Get Adobe Flash player

Od pamtivijeka hrabri vitezovi

 
 
Sedam dragih prijatelja mojih,
sedam je stasitih gorostasa,
sedam divova moja Istra broji,
stoluju oni navrh Učke gore
pod oblacima i žarkim suncem
planina im skriva bajne dvore.
https://www.morh.hr/wp-content/uploads/2019/11/pula_13112019_36-870x600.jpg
Kad se bura prema Jadranu ruši
oni već skakuću na morskoj površi,
kad se sunce s obzorjem ljubi
lice im obasjano srećom u duši,
pjesmom zovu ljepotice lakokrile
eno ih na Velebitu – prekrasne vile.
 
Od pamtivijeka hrabri vitezovi,
gradova ponosni graditelji,
Domovine svoje vjerni sinovi,
junačka srca, ne boje se nikoga,
budnim okom paze na kutak svaki
doma svoga roda hrvatskoga.
 
Divovi i svi junaci hrabri
svoju će zemlju braniti znati,
zato čujte dobro ove glase:
Istra naša – to recite jasno svima,
samo jednu putovnicu ima,
onu, koju crven-bijela polja krase!
 
Neka dobro znaju: napadači,
barbari i strani osvajači,
ali i domaće izdajničko smeće,
na Učkoj nikad granica biti ne će!
Istra je vazda hrvatska zemlja bila
i uvijek će biti naša – krasna i mila!
 
(Ovu pjesmu posvećujem Hrvatskoj vojsci, koja se danas, 15. studenog 2019., vratila u Istru, u Pulu, u vojarnu 'Hrvatski branitelji Istre').
 

Mijo Arapović

Izloženi asamblaži nastajali su u periodu od 2015.-2019. godine

 
 
Samostalna izložba umjetnika Vedrana Karadže Tabulova 'Prigovor savjesti', u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika, otvorena je 9. prosinca 2019. u splitskom Salonu Galić. „Izloženi asamblaži nastajali su u periodu od 2015.-2019. godine kao jedna vrsta osobne katarze koju Vedran Karađža Tabulov smatra integralnim dijelom svoje umjetničke prakse. Jer koja je uopće svrha rada koji ne mijenja, ne korigira, odnosno ne modificira i ne usmjeruje autora ka novim obzorima i vidicima. Ako nema komunikacije unutar, iluzorno ju je očekivati izvan ateljea, s tim da ovdje riječ atelje treba shvatiti uvjetno, jer istinski radni prostor Vedranu nipošto nije samo njegova prostorno skučena Radionica – njegova nastojanja upućuju na znatno šire polje djelovanja, sihroniciteta, kauzalnosti i interakcija.“ (iz predgovora Toni Horvatić)
Slikovni rezultat za Izložba Vedrana Karadže Tabulova
Vedran Karadža Tabulov je po struci slikar-grafičar i profesor likovne kulture. Osim slikarstvom i grafikom, bavi se i izradom asamblaža, gdje je postigao vrlo visoke dosege u djelima prepoznatljivog iskaza. Koncepcijsko načelo na kojemu ostvaruje asamblaže jest kontrast između različitih predmeta i materijala, kao i inverzije svake vrste, odmicanja, pomicanja i dislociranja, gdje se predmeti stavljaju izvan uobičajenih funkcija. Otuda proizlaze interakcija, tenzija i konflikt koje obilježava jaka simbolika i metaforičnost. Snaga njegovih djela krije se upravo u suodnosima i sugestijama koje iz njih proizlaze. Poznati predmeti dovedeni su u neobičan kontekst koji šokira, a čiji hibrid ne podržava stvarnost, ali potiče ekspresiju. Oni djeluju kao neki stari instrumenti, predmeti s genetskim poremećajem i funkcionalnom nejasnoćom. U njegovim djelima i dalje se osjeća alkemijska motivacija, premda je ovoga puta ona tek inicijalna. Ono što valja istaknuti je upravo psihološka i socijalna konotacija njegove umjetnosti. To se vrlo dobro manifestira kroz metamorfoze predmeta uporabnih vrijednosti, koje podsjećaju na kafkijanske preobrazbe, iza kojih se skriva osjetljiva psiha suvremenog čovjeka pred opasnosti od kaotičnosti svijeta.
 
„Grafikom sam se bavio od 2007. do 2012. godine, i to je zapravo jedino razdoblje kada sam radio i grafiku i assemblage koji je, najjednostavnije rečeno, trodimenzionalni kolaž. Svaki posjetitelj gledajući moja ostvarenja može u njima naći drukčije značenje i često kažem kako sam, uz izostanak predumišljaja da nekomu nešto namećem, napravio djela koja ne prikazuju i ne predstavljaju, nego jednostavno jesu“, rekao je autor. Dodao je kako je, za razliku od grafika, assemblage radio bez imperativa, odnosno nije ni sebi zadao imperativ bilo kakvom skicom ili zadanim motivom, nego si je dao potpunu slobodu kombiniranja i modeliranja materija te svih likovnih vrijednosti i elemenata kojima se koristi, pa je krajnji rezultat i za njega iznenađenje. I upravo zato što ne prati pripremljenu skicu, svoje radove ne naziva dovršenima nego zgotovljenima kada su spremni za prezentaciju u javnosti. „Metafizički se završetak događa u interakciji s publikom. Od nikoga ništa ne očekujem, nego posjetiteljima izložbe nudim da sami definiraju određeni rad prema vlastitim afinitetima, igri podsvijesti, odgoju ili mentalitetu‘‘, naglasio je Karadža Tabulov.
Vedran Karadža Tabulov primjer je umjetnika koji vidljivo uživa u raznolikosti oblika, materijala i postupaka, oslanjajući se pritom na inspiraciju i sretan trenutak, ali u isto vrijeme zadržavajući punu kontrolu nad stvaranjem. Važan mu je sam proces rada, koji može biti katkada težak, dug i mukotrpan, ali u konačnici rezultat ne izostaje. Ističe se znatiželjom, maštovitošću, a iznad svega žestokim primarnim instinktom i snažnom stvaralačkom voljom i htijenjem. A znamo da je već odavno povjesničar umjetnosti Max Dvorak teoretizirao o umjetničkom htijenju kao o bitnoj komponenti i pretpostavci umjetničkog djela.
 
Vedran Karadža Tabulov rođen je 1977. godine u Splitu. 1995. godine maturirao je na općoj gimnaziji Vladimir Nazor u Splitu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, u BiH diplomirao je 2002. godine u klasi prof. Igora Dragičevića, stekavši titulu slikara-grafičara i profesora likovne kulture. Izlagao na tridesetak samostalnih izložbi u zemlji i više skupnih u zemlji i svijetu. Član je HULU Split i HZSU. Živi i stvara u Drveniku Velom i Splitu.
Izložba se može razgledati do 24. prosinca 2019. godine.
 

Nives Matijević

Predstavljen zajednički projekt Hrvatskog državnog arhiva i Croatia Recordsa

 
 
U Hrvatskom državnom arhivu danas je održana press konferencija na kojoj su predstavljena dva izdanja Croatia Recordsa posvećena odabranim dijelovima glazbenog opusa Vatroslava Lisinskog (1819. – 1854.), a povodom 200. obljetnice rođenja ovog velikog hrvatskog skladatelja. Zajednički je to projekt Hrvatskog državnog arhiva i Croatia Recordsa koji je predstavljen ispred velikog broja posjetitelja. Prvo ih je pozdravio ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva Dinko Čutura, a potom i direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac. Obje arhive čuvaju ostavštinu Lisinskog i trude se kako ne bi ostala zapostavljena i zaboravljena. O liku i djelu Vatroslava Lisinskog govorili su i Veljko Lipovšćak, dugogodišnji tehnički direktor Jugotona koji je pričao o pjevačima koji su pjevali djela Lisinskog, zatim Mladen Burić, načelnik Odsjeka za obradu filmskog gradiva Hrvatske kinoteke te Bosiljka Perić Kempf, povjesničarka glazbe.
http://cmc.com.hr/wp-content/uploads/2019/12/Arhiv-Nikola-Kne%C5%BEevi%C4%87-1024x683.jpg
“U fonoteci Jugotona i Croatia Recordsa postoji jako puno raznih dijelova zapisa Vatroslava Lisinskog. Ovo smo napravili za budućnost, za škole i za glazbene akademije koje sada imaju prilike čuti perfektne interpretacije. Danas ih mnogi pokušavaju izvesti, ali ne uspijevaju učiniti na način kao što je to činio veliki Vatroslav Lisinski”, rekao je Lipovšćak.
“Lisinskom su nepravedno prišili etiketu diletanta jer je živio i radio u okolini koja nije imala previše razumijevanja za njegova djela. On je zapravo bio talentirani čovjek tragične sudbine. Na svu sreću interes za njegovu glazbu postoji i danas, stoga je posebno vrijedno da mu se i na ovakav način pokaže poštovanje. On je dio hrvatske kulture i treba ga se i češće prisjećati, a ne samo za obljetnice. Ako uništite sjećanje, uništili ste kulturu”, naglasila je Perić Kempf.
 
Posebno zanimljiv bio je film o Lisinskom prikazan prvi put naUskrs 1944. godine. Bio je to prvi cjelovečernji hrvatski film, a danas su ga uzvanici pogledali u skraćenoj verziji. Originalan film “Lisinski” Oktavijana Miletića traje 90 minuta.
Izdanja “Porin” Vatroslava Lisinskog i “Vatroslav Lisinski (1819. – 1854.) možete kupiti po cijeni od59 kuna za svaki i to na svim prodajnim mjestima Croatia Recordsa ili u webshopu.
 

Anđeljka Felja

Deset godina bez velikog maestra – svjetske zvijezde dolaze u Lisinski

 
 
Deset je godina prošlo otkada nas je napustio veliki maestro. Posljednjim koncertom dirigirao je 4. lipnja 2009. u Lisinskom, a u subotu, 14. prosinca 2019., na istom će se mjestu okupiti svjetska pjevačka reprezentacija koja će njemu u čast izvesti Verdijev Rekvijem
https://www.jutarnji.hr/migration_catalog/vjekoslav-sutej/2794172/ALTERNATES/LANDSCAPE_680/Vjekoslav%20%C5%A1utej
„Za sve nas ovo je jedan uistinu izniman i poseban koncert. Za sve umjetnike koji će nastupiti na ovom koncertu, za svu publiku… A dvorana Lisinski je premala za sve one koji su spremni reći hvala i odati poštovanje velikom hrvatskom umjetniku Vjekoslavu Šuteju, jer su ulaznice rasprodane mjesec dana unaprijed“, izjavio je ravnatelj Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Dražen Siriščević, te se prisjetio velikog maestra, „bogatstva života koje je imao i dijelio sa svim ljudima koje je susretao, s velikim osmijehom i radošću.“ „Ta nepresušna energija koju je imao – nepokolebljiva i pokretačka energija, sve nas je danas osudila na radost i na ponos. Ne na tugu, melankoliju i žalost, nikako na to, jer kome god je Điđi namignuo, njega je osudio na vječiti optimizam, pozitivu i ne odustajanje. Na stvaranje boljeg svijeta i bolje glazbe kojom se svi hranimo. Zato sam kao ravnatelj dvorane Lisinski ponosan što mogu najaviti jedan ovakav koncert!“
 
Điđi je posebno bio vezan za Grad Zagreb, a na ovu neraskidivu vezu osvrnula se zamjenica gradonačelnika, Jelena Pavić Vukičević: „Drago mi je da ćemo se ponovno veseliti u čast života i stvaralaštva Vjekoslava Šuteja. Grad Zagreb i njegovo umjetničko stvaralaštvo, njegove životne vrijednosti neraskidivo su vezani. Sjećam se jedne njegove rečenice uoči koncerta Rock Classic na Bundeku, kada smo ga pitali kako je uopće odlučio raditi na ovom projektu. On je rekao da postoji samo dobra i loša glazba. A od te dobre glazbe znao je izvući maksimum. Kroz njegovu interpretaciju dobra je glazba postala najbolja. Nadamo se da će ovakvi koncerti postati tradicija, ideja je to na kojoj radimo, kako bismo se svake godine prisjetili ovog velikog dirigenta svjetskog glasa.“
 
Jedan od onih koji danas svakodnevno u sebi nose njegov duh i ljubav prema glazbi zasigurno je njegov učenik, maestro Ivan Repušić koji je zbog neprocjenjivog dobivenog znanja i jedinstvenog shvaćanja glazbe izgradio uspješnu svjetsku karijeru te se danas, s velikom radošću i nostalgijom, prisjeća svojeg mentora, maestra Šuteja, kojemu je neizmjerno zahvalan: „Na prvoj produkciji Ljubavnog napitka, došao sam i ja u Split, zajedno s Tomislavom Mužekom i ostao osam godina, jer nas je doveo Điđi koji je rekao: „Kaj buš radio u Zagrebu, dođi dolje, trebaju dirigenta“. Imao je pravo. On je bio vizionar koji je znao što treba mladim pjevačima. Ne postoji ni jedan pjevač kojeg sam u dvadeset godina upoznao, a da nije o njemu govorio samo pozitivno. To je i bilo tako.
 
Ovo je djelo koje je jako volio dirigirati, a dirigirao ga je na mnogim pozornicama. Znam da ćemo se tako na dostojan način prisjetiti našeg Điđija i učiniti ono što bi on uvijek rekao – veseliti se glazbi. Da smo tu da stvorimo glazbu. Iskrenost u glazbi je alfa i omega onoga što ona treba biti. A on je bio jako iskren, govorio je što je mislio, kod njega nije bio rukavica. Điđi će sigurno biti sretan i ponosan. Sinoć je na generalnoj probi bilo jako emotivno, ovi su umjetnici na pozornici ostavili svoje osjećaje, a to je uvijek bila želja i vizija maestra Šuteja.“
Maestro Šutej redovito je surađivao s najvećim umjetnicima kao što su Placido Domingo, Jose Carreras, Maria Guleghina, Denyce Graves, Leo Nucci, Diana Ross, Charles Aznavour i Natalie Cole, a u Lisinskom će za njega pjevati operna diva, sopranistica Krasimira Stojanova, nova ruska zvijezda, mezzosopranistica Elena Židkova, proslavljeni hrvatski tenor Tomislav Mužek i bas Marko Mimica. Njima će se na pozornici pridružiti Zbor Opere HNK u Zagrebu, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i Zagrebačka filharmonija, čiji je bio šef dirigent.
 
„Điđi, kako smo ga zvali, bio je izuzetna osobnost. Mislim da biti čovjek, osobnost, moralna osoba, to je bilo nešto puno važnije od profesionalizma. On je bio takav – jedna duša, veliko srce. Kao dirigent, s toliko je puno pjevača radio, a ne poznajem nikoga tko se požalio na njega. Svi su se uvijek radovali suradnji s njim, bio je uvijek uz nas. Rad s Điđijem označavao je sreću, slobodu i prijateljstvo. Znao je kako radimo operu, zašto to radimo i zašto nas glazba usrećuje“, izjavila je Krasimira Stojanova. „Prvi put sam u Zagrebu, u Lisinskom. No, s ovim sam kolegama već nastupala na raznim mjestima u svijetu. Jučer smo imali veoma intenzivan dan, probe su dugo trajale, ali maestro Repušić je stvorio toliko lijepu atmosferu da je bilo veliko zadovoljstvo raditi s ovim orkestrom i fantastičnim zborovima. Zato s velikim nestrpljenjem iščekujem ovaj koncert“, izjavila je Elena Židkova.
 
„Drago mi je da sam dio ove sjajne plejade solista. Mene za Điđija veže puno uspomena, ali definitivno mogu reći da je on kumovao tome da me do kraja zarazi virusom zvanim „opera“. Moj prvi veliki operni projekt u Hrvatskoj bio je s njim u Splitu - Ljubavni napitak. Tada sam služio vojni rok na pozornici splitskog HNK, a i na njegovu posljednjem koncertu radio sam s njim. Uvijek mi je bio podrška, uvijek me ohrabrivao“, izjavio je Tomislav Mužek s osmijehom se prisjećajući Điđija. „Nažalost nisam imao priliku pjevati s maestrom, ali sjećam se studentskih godina. Maestro Šutej je tada bio možda jedina prava hrvatska zvijezda klasične glazbe, svi smo znali za njega. Puno sam o njemu naučio i zahvaljujući emisiji Opera Box, ali imao sam sreću raditi s maestrom Repušićem koji je njegov najpoznatiji student. Kroz taj odnos mogu biti u dodiru s maestrom Šutejom“, izjavio je Marko Mimica.
 
No njegov uspjeh nije isključivo bio mjerilo njegove veličine - bio je to i njegov jedinstven karakter i pristup glazbi koju je velikodušno znao približiti i najširoj publici. Bogata kreativnost, dinamičnost, snažna dirigentska gesta i umjetnički žar činili su ga karizmatičnim umjetnikom, posebice u interpretaciji raznovrsnog opernog repertoara. "Moraš imati pozitivnu energiju, a ja u početku nisam ra­zumio ni što to znači, jer nisam poznavao drugu vrstu energije. Važno je ne odustati jer je život neobično lijep i važan", izjavio je maestro Šutej usred borbe s opakom bolešću, dok mu je podršku davao cijeli svijet: “Šutej ima srce ratnika! Tijekom svih tih godina imao sam priliku dobro ga upoznati i doista ga iznimno cijenim. Izuzetno ga cijenim kao umjetnika, no osim profesionalnih vrlina, obožavam i njegov optimizam. Maestro Šutej je čisti pozitivac. Sviđa mi se i njegov odnos prema ljudima. Nikad probleme ne gura pod tepih nego ih rješava. Svakome rado pomaže i izuzetno je vedra duha” - govorio je Carreras o prijatelju.
 
Zato u Lisinskom, povodom desete obljetnice smrti velikog maestra, donosimo spektakl dostojan njegova djelovanja i ostavštine - Verdijev Rekvijem, jednu od dvije najizvođenije mise za pokojne na svim svjetskim pozornicama i koncertnim podijima. To maestralno djelo od sedam stavaka slušateljima ciklusa Lisinski subotom izvest će vrhunska glazbena podjela s jedinstvenim duhom maestra Šuteja u mislima i duši. Umjetnost je jedino što na ovom svijetu ostaje zauvijek, a zbog čega će i Điđijev duh biti zauvijek ovdje, uvijek će se skrivati u nekom kutku velikih opernih kuća, koncertnih dvorana, ali i u Lisinskom, kojeg je posebno volio i uvijek mu se vraćao. Način na koji danas shvaćamo glazbu, kao svjedoci njegova djelovanja, zasigurno će utjecati i na buduće naraštaje.
Ulaznice za ovaj koncert rasprodane su danima unaprijed, što dokazuje besmrtnu ljubav zagrebačke publike prema liku i djelu velikoga maestra.
 

Anđelka Felja

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 20/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 967 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević