Get Adobe Flash player

Spoj glazbenoga i likovnog doživljaja

 
 
Peti festival komorne glazbe MAG festival počeo je u četvrtak 28. kolovoza. Festival se održava u svečanoj gotičkoj dvorani Muzeja grada Splita, jedinstvenoj takve vrste u Hrvatskoj te nudi spoj glazbenog i likovnog doživljaja, što ga čini privlačnim za široki krug ljubitelja umjetnosti. Organizatori festivala su Udruga mladih akademskih glazbenika (MAG), osnovana 2010. godine iz želje za udruživanjem velikog broja mladih akademski obrazovanih glazbenika sa šireg područja grada Splita i Muzej grada Splita.
http://film-mag.net/wp/wp-content/uploads/2014/06/FMFS_2014_Velika_spanjolska_obitelj.jpg
U četiri godine djelovanja Udruge MAG održano je 40 koncerata, što predstavlja kontinuitet koncerata klasične glazbe kakav u Splitu dugo nije postojao. To su uz stalnu publiku prepoznale i nadležne institucije pa djelovanje Udruge MAG od samog početka financijski potpomaže Grad Split, Županija Splitsko – dalmatinska i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a Udruga MAG dobitnik je i Posebne nagrade za umjetnost koju dodjeljuje dnevni list Slobodna Dalmacija. Također, i sam predsjednik RH dr.sc. Ivo Josipović dao je podršku djelovanju Udruge, što je rezultiralo humanitarnim koncertom „Koncert s Predsjednikom“ u organizaciji Udruge MAG u prosincu 2012. godine, kao i visokim pokroviteljstvom ovogodišnjeg MAG festivala.
 
Čast da otvori 5. MAG festival pripala je Simply Brass Quintetu - jednom od najboljih brass sastava na ovim prostorima. Kvintet djeluje od 2006. godine i u tom su periodu održali niz zapaženih koncerata u Hrvatskoj i izvan nje. Program ansambla je raznovrstan, a sastoji se od izvornih djela suvremenih skladatelja te preradbi za brass ansambl, skladbi baroka, klasike i romantizma, tradicionalnih crnačkih duhovnih pjesama, jazz skladbi i popularnih melodija. Taj je kvintet u listopadu 2011. godine naJulliard School of Music u New Yorku predstavio hrvatsku glazbu pisanu za brass kvintet, te su praizveli glazbu 'Balkanika' Erica Ewazena. Kvintet surađuje s Koncertnom direkcijom Zagreb i već tri godine održavaju stalni ciklus koncerata u maloj dvorani Lisinski.
 
Na drugoj festivalskoj večeri nastupio je Festivalski ansambli sastavljeni od članova udruge MAG i gostiju. Mladi glazbenici izveli su program sastavljen od skladbi skladatelja koji su djelovali u 20. stoljeću. Ovogodišnji program festivalskog ansambla posvećen je skladbama sa egzotičnim instrumentalnim kombinacijama te eksponiranju izražajnih mogućnosti glazbala relativno rijetko korištenih u komornoj glazbi. Nisu zanimljivi samo skladateljske vizije neobičnih kombinacija glazbala, nego i okolnosti skladanja svakog dijela.
 
Program petog MAG festivala obuhvaća pet koncertnih večeri u kojima će se publici predstaviti vrhunski hrvatski i europski glazbenici. U danima koji slijede nastupit će gitaristički trio iz Njemačke - Alegrias Guitar Trio - sastavljen od nagrađivanih i međunarodno priznatih gitarista,koji su se ujedinili 2007. godine nakon završetka konzervatorija u Augzburgu u Njemačkoj. Ova tri glazbenika iz Rusije, Njemačke i Austrije njeguje flamenco tradiciju, istražujući repertoar kompozicija za gitare, promoviraju novi glazbeni pravac.
 
Kalamos Reed Quintet,ansamblu sastavljenom od puhačkih instrumenata koji koriste jezičak (pisak): oboa, klarinet, saksofon, bas klarinet i fagot. Časopis Times ovaj tip ansambla nazvao je „najboljim novim glazbenim formatom na svijetu“. Festival će 6. rujna zatvoriti Gudački kvartet Porin, jedan od ponajboljih i najznačajnijih hrvatskih komornih sastava.
 

Nives Matijević

Samo veliki formati spadaju u galerijske prostore

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Darko Markić, nedavno je završio rad na ciklusu velikih formata. Umjetnik je rođen u Vukovaru 1983. godine. U Zagrebu je diplomirao na ALU-u u klasi prof. Kuduza. Višestruko je nagrađivan i izlagao je na brojnim samostalnim izložbama.
• Rad na ciklusu slika velikih formata netom ste završili, koje su temeljne karakteristike novoga ciklusa?
- Karakteristike novog ciklusa slika velikog formata se suviše ne razlikuju, po motivima, od prethodnih ciklusa pasa i aviona, ali su drugačije po poruci koju njima pokušavam odaslati. Na dosadašnjim ciklusima pogotovo aviona težio sam „novom“ slikarskom izrazu gdje sam čin slikanja stavljao u prvi plan a poruku, ako je uopće postojala, egzistirala je kao sekundarna. Međutim, sličnim motivom u novom ciklusu velikih formata pokušavam ispreplesti važnost samog procesa slikanja sa konceptom unutar slike. To ne znači da nove slike možemo svrstati, po teoriji likovne umjetnosti, u konceptualno slikarstvo ali određena korelacija ipak postoji. Jedna od novih slika se npr. zove „Relativno vedro“ a prikazuje najmoćniji ruski bombarder koji uzlijeće u vrijeme utjecaja anticiklone...
• Motivi su raznoliki. Najprije psi. Oni su dio Vašeg svakodnevnog života.
- Što se samih pasa tiče, niti oni nisu više u ulozi samih sebe na novim slikama. Doduše, i dalje slikam potencijalno opasne skupine pasa poput APBT, BULL TERIJERA i slično jer su, kako i kažete moja svakodnevica odnosno kućni ljubimci. Pit bull je u početku bio moja intriga unutar slike, tek nakon dvadesetak platana sa istim motivom, odlučio sam nabaviti štene te vrste. Psi su općenito, po mome mišljenju, polivalentan motiv. Pretpostavka je samo da neće imati ulogu motiva koju su isti vršili u doba stilova ili ne daj Bože još i prije. Tek tada bi bilo besmisleno uopće slikati slike tog tipa.
 
• Slijedeći motiv su zrakoplovi. Što tako posebno pronalazite u njima?
- Teško je reći što mi je u starim borbenim zrakoplovima, a i bilo kojoj letjelici naprosto tako motivirajuće, a da ne zvuči površno. Nezgodan je položaj dok morate govoriti o unutarnjoj motivaciji koju osjećate spram motiva. Reći ću vam samo da su avioni moja omiljena tema bez koje, ako dozvolite, ne mogu zamisliti svoje slikarske opuse do kraja, kad god kraj postao sadašnjost.
• Na kojim ste još motivima radili?
- Uz pretpostavku, da svaki slikar maksimalno promišlja o svome radu, kako idejnom tako i likovnom, uvijek se vraća nečemu što ga istinski veseli. Slikarstvo je za mene prije svega užitak koji si na svu sreću mogu priuštiti. Isto je i s motivima koji se beskompromisno mogu smišljati i realizirati unutar likovnog problema ili teme koju želite prikazati slikom. Osim već prije spomenutih motiva, koristim se i apstrakcijom, geometrijom, florealnim prizorima, i to sve po potrebi. Slika muči slikara, to je nešto s čime legnete i opet se budite, bez obzira s kime spavali.
 
• Zašto veliki ili tako veliki formati?
- U vrijeme dok slika i umjetnost općenito trpi mnoštvo filtra ne bi li konačno doprla kome je vjerojatno i namijenjena, jer ne mogu se ni dan danas pomiriti s tezom da netko slika samo za sebe, naprosto je težak put malog formata. Nepisano je pravilo, ali je tako, da mali format u ozbiljnije prostore koji se bave galerijskom djelatnošću ni ne spada. Nije nemoguće, ali ipak...
• Planirate putujuću izložbu.
- Upravo radi velikih formata, gdje možemo laički govoriti i o skupom sportu, sam se odlučio da ovu izložbu ne vidi samo koprivnička publika koja je ovaj puta prva na redu. To su, po mome mišljenju, slike za pokazivanje pa uz već stvorene uvjete a i one koji će tek takvima postati, red je da izložba obiđe Hrvatsku.
 
• Što je u planu kada govorimo o atelijerskim obavezama?
- Atelijerske obaveze naprosto kao takve ne postoje a ja ipak slikam nekoliko sati svaki dan. Na taj način dolazi do produkata koji će , vjerojatno,  imati svoju namjenu. Uz pokoju narudžbu ili, kako znam jednostavno reći slika ode, družim se sa kistom, glazbom, mislima i omiljenim slikarskim prizorima. Dapače, moja obaveza je prije svega ona koju osjećam prema sebi, a ta je da uđem u atelijer svaki dan.
 
• Budućnost?
- Prošlost, sadašnjost i budućnost, meni je stara, trenutačna i nova slika.
 

Miroslav Pelikan

U Crkvi nije mjesto za gitare, šamanske bubnjeve, udaraljke, grohotan smijeh, ples, šansone, šlagere, rock...

 
 
Hrvati, kao jedini rimokatolički narod kojemu je papa Inocent IV. 1248. godine potvrdio glagoljašku tradiciju i odobrio slavljenje Mise na narodnom jeziku, najvjernije su u Europi slijedili enciklike pape Pija X. i Pija XI. glede gregorijanskog pjevanja. Dok se u drugim zemljama katoličke Europe moglo uočiti podvojenost mišljenja, ili čak potpuno odbacivanje gregorijanskog korala, u Hrvatskoj je vrlo uspješno djelovao pokret liturgijske obnove što je značilo da su razni liturgičari i crkveni glazbenici zadržali jedinstveni jasan kritički stav protiv profanog duha u Bogoslužju te u prilog sakralnog ugođaja gregorijanskog korala.
http://istra.lzmk.hr/userfiles/image/slike_istra/IE_1400.jpg
Blaženi dr. Ivan Merz bio je glavni nositelj liturgijskog pokreta u Hrvatskoj i zagovornik gregorijanskog korala. U duhu benediktinstva, Merz je smatrao kako je sveta glazba Liturgije nastala pod utjecajem Duha Svetoga po uzoru na nebeske melodije, a gregorijanski koral je odsjek nebeskih melodija. Pored toga Merz je tumačio kako je i hrvatska pučka popijevka nastala na osnovu gregorijanskog korala. (Emil Čić: Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. vatikanskog sabora, Naklada E. Čić, Zagreb, 2007., str. 60., 75. i 82.)
 
Gregorijanski koral dobio je naziv prema crkvenom naučitelju iz VI. stoljeća, papi Grguru I. Velikom koji je obnovio liturgijsko pjevanje izniklo iz judeokršćanske tradicije uz usmeni prijenos i oblikovanja tijekom stoljeća. Umjetnike koji su stvarali gregorijanske napjeve nadahnjivala je vjera, nada i neizmjerna ljubav prema Bogu. Gregorijansko pjevanje je jedan oblik molitve upućen na jezik Staroga i Novoga zavjeta, Pavlovih poslanica, psalama itd., nastao samo za Liturgiju, te ako pristupimo njemu na taj način onda doista možemo otkriti veličanstvene osjećaje.
 
Koralne napjeve karakterizira vokalnost, jednoglasje i melodičnost, dostojanstvena smirenost i spokojstvo, bez instrumentalne pratnje. Veza koju gregorijanski koral tka između svećeničke i laičke molitve, recitirajući pjevni ton čitanja i molitava, postala je sastavni dio liturgijskih radnji tako da se oblik i sadržaj Liturgije više nije mogao odvojiti. To je najizvrsnije liturgijsko pjevanje, to je „najsavršeniji instrument“, jer ljudski glas treba sam Bogu pjevati. Liturg Svete Mise zapravo uopće ne govori, njegov govor je pjesma, zato što se „odjenuo u novog čovjeka“, jer je u svetom prostoru Liturgije postao suputnik anđela. Neosporno je da jednoglasno gregorijansko pjevanje izražava jedinstvo naroda Božjeg u slavlju Božjeg veličanstva, najduhovniji glazbeni izričaj koji je stvorenje stvorilo da bi slavilo svog Stvoritelja
http://1.bp.blogspot.com/-AeGmkSAoxOg/UFzPa_eXMPI/AAAAAAAAC8E/Lq_vv4cHPaU/s1600/kl.png
Uvođenje izvedaba korala po crkvama na žalost imalo je početkom XX. stoljeća negativni odjek među hrvatskim domoljubima koji su željeli, ne sluteći kako je to tipičan izraz Francuske revolucije i protestantizma, da se u crkvama njeguje samo narodno pjevanje. Merz im je zanimljivo odgovorio kako ne bi bilo ni crkvenih narodnih pjesama da prije toga narod nije imao prigodu da u crkvama sluša gregorijanski koral. U svakom slučaju, pred Drugi svjetski rat je crkvena pučka popijevka (izuzev u katedrali i u nekim samostanima) u potpunosti istisnula gregorijanski koral iz Liturgije. Nema ništa loše u pučkim pjesmama koje svojim božanskim zvukom i tekstom sjedinjuju vjernika s Bogom, ali pojavile su se brojne popijevke koje su bile posve profanog karaktera, u kojima ne samo da je tekst daleko od Liturgije nego ni napjev nije u skladu s propisima pučkog crkvenog pjevanja.
 
Uzalud je blaženi nadbiskup Alojzije Stepinac uputio 1942. godine pastirsko pismo u kojemu je zabranio da se u crkvi pjevaju pjesme koje ne šire crkveni duh, uzalud je zagrebački Ordinarij 1945. godine tiskao popis proskribiranih popijevki, jer dolaskom komunističke vlasti nastavljeno je kvarenje narodnog ukusa u Crkvi i u crkvenom pjevanju. Posljedice se najbolje vide danas kada mnogi svećenici, orguljaši i crkveni dirigenti jednostavno puste „narod“ neka pjeva u crkvi što mu se sviđa. (Emil Čić: Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. vatikanskog sabora, Naklada E. Čić, Zagreb, 2007., str. 31., 32. i 76.)
 
Drugi vatikanski sabor zacrtao si je važan program kršćanske obnove u suvremenom svijetu, što nema ništa zajedničko sa kasnijim zlouporabama počinjenim u ime navodnog „duha koncila“. Osim što je Crkva htjela prevladati dotadašnji opterećeni obrazac dualističkog sučeljavanja Crkve i svijeta novom otvorenošću svjetovnoj zbilji priznajući autonomiju svjetovnih područja, željela se odlučno suprotstaviti modernizmu koji je razglasio „Božju smrt“, racionalizmu i protestantskoj liberalnoj teologiji koja je imala znatan utjecaj u katoličkom modernističkom pokretu. Na žalost, mnogi su se crkveni oci, a tako i oni u Hrvatskoj, uhvatili „rubnih dijelova Koncila“, slijedeći „duh koncila“, a ne tekstove konstitucija, dekreta i deklaracija. Budući da je Sabor izvršio najveću promjenu u Liturgiji tijekom dva tisućljeća, mnogi postmodernistički svećenici su to iskoristili u svojim pustolovnim igrarijama. Umjesto da ti svećenici ispunjavaju svoju zadaću i čovjeka sa strahopoštovanjem uvedu u svečanost misnog slavlja te ga osposobe za misterij Liturgije, njihovim novotarijama izgleda da nema kraja.
 
Na Drugom vatikanskom saboru je preporučena i uporaba gregorijanskog korala u Crkvi, ali se dozvolilo djelomično i pučko pjevanje. Upravo je u tom području učinjena i najveća zlouporaba Sabora. Iskoristio se navodni duh koncila i nestalo je „mrtvačkog pjevanja“, odnosno svete glazbe gregorijanskog korala čime se djelomično narušila kontemplacija i mistična duhovnost vjernika. Na žalost, mnogim „progresivistima“ je gregorijansko pjevanje inačica za nešto „pretpotopno“, mračni srednji vijek, mistiku pogodnu za meditaciju – posebice transcendentalnu. No, djelomično je razlog što su te melodije pale u zaborav je činjenica da su nastale na latinskom jeziku.
http://i1.wp.com/www.bitno.net/wp-content/uploads/2013/11/Ivan-Merz.jpg?w=770
Ivan Merz
 
Osim gregorijanskog korala nestala je i sveta glazba orgulja koja se oko tisućite godine počela uvoditi u crkve Zapadne Europe, nestale su i nabožne pučke i polifone glazbene pjesme koje su svojim božanskim zvukom pripremale vjernike u sjedinjenju s Bogom. U Crkvu su se ušuljale gitare, šamanski bubnjevi, udaraljke, grohotan smijeh, ples, zvukovi dalekog istoka, duhovne (?) šansone, šlageri i kršćanski (?) rock. Zasigurno svu tu pomodnu glazbu ne treba odmah baciti „preko palube“ ako mladi vjernici žele iskreno „novim duhom i na svoj način“ služiti Bogu, no mora se ispravno razlučiti glazba koja jedino može biti dozvoljena u Liturgiji i glazba kojoj se može dozvoliti da se izvodi u crkvama.
 
Primjerice, dok se mladi njišu u transu ljepuškaste melodije i cupkaju u zavodljivom ritmu, makar pjevali i „Isuse ljubim te; više od sveg drugog…“, teško da to ima ikakve veze s duhovnim pjevanjem niti im duše u takvu stanju imaju svijest tko je Gospodin Isus zaista i tko su oni pred njim. U tom pjevanju, nema straha Božjeg niti dužne poniznosti. Zato nema ni iskrenosti koja jedino dostojno pristupa k oltaru Svete Istine. Čini se da se prema Isusu odnose kao da im je dobar „frend“, kao da im je ravan, a ne da je On Onaj koji će im jednom suditi. Iza takve „duhovne pjesme“ i Sveta pričest može biti svetogrdna, običajna, hladna, bez klanjanja, bez ljubavi i po njoj stvarnog sjedinjenja duše s Bogom. (Rajko Bundalo: Sveto pjevanje, Nacija, br. 34., ožujak 2014.). Iako je Tradicija Crkve neprimjerenu glazbu zabranjivala, a Drugi vatikanski sabor nije nijednim dokumentom mističnu glazbu dokinuo, postmodernistički svećenici uvodeći zabavnu i anarhičnu glazbu u Liturgiju očito su prekoračili prag dopuštenosti. (Korišteni dijelovi iz knjiga: Magija umjetnosti i Tko želi razoriti Crkvu)
 

Mladen Lojkić

Zebnja

 
 
Ni cvijeće
Nije
Ono što je
Bilo
https://fbcdn-sphotos-g-a.akamaihd.net/hphotos-ak-prn2/1150832_10151745408777488_803014006_n.jpg
 

MI SAMI

 
 
Moja soba
Mi sami
Izgubljeni
Na sve četiri
Strane
Zid
 
 

PEJZAŽ

 
 
Zemlja od
Tame
Nebo od
Nade
 
 

ZEBNJA

 
 
Duša se
U školjku
Zbila
https://encrypted-tbn3.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcS9-1oxg5E_uuAqbAsAXm8HgthfyHpsVE9isnbceTt-zo6C6N3i
 

BOL

 
 
Raste od zore
Do zore
Od goreg
Nagore
 

Vera Primorac

Anketa

Je li trebalo baš sada - uoči izbora za predsjednika države - raspisivati referendum o izborima?

Ponedjeljak, 22/09/2014

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 933 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

Jooble

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević