Get Adobe Flash player

Prošlo je 150 godina od Luppis-Whitehead torpeda

 
 
U Hrvatskom pomorskom muzeju Split, u četvrtak 22. prosinca 2016. otvorena je izložba „Jadran, kolijevka paklenog stroja: 150 godina Luppis-Whitehead torpeda“. Muzej izložbom završava godinu dviju velikih obljetnica u sjećanju na događaje 1866., koji su ostavili duboke tragove u hrvatskom i svjetskom pomorstvu. Prethodno je obilježena Viška bitka, najveći pomorski sukob u povijesti Jadrana, dok je najnovija izložba posvećena jednom od najvećih tehničkih dostignuća 19. stoljeća: torpedu, oružju koje je promijenilo način pomorskog ratovanja. Pozornica tog povijesnog čina bio je upravo Jadran, točnije hrvatski grad Rijeka, a pokretač jedan Hrvat. Za prigodu 150. obljetnice nastanka torpeda autori izložbe Petra Blažević i Ljubomir Radić oblikovali su preuređen postav koji slijedi povijest torpeda od neobične i teško ostvarive ideje u začetku pa do trijumfalnog uspjeha.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1d/Robert_Whitehead.jpg/220px-Robert_Whitehead.jpg
Robert Whitehead
 
Cilj izložbe je u domaćoj javnosti promicati hrvatski udio u izumu torpeda, a u svjetskoj pridonijeti afirmaciji torpeda kao hrvatsko-britanskog proizvoda. Uz brojne dijelove torpeda posjetitelji mogu vidjeti prve te posljednje primjerke torpeda nastale u riječkoj tvornici, kao i jednu lansirnu cijev. Izloženi su i atraktivni prototipovi iz najranijih eksperimentalnih faza, koji splitsku zbirku torpeda čine prvorazrednom u svjetskim relacijama na području najranije povijesti ovog oružja.
 
Za Hrvate je torpedo mnogo više od uspješnog izuma. On je dokaz burne povijesti ovog područja – stoljetnih konflikata među gospodarima Jadrana, koji se odražavaju upravo na ljudima. Ideja torpeda, izuma koji je izazvao revoluciju u mornaričkoj strategiji i taktici, pripada Riječaninu Giovanniju Biagiju Luppisu (Johann Blasius Luppis, Ivan Blaž Vukić), časniku Austrijske ratne mornarice, koji se nakon umirovljenja šezdesetih godina 19. stoljeća vratio u svoj rodni grad i pokušao realizirati svoju zamisao. Njegov cilj bio je razviti maleno nadvodno plovilo kojim se upravljalo uzicama s kopna i koji je bio pogonjen oprugom, u novo pomorsko oružje. Ideja je konačno zaživjela nakon što se u projekt razvoja uključio iskusan i inovativan brodograđevni stručnjak i rukovoditelj Riječkog tehničkog zavoda (Stabilimento tecnico Fiumano) Robert Whitehead koji je uz pomoć suradnika dvije godine radio na usavršavanju prototipa da bi 1866. javnosti predstavio novo autonomno podvodno oružje nazvana torpedo. Whitehead je pronašao originalno rješenje da pogonski stroj na stlačeni zrak može raditi i ispod površine mora te izumio uređaj nazvan tajna komora koji automatski regulira dubinu urana torpeda, tj. njegovu vertikalnu putanju. Uskoro je nakon toga u torpedo ugrađen i pomoćni servo-uređaj koji je korištenjem stlačenog zraka omogućavao efikasnu regulaciju dubine putanje. Riječki torpedo stalno se inovirao i poboljšavao. Povećavali su mu se domet i brzina, rasla je eksplozivna  punjenje, a uporabom žiroskopa, novoga originalnog  izuma Lodowica Obrija, zaposlenika tvornice, postao je puno precizniji na putanji po azimutu, tj. po horizontalnom pravcu.
 
Izložba je mogućnost susreta s predmetima koji kriju izuzetnu priču o nastanku torpeda, i to predstavljanjem različitih dionika. Dotiče mnoge: od izumitelja i prve riječke tvornice preko naručitelja, odnosno svjetskih mornarica, pa sve do korisnika – onih koji su profitirali i koji su stradavali upotrebom torpeda.
 

Nives Matijević

Ovom izložbom autor naglašava važnost talijanske zbirke crteža i kolaža

 
 
Umjetnička galerija u Dubrovniku 22. prosinca predstavila je hrvatskoj javnosti jednog od najistaknutijih umjetnika modernog i suvremenog europskog slikarstva, Francisa Bacona. Radi se o izložbi iz zbirke Ravarino pod nazivom Granice uma. Na otvaranju su posjetitelji, osim ove iznimne izložbe imali priliku pogledati i izvedbu monodrame Pope Head The Secret Life of Francis Bacon koju je napisao i izvodi engleski glumac Garry Roost.
http://www.ugdubrovnik.hr/images/Bacon2.png
Francis Bacon rođen je u Dublinu 1909. godine. Imao je težak odnos s ocem, ratnim veteranom i trenerom trkaćih konja koji nije mogao podnijeti slabost i homoseksualnost svog sina. Otuđen od svoje obitelji zbog svoje različitosti, 1926. Bacon se preselio u London, počeo je čitati djela njemačkog filozofa Friedericha Nietzschea i postao dizajner interijera i namještaja. Postao je jedan od najcijenjenijih slikara XX. stoljeća. Kroz svoje slike je istaknuo sve nedosljednosti svoga vremena. Usmjerio je svoje istraživanje o ljudskom stanju kao metaforu života, iskrivljujući slike stvarsnoti u potrazi za istinom koja se krije iza vanjskog izgleda.
 
Edward  Lucie Smith, engleski pisac i likovni kritičar za Bacona je rekao: „Jedna od stvari koja je znatno oblikovala  Baconovu slikarsku praksu je činjenica da je bio pod znatnim utjecajem fotografija. Divio se izdanjima viktorijanskih knjiga serija fotografija Edwarda Muybridgea tijela u fazama pokreta.“
 
Francis Bacon je volio Italiju i njezinu tradiciju gdje je stvorio mnoge radove koji su sada u Zbirci crteža Francisa Bacona doniranih Cristianu Lovatelliju Ravarinu u Bologni. Izložba predstavlja život i djela Francisa Bacona, u kojoj autor naglašava važnost talijanske zbirke crteža i kolaža u kojem izražava svoje ideje s intelektualnim poštenjem. Također, izložba nudi posjetiteljima putovanje kroz umjetnikove misli i druge točke gledišta kako bi bolje razumjeli talijansku zbirku crteža podijeljenu u sekcije koje su povezane s  glavnim temama koje je opisao Francis Bacon u Papi, Portretima, Autoportretima iRaspeću.
Izložba traje do 26. veljače 2017. godine.
 

Kristina Škegro

Umjetnost je istina, traženje i pronalaženje smisla

 
 
Treće izdanje Biennala hrvatske mlade fotografije. Peta izložba nakon dvije natječajne i dvije pobjedničke okupila je radove mladih hrvatskih, profesionalnih i amaterskih fotografa. I ove godine prijavio se veliki broj fotografa njih 103 s 440 radova.Dva stručna žirija, sastavljena od stručnjaka i profesionalaca, vodeći se isključivo kvalitetom i visinom umjetničke vrijednosti, izabrali su najbolje od pristiglih fotografija, koje su u finalu projekta bile izložene u izložbenom prostoru Galerije umjetnina.
http://croatian-photography.com/wp-content/uploads/2016/11/01_Ino-Zeljak_Jadrija.jpg
Izložbu su tradicionalno organizirali studenti diplomskog studija povijesti umjetnosti uz suradnju profesora s Odjela za povijest umjetnosti i djelatnika Galerije umjetnina Narodnog muzeja u Zadru. Talentirani, mladi povjesničari umjetnosti unijeli su se s puno žara u postavljanje ove izložbe. Spretno odrađen marketing privukao je veliki broj posjetitelja. Umjetnost je istina, traženje i pronalaženje smisla. Ovogodišnje izdanje izložbe nije imalo temu zbog toga običnom promatraču teško je pratiti logiku izloženih djela. Ova izložba, prema zamisli organizatora, treba biti važan iskorak u životu mlade zadarske populacije koja se kroz fotografiju prezentira  izravno u kulturno tkivo grada. Stoga, izložba nije osmišljena samo za povjesničare umjetnosti i fotografe. Izostalo je posredništvo između djela i promatrača.
 
Prvu nagradu osvojio je Ino Zeljak koji na razumljiv način sukobljava ljude starije dobi s kupalištem koje je nagrizao zub vremena. Kupalište je u ovom slučaju kulisa ljudskog života a sjene povezuju stvari i ljude odajući sjetu za prošlim vremenima. Drugonagrađena Magdalena Ptiček serijom fotografija Mrtva priroda - Prešućivano odaje počast slikarskim tradicijama kombinirajući različite predmete iz svakodnevne upotrebe s odjevnim predmetima. Ovakva kombinacija prešutno zadire u privatnost čovjeka i izlaže dijelove intime oku promatrača. Petra Ana Čubelić osvojila je treću nagradu. Svojim fotografijama priziva pop-art. Ove fotografije  s dozom humora podsjećaju nas na fotografijeVictorije Beckham koje je odradila za kampanju Marc Jacobs prije par godina. Od ostalih fotografija najviše pozornosti su privukle one Tene Pavletić koje prikazuju mrtve fetuse. Zbog neobične tematike posjetitelji su najviše zastajali pred tim fotografijama.
Biennale hrvatske mlade fotografije nastavlja  pratiti suvremena kretanja fotografije u Hrvatskoj. Mlade snage s Odjela za povijest umjetnosti ne dopuštaju da se fotografska tradicija zatre u Zadru.
 

Josipa Tabar

             Djevojčica u kaputiću plavom

 
 
                Kad pomislim na Vukovar
                Pred očima: Ovčara,
                Djevojčica u kaputiću plavom.
                Imena mrtvih heroja putuju javom.
http://sibenskiportal.rtl.hr/wp-content/uploads/2015/08/%c5%beeljka-mitrovi%c4%87-1.jpg
                Kad pomislim na Vukovar,
                Zaželim pjesmu napisati
                O dječacima u tenisicama,
                O Vodotornju izranjenu,
                O Dunavu čuvanu, branjenu
                O braniteljima  na dnu jama,
                Pa zastajem. Prestajem disati
                I bezrječno se mrtvima klanjam.
               
                Kad pomislim na Vukovar,
                Djetinjstvo uz Dunav i Vuku,
                Uskrsnu slike pred očima
                Na kojima još krvi ima,
                I branitelja bez nogu i ruku,
                I djece hrvatske potpuno sijede.
                Te prizore strave
                Bolni uzdasi slijede.
                Bespomoćnost tijelo obuzima.
                O Bože, tko to još snage ima
                Pjesmu napisati o Vukovarcima
                A ne umirati zajedno s njima?
 
                O, zar je pjesma tek
                Mrtvo slovo, zabranjen glas
                U nizu povijesnih zbilja
                Ili u smrti izobilja
                Krvnik joj piše pravorijek?
 
                Kad pomislim na Vukovar,
                Bijeli križi sa Ovčare
                Progovore gromoglasno:
                "Nemoj plakat Vukovare!
                Mi smo tvoje ime časano
                Svjedočili životima .
                Ginuli smo, al' još ima
                Snage nam u grobovima
                Da i mrtvi barjak slave
                Dignemo na svjetlo jave,
                Da i mrtvi posvjedoče
                Da istine putem kroče
                A istina jedina je        
                Što Hrvatu snagu daje
                Pisat' povijest da ustraje!  
               
                Još i danas, sred slobode,
                Na Ovčari mrtvu stražu
                Bijeli križevi stražare.
                Zar ne čuješ, mili rode,
                Tebi kažu,
                Tebe mole:
                "Premda ratne rane bole,
                I slike te smrti more,
                Ne jadikuj, Vukovare!
                Glavu gore!  Glavu gore!
 

Malkica Dugeč, 18. 11. 2016.

Anketa

Koji dijelovi BiH trebaju ući u hrvatski treći entitet?

Petak, 20/01/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 790 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević