Get Adobe Flash player

U Galeriji fotografije Fotokluba Split u srijedu, 29. srpnja 2020. otvorena izložba velike hrvatske fotografkinje Slavke Pavić

 
 
Slavka Pavić jedna je od najvažnijih hrvatskih fotografkinja druge polovine dvadesetog stoljeća. Fotografirati je započela pedesetih godina, u vremenu rasta interesa za fotografiju i njezinog potvrđivanja kao autonomne umjetnosti u Hrvatskoj. Ova ekonomistica po profesiji i njezin suprug Milan Pavić, oboje rodom iz Daruvara, slovili su kao najpoznatiji fotografski par u povijesti hrvatske fotografije i to zasigurno jesu. I dok je rad supruga Milana bio poznat široj javnosti, Slavka je sve do skupne izložbe hrvatskih umjetnika u Francuskoj bila nepoznata. Od tada počinje uspon ove fotografkinje čija su djela jasno precizirala duh vremena u kojem su nastala.
https://fotoklubrijeka.hr/wp-content/uploads/2014/10/Limeni_vitezovi_1958..jpg
Od samih početaka u svojem će radu pokazivati interes za detalje i strukture te nepogrešiv osjećaj za kompoziciju. Kroz njezino stvaralaštvo pratimo u jednakoj mjeri fotodokumentarizam kroz bilježenje promjena u gradu kao i pejzaže. Slavka Pavić često koristi urbani krajolik kao podlogu za dinamičnu likovnu igru, u gradskim vizurama pronalazi i sjenama naglašava geometrijske oblike. Kroz zanimljive i često neuobičajene izreze reinterpretirat će svakodnevne motive. Bilo da bira šire ili krupne planove, u pozadini njezine ideje često će stajati priča, nerijetko uz duhoviti komentar. Osim toga Slavka Pavić će vršiti eksperimente sa samim fotografskim medijem istražujući njegove mogućnosti. Veliku pažnju će pritom posvećivati radu u fotolaboratoriju.
 
Njezin rad može se svesti na nekoliko osnovnih tema: grad, priroda, čovjek, fotografija. Formalno je inovativna, otvorena eksperimentu i propitivanju likovnih mogućnosti i tehničkih zakonitosti medija. U svojim fotografijama gotovo uvijek zadržava pripovjednu komponentu i osobni komentar, što njezine fotografije čini značenjski višeslojnima, a nju kao autoricu definira kao predstavnicu subjektivne fotografije. Izložba „Mala retrospektiva“ presjek je jednog monumentalnog autorskog opusa koji zasigurno pripada antologiji hrvatske fotografije. Kako ističe Branka Hlevnjak „Crno bijele fotografije Slavke Pavić koje su nastajale kroz proteklih pola stoljeća (ako uzmemo da se posljednjih dvadeset godina koristi digitalnim fotoaparatom) nisu puki vremeplov, jer su izvan vremena, nabijene poetskim ugođajem i toplinom, ritmovima i kompozicijama jednake svježine, naprosto su trajno aktualne, suvremene. U tim je fotografijama utkana strast prema mediju i ljubav prema odabranom motivu. Slavka Pavić nije lovac na motiv, ona koja čeka, nju motiv pronađe sam. I tada je to cjelovita fotografija, ona koja ne bježi nikud i ne traži podršku drugih da bi se bolje razumjela. Njezina solidnost proizlazi iz kontrasta, iz suprotstavljanja koje je daleko od kaosa, u organiziranoj kompoziciji u kojoj čak i motiv može biti banalan, ali ostaje zabilježen kao estetska činjenica, kao duhovno zadovoljstvo kojem pridjevamo ime umjetnost.“
 
Slavka Pavić rođena je 20. listopada 1927. u Jajcu. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru. Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Zagrebu, gradu u kojem se trajno nastanjuje. Članicom fotokluba Zagreb postaje 1951. kada ujedno počinje javno izlagati. Od godine 1961. nositelj je počasnog umjetničkog zvanja Fotoamater I. klase koje joj je dodijelio Fotosavez Hrvatske, a od 2005. Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb, koji dodijelio Upravni odbor Fotokluba Zagreb. Tijekom godina članica je Upravnih odbora Fotokluba Zagreb. U posljednjih je deset godina bila je predsjednica, a sada je članica Suda časti Fotokluba Zagreb. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama.
Izložba se može pogledati do 22. kolovoza 2020.
 

Nives Matijević

Njegova se unutarnjost harmonično uklapa s prirodom koja ga okružuje

 
 
Ako doživimo umjetnost kao jata nemjerljivih paralelnih svijetova, tada je doista svaka pojava u likovnom svijetu, uz uvjet da se ne obaziremo na podjele i vrjednovanja, opravdana i nužna ali i poželjna jer svatko od tih kreativaca govori o osobnom viđenju i shvaćanju volumena koji ga okružuje i ostavljaju trag, govoreći o impresijama kojima ih njihovo vrijeme nemilice zasipa.
https://otvoreno.hr/wp-content/uploads/2020/07/IMG-20200720-WA0006-594x420.jpg
Neki budu zapaženi a neki ne. Vrijeme se često poigrava sa postignutim zaslugama i ostvarenim pozicijama u odsječku svoga trenutka i onda opet sve ispočetka. Važno je da umjetnik stvara onako kako doista želi, bez usmjeravanja i savjeta,bez prijedloga i prijekora.
 
Jedan od tih iskrenih autora jest i suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ivan Vlašić, autor zanimljivog kolorističkog opusa, figurativac, zaljubljenik u krajobraze, kako kontinentalne tako i primorske. Iako su njegove slike obilježene snažnim kolorom, možemo istodobno primijetiti kako je riječ i o vrlo suptilnom koloru, njegove su boje nježne i nenametljive.
https://otvoreno.hr/wp-content/uploads/2020/07/IMG-20200720-WA0005-581x420.jpg
Vlašić ne mijenja motiv, ne prilagođava ga sebi, slika po zapisu intimnog doživljaja, po osjećaju. Njegova se unutarnjost harmonično uklapa s prirodom koja ga okružuje, slikar postaje dio prostora, dio krajobraza. Na njegovim slikama nema dramatičnosti, njegove masline sanjaju tisućljetni san, more je posve mirno, toplina natkriva i polja i drveće i kuće i  sve je čudesno  zaogrnuto u plavo i ljubičasto.
 

Miroslav Pelikan

      O, crno se piše čovjeku što diše

 
 
        Još nam nije znano, je li nam poslano il' je Bogom dano po zlu neviđeno
        zlo što na našem  tlu odjednom se stvori: da vrijeđa i mori, da sve
        blago zemno u prah i pepeo pretvori. Još svi ljudi strepe od boli i
        rana, od tuge i smrti što se svakog dana sprema rod nam strti.
        Samo nadom i vjerom u Boga poneki se krijepe pa molitve svete mole
        dan i noć. Ni stari, ni mladi još ne znaju kako, kada i kuda je poć, što
        još reći i činiti treba da pomoć sa Neba spasi sve živote, jer poneke već
        korona nam ote.
https://metro.co.uk/wp-content/uploads/2017/12/mental-health-23.jpg?quality=90&strip=all
        Potonuše nade, pomriješe nam ljudi a spas ovozemni samo smrt nam
        nudi. O, crno se piše čovjeku što diše, što još nadu goji da se i od
        smrti odvoji. Ne bude li više niti traga nadi, ni svitanju bijelu,
        Zemlju će nam cijelu preplaviti jadi. Čovječanstvu svom  sagrađen će
        biti od križeva Dom. O, veliki Bože, samo Tvoja milost spasiti nas može
        od zla što Korona na velika zvona već najavila je. Zar smrt zadnja da je
        postaja života, vjere i dobrote što ju Tvoja ruka od zle sudbe ote ?
        Usprkos svoj muci, patnjama i jadu, vjerujemo u Te i sretnije pute ka
        života skladu. Bože, Ti si nam vjeru i u život dao. Ti ugasi zlobe plamen
        zao! Vapaj čovječanstva već se tiho gasi. Bože, usliši ga. Bože, Ti nas
        spasi!
 

Malkica Dugeč, 14. 4. 2020.

Slike pokušavaju dočarati radost življenja skokom u vodu, opuštenosti na suncu ili druženjem na plaži

 
 
Vladimir Vrljić Ankin, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, slikar iznimnog senzibiliteta, autor značajnog opusa. Ovih je dana predstavio novi ciklus Kupači.
https://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2020/07/IMG-20200604-WA0006.jpg
• Gospodine Vrljiću, radite već neko vrijeme na novom ciklusu s temom kupača. U središtu vaše pozornosti je uživanje u ljetu, vodi, suncu, u bezbrižnosti.
- Ciklus je to kojem se vraćam već treće ljeto uzastopno. Tema ljudske figure i problematika svakodnevnog života koja me već godinama zaokuplja, u ovom opusu propitkuje naše ponašanje kad smo opušteni , radosni, smireni, a to je najupečatljivije uz more i u moru. Slike pokušavaju dočarati radost življenja skokom u vodu, opuštenosti na suncu ili druženjem na plaži, a sve kao suprotnost opterećujućim obvezama u životu. Tako kolorističkim sudarima uz crtački naglašen pokret, bilježim emocije i moj zaron u temu biva potpun.
 
• Je li to Vaš odgovor suvremenom svijetu koji je preozbiljan, često i mračan i bez perspektive za mnoge?
- U moru obveza izgubili smo sposobnost radovanja i stvorili smo prostor u kojem nema vremena za mir i opuštenost, a trajanje na moru prelijepo poništava društvene i kulturne razlike te oblikuje onu bolju, tako željenu, perspektivu. Ovim motivima pokušavam razumjeti a i nudim vjeru da je naše postojanje shvatljivo i poželjno kroz našu izvornu vrijednost i ljepotu povratka čovjeka svom nastanku.
 
• Puno je igre na ovim slikama. Možda se je suvremeni čovjek zaboravio igrati?
- Kažu da si prestao biti dijete kad se zaboraviš igrati i kad te prestanu veseliti sitnice. Ali je divno vidjeti odrasle kako se brčkaju, skaču u more, doslovno su zaigrani. Eto, tu radost pokušavao u ovom ciklusu naslikati. Nutarnja je to čežnja za svijetom bez nasilja, za dječjim svijetom radosti. Možda je to i vapaj da se ujedinimo u stvaranju takvog svijeta gdje je čovjek središte života u kojem bismo svakodnevno otkrivali vlastitu ljepotu.
 
• Evocira li ovaj ciklus vlastita sjećanja?
- Sjećanja na sretne dane bosonogog djetinjstva ovim opusom, na neki način, ponovo proživljavam. Odlascima na more ljeta su postajala posebna, radost je bila opipljiva. Ove slike su i uspomena i sjećanje na to djetinjstvo, na mladost i prijateljstva.
 
• Slike u ovom ciklusu nastaju u vrlo različitim formatima, no kolor ih povezuje.
- I različitim formatima i različitim tehnikama. Neki motivi traže uske visoke formate zbog naglašavanja dinamike (na pr. skok u more). Uz mnogo crtaćih tehnika, puno je akrila na papiru koji su najčešće skice za ulja naplatnu, moju najdražu tehniku, ali često akrili budu tako dobri da ih više ne ponavljam.
https://www.zagrebonline.hr/wp-content/uploads/2020/07/IMG-20200604-WA0005-806x1024.jpg
• Planovi, izložbe?
- Planovi uvijek postoje, ali izložbe neću više organizirati, iako imam dva opusa neizlagana koji bi bili spremni za izložbu. Ako netko drugi bude htio organizirati, ja imam spremno.
 
• Ima li drugih novosti u ateljeu?
- Veseli me rad na novoj tematici. Slikam, naime temu rijeka, ali ne rijeke kao određeni pejzaž, nego rijeke kao simbol naših života koje se pojavljuju i nestaju. To su rijeke  i graditeljice i rušiteljice, zavojite, mirne i brze kao i naši životi.
 
• Kako ste Vi u odnosu na sretni svijet Vaših slika?
- Bez obzira na slike i na svijet u današnjoj dramatično paničnoj situaciji, ja sam savršeno.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Što je po Vama odluka Stožera civilne zaštite da svi moramo nositi maske na ustima i nosu?

Ponedjeljak, 03/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1501 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević