Get Adobe Flash player

Izvedena druga premijera 14. sezone Kazališta Ulysses

 
 
U srijedu navečer u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu svečano je izvedena druga premijera 14. sezone Kazališta Ulysses, M. Krleža: „Sprovod u Theresienbrugu“. Pored niza gostiju, suradnika i prijatelja našeg teatra, prvu izvedbu ove glazbeno-plesne drame u režiji Staše Zurovca pogledali su hrvatski premijer Zoran Milanović u društvu supruge Sanje Musić Milanović i potpredsjednik hrvatskog Sabora Nenad Stazić te brojni uvaženi gosti. Ovacije i oduševljenje nakon izvedbe publika koja je ispunila gledalište do posljednjeg mjesta nije krila. Predstava „Sprovod u Theresienburgu“ na rasporedu je Kazališta Ulysses do 27. srpnja, a 30. i 31. srpnja biti će izvedena na Splitskom ljetu.
Riječ je o groteskno-satiričnom Krležinom proznom tekstu iz ciklusa o Glembayevima koji je puno bliži komediji, nego li tragediji. Radnja se zbiva u garnizonu carske i kraljevske aspern-esslinške Sedamnaeste dragunske pukovnije u madžarskom zadunavskom gradu Maria Theresienburgu koji posjećuju. trojica visokih japanskih časnika zaduženih u nedavnom ratu protiv Rusije. Pored respektabilnih glumačkih imena Vande Winter, Dražena Čučeka i Ozrena Grabarića komad oplemenjuje izvodba solista Baleta splitskog Hrvatskog narodnog kazališta.
 
»SPROVOD U TERESIENBURGU«, proza iz ciklusa o Glembajevima, objavljena prvi put u Savremeniku, 1929., 2-3, s podnaslovom Događaj iz života generalice Olge Warronigg-Glembay, a zatim u knjizi Glembajevi (Zagreb, 1932.) i u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Glembajevi II. (Zagreb. 1945.). Radnja se zbiva u garnizonu carske i kraljevske aspem-esslingenske sedamnaeste dragonerske pukovnije u madžarskom zadunavskom gradu Maria Teresienburgu. Nakon opširnog prikaza ratnih trofeja iz slavnih pobjeda pukovnije, koje se nižu od daleke prošlosti, opisan je posjet trojice visokih japanskih časnika zaslužnih u nedavnom ratu protiv Rusije. Grof Fudschi-Hasegava i njegovi suputnici dočekani su s velikim ceremonijalom, a pukovnikova supruga, Olga Warronigg (kći advokata Ambroza Glembaja - to se iz samostalne lektire ove proze ne vidi, ali je čitaocu ciklusa, osobito proze O Glembajevima, poznato), prva je dama na svečanosti što im priređuje pukovnija. Referat o velikoj bici, u kojoj su zaslugom pukovnije poražene Napoleonove jedinice, čita poručnik Ramong Gejza.
 
On je matematički talent, koji je u Tubingenu predao svoju disertaciju, a zaljubljen je u Olgu. Povrijeđen je što se ona samo konvencionalnom posjetnicom oprostila od njega, prije nego što će sutra otputovati na Siciliju. Na plesu dolazi do manjeg incidenta pred japanskim gostom. Pukovnik Warronigg kažnjava Ramonga zatvorom. Neočekivano se otkriva da su japanski posjetioci bili varalice. Oni su na kartama, apelirajući za dobrotvorne priloge i dr. izvukli velike svote od brojnih časnika u garnizonu. Ramong traži da bude oslobođen kazne, Warronigg to odbija i Ramong se u zatvoru ubija revolverom. Warronigg je zbog supruge kompromitiran, a drži pogrebno slovo u kojem prikazuje pokojnika kao osobu bez osjećaja časti. Radi pokojnikova oca, umirovljenoga husarskog potpukovnika iz iste jedinice, priređuje se ipak pogreb sa svim počastima.
 
Počevši od knjige Glembajevi (Zagreb, 1954.), u tekst su »uneseni neki odlomci, koji su prvi put objavljeni na francuskom i kojih u ranijim, hrvatskim izdanjima ’Glembajevih’ nema«. Podatak se odnosi na izdanje novele u prijevodu A. Polanšćaka (Enterrement à Theresienbourg, Pariz, 1957.). Tekst je proširen približno za četvrtinu a dodaci se većinom odnose na Ramongova sjećanja na Olgu, te na Warroniggovu spoznaju za posjeta Ramongovoj sobi nakon samoubojstva da je Ramong bio Olgin ljubavnik te da mu se može osvetiti za stradanje vlastitog ugleda samo tako da mu blati ime zbog njegovih zapisa na račun k. u. k. monarhije i zbog pisama, u kojima svoju stručnost nudi u službu Boliviji.
 
Krležin odnos prema austrougarskim tradicijama očituje se u ovoj prozi na karakterističan način. U opisima, nabrajanjima, retorici govornika, konstruiranju fiktivne vojne predaje, K. gradi grotesknu satiričnu sliku grandomanske samoobmane carstva koje ne želi znati da umire, ali i sjajnu ekshibiciju maštovitosti demonstrirajući eleganciju i sjaj te preživjele snage u času kad se već sasvim svela na ljusku svoje povijesne uspomene. Osobom Olge vezan je taj iskaz Krležine višeznačne literaturne izražajnosti sa svijetom zagrebačkih Glembaja, kao širi okvir uspona i pada njihove vitalnosti i materijalnog dostignuća te estetskoga bogatstva srednjoeuropskog aristokratizma.
 
Adaptacija, dramaturška obrada:  Staša Zurovac
Redatelj i koreograf: Staša Zurovac
Skladatelj: Marjan Nećak
Scenografkinja i kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov
 
Podjela
Poručnik Ramong Gejza DRAŽEN ČUČEK
Pukovnik Mihajlo pl. Warronigg OZREN GRABARIĆ
Olga Warronigg VANDA WINTER
Kállay Bandi/Ramongov prijatelj/violinist/muzički komentator ALEXANDER BALANESCU
Solisti i ansambl Baleta Hrvatskog narodnog kazališta Split
 

Ana Lukiček

Odmaklo ih...

 
 
Glavom bez obzira od svih nakupina obveza.
Svaki gutljaj nova strjepnja
Svaki više
Mjesto mene piše.
U očima tragovi ljeta
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSjSGJnrItJBk74lxiFnKzp3jkbQqMQaFu2fSVQ_lblzA7n3UPQ
Tragovi pijeska u sobi
Tragovi soli u kosi
Zatvaramo knjige
I širom svijeta šetamo bosi.
Ruke nam je obojalo sunce,
Odmaklo ih vremenski od svjetla iz kuće,
Odmaklo ih prostorno od svjetla iz kuće,
Odmaklo nas mislima od svjetla iz kuće.
 

Angela Bugarin

Marija Ujević Galetović kod Meštrovića

 
 
U četvrtak, 17. srpnja, u vrtu Galerije Meštrović u Splitu, otvorena je izložba slika i skulptura „Marija Ujević Galetović kod Meštrovića“. Izložba je otvorena u sklopu 60. splitskog ljeta.
http://www.splitsko-ljeto.hr/var/ezwebin_site/storage/images/splitsko-ljeto/60.-splitsko-ljeto/izlozbe/marija-ujevic-galetovic-kod-mestrovica/80791-6-cro-HR/Marija-Ujevic-Galetovic-kod-Mestrovica_billboard.jpg
O umjetnosti Marije Ujević Galetović i ovoj izložbi govorili su akademski kipar Kažimir Hraste, akademik Davorin Rudolf, ravnatelj Splitskog ljeta Tonči Bilić te Andro Krstulović Opara, ravnatelj  Muzeja Ivana Meštrovića koji je ujedno i kustos izložbe, autor postava i filma koji je sastavni dio ovog izložbenog projekta. Izložbu prati i katalog kojega je oblikovao Viktor Popović, u kojemu majstorske fotografije potpisuje umjetnički fotograf Zoran Alajbeg. Tekstove su napisali povjesničari umjetnosti Vesna Bulić i Andro Krstulović Opara. Snimatelj i montažer filma je Milan Latković, nagrađivani dizajner vizualnih komunikacija iz „Kreativne agencije“.
 
Nakon prethodnih uspješnih izložbi Zlatka Boureka 2010. godine i Matka Trebotića 2011., Dalibora Stošića 2012., te Vaska Lipovca 2013. godine, Galerija Meštrović ove godine nastavlja s ciklusom „Umjetnik kod Meštrovića“ prikazivanjem radova hrvatskih kipara, koji u muzeju jednog kipara, Ivana Meštrovića, uspostavljaju svojevrsni dijalog, testirajući pritom svoj opus s Meštrovićevom estetikom i istovremeno publici približavaju preokupacije suvremenog kiparstva u kontekstu sadašnjosti. Vrt Galerije Meštrović i ovaj put je postao mjesto susreta dviju umjetnosti čije se podudarnosti stapaju u začudnoj razigranosti oblika, sjena, odsjaja ...
 
Meštrović je za svoju splitsku Galeriju Darovnicom namijenio brojna remek-djela koja se po svom sadržaju, kompoziciji i tematici uvelike razlikuju od isto tako pomno odabranih radova namijenjenih zagrebačkom gornjogradskome muzeju – muzeju što nam ga je podario s ostvarenjima koja prikazuju rad suzdržanog, introvertiranog i ponekad hermetičnog umjetnika. Splitu je pak namijenio „Ženu kraj mora“, „Odmaranje“-(ženski akt), „Daleke akorde“, „Psihu“, „Kontemplaciju“, „Perzefonu“, „Vestalku“, da nabrojim samo neke. To su ženski likovi, mnogi od njih i aktovi, senzualni i istovremeno meštrovićevski monumentalni. Meštrović je htio da njegova vila-muzej uz more odiše temperamentom Meditrana što ga je svakako nosio u sebi i što ga je nesumnjivo iskazao stvarajući djela koja je odlučio tu izložiti.
http://artroots.com/artstore/croatia/ivanmestrovic01.jpg
Taj duh Mediterana i intime Juga koju osjećate u vrtu Galerije, obogaćen je toplinom i razigranošću djela Marije Ujević Galetović izloženih uz radove velikog učitelja. Njihovi radovi u osunčanome vrtu Galerije uz more zajedno potvrđuju kvalitetu i kontinuitet hrvatskoga kiparstva, vitalnost te plemenite umjetnosti, ali i njihovu zajedničku nakanu da gledatelje i one koji će ih slijediti jasno upute na univerzalne vrijednosti, na potrebu truda, rada i beskompromisnosti u stvaranju. Jedino tako talent, unutarnja snaga i karakter dolaze do izražaja, a kod umjetnika do ostvarenja koja će ih učiniti besmrtnima.
 
Vitkost i elegancija Marijinih „Mački“ korespondira s Meštrovićevim izduženim stupovljem i gracioznošću „Dalekih akorda“. Voluminoznost aktova, poput „Avokada“ ili „Akta“ – plesačice te Marijina duhovitost koja je tako izražajno zadržana u njima, savršeno se uklapaju u društvo s Meštrovićevom „Perzefonom“. Moćni „Val“ se svojom površinom sive game boja, osunčanom na središnjem platou vrta, mirno ali snažno prelijeva prema moru i svojim oštrim sjenama dopunjava zamišljenu kompoziciju. Monumentalnost „Vala“ posebno se očituje postupnim podizanjem očišta gledatelja koji se uspinje ulaznim stubištem kada se otvara prekrasan pogled na vrt i na raster glavnog stubišta u pozadini „Vala“. Obilaskom oko tog Marijina najvećeg izloženog djela primijetit ćete da je zapravo riječ o aktu, ostvarenju koje zasigurno stoji uz bok najboljih takvih djela Henryja Moorea. I u tome, najvećem eksponatu, kao i u fragilnom porculanskome „Franzu Kafki“ jasno se čitaju umjetničine preokupacije, ali i suptilnost koja krasi njezin opus. Senzualnost i erotičnost također je predstavljena s posebnim senzibilitetom, tako svojstvenim Mariji Ujević Galetović. Erotika je kod Meštrovićevih radova sredstvo ekspresije, no u ovim Marijinim radovima „čitamo“ jedan posve drugačije impostiran – ženski rukopis zaobljen senzualnošću kao i jedva primjetnim bljeskovima lascivnosti, piše Andro Krstulović Opara.
 
Osjećaj i intuicija umjetnice mogu se prepoznati i u njezinim slikarskim radovima od kojih se neki prvi put predstavljaju javnosti. „Okrutne planine“ plod su njezina suosjećanja sa sportašem koji ih nije uspio ukrotiti, a moru, koje prikazuje na tri svoja slikarska djela, ona se i ne pokušava suprotstaviti nego mu prilazi s velikim poštovanjem, opet kao posljedica njezinih doživljaja na otvorenome moru uz koje je provela gotovo polovinu svog života. Nije ni čudo da, dovršavajući rad na svojem „Autoportretu“ u svjetlucavoj carrari, od mora posuđuje dva tamna oblutka koja su se odmarala na žalu te ih umeće kao oči u svoj lik. Marija je svoje morske motive naslikala u Zagrebu, daleko od mora, no tu uzbibanu morsku površinu i duboku modrinu koje nam donosi na platnu snažno je sačuvala u svojim „očima od mora“.
 
„Kiparstvo je borba za trajanje. Čovjek želi trajati. Sve prođe, skulptura ostaje. I ako se ne možemo sjetiti nijednog kipa nekog kipara, tada on ne postoji“. Ili: „Svaki autor bi trebao ostaviti bar deset dobrih radova koji će se pamtiti.“ - tako govori velika hrvatska kiparica Marija Ujević Galetović. Umjetnica tvrdi kako važnost portreta ili kipa ne smije biti u fizičkoj sličnosti nego u izrazu lica, mimici, osobnosti, emanaciji: „Kad bi doslovnost bila najvažnija, tada bi najbolji pisac bio sudski zapisničar“, kaže.
 
Njezin izletu slikarstvo, kako ga sama naziva, crteži i skulpture, nastanit će Meštrovićevu Galeriju sve do 14. rujna. Zanimljiv je podatak da je kao djevojčica često odlazila u atelje Ivana Meštrovića, zajedno sa svojim ocem Matom Ujevićem, urednikom prve Hrvatske enciklopedije. Diplomirala je u klasi Frane Kršinića 1958., u više je navrata bila pročelnica Kiparskoga odsjeka zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, redovitom članicom HAZU postaje 1998. „Skulpturu Marije Ujević nikad nećemo moći samo tako definirati kao umjetnost otvorenu za iskustva tradicionalnoga ili suvremenog. Ona od početka revitalizira tu, s razlozima prenaglašenu razdiobu krećući se unutar polja mogućega, što će reći polja koje sažimlje povijest i iskustvo pojedinca u jedinstveno polje mogućeg”, kažu iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o svojoj uvaženoj redovitoj članici, akademkinji Mariji Ujević – Galetović.
 

Nives Matijević

Boja daleke Andaluzije

 
 
U zeleno plavom žutom ljubičastom
Svebojnom i sveobuhvatnom
Jeziku nekih polja
Gdje smo pronašli ruke
I vezali ih skupa.
http://www.biomanantial.com/product_thumb.php?img=images/revista/citricos.jpg&w=295&h=275
Vjetar mi priča neke stare povratke
Kako smo djetinje nevino
Mislili da samo odlazimo.
Poslala sam razglednice pune makova
Na sve strane mog prvog doma.
Poslala sam i svoje korake
Što vječno čekaju na ponovne povratke.
Nakupila nam se stopala žutih suncokreta
I naranča narančasto obojenih riječi.
Pored Andaluzije, svijet uopće ne mora postojati.
 

Angela Bugarin

Više članaka ...

  1. I MAJKA ME RODI
  2. Kultura snova

Anketa

Tko je gubitnik nakon odluke Ustavnog suda o skidanju ćiriličnih ploča?

Četvrtak, 21/08/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 892 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević