Get Adobe Flash player

Ne skrnavi moje

 
 
dok more šumi
vjetar grane njiše
Pridragu, Boga i Hrvatsku ljubim
snagom duha
što u vjeri diše
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/31/Veli_Losinj_Town_Harbor.jpg/270px-Veli_Losinj_Town_Harbor.jpg
opet pjevam
        narodu i svijetu
blagoslivljam drage, bližnje svoje
slobodu, mir i tišinu snenu
i sve koji im
na braniku stoje
 
jer koga ljubit
do svojega brata
oca i majku
ljude dobre volje…
ja nikad neću da skrnavim tuđe
neka nitko
        ne skrnavi moje
 
neka nitko
u svetinje ne dira
Luzaricu i  svetog Martina
Mihovila
        i moj sveti prag…
jer, u Pridragi
mjesta uvijek ima
tek čovjek Božji
i prijatelj drag
 
ovo je naše
Svetog križa znamen
ovdje je pjesma
        ratara, težaka
ovdje je plavet
        i temeljac – kamen
 
ovdje su ljepote
koje vjerom dišu
vjerom u život
u Isusa Krista
ovdje sunce sjaji se i blista
povijest i trudi
pradjedova pišu
 
ovdje je istina
priče pamtivijeka
gdje se duša
        odmara posvema…
pod kapom nebeskom
dok vrijeme tiho teče
od korijena
većeg lijeka
        nema
 

Zvonko Čulina

Muk u brijačnici

 
 
Malo se tko sjećao onoga tmurnog dana jer baš je bio takav dan kažu, kada je dječak Karlo Hibler sišao s lokalnog vlaka i nakon kraćeg raspitivanja uputio se prema gradskom trgu i točno, nasuprot crkve ušao u brijačnicu majstora Makarina.
Kada je opazio dječaka na vratima kako nespretno rukama razgrće zavjesu, Makarin je kroz zube procijedio.
-Pozdrav si ostavio na stanici mali?
Dječak se nevješto ispričavao stojeći i dalje pored vrata.
-Daj se jednom makni od vrata.
Dječak zakorači prema brijaču, ali tek dva koraka.
-Mene tražiš mali?
-Da, promuca dječak.
-Evo me, ja sam majstor Antun Makarin, brijač.
-Ja sam, ja sam Karlo Hibler, dobar dan gospodine.
Nekoliko je ljudi sjedilo sa strane i promatralo zlurado prvi okršaj majstora i budućeg šegrta, znajući koliko je već dječaka odustalo, ne mogavši izdržati Makarinovu školu.
http://media1.faz.net/ppmedia/video/3243524578/1.534605/default/auch-puppen-dienen-zur-uebung.jpg
Naime, Makarin je bio tek prosječno vješt brijač a ni zubima se nije bavio, no bio je jedini u ovome kraju i uostalom imao je svoju radnju gdje su se svi oni osjećali dobro, kao gospoda.
Makarin je vrlo držao do svojih mušterija no nije ih volio. Užasavao se njihovih neobičnih mirisa, neočešljanih kosa, tvrdih čekinja i brada koje je valjalo dovesti u red posebno nedjeljom prije mise.
U brijačnici su se rijetko vodili iole ozbiljniji razgovori, uglavnom se lamentiralo o tuđim nesrećama, slabom urodu zemlje, neplaćenom porezu ili o  iznenada uočenim rogovima na glavi bogatog trgovca. Često bi se govorilo o nepredvidljivosti vremena, o novom svećeniku i o njegovom zvonkom glasu što odjekuje ispod crkvena svoda ili o vječno namrgođenoj časnoj sestri koja je bila uistinu lijepa i opet su se iznova čudili što ona radi u župnoj kući pored takve zanosne ljepote..
Razgovaralo se i uspjesima i postignućima pojedinaca, kako je recimo Tomo po dobroj cijeni prodao nekoliko tuceta sita negdje daleko, kojih desetak kilometara dalje u gradiću pored mutne rijeke, pa mu je preostalo toliko novca da plati svoje dugove u krčmi i brijačnici ili o pristojnoj cijeni koju je Mata M. dobio za svoje dvije već izrađene kobile i kako je odmah kupio dobre dvije, mlade i još mu je ostalo toliko da kupi ženi i brojnoj djeci neke nevažne sitnice.
 
No takvih je dobrih događanja bilo malo pa su oni iznova prepričavali jedno te isto i često se posvađali oko novca, za koliko je Mata prodao kobile i kupio mlade i što je još poslije toga kupio.
Bilo je i dana kada je u brijačnici vladao muk, šutjeli su kao zaliveni i čekali svoj red.
Neugodnu tišinu bi povremeno razbijao Makarinov glas.
-Slijedeći, molim.
U takvoj atmosferi teklo je naukovanja Karla Hiblera. Između čišćenja nakupina kose i ćuški koje su svakodnevno padale na njegovu sitnu glavu.
Makarin ga je često mlatio, uvijek s razlogom, kao da se opravdavao pred nazočnima a ponekad ga treba opaliti i bez razloga da ne zaboravi postojanje živog razloga.
Karlo se čudio sam sebi, kako sve to izdržava, no čvrsto je držao škare i britvu dok ga je Makarin podučavao.
Dječak je stanovao, zapravo samo spavao u tavanskoj prostoriji iznad brijačnice, ionako je cijeli dan provodio dolje.
Makarin nije Hiblera naučio ne znam što, no osposobio ga je za taj posao, govoreći mu.
-Ovo ti je bolje nego kopanje. Zemlja je prokleta stvar.
Makarin je učinio još jednu dobru stvar u ranim godinama Karla Hiblera.
Ne mogavši naplatiti dug kod lokalnog svirača Mareka, dogovorio se s njim, neka on za uzvat, nauči svirati Karla gitaru.
 

Miroslav Pelikan

Čovjek koji je živi

 
 
Pronaći ćeš
istinu
samo
u svom
srcu.
http://blogs.villagevoice.com/music/images/Electrelane1.jpg
Imaš li
hrabrosti
živjeti
svoju istinu?
Budi čovjek
koji živi
svoju istinu,
ne tuđu.
 

Petra Parać

Perje na olujnome vjetru

 
 
Čakavština, čakavica, čokovski, čekavski, uz kajkavski i štokavski, jedno je između tri glavna narječja iz kojih je satkan hrvatski jezik, a svoju ljepotu poetskog izričaja predstavio je u četvrtak navečer u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar, u organizaciji Hrvatskoga književnoga društva ogr. Zadar.
https://i.vimeocdn.com/video/452032012_640.jpg
Tomislav Meštrić
 
Petnaestak pjesnika, kako poznatijih, tako i manje poznatih, samozatajnih literata, redom iz šireg županijskog prostora u sat i pol vremena "otvorilo" je i "darovalo" nam svoju dušu, prekrasnim stihovima, o moru, brodovima, čokotu i trsu, neverama i hridima, škoju, škrtoj zemlji, voljenima i nevoljenima, sretnim i nesretnim ljubavima... Nikola Šimić Tonin, Zvonko Čulina, Valter Šarović, Ivan Gaćina, Lorena Babić, Ante Šarunić Šarun, Jela Skazlić, Žaklina Glibo, Danica Kremić, Danijela Ražov, Ivan Skazlić, Tomislav Meštrić, Zvonko Sutlović, Ana Trnina, Ante Gregov, Jurin, Ljiljana Šešelja... petnaestak njih podjednako "iz Grada, Bodula i Vlaja", ali baš svi iz istog "svijeta riječi, rime i stila", poneki uz pratnju gitara, ponudili su pregršt divnih rečenica u strofama, kiticama, manjim i većim cjelinama. Recitirajući stihove domaćih autora, kao i vrijedna vlastita ostvarenja.
 
- Uistinu sjajnu večer priredili smo u povodu Međunarodnog dana knjige, na taj način željeli smo promovirati poeziju, ali naravno i knjigu, pjesnički i književni rad. Doduše, sastav pjesnika i sadržaj bio je raznolik, na raznim idiomima, dijalektima, svatko je govorio na svom idiomu, ali svi na čakavštini, različitim naglascima, načinom govora, poklanjajući bogatu večer čakavskog narječja. Ta čakavština je govor naših matera, naših otaca, pa tako i mog, našeg, djetinjstva. Moramo je njegovati da se očuva barem nešto, a iako znam da skupljamo perje na olujnom vjetru. Trebamo se potruditi da barem dio prekrasnog izričaja ostane u nasljeđu sljedećim generacijama. I da to ostane zapisano, jer ono što nije zapisano toga praktički i nema.- kazao je Tomislav Meštrić, iz organizacijskog kruga događanja.
 
Međunarodni (Svjetski) dan knjige (i autorskih prava) obilježava se 23. travnja svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga dana 1616. godine umrli Miguel de Cervantes, i William Shakespeare, a sama se zamisao zasniva na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja. Tim povodom su i učenice 3. razreda srednje Glazbene škole Blagoje Bersa, mentorice Jasne Frankić Brkljačić, usmjerenje suvremeni ples, u dvorištu GKZ, izvele plesni happening- "Plesni soneti" A. G. Matoša.
 
PEŠKAFUNDO I ŠTRINGA
 
"Ženo! Ti vrzi sunpljaču zeljo kuvati / A jo gren na kosavicu  / Ku ulignu prevariti / Po čemo kako Bog zapovido Vičerati".
Vaze je vesla i orti /  I u bateli na rosti na najbolju poštu oporti.
Skosičo je, skosičo celu večer,  / Ni čepo ni ljoge, / Uligna neče, po neče.
"Ženo! nas ništa uvati. nečemo od murčula / Zubi šporkati. / Ona kurba, štinga me je vidila /  Po me je učoralo, / Kaj da mi je kosavica / U vrčinu pala!
 
KONOBA
 
Prova je bila konoba / U no doba ka je u njoj bilo obločno. / Ka suispo grede / Visili pršuti i špalete / I stora lunbrela čaje imala / Od šrkice bakete. /
Ka su visile / Sprte. misli, mriže /  I svakakove armiže, / I ka se je pilo /  Vino iz diže. /
Ka se je našo bokun sira / U bajici slona srdela Konata, / tratur Urnela i manavela. /
Po zidu ka su visili / Svake šorte ardenji / Store svaže I suhe raže. /
Vakocva je bila konoba / Uno doba A sa smo je mudernali / I lipo pinturali. / Velika grihota i ščeta / U njoj se stoji frižider / A u frižideru pašteta!.
 
KRIK ŠKOLJARA
 
Ne kontojte mi / Velu misu / Nego mi kožite di su? / Di je tolika čeljad nestala / Zošto su se komini ugasili / Zošto su školji opustili? /
Do učera puni, krcati / Kaj ždreli magronj / Oli Noina Arka A danos samo po ki stori krščanin /  I po ko stora krščonka! /
A, zošto? /
Zošto ka ni bi ni smak svita / Ni vlodala ni španjola / Ni sušica, jetika...? /
Da mi uhu bude lakše / I da mi bolnoj duši paše / Želin čutiti niku Misu novu da če višje staroc kašljati I da če se dice višje rođati / Na mojin školju! (Tomislav Meštrić, "Mali Meštar").
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Treba li ministar Miljenić podnijeti ostavku?

Subota, 23/05/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 654 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević