Get Adobe Flash player

Izložba Josipa Trostmanna "Dubrovnik iz Sv. Jakova s dvije palme" u Atriju palače Sponza

 
 
Trinaestoga srpnja ove godine akademski slikar iz Dubrovnika, umjetnik izuzetna ugleda, Josip Trostmann, predstavio se s novom samostalnom izložbom „Dubrovnik iz Sv. Jakova s dvije palme“ u Atriju palače Sponza s trinaest slika, ulja na platnu, srednjih i većih formata u povodu 80. obljetnice života i 55. obljetnice umjetničkog rada s jedinstvenim motivom, pogledom na Grad, koji gotovo lebdi iznad plave, žute, crvene, sive... boje mora, vješto se održavajući iznad površine zahvaljujući znanju i hrabrosti  kroz dinamičnu i složenu povijest, sve do današnjih dana, čuvajući bjelokosnu boju svojih zidina.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/07/web_image/josip_trostmann_1.jpg
Trostmann portretira Dubrovnik u brojnim varijacijama motiva u ciklusu gdje je svaka slika posve samosvojna i posve se razlikuje od prošle i svake buduće, ponajprije kroz snažni, eruptivni koloristički izričaj. Slikar kontinuirano istražuje mnogobrojne mogućnosti raznovrsnih kreacija omiljene teme.
 
Trostmannu je krajobraz sve, mnogostruka lica i naličja Grada zabilježena na njegovim mnogim platnima, pa tako i na ovoj izložbi, žive svoje paralelne živote kroz vatromete eksplozije kolora, u vlastitim svijetovima zasebnih, dominantnih boja.
 
Oko boje, kolorističke palete sve se vrti, motiv je stalno tu, nepromjenljiv, no ako se bolje pogleda, dodir mora s kopnom, sa zidinama, pitamo se, ne odmjerava li se katkad more s kopnom, grad s valovima? Istodobno, jedna od karakteristika Trostmannovih slika jest i rafinirana, otmjena atmosfera koja eterično ispunjava cijeli volumen motiva, osjeća se blagost i opuštenost.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/07/web_image/josip_trostmann_2.jpg
Josip Trostman autor je vrlo značajnog i koherentnog opusa u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti, senzibilni kolorist iznimne snage i imaginacije. Izložba u Atriju palače Sponza Josipa Trostmanna nesvakidašnji je događaj, prigoda za potpuni užitak, ove slike slave ljepotu ambijenta koji je na svoj specifičan i jedinstven način dočarao i oživotvorio umjetnik. Doživjeti dubrovačke motive u Gradu na Trostmannov način također je neponovljivo.
 
Niz novih slika Josipa Trostmanna i dalje potvrđuje njegovu zanesenost pejzažom, u koji je sasvim prirodno uklopljen i Grad, kao nepotrošivi motiv, iskazan strastvenom  kolorističkom gestom.
 

Miroslav Pelikan

Slavljen u svijetu – protjeran iz SAD-a

 
 
Razlozi uspjeha Charlie Chaplina su; vrlo privlačan lik koji je naslijedio od Billiea Ritchiea, škotsko-američkog glumca zabavljača, dobrota Macka Senetha, koji mu je dao slobodu kreacije i koji ga je otkrio, engleska kazališta u kojima je kao mladićak bio „mali od kužine“, majka koja ga je u najvećem siromaštvu učila otmjenosti i pravilnom izgovoru, škola koju je morao ostaviti, ali u kojoj je bio omiljen i prepoznat mu je talent, stroga katolička obitelj Jackson gdje je ispekao glumački zanat na putovanjima, kauboj Anderson (Bronco Billy) s kojim je zaradio prvi milijun…
Image result for charlie chaplin
Lik maloga čovjeka sa ulice, šaljiv, sentimentalan, razigran, domišljat, borben, melankoličan je alter ego autora; masa se njim mogla poistovjetiti, tome dodajmo izvrsne gegove, lucidan humor, životnost vlastitih tema i scenarija nasuprot uobičajenom klišeju i sprdačinama, glazbu koja odgovara komadu... Poput japanskih grafika i kabuku kazališta gdje oskudnost izražajnih sredstava obogaćuje kontrast i napetost, te uzdiže glumačku vještinu – tako je i nijemi film dao priliku Chaplinu razviti vrlo dojmljive priče u Modernim vremenima (malo je kopirao Rene Clairea), Svjetlostima velegrada i pozornice, Velikom diktatoru, Traganju za zlatom.
 
Ponekad vidimo začuđujuće sličnosti među ljudima koji su živjeli u određenoj epohi, bez obzira bili sveci, ratnici, trgovci ili zločinci. Chaplin  je bio svjestan toga kada je „dublirao“ Hitlera; rođeni su u nekoliko dana razlike iste godine, Chaplinov otac je bio ugledni glumac i pijanac preminuo u 37., Hitlerov otac je rano preminuo i bio pasivan čovjek, obojica su doživjela glad, siromaštvo, skitništvo, živjeli u velikom gradu (Londonu, tj. Beču), bili krhke dječačke građe, imali slične majke, mutnu genealogiju, ostvarili silnu društvenu afirmaciju osobnim talentom i poduzetništvom. Silno su i bez ikakvog reda gutali knjige, Hitler je bio govornik i solidan akvarelist, Chaplin glumac i muzičar koji je sam pisao scenarije.
 
Raskrižje važnih željezničkih linija u malograđanskoj provinciji, gdje službuje njegov otac, prostor je diktatorova djetinjstva; afirmaciju dostiže u Prvome svjetskom ratu kao odlikovan vojnik. Chaplin uspijeva u SAD-u, i ima uspjeha kod ljepšeg spola, za razliku od führera koji ljubuje sa bliskom rođakinjom, koja počinja samoubojstvo. Odličan organizator i poznavalac psihologije „führer“ koristi talent Leni Riefenstahl za jedan od najboljih filmova u povijesti, mračni „Trijumf volje“. Kao što je diktator Tito u svom kućnom kinematografu gledao zabranjeni film Jože Horvata „Ciguli Miguli“, tako je i njemački diktator najmanje dvaput gledao Chaplinovog „Velikog diktatora“. Pripojimo li trećega brkonju koji je gangster, pedofil, revolucionar – provincijalca Gruzijca Staljina vidimo da je isto tijesto koje je umijesio kapitalizam, stoljeće stroja i rata. Otac Staljinov (ukoliko mu je to biološki otac) pijanica, majka nemoralna; kažu da je bilo rijetko vidjeti suze u njegovim očima, ali gledajući projekciju Postolarovog pomoćnika on je kroz suze kazao: “takvo je bilo moje djetinjstvo“.
 
Zajednički svoj trojici je ateizam! Pacifist Chaplin je držao vatrene govore u SAD-u 1942. želeći otvoriti drugu frontu(!!!) protiv Nijemaca koji su ga sablažnjivali rasizmom i nacionalizmom. Te mu govore liberalni imperij nikad nije zaboravio, nakon rata proglasili su ga crvendaćem i prognali. Ono što me znanima, a što može Emil Čić znati jest pitanje zašto su Japanci umjesto istoka Rusije napali SAD; Hitlerov hazard sa Rusijom i objavom rata SAD-u donekle shvaćam. SAD-u nije odgovaralo ulaziti u rat dok Njemačka biološki i ekonomski ne potone i dok se moral civila ne razori teškim bombardiranjem. Industrija je cvjetala, a ruski i njemački teški gubici su odgovarali Zapadu. Smatrao je (Chaplin) da se Zapadna demokracija spašava na ruskoj fronti i silno se divio žrtvama Rusa u obrani domovine; stvarno veliki ruski narod je pobijedio fašizam uz prestrašne žrtve, cijele generacije rođene dvadesetih su izbrisane iz „knjige živih“.
 
S druge strane zar nije Staljin pravio pakt sa Hitlerom, zar nije Zapad financirao Hitlera i imperijalistički Japan, slao im naftu, strojeve i s njima trgovao. Chaplin tvrdi da nisu znali za logore u Njemačkoj; ali očito javnost nije znala ni za Staljinove čistke i grozne postupke prema Tatarima, Čečenima, Čerkezima, Poljacima, Litvancima Ukrajincima (gladomor); mogu misliti kako bi Charlijeva slobodna umjetnost i osobna sloboda prošli u shematiziranom sovjetskom kavezu, ljubakanja i rafinirane buržoaske navike bi zamijenio za izlet u Novosibirsk! U autobiografiji Charlijevoj se navodi sastanak sa tvorcem grozne atonalne glazbe (masakr nad klasičnim ukusom gori od Picassa) Schönbergom koji je proglasio sentimentalne i romantične skladbe Chaplinove lošim. Schönberg, Adorno, Jeffers, Einstein, H. G. Wells, Orson Wells, Theodor Dreiser, Abbé Pierre – toliki interesantni ljudi su prošli kroz Chaplinov život. Jean Cocteau mu je toliko bio sličan da su brzo zamorili jedan drugoga, te se na smiješan način panično izbjegavali.
 
Vrlo je poučna hagiografska priča o Cocteauovom skakavcu! Sa predsjednikom Hooverom se Chaplin nije dobro složio jer je Herbert Hoover (ne miješati sa Edgarom iz FBI-ja) želio pomoći gladne pod njemačkom okupacijom, što je smatrao Charlie za indirektnu pomoć nacistima. Hoover, vrlo moralan protestant (kveker), te sposoban i radin inženjer nije bio mason, pokrenuo je javne radove, hidroenergetske projekte te poljoprivredne radove, strogu poreznu politiku, pomoć siromašnima, ali ga je mason F. D. Roosevelt hametice potukao u Velikoj krizi 1929. uvodeći državni kapitalizam i kupeći benefite od Hooverovih mjera.
 
Chaplin se intenzivno družio sa samovoljnim milijunašom i medijskim magnatom Hearstom koji je podržavao totalitarne režime, osobito Mussolinijev u Italiji. Hearst je uzor O. Wellsu za njegovo remek djelo „Građanina Kanea“. Duštvo su mu i književnici i pjesnici G. B. Shaw, Irwing, Clare Sheridan,Th. Dylan, nadarena kiparica i nećakinja W. Churchilla koja je tobože bila simpatizer „crvenih“ i pravila biste Lenjina i Trockoga, a zapravo radila za englesku obavještajnu službu. Nju povezujemo i sa Hugom W. Koehlerom, američkim mornaričkim časnikom i obavještajcem u Rusiji, a sjetimo se da su Englezi priredili umorstvo Rasputina! U Chaplinovom društvu su Sid Grauman, neurokirurg Cecil Reynolds ekonomist Keynes, O. Mosley, sir Sassoon, Gandhi, Japanac Ken Inuku, Churchill, Paderewski, Godowski, i toliki velikani kista, pera i znanosti, te slavni državnici.
 
Prema novcu je bio oprezan, tako da u vrijeme Velike krize nije držao gotovinu na banci. Ženio se pet puta, prema majci bio vrlo nježan (završila je u ludnici slomljena teškim životom), sa bratom Sidneyem ostao duboko vezan cijeli život. Tvrdi da nije nikada imao više od 2 – 3 prisna prijatelja, i da je po prirodi melankolik i nepovjerljiv. Očeva braća su bila imućna; jedan je držao lanac krčmi u Londonu, drugi farmu konja u južnoj Africi; ništa nisu učinili da pomognu njemu i bratu, tada dječici u krajnjoj oskudici, čak nisu zajedno otišli na objed nakon sahrane oca preminulog u navršenoj 37. godini. Prigodom Charliejevog boravka u Japanu ubijen je predsjednik vlade, i naš glumac bio je u opasnosti; tajno društvo Crni Zmaj ipak je smatralo da tim ubojstvom ne će znatno narušiti japansko američke odnose.
 
Nakon rata su zbog Chaplinovog zauzimanja za otvaranje druge fronte 1942. vlasti SAD-a činile umjetniku neugodnosti. Prvi udarac imperija sastojao se od bizarnog slučaja neke nemoralne mlade žene koja je tužila Chaplina za očinstvo nad njenim djetetom, iako je on zadnji puta vidio dvije godine prije rođenja djeteta“. Slučaj je dodatno dobio na apsurdnosti kada je nakon dokazivanja krvnim testom da Chaplin nije otac država (tj. sud) preuzeo na sebe da tuži glumca u ime djevojke, te da ga natjera na plaćanje novca za dijete koje nije njegovo. Vlasti su mu zabranile povratak u SAD i udarile su porez na dobit kojeg je njegov film „Svjetlosti pozornice“ zadobio u Europi. Možda je Chaplinov film Gospodin Verdoux nadahnuo mladoga pisca Camusa? Prebogat, liričan život, pobjeda talenta nad bijedom, prosjak koji je postao filmski princ žabac!
 

Teo Trostmann

Snažan, temperamentni, oslobođeni kolor, gdje pojedine boje pričaju svoju čudesnu priču

 
 
Hrvatski umjetnik, slikar Mladen Žunjić iz Zagreba, poznat je po svom predanom i kontinuiranom radu, svakodnevnom slikanju, koje se često odvija u dvije, tri različite ili slične, ali gotovo istodobne autorske faze.
https://direktno.hr/upload/publish/128985/20180117-115746_5b556bd6099ef.jpg
Sve njih povezuje, pa i u najnovijoj produkciji veći ili nešto manji (za Žunjića) format platna, recimo 80 x 60 cm, u kombinaciji ulja i akrila ili pak zasebno,kao što je niz slika posvećen modrom i nebeskom, uz naravno dominatnu plavu boju, ponešto raspršenu u igri kapljica i koloriranih lebdećih, lelujavih oblika, opuštenog, primirenog ritma, osjeća se tek blago pulsiranje elemenata dubokog i dalekog svemira, u teško izmjerivoj praznini.
 
Posve iznenada Žunjić kreira dvije slike s temom, ruže iz moga vrta, u neobičnim formatima 90 x 40 ili pak nešto uobičajenim 80 x 60, ulja na platnu, vertikalne, otmjene, romantične kompozicije, u kombinaciji figurativnog i nefigurativnog, naime cvijet je doista posve stvaran ispred šarolike razigrane kolorističke apstraktne pozadine i gotovo da se može osjetiti miris cvijeća ili pak se može poželjeti dodirnuti krhku laticu. Fragmenti sjećanja na engleske vrtove?
 
Naravno, Žunjić se uvijek vraća svojim uznemirenim, vibrantnim raznoliko obojanim plohama koje se komešaju na velikim formatima (120 x 100) iznad tajanstvene i izazovne žute boje pijeska, zlata, u zamršenim obostrano nadmećućim odnosima i sve asocira na glazbu Stravinskog (bio bi to lijep zastor za balet velikog kompozitora), nikako se ne smirujući jer ovaj svijet neprestano živi i samo ga kretanje održava živim.
https://direktno.hr/upload/publish/128985/20180611-182038_5b556bd6ac3d7.jpg
Zajedničko svim ovim novim slikama jest snažan, temperamentni, oslobođeni kolor, gdje pojedina boje poput složenih i tajanstvenih simbola pričaju svoju čudesnu priču, obgrljene u raznim oblicima, ovala, kvadrata ili izduženih linija, čineći sliku u pokretu jer doista se može učiniti gledatelju, nakon prvog pomnog promatranja i kasnijeg novog sučeljavanja, kako se na slici ipak vide određene razlike, promjene položaja, tragovi boja, ne to nije ona slika od malo prije, ovo je ipak nešto drugo. Vrlo obiman i složeni opus slikara Mladena Žunjića svakim se danom obogaćuje novim slikama, redovitim istraživanjima autora u vječnoj potrazi za onom jedinstvenom i teško izvedivom slikom jer sve se mogućnosti moraju ispitati, probati, naslikati, na sve upite autor mora odgovoriti, na svaki izazov, reagirati.
 
Zanimljiva je i igra slikara s raznovrsnim formatima platna, naravno, uvijek je dobro steći vlastito iskustvo, koja su ograničenja a koje su prednosti, pogodnosti pojedinog formata i kako mu se pojedina boja uklapa u veličinu. No, svakako ključan element Žunjićevog opusa jest eruptivni kolor, koji ponegdje doslovce ključa.
 

Miroslav Pelikan

Autorov kolor je fin i nježan, fragilan i nenametljiv, suzdržan, tih i blag

 
 
Suvremeni dubrovački slikar, pripadnik srednje generacije hrvatskih likovnih umjetnika, Lukša Obradović i dalje je vrlo aktivan, kontinuirano slikajući i izlažući ili se pripremajući za nove samostalne izložbe, prisutan je s izborom svojih radova i na stranicama globalnih galerija, jednako tako dio vremena provede i u depoima u kojima je pohranio svoje brojne slike iz prošlih razdoblja, preslagujući ih i tražeći najučinkovitiju kombinaciju sačuvanih radova  ali i u svakodnevnoj komunikaciji s mnogobrojnim turistima, putnicima namjernicima  koji posjećuju Dubrovnik.
http://metro-portal.hr/img/repository/2018/07/web_image/luksa_obradovic.jpg
Pri susretu sa slikama od prije nekoliko godina ili još više, slikar se prisjeća njihova nastanka i motiva koji mu je poslužio, prisjeća se i riječi i gesta i osoba i više njih u grupi, koji su doprinijeli da se stvori, oživotvori ova slika u koju trenutno gleda. Odlaže je i zagleda se u drugu i opet naviru sjećanja, sjećanja...
 
Da, dubrovački umjetnik Lukša Obradović, slikar je sjećanja na proteklo vrijeme, na događaje u kojima je sudjelovao, na riječi koje je čuo, tiho, šaptom izrečene ili posve glasno da i drugi čuju i dočuju ono što je bila tajna, nešto skriveno, izdvojeno od svjetlosti dana.
 
Uz sjećanja na prošlo, najčešće se nađu i slike koje govore o onome što još nije došlo a trebalo bi i neizbježivo je. I te je trenutke marno prenosio na platno Lukša Obradović, ostavljajući spomen na budućnost ( koja se možda nije ni dogodila, ipak ili srećom).
 
Mnoštvo likova, portreta, fasada poznatih građevina, glumci, pisci, festival, drama, komedija, glazba, instrumenti glasovi, sve se ukomponiralo u jedinstvenost neponovljivog života Grada, dijelom ili većinom pretočen i na Obradovićeva platna. Ponekad imam dojam kako slikar Grad često prikazuje kao glavnu rolu i u drami, komediji, tragediji, simfoniji, operi, i u životu, gdje su stvarni stanovnici Dubrovnika, samo stalni statisti, tek rijetki s jedva zapaženom ulogom.
http://akademija-art.hr/wp-content/uploads/2018/03/Luk%C5%A1a-Obradovi%C4%87-7.jpg
Kolor Lukše Obradovića je fin i nježan, fragilan i nenametljiv, rekli bi suzdržan, tih i blag. Njegov je Grad otmjen i ponosan, čvrst i vječan, samo su ljudi prolazni, no što je s njihovim djelima? Čest motiv na slikama Lukše Obradovića jest sv. Vlaho, s ljudskim, svakidašnjim licem, iznad Grada, uzvišene geste, zaštitnik.
 
Sjećanja Lukše Obradovića bilo bi intrigantno i zanimljivo vidjeti u jednom dobrom izboru, u prostoru u kojem se može izložiti više desetaka djela, stotinu, kako bi i posjetitelji mogli zaroniti u vrijeme i pronaći tragove vlastitog postojanja.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Znamo da Andrej Plenković ne zastupa hrvatske interese. Čije interese zastupa?

Petak, 21/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1285 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević