Get Adobe Flash player

Zagrli me noćas jače

 
 
Ti ne vjeruj svakoj priči
sve je, dušo, ljudska zloba
zar na mene nešto sliči
voljet ću te sve do groba
Ne daj da nam ljubav kroje
nek se sudba sama vrti
istina su riječi moje
voljet ću te sve do smrti
 
Zagrli me noćas jače
nek nas skupa vide svi
neka sitna duša plače
što se nismo rastali
 
Ti ne vjeruj svakoj priči
sve je, dušo, ljudska zloba
zar na mene nešto sliči
voljet ću te sve do groba
 
Ne daj da nam ljubav kroje
nek se sudba sama vrti
istina su riječi moje
voljet ću te zauvijek.
 

Nevia Jerković

Odmaranje na Jadranu

 
 
Dobro si se nosio sa svim poznatim i nepoznatim bolestima, brunda sebi u bradu Albert Novak, izlazeći iz privatne pariške klinike. Rekao mu je bez uvijanja, liječnik Thiery, pa vi imate sedamdeset i četiri godine, uistinu ste u dobroj kondiciji, nalazi su vam korektni, ostalo je zamor materijala. Malo više pripazite i to je sve. Idite na more, bilo gdje, uživajte.
Uzeo je svoju jedinu imovinu, manji crni kofer, spremio nešto bolje odjeće, preostalo je bacio u smeće, zamotao brončanog Davida, provjerio stanje na nekoliko štednih knjižica i odlučio se vratiti kao strani državljanin u svoju bivšu domovinu s odavno nevažećom putovnicom zemlje u kojoj je rođen.
http://www.metajna.com/images/uploads/app_zlatko02.jpg
Već prije je odabrao bolji pansion za umirovljenike na Jadranu. Živjet će u garsonijeri i ne mora se brinuti ni za što.
Takvo što mu je odgovaralo.
Napokon će malo predahnuti.
Ljubazno osoblje smjestilo ga je u njegov stančić, upoznajući ga s redoslijedom objeda i društvenog života.
Odmah mu se osobito svidjela velika terasa ispred pansiona s izvrsnim pogledom na more.
-Neće ti loše biti ovdje Novak, uvjeravao je sam sebe dok je raspremao stvari.
Odložio je crni kofer na ormar, potapšao ga i promrsio.
-A kada bi ti mogao govoriti, to bi bilo čudo.
Pažljivo je obrisao brončanu figuru Davida i stavio je na ormarić pored kreveta.
-Neka te tu, budi mi blizu, jedini si mi ti preostao.
U idućim je danima upoznao cjelokupno osoblje pa i poneke stanare. Većinom su to bili korisnici stariji od njega i lošijeg zdravstvenog stanja.
Odabrao je od početka uvijek isto mjesto pored ograde na terasi, namještao suncobran i samo zurio u more, gledajući igru valova i vjetra.
Nakon ručka požurio je na svoje mjesto na terasi i umalo se sudario sa ženom koja je gurala kolica s pacijentom.
http://media-cdn.tripadvisor.com/media/photo-s/01/6e/b0/44/apollonia-holiday-apartments.jpg
-Oprostite, oprostite, baš sam nespretan.
-Ništa, oprostite.
Samo je prošao pored žene i čovjeka u kolicima, hitajući kako bi što prije mogao uživati u igri valova.
Tek se namjestio kada ga iznenadi glas.
-Ispričavam se, oprostite, vi ste gospodin Novak.
-Da, jedva će on, da, ne okrećući glavu od morskog prizora.
-Oprostite, mi smo se nekada poznavali.
-A vi ste?- i dalje će Novak ne okrećući glavu.
-Ja sam Ana Kraus.
Okrene se prema ženi, ne opazi konjski rep i zagleda se iznova u more.
-Ne. Ana se prepoznaje po konjskom repu.
-Ovako?
Novak se okrene i vidi kako žena vješto vezuje kosu u rep.
-Ovako?
Tada opazi ženine svijetle oči, blago rastvorene usne.
Ana.
Ustane.
-Ana.
-Alberte.
 
Stajali su nepomično na udaljenosti većoj od metra, predaleko da bi si pružili ruke i predaleko za zagrljaj.
-Odmah sam te prepoznala, nastavi vedro Ana, što radiš ovdje?
-Došao sam se napokon odmoriti a ako mi se posreći i umrijeti na miru. A ti?
-Ovdje je moj suprug.
-Tvoj suprug?
-Nakon svega što sam proživjela s tobom, on mi je jedini pružio ruku i prihvatio me je kakva jesam. Na žalost, on ima osamdeset i pet godina, teški je bolesnik, nepokretan ali svjestan. On je sam izabrao ovo mjesto.
-Da, da. A ti, što radiš ti?
-U mirovini sam nekoliko godina. Živim i dalje u svom stanu u Kratkoj ulici. Još je života preda mnom. Zar si zaboravio koliko imam godina?
-Nisam. Šezdeset i tri, nisam zaboravio. No reci mi, je li barem bogataš?
-Ne, ne. Računovođa u mirovni.
-Bio ti je zacijelo dobar?
-Da i ja mu samo vraćam dobrotu koju mi je darovao kada mi je bilo najpotrebnije.
-Da, da. Lijepo izgledaš Ana..
-Za tvoje godine i ti ne izgledaš loše. Nije li prerano za tvoj boravak ovdje?
-Ne. Baš sam na vrijeme dospio na ovo mjesto.
-Dobro, dobro. Ne ljuti se. Nadam se da ćemo se vidjeti idući put kada dođem.
-Svakako.
Ona mu priđe i pruži mu ruku, on je prihvati i brzo je povuče.
-Vidimo se Ana.
-Vidimo se Albert.
 
Iste večeri Albert je pokupio svoje stvari, rekao direktorici pansiona kako mu se ne sviđa ovo mjesto, posebno ona ogavna terasa i da ide naći bolji pansion.
Svi su ga u čudu gledali dok je odlazio.
Doista, neobičan starac.
-Što misliš kamo nam valja brončani, na sjever ili jug?
Iako nije čuo Albert je znao što govori David, kamo ti hoćeš Alberte Novak.
 

Miroslav Pelikan

Suze porodnice

 
 
prvorodnice suze
nas
gradske djece
love boksovi
stambenih zgrada
krletke stanova nebodera
rešetke prozora
zadnja sjedišta
gradskih autobusa
u gradovima bez
tramvajskih postaja
namjesto ruke majke
ručke najlonskih vrećica za kupovinu
kao zatvorska
ograđena dvorišta za igru
školske učionice u kvartu
rastemo u hodu
bez staza vlastitih putokaza
dotičemo okrenutim leđima
jedni druge
iz straha jednih od drugi
svojim se lancima vežemo
sigurnosne nakivamo brave
http://anita-martinac.blog.hr/slike/originals/ilija_ladin_znak_kolonije.jpg
često se vratim
na moje
uspomene glupe
na ferijske dane
kod djeda i babe
čobanice
na Vlašić se vratim
čuvali smo stado
nekad davno
u planini još postoji
koliba od pruća
 naša kuća
s drugim
krov nad glavom svila
djecu izrodila
ja znam da pošli ste tamo
kud ljubav vas vodi
čovjek poželi
ponovno da se rodi
zove te
čobanice
idemo u planinu
čuvati stado
kao nekad davno
 

Nikola Šimić Tonin

Tenor Mikeil Šešaberidze, novi solist splitske Opere

 
 
U izvedbi opere Carmen splitskog Hrvatskog narodnog kazališta 10. veljače u ulozi Don Joséa debitirao je na splitskoj sceni mladi gruzijski tenor Mikeil Šešaberidze. Novi je to solist splitske Opere s kojom je potpisao jednogodišnji ugovor. Nakon nastupa u Carmen, a sljedeći je na programu bio 12. veljače, Šešaberidze će pjevati i na Valentinovskom koncertu Zbora i Opere HNK Split u subotu 14. veljače. Spomenutim koncertom ravnat će maestro Ivo Lipanović, a osim Šešaberidzea solisti bit će i Valentina Fijačko, Terezija Kusanović i Luciano Batinić.
http://www.concertodautunno.it/111002-fraschini/111002-fraschini245.JPG
Mikeil Šešaberidze rođen je u drevnom gruzijskom gradu Kaspiju. Studij pjevanja završio je 2006. na Državnom konzervatoriju Vano Sajišvili u Tbilisiju. Sljedeće godine profesionalno usavršavanje nastavio je na masterclassu kod američke sopranistice Lelle Cuberli, a 2010. sudjeluje na Međunarodnoj pjevačkoj akademiji Renata Tebaldi i Mario del Monaco u Pesaru u Italiji. Trenutačno se usavršava pod mentorstvom maestra Gianfranca Ostinija.
 
Na natjecanju Gaetano Fraschini u Paviji 2011. osvaja treće mjesto. Tijekom 2012. s velikim uspjehom debitira u ulogama Pinkertona (Madame Butterfly), Don Joséa (Carmen), Cavaradossija (Tosca) i Roberta (Le Villi). Iste godine osvaja treću nagradu na Međunarodnom opernom natjecanju La Città Sonora 2012 u Cinisello Balsamo u Milanu. Ulogu Don Joséa pjevao je 2014. na Ente luglio Musicale Trapanese Teatro Gisuseppe di Stefano pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića. U ovoj je kazališnoj sezoni pjevao ulogu Claudija u Wagnerovoj operi Das Liebesverbit (Zabrana ljubavi) u tršćanskom Teatro Verdi. Ove je godin u istom kazalištu pjevao i ulogu Ismaela u Verdijevom Nabuccu pod ravnanjem maestra Gianpaola Pisantija. U ožujku očekuje se i njegov nastup kao Pinkertonau premijernoj izvedbi Puccinijeve Madame Butterfly u produkciji HNK Split.
 

Ivica Luetić

Anketa

Što će promicati serija "Crno-bijeli svijet"?

Utorak, 03/03/2015

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 439 gostiju i nema članova online

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević