Get Adobe Flash player

U svojem umjetničkom stvaralaštvu često prikazuje teme iz armenske povijesti sa simbolikom

 
 
Slikar Rubik Kočarjan rođen je 1940. godine u Erevanu, glavnom armenskom gradu. Godine 1946. njegova je obitelj prognana u Sibir za vrijeme Staljinova režima. Obitelj se vraća 1953. godine u Erevan gdje se R. Kočarjan upisuje na Umjetničko učilište P. Terlemezjana.
https://www.hkv.hr/images/stories/slike10/180324/image005.jpg
Godine 1955. upisuje se na Moskovsku umjetničku školu u kojoj je imao mogućnost izučavati stare majstore u Puškinovu državnom muzeju likovnih umjetnosti. Vraća se u Erevan 1959. godine gdje radi s poznatim armenskim slikarima. Godine 1968. postaje magistrom u području likovnih umjetnosti Erevanskoga državnoga likovnoga instituta. Rubik Kočarjan sudjeluje na mnogim izložbama u Armeniji i diljem Sovjetskoga Saveza.
 
Godine 1974. iseljava se iz Sovjetskoga Saveza u SAD gdje u New Yorku otvara slikarski studio. U svojem umjetničkom stvaralaštvu često prikazuje teme iz armenske povijesti sa simbolikom.
 

Artur Bagdasarov, HKV

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske barem dvadesetak godina u kontinuitetu promiče jugoslavensku književnost nauštrb Hrvatske

 
 
Kamo nas to vodi!? Čitam tako neki dan Večernji list kadli mi za oko zapne člančić o prevođenju hrvatskih autora na strane jezike. U članku lijepo piše: ''Među autorima čija će djela dobiti hrvatsku državnu potporu za prijevode po nekoliko naslova imaju Miljenko Jergović, Olja Savičević Ivančević, Daša Drndić, Slavenka Drakulić... Tako će se na ukrajinski prevesti Jergovićev roman “Otac”, na talijanski Jergovićev roman “Wilimowski”, a na makedonski zbirku priča “Sarajevski Marlboro”. Ministarstvo će pomoći prijevod romana Slavenke Drakulić “Mileva Einstein, teorija tuge” na slovenski i engleski jezik, ali i prijevode romana “EEG” i “Doppelganger” nedavno preminule književnice Daše Drndić na engleski jezik.'' Lijepo je vidjeti da država potpomaže širenje hrvatske kulture u svijet, no jedna me stvar tu pomalo zbunjuje. Miljenko se Jergović više puta izjasnio kao čovjek kojem je jugoslavenstvo najbitnija identitetska odrednica, Daša Drndić odrasla je i kao osoba i autor formirala se u Beogradu, Slavenki je Drakulić samostalna Hrvatska toliko loše sjela da je i emigrirala početkom devedesetih…
https://elektronickeknjige.com/elektronickeknjige.com/wp-content/uploads/2014/02/dasa-drndic-by-jakob-goldstein-430.jpg
Daša Drndić
 
Da ne seciram dalje ili, ne daj Bože, prebrajam krvna zrnca u Večernjakovu članku spomenutim autorima, moram ipak primijetiti da se oni baš i ne diče svojom pripadnošću hrvatskoj književnosti. Stječe se dojam da im je hrvatski okvir nekako preuzak, a da bi im onaj ''od Vardara pa don Triglava'' nekako bio po mjeri. To je u redu, to je njihovo ljudsko i autorsko pravo, ali malo je neobično da se Ministarstvo kulture Republike Hrvatske toliko trsi da plasira jugoslavensku književnost u svijet. Znam, ovdje će čestiti i pravdoljubivi hrvatski intelektualci skočiti i početi dokazivati da su dotični autori i autorice hrvatski književnici jer pišu hrvatskim jezikom. No, nakon pravopisnog nereda u Hrvatskoj i Deklaracije o zajedničkom jeziku teško je znati što sve jest hrvatski jezik, a što nije. Izvjesno je međutim da su se u hrvatskoj kulturi iskristalizirale dvije struje: jugoslavenska i hrvatska. Viđenija mjesta i većina sredstava pripadaju ovoj prvoj, jugoslavenskoj. To dokazuje i ovo selektivno potpomaganje prevođenja autora na strani jezik. Nećete tu naići na Hrvoja Hitreca ili Ivana Aralicu da spomenem samo neke od suvremenih hrvatskih književnih klasika hrvatske orijentacije. Prevođenje njihovih knjiga država Hrvatska ne pomaže.
 
Tragikomično je da se to događa za vrijeme navodno desne, nacionalističke vlasti. Tako, naime, pišu strani mediji kad god pobijedi HDZ. A tako, budimo realni, i glasuju hrvatski domoljubi. Da se ''ne bi rasipali glasovi'', većina njih stisne zube, začepi nos i zaokruži tri magična slova. Unatoč činjenici da su sva tri već više puta iznevjerena i pogažena. Protuhrvatsku strast hrvatskih kulturnjaka neki pokušavaju opravdati tvrdnjom da umjetnost mora biti kritična, provokativna, subverzivna itd. Kad se te iste pak priupita zašto je oštrica te kritike uvijek usmjerena na Hrvatsku i Hrvate, oni spremno odgovaraju da je to zato što svatko treba pomesti ispred svojih vrata. Ako bismo išli tom logikom, trebali bismo se upitati metu li, primjerice, u srpskim Novostima ispred pravih vrata? I koja su zapravo vrata Frljićeva, Jergovićeva ili Dežulovićeva? Hrvatska ili neka druga?
 
Uz državnu potporu prevedene knjige obično nemaju neku veliku prođu u inozemstvu, a literatura ionako u današnjem svijetu nije pretjerano probitačan i utjecajan medij, tako da se tako prevedeni autori tim prijevodima više kite za domaću uporabu negoli uistinu vjeruju u neku svoju planetarnu poznatost. Ipak, određeni negativni učinci knjiga prožetih jugoslavenskom propagandom mogu biti postignuti. No, puno je veća šteta što Ministarstvo kulture Republike Hrvatske barem dvadesetak godina u kontinuitetu promiče jugoslavensku književnost nauštrb Hrvatske. Kamo nas to vodi!? Logičan bi odgovor bio u Jugoslaviju. Za početak književnu, a s vremenom tko zna...
 

Damir Pešorda, 3. VIII. 2018., http://hrsvijet.net/index.php/kolumna-damir-pesorda/51112-damir-pesorda-potpomognuto-prevodenje

Nove su hrvatske riječi istovrijednik, podzemnica i zaslonik

 
 
Časopis Jezik i Šreterova Zaklada ove godine obilježavaju desetu obljetnicu dodjele nagrade za najbolju novu hrvatsku riječ, Nagrade “Dr. Ivan Šreter”. Surađuju od 2007. kada je u Pakracu bila i prva svečana dodjela. Prva je dodjela, ali samo u organizaciji časopisa Jezika, bila vrlo skromna, u prostorijama Uredništva i uz tek nekoliko uzvanika. Održana je prije 23 godine.
- Doista se možemo pohvaliti dugom tradicijom. Podsjećam čitatelje da nagrada nosi ime baš prema pakračkom liječniku i hrvatskom domoljubu Ivanu Šreteru u spomen na njegovu tragičnu pogibiju u Domovinskom ratu i njegovo osebujno zalaganje za hrvatski jezik - napominje glavna urednica Jezika, prof. dr. sc. Sanda Ham.
http://pakrackilist.hr/wp-content/uploads/2017/05/20170513_121741.jpg
Igor Čatić, Nataša Bašić, Sanda Ham i Hrvoje Hitrec
 
U prošlih deset godina bilo je mnogo dobrih riječi, a evo do sada nagrađivanih: suosnik – kaoaksijalni kabel (Bulcsú László.), 1994.; osobnica – osobna iskaznica (I. B. Šamija), 2006.; uspornik – ležeći policajac (Nada Arar-Premužić), 2007.; naplatnica – naplatna kućica (Vilim Pantlik), 2008.; proširnica – stent (Drago Štambuk), 2009.; osobnik – OIB (te godine nismo dodijelili nagradu zbog mnoštva nevaljanih prijava, ali smo najbolju riječ ipak izabrali), 2010.; ispraznica – floskula (Vinko Vukadin, 2011.; zatipak – tipfeler (Šandor Dembitz), 2012.; sebić – selfie (Višnja Rudež Bogdan), vitičnik - @ (Jurica Laušić), odmrljivač – sredstvo za uklanjanje mrlja (Narcisa Vekić). Tih smo godina, 2013. i 2014., uzeli u obzir riječi sebić, vitičnik, odmrljivač, ali ih nismo proglasili i nagradili jer je izbor bio vrlo slab i bilo je mnogo lažnih; alkomjer - drager (Hrvoje Senješ), 2015.
 
Stotinjak riječi
 
U 2016., dakle u ovom 10. natječajnom kolu, pristiglo nam je stotinjak riječi i izabrali smo tri nove riječi. U uži su izbor ušle objavnik za portal, osladak za desert, iskrivnica za spin, izborište za izborno mjesto, bilješkinja kao parnjak za bilježnik (upotrebljava se bilježnica, ali ona je istoznačna školskoj bilježnici – dakle imenuje i predmet, a ne samo osobu – pa je lik bilješkinja bolji jer je jednoznačniji), nadonosno za ono što nosi nadu, utičak za USB (jedne smo godine dobili za USB riječ ubodnik).
Prvonagrađena je riječ istovrijednik za ekvivalent. Predlagatelji su Anita i Denis Peričić iz Varaždina. U rječnicima su zabilježene tvorbeno slične riječi sa sličnim značenjem, istovrijedan, istovrijednica, istoznačnica, istoznačan; istozvučan, istozvučnica – dakle, riječ se posve dobro uklapa u hrvatski tvorbeni sustav i književni jezik.
 
Prihvaćena tuđica
 
Drugonagrađena je riječ podzemnica za metro. Rječnici bilježe dvočlani izraz – podzemna željeznica pa je podzemnica u prednosti jer je kraća i jednostavnija. Predlagatelji su blizanci, šestogodišnjaci Tin i Vedran Grgić iz Zagreba. Na natječaj ih je prijavio njihov ujak, Hrvoje Bareta. Djeca imaju vrlo sustavne tvorbene sposobnosti i dosljedna su u tvorbi riječi, iako njihove tvorbe književni jezik često ne prihvaća. Sjetimo se samo da djeca prema konj tvore imenicu za ženku – konjica (kao kralj i kraljica), a za množinu često kažu konjevi (kao kralj i kraljevi). Međutim, podzemnica je izvrsna tvorba (kao naplatnica, pletenica, početnica, slikovnica, zaštitnica). Podzemnica nije prva dječja riječ koja nam je pristigla, ali jest prva nagrađena dječja riječ. Godine 2012., primjerice, pristigla nam je vrlo uspjela dječja riječ šiljevina – ostatak od šiljenja olovke (kao piljevina koja je ostatak od piljenja).
 
Trećenagrađena je riječ zaslonik za tablet. Predlagatelj je Matija Šimunović iz Zagreba. Riječ je tvorena od imenice zaslon i dometka -ik i slikovito označava predmet na kojemu je zaslon. Tvorbeno su isti cjenik, imenik, zakonik, plamenik, sjemenik, spomenik. Tablet je široko prihvaćena tuđica, ipak, dobro je znati da možemo upotrijebiti i hrvatsku riječ. Tako smo u 2012. za touch screen monitor nagradili hrvatsku riječ dodirnik koja se danas često upotrebljava iako je touch screen izgledao nepobjediv.
 

Narcisa Vekić, 13. V. 2017., http://www.glas-slavonije.hr/332757/5/Nove-su-hrvatske-rijeci-istovrijednik-podzemnica-i-zaslonik

Pred nama plove ženska jedra, osjetljiva ali izdržljiva, suptilna ali i odlučna

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Mata CROata – Mate Turić stekao je znatan ugled svojim obimnim i složenim ciklusom jedara izvedenih u raznim vrstama kamena. Jedra su i velika, posve ispunjena vjetrom, visoka i uzdignuta, moćna i nezaustavljiva, pustolovna i neustrašiva, tvrda, elastična, trajna, raznobojna, zajednički im je plov, neprestano kretanje, upijanje silne energije vjetra koji im udahnjuje život, dosezanje točaka koje određuju tajanstve i neopisive udaljenosti, pristizanje na obale o kojima se gotovo ništa i ne zna dok drugi govore kako one i ne postoje i da je sve uzalud.
http://m.metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/05/web_image/jedra.jpg
Novi niz klasičnog motiva jedara Mate CROate ponešto se razlikuje od već realiziranih brojnih kamenih skulptura, ponajprije po svom karakteru. Naime, pred nama je niz gracilnih, nježnih, izvijenih, tankih jedara, vrlo sličnih ženskom, senzibilnom duguljastom tijelu. Doista, pred nama plove ženska jedra Mate CROate, osjetljiva ali izdržljiva, suptilna ali i odlučna u namjeri plova i dodira nepozna tla, fino modeliranih tijela, raznovrsnih nagiba prikrivena jarbola i jedara ispunjenih vjetrom.
 
Lijepa serija otmjenih, komornih skulptura, duboke starodrevne simbolike, koja nas potiče na razmišljanje kako je tijelo žene najčešći i često najpoželjniji motiv umjetnika, ovdje prikazano, izvedeno kao jedro, žensko jedro.
 
Mata CROata i dalje nastavlja svoje kontinuirano istraživanje i materijala i motiva, redovito izlažući i prezentirajući svoje mnogobrojne skulpture jedara ali i drugih motiva, nadograđujući svojim doživljajem mitsku priču o moru i ženi. Svakako bi bilo preporučljivo i poželjno da Mata CROata – Mate Turić u najskorije vrijeme učini odabir skulptorskih djela iz cijeloga opusa i izloži ih u adekvatnom, reprezentativnom galerijskom prostoru uz tiskanje primjerna kataloga s kritičkim tekstovima.
 
Mate Turić autor je impresivnog opusa s brojnim motivima, izvedenih u domaćem i stranom kamenu, umjetnik istinske imaginacije i izrazita talenta.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 989 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević