Get Adobe Flash player

Blagoslovljen bio početak žetve u Hrvatskoj!

 
 
Sićaš li se, cvitale su šljive,
U voćnjaku tiho si mi reko:
‘‘Pamti dite priču dide Ive,
Smrti mojoj, još nije daleko.
http://forum.net.hr/cfs-filesystemfile.ashx/__key/CommunityServer.Discussions.Components.Files/59/6406.zetva6hk7.jpg
Dida kreće u nebeske dvore,
Dosta mu je ovog svita bilo,
Al’ te duša pribolit ne more,
Sam ćeš ostat, sunce moje milo.
 
Nemaš seku, a nemaš ni brata,
U Njemačkoj rade otac, mati.
Vik ćeš imat i ruva i zlata,
Ma ko će ti lipe riči dati?
 
Baka mrla, i didi je vrime,
Moj sokole šta će stobom biti?
Oće l’ mi te oteti tuđina,
S rodne grude zar ćeš ići i ti?
 
Ako odeš, sveđ upamti sine
Da si pleme roda seljačkoga.
Zlatna žita časne djedovine
Ti zakopaj usred srca svoga.’’
 
Mili dido, u nebeskoj slavi,
Tvoj je unuk što si i ti bio.
Kapu resi crven bili plavi,
Rodnog praga nije ostavio.
 
Dok je meni ravnice i njive,
Bisnog vranca, štaglja i ambara,
U voćnjaku dok cvitaju šljive,
Ja ne trebam tuđega dolara.
 
Zdravlja, mira, udili mi Bože,
Ne bojim se ni gladi ni muke.
Na tvom polju, a šta mi ko može,
Dao si mi svoje vridne ruke.
 
Dragi dido i sad rodi brazda,
Ma suza mi davnu radost priči.
Uzalud sam slavnom gruntu gazda,
Kad mi fale tvoje lipe riči.
 
Al' berdi staroj što na zidu visi,
Noću žice ponovno ožive.
Glas ti čujem: ''Sam nikada nisi,
S tobom živi duša dide Ive.''
 

Marija Dubravac, Brisbane

More mori

 
 
More morno,
more mene
morama mori.
M  o  r  e!
http://www.croenergo.eu/Corvus/Media/MediaThumbnailHandler.ashx?type=0&Id=1029&flag=104&crop=1

 

Nikola Šimić Tonin

Iz tiska izišao Rječnik govora slavonskih, baranjskih i srijemskih Martina Jakšića

 
 
Nedavno je iz tiska izišao veliki, prvi u povijesti RJEČNIK GOVORA SLAVONSKIH, BARANJSKIH I SRIJEMSKIH, „životno i pretposljednje djelo“, kako kaže autor Martin Jakšić (1931.). Autor još dodaje kako je njegova misija isticanje jedinstva u različitostima, a ne podvajanje i na ovom području kulture i tradicije. Sljedeće vrijedno djelo Martina Jakšića izlazi uskoro.
http://croatia.ch/kultura/knjizevnost/images/150509/sl1.jpg
Moto odnosno poruka autora glasi: Naše lipi riči vride kol'ko i dukati, al ji nekate u škrinju, neg u dušu, u glavu, za bardanje svim, a ne samo šokačkim, dičnim slavonskim, baranjskim, srijemskim i slavonsko-podravskim rodoljubima.
 
RJEČNIK GOVORA SLAVONSKIH BARANJSKIH I SRIJEMSKIH jedinstveno je djelo kad je riječ o slavonskom dijalektu i njegovim poddijalektima. Za razliku od svih drugih dosad objavljenih rječnika, a i onih rukopisnih, koji u najboljem slučaju više ili manje iscrpno popisuju riječi pojedinih lokalnih govora, Jakšićev RJEČNIK ubuhvaća sve slavonske, baranjske, srijemske i slavonsko-podravski govore. Pritom su uključeni ne samo staroštokavski govori sa svim svojim inačicama (ikavski, ekavski, ikavsko-jekavski, ikavsko-ekavski; štakavski, šćakavski) nego i novoštokavski (jekavski), seoski i gradski. Dakako, dominira rječničko blago upravo iz govora koje možemo označiti kao staroštokavsko-seoski. Sve u svemu RJEČNIK obuhvaća oko 80.000 natuknica i preko 360.000 riječi (što na lijevoj, što na desnoj - objasnidbenoj - strani leksikografskog članka). 
 
Djelo takva pothvata nije poznato u sveukupnoj dosadašnjoj hrvatskoj dijalektnoj leksikografiji. Rječnik je istodobno dijalektološki, etnološki, etimološki, frazeološki, razlikovni, jezično-povijesni i usmeno-književni, kojim se mogu služiti stručnjaci različitih struka: kroatisti, dijalektolozi, leksikolozi (gramatičari, semantičari, semiolozi, fonolozi, onomastičari, toponimičari, morfolozi, frazeolozi, etimolozi, akcentolozi), etnolozi, antropolozi, ekonimičari, toponimičari, folkloričari, filolozi, jezikoslovni povjesničari, književnici usmene književnosti, slavisti, psiholingvisti, sociolingvisti, zoolozi kao i komunikolozi, teatrolozi, lektori, učitelji i profesori, bibliotekari.
 

Melita Novak

Goran Žigolić izlaže u Knjižnici Prečko

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Goran Žigolić rođen je 1985. godine u Đakovu. Završio je slikarsku školu Agora. Bavi se skulpturom i slikarstvom. Imao je nekoliko zapaženih izložbi. Od sredine ožujka izlaže akvarele u knjižnici Prečko.
• Gospodine Žigoliću, sredinom ožujka predstavili ste se u Knjižnici Prečko, nakon Knjižnice Knežija, s novom samostalnom izložbom akvarela posvećenih Zagrebu. Recite nekoliko riječi o izloženim akvarelima.
- Izloženi akvareli su nastali u posljednjih nekoliko mjeseci. Radim onako, na refule...tako da nisam radio akvarele godinu, dvije. Sada sam “zapeo na duže“ i usredotočio se na jednu vrstu motiva, a to je Zagreb.Dugo nisam mogao raditi Zagreb, ne znam zašto. I sada, odjednom, samo Zagreb.
• Zanimljivo, da bez ikakva straha portretirate vrlo poznate zagrebačke motive.
- Nema tu straha, motiv je manje bitan. Bitno je kako ga iznijeti van, a s tim stalno imam problema. Nije me strah, tu je borba, a borbe me nije strah. iako često gubim, i to ne volim, ali odustati ne mogu.
Općenito imam problema kod slikanja zbog previše analiziranja i razmišljanja, a akvarel to ne dopušta... akvarel je baš slikanje svojim duhom i ako ga želiš ukalupiti pripremama i mislima, nije dobar.
Ja sa nekim akvarelima još nisam zadovoljan... ne uspijem pustiti da odu... ne dam im slobodu koju traže.
 
• Akvarel je dražesna ali vrlo brza i opasna tehnika.
- Akvarel nudi da ono pravilo „manje je više“ iskoristite sto posto. Kažem nudi, ali ne daje. Meni, još uvijek ne daje u mjeri kojoj ja to želim, ili ja još ne znam uzeti... ponekad mu dajem više, a on postaje time manji... Akvarel se radi brzo, dok je mokar, kad se osuši gotovo je. Sve je u odnosu  količine vode, pigmenta i formata. Morate znati da je mokar akvarel bar 20 posto tamniji i jačeg pigmenta nego suh. Rad na akvarelu koji je suh je uzaludan. Mučenje i njega i sebe. Prvi potez je gotovo uvijek najbolji, bez popravka. Svjež je, izravno iz ruke, ne iz glave. Samo, za to treba napraviti tisuće akvarela...
• Za Vaš je opus karakterističan i skulptorski ciklus brodova. Što brodovi posjeduju tako izazovno?
- Brodovi. Zanimljivo da nikad nisam pomislio da ću raditi išta sa skulpturom. I onda, slučajno, od komada drveta napravim jedan. I drugi i stoti. Kod brodova postignem ono što u akvarelu ne uspijevam i sa čime u akvarelu nisam zadovoljan. To nešto nedorađeno, onako slobodno. Tu mi ne fali preciznost. Ne pilim. Mogu pustiti... prepustiti. Ali s njima jesam zadovoljan. Iako i s njima nekada ne ide lako. Radim svaki kao da je on jedini brod i ne ću raditi slijedeći. Nekad se ne poklopi, nekad se poklopi. I onog časa kad ga završim, pogledam ga jednom, dvaput i više me ne zanima. Ali uopće. Tako je i s akvarelima. Zanimaju me i obuzimaju samo dok ih radim.
• Vaš pristup je klasičan.
- Crtež akta je osnova, baza i tu nema varanja. Tu se vidi koliko ste dobri ili niste. Zato se akt i portret toliko rade na akademiji. Puno sam radio akt u ugljenu i to mi je i danas izazov. Vječna i neiscrpna tema. Toliko promjena, varijacija, bezbroj. Uvijek isti motiv, a drugi problem. Biti dobar u aktu u meni izaziva strahopoštovanje. A dobar akt u akvarelu, e to je po meni majstorstvo. Radio sam ih jedno vrijeme, mjesec dva. Za sada imam tek jedan za koji mislim da je dobar.
• Važno mjesto u Vašem opusu čini Đakovo, Slavonija.
- Slavonija, točnije Đakovo, je mjesto gdje sam se rodio i proveo djetinjstvo i mladost. To je izvor svega. Tu je sve počelo. Moj big bang. Vedute Đakova i osebujni slavonski motivi često me motiviraju. Već dugo sam izvan Đakova, ali se u trenu mogu vratiti u to doba i to mjesto i vratiti te osjećaje koji me onda povuku u sliku. To je nešto što je usječeno u čovjeka. Đakovo. Posebno mjesto. Đakovčani, posebni ljudi. Za mene. Kao za svakog čovjeka njegovo rodno mjesto.
 
• Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Novo je da moram raditi dalje, nastaviti proces, jer ovo je proces. Moram osloboditi, akvarel, učiniti ga tečnijim. Na nekim radovima to i nije tako loše,.ali mislim da mogu bolje. Zagreb ima još motiva, i ne tako prepoznatljivih, ali slikarski zanimljivih. Koloristički, atmosferski, bilo kako... Osim toga tu su ljudi koji hodaju Zagrebačkim ulicama, sjede ili čekaju zeleno svjetlo na semaforu. U tom smjeru možda odem. Ljudi, možda više slikanja karaktera, fizionomije u pokretu, Zagreb tek kao pozadina, obris.
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Upravo dogovaram izložbu u knjižnici Novi Zagreb. Želim svoj rad približiti publici tako da izložba seli s lokacije na lokaciju i tako je bliže ljudima. Dio postava je uvijek novi. Knjižnice su dosta dobar izložbeni prostor za tu svrhu. Danas polovicu energije potrošite na slikanje, a onda drugu polovicu na prezentacije, predstavljanje, približavanje ljudima.
 

Miroslav Pelikan

Više članaka ...

  1. Memoari
  2. GÃLEB NA POČÎNKU

Anketa

Koji je sporazum opasniji po Hrvatsku?

Utorak, 28/07/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1521 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević