dubinu, razotkriti skrivenu autorovu šifru koja će nam omogućiti da jasno i bez ustezanja pročitamo, vidimo jasno svaki potez, svaki trag boje u ovim nesvakidašnjim interijerima.
 
No, svatko od nas, prepoznao bi, pronašao bi u novim Radićevim slikama, samo njemu svojstvene, drage ili nesklone znakove s prijanjajućim bojama i zaključio kako je zapravo samo on u pravu jer samo je njegove tumačenje ispravno. Istodobno, možemo u seriji novih slika ipak predosjetiti stanovite figurativne oblike kotrljajućih, gibajućih tijela raširujuće žućkaste magle, koja se sporo, jedva nekako, širi iz središta prostora, nastojeći prekriti cijeli volumen.
 
Radić vješto gradi novi metafizički svijet koji se pojavljuje kao logični korak u osobnom umjetničkom razvoju, ciklus u njegovim zrelim autorskim godinama, koga ne čini samo nekoliko, već preko stotinu slika, koliko ih je naslikao u proteklom razdoblju, osjećajući kako je još uvijek samo na početku, tek se otisnuo od obale, pučina je još daleko.
 
Valja također pripomenuti kako se ovaj novi ciklus pojavio kao posve prirodna pojava, u vremenima kontinuiranog rada na nizu ciklusa od mitoloških scena, aktova, gradskih veduta, autoportreta,portreta kao još jedno viđenje i doživljavanje svijeta. Radićev novi ciklus razgrađenog svijeta polako se taloži sa slike na sliku, oslobađajući slikara drevnih dojmova, otvarajući ga nadolazećim senzacijama budućnosti. Ipak ne mogu se oteti uplivu jedne misli, kako je slikar iskoristio, ujedinio svu svoju vještinu i talent, svo svoje mnogostruko iskustvo ,trošeći i koristeći raznolike motive, od aktova do veduta i  preoblikovao ih nefigurativnom izrazitom kolorističkom gestom u novu stvarnost.
 

Miroslav Pelikan

Sve što nije učinio, naslikao u akvarelu, ulju, akrilu, autor realizira u tehnici kolaža

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, Antun Vuksan, slikar vrlo specifičnog rukopisa, autor obimnog i složenog opusa koga čini nekoliko značajnih ciklusa izvedenih u praktično svim tehnikama, njeguje još jednu tehniku, naizgled jednostavnu i ne tako skupu ali iznimno kompliciranu. Riječ je o kolažu, ljepljenju i sastavljanju raznolikih komadića papira (novine, časopisi, reklame...) u novu jedinstvenu cjelinu koja nosi sva artistička obilježja autora.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2017/12/medium/antun_vuksan.jpg
Antun Vuksan stvara kolaže s primorskim i kontinentalnim motivima, segmente prostora koji nas okružuju i koje u žurbi često ne vidimo, ne osjećamo, ne slutimo, ne opažamo njihovu jednostavnost ljepote, prolazimo slijepi pored njih zamišljajući nedohvatljive udaljene prostore kao mjesta koje ipak jednom valja dodirnuti. Vuksan vještim kolažiranjem uspijeva od komadića raznobojnih papira, svakojakih oblika  i stanja, debljine i boje, udahnuti život novo stvorenom jedinstvenoj pojavnosti  likovnog djela. Sve što nije učinio, naslikao u akvarelu, ulju, akrilu, Vuksan realizira u tehnici kolaža, ističući začudnost ljepote, osobenost mikro prostora, neobičnost i nesvakidašnjost.
 
Možda kolaži ne izazivaju  izraziti interes ljubitelja umjetnosti, većinom ih se doživljava kao radoznalost umjetnika ili dodatno artističko promišljanje o određenom problemu ili pogledu, no Vuksan im pristupa kao prirodnom elementu umjetnosti, uživajući u traženju i polaganju na podlogu svakog djelića šarenog papira, koji će uskoro oživjeti i činiti novi svijet.
http://www.urbancult.hr/Images/im.ashx?Id=58421
Vuksanovi kolaži su vrlo privlačni, zanimljivi, u mnogome sličnog pristupa  koji slikar njeguje u radu s akvarelom i uljem, no istodobno i različiti, osobeni, izvorni, ne ponavljajući. Antun Vuksan dokazao je i u kolažu svoj snažni talent i iznimnu umjetničku vještinu, tretirajući i u ovoj tehnici svoje omiljene motive, pronalazeći u kolažu nove izazove a ne tražeći u njima trenutke odmora od ulja i platna
 

Miroslav Pelikan

Približavanje sokolarske ptice i sokolara minuciozan je proces

 
 
Suvremeni hrvatski umjetnik, akademski kipar i akademski glazbenik, također i sokolar, rock glazbenik, Vitold Košir, zacijelo je neobična ali i dragocjena pojava u društvu.
http://www.in-portal.hr/fileN/images/Kultura/Vitold-Ko%C5%A1ir1.jpg
• Gospodine Košir, da nešto pokušamo raščistiti. Jeste li prvo akademski kipar ili akademski glazbenik ili sokolar ili glazbenik rock glazbe?
- Kiparstvo je moj poziv. Izražavanje u materijalu fizička mi je potreba. Glazba je dio mog života, emotivnog, obiteljskog, profesionalnog, zafrkantskog. Roditelji su mi bili članovi Zagrebačke filharmonije i profesori na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sestra je orguljašica, tako da sam sa glazbom odrastao i bavio se njome na sve dostupne načine. Sokolarstvo je strast, neobnjašnjiva, urođena. U bendovima najrazličitijih glazbenih usmjerenja sviram od srednje škole. Saznanje jednoznačnog odgovora na Vaše pitanje moj bi život učinilo mnogo jednostavnijim.
 
• Što je Vaša ključna karakteristika u kiparstvu?
- Crpim pogonsko gorivo iz svih raspoloživih izvora. Ritam grada i njegovi materijali, glazba kao ishodište, rockerska kultura. Prošle sam godine imao priliku napraviti i postaviti spomenik zagrebačkom biskupu Martinu Borkoviću u suradnji s arhitektom Darkom Stresecom.  Slovenski sokolarski savez prihvatio je moj prikaz sokola iz serije grafika "Poniranje" kao zaštitni znak kojeg sam napravio u suradnji s Ivanom Kraljevićem - što mi je neizmjerna čast. Scenograf sam predstave "Mušica" praizvedene u proljeće ovo godine od glumačke družine Bastiene pod vodstvom Ljube Zečevića.
 
• Klasična glazba? Što posebice volite?
- Glazbu XX stoljeća i sasvim nove glazbene smjerove. Kao član Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije imam nevjerojatnu sreću sudjelovati u izvedbama glazbe Šostakovića, Mahlera, Janačeka, Prokofieva, Stravinskog i bitno modernijih autora. Veliko mi je veselje da smo u zadnjih nekoliko godina ponovo doprli do publike i da sviramo pred potpuno rasprodanim dvoranama. To nas potiče da na koncertima dajemo sve od sebe. Snimanje glazbe važan je dio djelatnosti mog orkestra. Ta sasvim druga dimenzija bavljenja glazbom zaustavlja trenutak izvedbe za buduća vremena i za publiku koja nije pred nama.  
 
• Živite s nekoliko ptica i aktivno se bavite sokolarstvom. Razgovarate li s njima?
- Sokolarstvo je u osnovi lov s pticama grabljivicama. Ipak, za razliku od svih vrsta lova oružjem koje se može odložiti i koristiti samo u vrijeme lova, lov s grabljivicama je samo vidljivi vrh sante profinjenog tkanja odnosa povjerenja, ljubavi, brige. Približavanje sokolarske ptice i sokolara minuciozan je proces. Poticanje na let, dolazak, a na kraju i sam lov vezani su uz verbalnu komunikaciju. Svakako, razgovaram sa svojim pticama. I pažljivo slušam što mi govore.
 
• Volite i rock i svirate, imate bend.
- Cry Babies su moj bend. Klupska atrakcija s gotovo 20-godišnjim stažem žestokim nastupima uvijek iznova potvrđuje svoju reputaciju najboljeg zagrebačkog cover-benda. Drskim, domišljatim i zabavnim coverima pjesama nismo poštedjeli niti druge glazbene stilove - poznata obrada pjesme "Pamtim samo sretne dane" u originalu izvedene od Gabi Novak poharala je sve radijske top-liste. Upravo smo snimili cover "Fly me to the moon" Barta Howarda. Pjesma mozda najpoznatija u izvedbi Franka Sinatre dobila je novo ruho i siguran sam, novu publiku ovom našom obradom. Poslušajte nas na https://www.youtube.com/watch?v=opKu7Y5pQQA
http://mojzagreb.info/images/made/images/uploads/vijesti/31871/vitold_kosir_497_253_c1.png
• U čemu najviše uživate?
- Najviše uživam u mogućnosti da se bavim svim stvarima koje zaista volim. Nikad nisam bio tip od skijanja i jedrenja. "Karijera" i materijalno bogatstvo ostavljaju me ravnodušnim. Kiparstvo, sokolarstvo i glazba su me oduvijek privlačili i svu radost pronalazim u mogućnosti da se njima bavim. Veliki dio mog rada arhiviran je na https://www.flickr.com/photos/32366635@N08/albums
 
• Koliko i kako te pojedine aktivnosti utječu jedna na drugu?
- Ne vidim jasne granice između kiparstva i glazbe. Poimanje biti jedinstveno je. Samo je izvedbeni dio drugačiji. Snažno se isprepliću. U muzici često crpim inspiraciju za skulpture. U splitskoj sveučilišnoj galeriji "Vasko Lipovac" ove sam godine izložio radove isljučivo potaknute glazbom. Sokolarstvo također često zovu "umjetnost sokolarenja". Sklon sam tom izrazu zbog ogromnog emotivnog naboja koje sokolarstvo nosi. Vjerujte, lijepi letovi mogu se usporediti s najljepšom glazbom.
 
• Čime ste trenutno zauzeti?
- Vrh je sokolarske sezone. Grabim svaki slobodni trenutak. Sudjelovao sam u sokolarskim susretima u Češkoj, Italiji, Sloveniji. Veliko mi je veselje da je i Hrvatska domaćin nekoliko već tradicionalnih sokolarskih susreta u Karlovcu, Jastrebarskom i Zelendvoru koji izazivaju sve brojniji odaziv stranih sudionika i sve veći interes medija. Orkestar je zahuktao sezonu, bend je upravo izašao iz studija s novim singlom.

• Planovi (na svim poljima)?
- Pripremam dvije izložbe u Zagrebu, jednu vezanu uz arhitekturu a drugu uz glazbu. Galerije za koje se spremam su veliki i eminentni prostori i zahtijevaju puno promišljanja i fizičkog rada. Simfonijski orkestar donosi sjajnu sezonu i ponosan sam da sudjelujem. Cry babies promoviraju novi cover a sestrinski bend The Plagijators do kraja godine razvaljuje po zagrebačkim klubovima. Ipak, u ovom periodu godine moje srce je uz sokolarstvo. Priroda, sloboda i prepuštanje atavističkim instinktima. www.vitoldkosir.eu; www.facebook.com/vitoldkosir; flickr / photos
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 940 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević