Get Adobe Flash player

Plivač je već odmakao i jedva ga naziremo, kao točku, kao mrlju, možda pokušava doplivati do otoka

 
 
Stipe Ivanišević, poznati je hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Splita, autor opsežnog i složenog opusa, od svjetovnih do sakralnih tema, s istaknutim ciklusima snažnog kolora.
http://metro-portal.hr/img/repository/2019/07/web_image/stipe_ivanisevic.jpg
Ivanišević kontinuirano slika u tišina svoga atelijera u Žrnovnici, između svakodnevnih obaveza i poslova, radeći istodobno na nekoliko platana s različitim i ili sličnim motivima. U posljednje vrijeme opažamo autorov interes usmjeren prema temama osamljenih brodova u lukama, ali još uvijek spremnih i za najteže izazove plovidbe ali i plivačima koje doživljamo kao obojene točke u moru, koji plivaju, bore se i naizgled nemaju neke osobite šanse u okruženju mora.
 
I plivači su slični brodovima, plivaju, more ih nosi, usprkos učinjenih napora, obala je još daleko. I brodovi su slični plivačima, jednako su sami ali još uvijek sanjaju udaljene meridijane i zanose se mislima i željama a i valovi im u tome potpomažu, ljuljaju ih i opuštaju. Brod je prepoznatljiv po boji plohe boka, doima se poput zastave ili zida ili jedra, po miru i nepomičnosti i vrelim snovima u svojoj utrobi.
 
Plivač je već odmakao i jedva ga naziremo, kao točku, kao mrlju,možda pokušavati doplivati do otoka, tko zna. Možda je doista riječ o jednom biću, stvorenju, pojavi, možda govorimo o čovjeku brodu ili brodočovjeku, koji tisućama godina druguje s morem, svađa se njim, obožava ga ali i potajno ga mrzi, bojeći ga se istovremeno i ljubeći ga.
https://direktno.hr/upload/2019/07/domagoj_4_2019_80x120ulje_na_platnu_5d1c80955ce28.jpg
I možda je sav prkos svijeta  u srcu udaljenog plivača. Brodovi i plivači, impresivno je ostvarenje splitskog umjetnika Stipe Ivaniševića, ciklus posvećen moru, brodovima i ljudima.
 

Miroslav Pelikan

Samostalna izložba 'Karbon' autorice Tee Bičić u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac'

 
 
Samostalna izložba „Karbon“ labinske umjetnice Tee Bičić otvorena je u srijedu 3. srpnja 2019. godine u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ u Splitu. Izložba čini izbor od 13 djela iz ciklusa 'Karbon' u tehnici akrila i ugljena na platnu, a uključuje dio radova nastalih u jesen 2017. koji su bili dio popratnog programa Venecijanskog bijenala u prostoru Arsenale Docks, kao i nekoliko posljednjih radova ciklusa nastalih 2019. godine.
Uz nazočnost autorice izložbu je predstavila kustosica Sonja Švec Španjol rekavši kako se radi o umjetnici koja elemente duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog unosi u materiju slike čime ih transformira u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Formu autoričinog ciklusa, izmjenjivanje bijelih i crnih ploha, usporedila je s formom glazbene partiture u kojoj se umjesto notnih zapisa izmjenjuju plohe bijele boje s gusto zasićenim crnim plohama, dok linije u ugljenu igraju dvojaku ulogu. Sve to pridonosi boljem razumijevanju autorice i njezinog pročišćenog i minimalističkog likovnog pristupa.
http://radiolabin.hr/portal/vijesti/1562335749tea_bicic.jpg
Pred nama je niz apstraktnih oslikanih ili iscrtanih površina snažnog ritma i umirenog kolora. Vizualizacije se baziraju na linijama i plohama boja. Zapravo, ponajviše ne-boja bijele i crne. Na radovima su naočiti potezi, crte, uglavnom izvedene crnim grafitom, najčešće grupirane u rastere. Prostori vibracija poteza usuglašeni su s prostorima boja. Ponegdje nailazimo na transparentnost slojeva što dodatno izaziva zanimanje. Radove na ovoj izložbi možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Ciklus nudi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Ove bi radove mogli doživljavati kao eksperimentalne igre oblicima. Tea Bičić naporno, promišljeno, ali uspješno izbjegava figurativne oblike. Preklapajući crtež i slikarski postupak, ne nedostaje joj kombinatorike ni energije. Ovu igru odrađuje pošteno do trenutka kada, unutrašnjom snagom, oblici postanu nedjeljiva cjelina. Očit je autoričin izuzetan osjećaj za kompoziciju. Iako velikog formata, sa zonama boje ili linija, svi radovi djeluju stabilno. Autorica nas izaziva oblicima, a podastire samo aluzije. Radovi ne prikazuju, oni prepričavaju doživljeno. Senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja. Zbiljnost Teine slike nosi ideja asketskog viđenja forme, elementarnosti i strukturne jezgrovitosti, unutrašnjih slojeva i pomaka koji otvaraju uvijek novu sliku, sliku koja se nastavlja u drugoj slici. Teinom propitivanju suvremenosti bitna je impersonalnost, odbacivanje sadržaja, blizina minimalizma i minimal-arta.
 
Tea Bičić za oblikovanje svojih pročišćenih likovnih kompozicija svjesno odabire jedan od najstarijih crtačkih materijala - karbon. Umjetničin rodni kraj obilježila je duga povijest ugljenokopa, te sve pozitivne i negativne konotacije koje ugljen nosi u sebi zabilježene su kao dio kolektivne i individualne memorije u ciklusu „Karbon“. Istražujući povijesnu dokumentaciju, otkrivamo kako je od samih početaka pronalaska pravog ugljena na području istočnog dijela Istre sredinom XVIII. stoljeća pa sve do danas ugljen duboko uronjen u tlo Labinštine, izranja iz njezinih njedara i ostavlja sve dublji trag u njezinoj povijesti, prožimajući sve segmente života. Dualitet koji nosi pojam karbona: strah, neizvjesnost, muka i strepnja s jedne strane, te nada, marljivost i izdržljivost s druge strane, prisutan je i u samim radovima kroz dihotomiju likovnih elemenata: crno-bijelo, svjetlo-tama, prozirno-neprozirno, puno-prazno. Različitost formata unosi dodatnu dinamiku u sam ciklus te postav izložbe. Radovi većih dimenzija posjeduju snažniji utjecaj boje i naglašeniji ritam linija, dok manji formati nude sažetiju i intimniju priču. Djela variraju od krajnje minimalističkih poput radova 'Trag Karbona' i 'Black, Karbon & Black again' pa sve do slojevitih i zasićenih djela 'Black, White & Šiblje', 'White in the evening' i 'Bijela kula'.
 
„Karbon je dio moga crnoga, moje prošlosti, prošlosti moje obitelji, mojih korijena i dio mjesta u kojemu živim od rođenja“. I senzualna bjelina važna je za razumijevanje moje slike. Tankoćutne bjeline odaju emotivnu podlogu, pritajenu osjećajnost. Bijelo nosi svjetlost, briše teškoće, otvara nove putove, uspostavlja nove ravnoteže i harmonije“, ističe autorica.
Tea Bičić rođena je 1979. godine. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Puli, smjer grafički dizajn, diplomirala je slikarstvo na Accademia di Belle Arti di Venezia, u klasi prof. Paola Tessaria. Izlagala je na trideset i pet samostalnih i više od sto skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila je mnogobrojne nagrade i priznanja. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija. Radovi joj se nalaze u fundusima muzeja i galerija te u mnogobrojnim gradskim i privatnim zbirkama. Predsjednica je HDLU-a Istre i jedna od osnivača Galerije POOLA u Puli. Od 2014. godine voditeljica je programa Gradske galerije Labin. Živi u Istri.
 

Nives Matijević

Kličinovićev opus posvećen moru

 
 
Dvadesetog srpnja u Galeriji sv. Ante u Postirama, na otoku Braču, akademski slikar Ivo Kličinović predstavlja se s novom samostalnom izložbom Na valovima tišine.
https://direktno.hr/upload/publish/161202/thumb/54524753-2276943378992374-6524087083907153920-n_5d27295571c1c_970xr.jpg
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Ivo Kličinović, Bračanin, u posljednjih se nekoliko godina osobito istaknuo s nizom slika posvećenih moru, ulja i akrila s motivima uznemirenih valova,silovite bure, posve umirenog plićaka, otoka, maslina, raznolikih i uvijek teško protumačivih lica mora.
 
Naravno, bez mora se ne može, od njega se živi ali i za njega se živi, čitavi se životi troše na tu praiskonsku ljubav, koja u svima nama spava a tek neki okuse njezinu slast i gorčinu.
 
More silno privlači, pomorce, ribare, pustolove, pjesnike, slikare ali i posve običnog čovjeka, koji doista uvijek ostaje zapanjen pri susretu s morem, oduševljen njegovom veličinom i naslućujućom snagom, uspavanom ljepotom.
https://www.politikaplus.com/upload/images/arhiva/S/slika%20ivo.k.jpg
Ivo Kličinović je pronašao u motivima mora, otoka, maslina, neiscrpno vrelo inspiracije, nepresušnu imaginaciju. Svojim djelima nastoji sačuvati sjećanje na nekadašnji život, na čistu prirodu, na drevno vrijeme, na elemente krajobraza koji su ipak preživjeli do današnjih dana i valjalo bi ih takve ostaviti budućim generacijama.
 
Ivo Kličinović poštuje i voli prostor u kojem živi i stvara, neprekidno pronalazeći sve zanimljivije teme u površini mora, u njegovom naglom i neobuzdanom valjanju, u vjetrovima i ptica, ne zna se tko stromoglavije leti, začuđen mijenjajućim bojama. Ivo Kličinović sretni je slikar mora,morskih pejzaža, čudesnih mijena i mora i otoka i obale. Opus posvećen moru akademskog slikara Ive Kličinovića zadivljujući je, privlačan je i lijep, izrazitog kolora.
 

Miroslav Pelikan

      Krenuti se mora, al' ne gustom šumom

 
 
        Nije bilo davno, kad smo ime slavno na tlu svojem spašavali bojem.
        I kad nismo htjeli biti samo smjeli borci za slobodu, već mir svome
        rodu, i sestre, i braća, prijatelji, ljudi… Prolili smo dosta svoje krvi,
        znoja a branili jesmo (to oduvijek znamo) tek ognjišta svoja.
        Istina je da nam od sna i od ideala malo sreće osta, pa preteško
        breme nevolja i posta želimo sa svojih skinut leđa.
https://inavukic.files.wordpress.com/2014/04/vukovar-groblje-vrh-100.jpg
        Ne želimo tuđe ni sa svojih međa prijeći u tuđinu, jer tko tuđe zalogaje
        hljeba još kušao nije, neka boj ne bije ispod tuđeg neba.
        Istina je bjelodana svima: Hrvat još i danas zle udarce prima, al'
        usprkos svemu, snage i ljubavi za dom mrijeti i živjeti - ima!
        Istina je da već vrijeme da je za pravice boj pa se pitam:dokle ćemo
        tako? Hoće l' svatko razumjeti moga roda snove da ga u boj samo
        ljubav zove, jer tko svoje ne da i dom roda brani, i Bog dragi od zla
        ga obrani. Da. Krenuti se mora, al' ne gustom šumom, pušaka kano -
        nadom i sirena zvukom, već i zdravim umom, riječju tihom, a ponekad
        stihom, neumornim hodom za mirom, slobodom.
        Da, poći je doba govorom i vjerom, i istine mačem, a ne djece plačem,
        tugom udovica, već čistoćom lica  i pravice mjerom-cijelog roda dike.
        Nije bilo davno: bješe grob do groba bez imena i bez križa znaka za
        Hrvate pale na pragu svog doma. Tad ginuli svi su za Dom spremni
        mrijeti, ali za dom spremni i sretno živjeti.
        Premda zemlja mala, preživjeli već smo na tisuće zala, al' klonuli
        nismo, jer za pravdu i proljeća mlada gradili smo kuću vjere, mira,
        nada.
        Danas svoj na svome u svom domu jesmo. Prošla su vremena kad
        robovi bjesmo! Pa zar plode mira, da nerazum dira?
        Da na kocku stavi sve što Hrvat slavi, što mu snagu daje da tu i
        ostaje?
        Odbacimo strahove i krvavi rat – u zla nepovrat!
        Mjesto buke i topova kanonade, nek se bratske pruže ruke  u znak
        mira, vjere, ljubavi i – nade!
 

Malkica Dugeč, 2. 3. 2019.

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Ponedjeljak, 19/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1344 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević