Get Adobe Flash player

Sačuvani pisani izvori o slikarskoj tehnologiji

 
 
U nakladi Hrvatskoga restauratorskog zavoda u studenome 2016. godine objavljena je knjiga „Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća“. Prevoditelji teksta i autori znanstvene obrade receptura su konzervator-restaurator izv. prof. art. Jurica Matijević i inženjerka kemijske tehnologije dr. sc. Jelica Zelić.
http://www.h-r-z.hr/images/stories/novosti1/tajne_naslovnica.jpg
Sačuvani pisani izvori o slikarskoj tehnologiji 15. stoljeća razmjerno su malobrojni, a još su malobrojniji oni koje možemo naći u prijevodu na hrvatski jezik. Istovremeno, oni su povijesni izvor, neprocjenjivo važan različitim strukama usmjerenim kulturnoj povijesti. Upravo zato pobuđuju zanimanje likovnih umjetnika, povjesničara umjetnosti, povjesničara, kemičara, geologa, tehnologa i djelatnika drugih struka. Od svih stručnjaka možda od njih naviše koristi imaju restauratori čije poznavanje i razumijevanje materijala od kojih su starine načinjene izravno utječe na izglede za uspješnost vlastitog rada. Kako su i same umjetnine iz ranog razdoblja rijetkost i dragocjenost, ispitivanja njihova tvoriva ograničena su zbog opasnosti od oštećivanja metodama koje zadiru u samo gradivno tkivo. Upravo autorski dodatak prijevodu o suvremenim spoznajama o materijalima i kemijskim procesima utkanima u stare recepture, iscrpno elaboriran u bilješkama te u zasebnom poglavlju knjige, čini ovo izdanje jedinstvenim i na međunarodnom planu jer je izvorni znanstveni doprinos izravno primjenjiv na području zaštite i očuvanja kulturne baštine.
 
Publikacija ‘Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća’ temelji se na rukopisu ‘Tajne o bojama’ pronađenom u knjižnici samostana Svetog Spasitelja u Bologni, koji je u stručnim krugovima poznat kao Bolonjski rukopis. U njemu su zapisane recepture za pripremu boja i njihovu primjenu u likovnim umjetnostima i različitim zanatima, opisane su njihove osobine te mogućnost aplikacije na različitim materijalima. Originalni rukopis sadrži 246 papirnatih listova, od kojih nisu sve stranice ispisane. Pisan je polugoticom, a nastao je u dvije faze. Naknadno dopisani recepti pisani drugačijem rukopisom i drugom tintom, u Publikaciji su označeni velikim slovom B ispred broja recepta.
 
Prvi dio Publikacije izravan je prijevod Priručnika u kojem se pisac obraća čitatelju u prvom licu. Poglavlje je podijeljeno na manje cjeline koje se odnose na opis sirovina potrebnih za izradu boja, opis izrade određene boje, opis materijala za aplikaciju boja, postupka bojanja te izradu podloga. Uz osnovni recept Autor donosi i varijacije u izradi određene boje i njezinih nijansi. Svaki recept je numeriran i na taj način omogućava snalaženje unutar poglavlja, ali i u naknadnoj analizi u poglavlju koje slijedi, a kojem je sadržana rasprava.
 
Tekst prijevoda dopunjen je bilješkama koje objašnjavaju pojmove i upućuju čitatelja na dorađene i proširene informacije sadržane u poglavlju 'Tehnološki okvir', odnosno drugom dijelu Publikacije. Radi se o autorskom poglavlju prevoditelja i priređivača ove knjige, konzervatora-restauratora Jurice Matijevića i inženjerke kemijske tehnologije dr. sc. Jelice Zelić. Na ovom mjestu znanstveno se analizira prevedeni tekst te se na temelju suvremenih znanja i suvremenom nomenklaturom pokušavaju protumačiti kemijski sastav boja i materijala te procesi opisani u Bolonjskom rukopisu. Autori koriste i citiraju brojnu literaturu s opisom eksperimenata putem kojih se pokušala dokazati ispravnost srednjovjekovnih receptura.
 
Treći dio Publikacije donosi tekst izvornika 'Segreti per colori' prema suvremenoj transkripciji Pietra Baraldija iz 2008. godine. Autori drže da objavljivanjem prijevoda priručnika Tajne o bojama mogu pomoći stvaranju jasnije slike u hrvatskoj stručnoj javnosti o tome kako su nastajala umjetnička djela ili zanatski proizvodi koji tvore europsku pa i našu kulturnu baštinu i privlače pažnju promatrača vidljivom pojavnošću, a da pri tom, daleko u drugom planu, ostaju njihova tvarna obilježja koja također zaslužuju pozornost, ako im želimo pristupiti znanstveno i  odgovorno, vodeći brigu o njihov očuvanju.
 

Nives Matijević

Izložba se otvara u petak 10. veljače u Europskom domu

 
 
U petak 10. veljače 2017. u 19 sati u Europskom domu u Zagrebu, Jurišićeva 1/I. kat otvara se izložba Stjepana Perkovića. Perković je rođen 1974. u Vitezu, BiH. Školovao se u Zagrebu. Slikanjem i pisanjem počeo se baviti 1992. u želji da izrazi duh koji ga pokreće iznutra. Objavio je zbirku poezije ”Otisci dubine”, koju je ujedno i ilustrirao, te je ilustrirao sedam knjiga drugih autora – šest zbirki poezije i naslovnicu jednog romana.
http://www2.arnes.si/~bznida/stjepan/images/foto_prva.jpg
Član je međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Diplomirao je slikarstvo na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u klasi profesora Donalda Halla u Splitu, te je sudjelovao u trogodišnjoj slikarskoj radionici, koju je vodio profesor Carmelo Puzzolo. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudionik je mnogih likovnih kolonija i radionica, a vodio je i likovno-terapeutske radionice za djecu sa posebnim potrebama, što čini i danas za djecu u vrtićima i osnovnim školama. Član je HDLU Zagreb od 2015. godine. Živi i radi u Zagrebu. Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. (v.h.)

Godine 2002. dobitnik Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu

 
 
U 82. godini života u Pragu je 1. veljače umro Dušan Karpatský, najistaknutiji češki kroatist, književni povjesničar i prevoditelj, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
http://img.radio.cz/pictures/osobnosti/karpatsky_dusan.jpg
Rodio se 28. veljače 1935. u Trebišovu u Slovačkoj, a na Karlovu sveučilištu u Pragu završio je studij češkog i hrvatskog jezika i književnosti. Od početka 1960-ih bio je urednik u uglednim književnim mjesečnicima i u dva je navrata djelovao kao lektor češkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 1966. do 1967. i od 1969. do 1970.)  Iz političkih razloga, od 1972. do 1981., bilo mu je zabranjeno objavljivanje, a zatim je od 1978. do 1989. radio kao lektor hrvatskog jezika na Jezičnoj školi u Pragu. Kao vrstan poznavatelj hrvatskog jezika Karpatský je u zasebnim knjigama i antologijama objavio oko 70 prijevoda hrvatskih pisaca, među kojima se ističu Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Marija Jurić Zagorka, Ranko Marinković, Slobodan Novak, Ivan Aralica, Ivo Brešan, Pavao Pavličić, Ivana Simić Bodrožić, a na češki je preveo i Bašćansku ploču, Smrt Smail-age Čengića Ivana Mažuranića, kao i pojedine pjesme Antuna Gustava Matoša, Dragutina Domjanića, Vladimira Vidrića, Frana Galovića, Antuna Branka Šimića, Gustava Krkleca, Vjekoslava Majera, Dobriše Cesarića, Nikole Šopa, Drage Ivaniševića, Jure Kaštelana, Vesne Parun, Slavka Mihalića, Josipa Pupačića, Milivoja Slavičeka, Ivana Slamniga, Arsena Dedića, Jakše Fiamenga i drugih.
 
Dušan Karpatský je zaslužan i za promociju češke kulture u Hrvatskoj svojim tekstovima o povijesti češke i slovačke književnosti te posebno značajnom Croaticom na češkom jeziku, bibliografijom prijevoda hrvatskih pisaca na češki iz 1983. Karpatský je 2003. u Zagrebu objavio Zlatnu knjigu češkog pjesništva, a hrvatsku kulturu trajno je zadužio 2007. češkom antologijom hrvatskog pjesništva Koráb koralový (Korablja od koralja). Zaslužan je za hrvatsku kulturu i svojim otkrićima češki pisanih književnih tekstova Stjepana Radića, objavljenih 1985. u hrvatskom prijevodu u knjizi Praški zapisi, a pronašao je i sedmojezični rječnik češkoga benediktinca Petra Lodereckera iz 1605. koji se temelji na poznatom petojezičnom rječniku Fausta Vrančića iz 1595.
 
Dušan Karpatský je osmislio i veliku izložbu 500 godina hrvatske književnosti u Češkoj priređenu 2000. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te izložbe Pola tisućljeća češko-hrvatskih književnih odnosa održane 2002. u praškoj Nacionalnoj knjižnici. Važno djelo za proučavanje hrvatsko-čeških veza je njegov Mali hrvatsko–češki biografski leksikon, dvojezični leksikografski pregled osoba zaslužnih za održavanje češko-hrvatskih kulturnih kontakata iz 2002., kao i antologijska zbirka hrvatskih pjesama o moru Má duše je moře. Poezie charvátského Jadranu (Duša mi je more, 2001.).
 
Gotovo cjeloživotni pothvat Dušana Karpatskog je izdavanje sabranih djela Miroslava Krleže u sedam knjiga, dovršeno 2013. S timom prevoditelja Karpatský je na češki preveo najvažnije Krležine romane, drame te pjesnička i memoarska djela. Još od studentskih je dana Dušan Karpatský bio i ostao u neprekidnom kontaktu s hrvatskom književnom i kulturnom sredinom, a tijekom Domovinskog rata u Češkoj je svojim angažmanom kao intelektualac i humanist širio istinu o stradanju Hrvatske i BiH u srpskoj agresiji. Često ga se nazivalo neslužbenim veleposlanikom hrvatske kulture u Češkoj.
 
Za dopisnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1990., a iste je godine nagrađen nagradom Društva hrvatskih književnika „Julije Benešić“. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića odlikovan je 2001., a 2008. je postao prvim dobitnikom nagrade Matice hrvatske „Ljudevit Jonke“ za iznimna postignuća u promicanju hrvatskog jezika i književnosti u svijetu. Karpatský je 2002. dobio i Ininu nagrada za promicanje hrvatske kulture u svijetu za 2001., a 2015., povodom 80. rođendana, dobio je i Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ Hrvatsko-češkog društva čiji je bio počasni član.
 

Marijan Lipovac

              Ani Kovačić

 
               
       Pitao me prijatelj (tek stečen), gdje je i što mi je dom.
                Premda bol moj, još i neizrečen, uzburkao misli mi je hod,
                nabrojah mu, što sve dom mi znači (ne odavši svoj životni
                kod) i kako je, kad se prošla sudba sa sudbinom trena
                izjednači:
        http://croexpress.eu/nv-admin/image/vijesti/0-1427097174.jpg
                "Dom je soba (kuća) gdje i mrtve stvari žive, sjećaju il'
                bole, pomlađuju što se više stari, gdje se govor dragih
                ljudi čuje -čak i kada umru, zastanu u svome živom hodu i-
                u vječnost odu.
                Dom je kutak stvoren samo za se , mjesto koje roda slike
                krase. A i knjige u znanom neredu namještaja skromna,
                sve svjedoci od sna mi bezdomna.
               
      Dom je soba makar i na kraju svijeta. Tu ni jedan čovjek
                čovjeku ne smeta, jer je život neomeđen strahom , trajan
                život sve do ledna groba. Dom je kutak očima dohvatljiv,
                i rukama, srcu , sjećanjima. Dom je mjesto  gdje radosti
                i pjesama ima,gdje se san i java bore, ali i u tom mraku
                samo svjetla od ljubavi gore.
                Dom je za me i kutak slobode u tuđini, gdje svak dođe kada
                hoće i kad hoće – ode. Makar često sjeća na hod prošli,
                prijatelji  tu su uvijek dobrodošli. Tu se gorda riječ hrvatska
                čuje, a i stranac s nama ju svetkuje. I divi se ne samo Raspe-
                lu, starom dvorcu, u vazama cvijeću rano svelu,
                već i slici kralja Tomislava, crkvi Svetog Marka pa i onoj
                Kamenitih vrata pokraj Crkve Svete Katarine.
                Dom je pravi kutak domovine, sanen pogled u dane buduće,
                uskrsnuli dim iz rodne kuće, ozbiljeni snovi usred jave,
                prijateljstvo uz šalicu kave, pobratimstvo  sa hrvatskim snom,
                živa oda rodu hrvatskom. Dom je ljubav što i snagu daje
                u ljubavi da se živi i u njoj ustraje.
 

Malkica Dugeč, 6. 12. 2016.

Anketa

Je li Daniel Rafaelić bolji ili gorii od Hrvoja Hribara?

Utorak, 28/02/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 662 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević