Get Adobe Flash player

Kapetan Stjepko Mamić izlaže na pariškoj promociji Aston Martina

 
 
U nedjelju, 11. ožujka 2018. godine, u Parizu je otvorena izložba „L'Art ou Tourne“ na kojoj je promoviran novi športski model Aston Martina. Svoje radove po odabiru Odbora  za umjetnost luskuznog francuskog ART & Design Magazina i Aston Martina je izložilo ukupno 12 umjetnika, slikara i skulptora. Dubrovački slikar kapetan Stjepko Mamić kao jedini pozvani  hrvatski umjetnik izložio je sliku „Long Net“, 200 x 110 cm koja je dobila središnju poziciju u lijepom izložbenom prostoru Galerije „Daume“ nadomak Bastille i Nacionalne opere, u sklopu Viaduc des Arts, čime je našem slikaru iskazana velika čast. Također je to važno i za glasovanje tko će dobiti vrijednu nagradu od odabranih umjetnika.
http://glasgrada.hr/wp-content/uploads/2018/03/DSC01641-e1520890730187-702x335.jpg
Za postavku izložbe zadužena je umjetnica Viktoria Solweg. Među brojnim uzvanicima, uz brojne kolekcionare, galeriste i klijente Aston Martina, izložbi su nazočile i predstavnice dvaju najstarijih povijesnih udruženja umjetnika Francuske i pariških salona: predsjednica Societe des Artistes Francais Madame Martine Delaleuf i Madame Areewan Vincent, članica Glavnog odbora  Societe des Artistes Independants  sa kojima je Capt. Stjepko izlagao na ovogodišnjem Art Capital. Budući je sinošnji  vernissage bio predviđen za uzvanike sa pozivnicama, uključivo prvih 50 kupaca novog modela Aston Martina, za danas je predviđen drugi vernissage za širu publiku. Nije nezanemarljiva činjenica da je cijena novog športskog, sinoć promoviranog modela Aston Martina oko 300.000,00 eura. Organizacija događaja je bila besprijekorna zahvaljujući gosp. Harryju Betancourtu, glavnom uredniku luksuznog izdanja ART & Design Magazina. Izložba je otvorena do 13. ožujka 2018. godine.
 

Dražana Martinović Mamić

Izložba fotografija Krešimire Gojanović u Fotogaleriji Dubrava

 
 
U Fotogaleriji Dubrava (Dubrava 51 a, Zagreb), u ponedjeljak, 19. ožujka 2018. u 19 sati otvara se izložba fotografija Krešimire Gojanović, pod nazivom “Bića oko nas - Celebrity animals”. Izložba ostaje otvorena do 12. 4. 2018. i može se pogledati radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
https://www.ludvig-designe.com/images/celebrity_animals.jpg
Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. Godine 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te je obranila magistarski rad ''Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima''.
 
Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica udruge. Izlagala je na 48 samostalnih izložbi i više od 90 skupnih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.
 
Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnom teorijom i likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je i edukativnog programa za likovne umjetnike ''Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike'', kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Od 2015. autorica je i urednica internetskog portala ''Zagrebački likovni umjetnici'', namijenjenog promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske.
 
Digitalnom fotografijom intenzivno se bavi od 2005. godine. Usavršavala ju je dvije godine (2008. – 2010.) i na svom magistarskom studiju u Ljubljani, kod profesora Milana Pajka. Fotografije je dosad objavljivala na mnogim tematskim forumima, društvenim mrežama i specijaliziranim digitalnim platformama. Ovom izložbom u Fotogaleriji Dubrava obilježava se i 25 godina njezinog umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj (1993. – 2018.). Autorica živi i radi u Zagrebu. (e-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.; internetska adresa: kresimira.wordpress.com
 
Iz predgovora autorice: Bića oko nas – Celebrity animals:
Dugi niz godina fotografiram različite autohtone životinje, kukce i ptice po domaćim šumama, uz razne rijeke i jezera, te sam u tome pronalazila veliko zadovoljstvo, no također sam kroz vrijeme učila i o tome kako se približiti tim bićima, kakve su njihove dnevne navike, u koje doba dana se hrane, na kojem drveću se gnijezde pojedine ptice, gdje sve mogu pronaći vjeverice i ježeve, u kojim godišnjim dobima nas posjećuju određene ptice selice i kako ih mogu privući za fotografiranje. Izazov mi je bio raditi close-up portretnu fotografiju ptica i životinja koje sam sretala, tako da im se približim u najvećoj mogućoj mjeri i razvijem neki odnos sa njima, da ta životinja ili ptica opušteno i svojevoljno pristane pozirati mi. A to nije uvijek bilo jednostavno: šumska bića imaju profinjena čula i oprezna su prema ljudima, te je za fotografa prirode iznimno važno da se i on sam nekako uglasi iznutra, da izvježba svoju percepciju, da pruži životinji svojim prisustvom osjećaj mira i sigurnosti.
 
Pritom je još trebalo paziti i na transformacije svjetla i sjene, kompoziciju fotografije, boje i kontraste, jednom rječju, trebalo je uporno vježbati posvećenu Budnost, koja je opuštajuća, sveobuhvatna i prepuna skrivenog života, baš kao i šuma sa svojim stanovnicima. Fotografiranje bića iz prirode tako se spontano pretvorilo i u meditaciju s prirodom. Uz puno pokušaja i pogreški i stotine sati lutanja po prirodi u raznim godišnjim dobima, naučila sam kako se približiti tim šumskim bićima i još uvijek to učim, sa željom da nikad ne prestanem: šume su prostori velike svježine, a njihova populacija ima svoj suptilni bioritam, male rituale i dnevne, ali i godišnje navike, cikluse elementarnih potreba koje zadovoljava u sinergičnom suglasju sa čitavim okolišem.
 
Čovjek koji živi u današnjim gradovima ubrznim i rastrzanim tempom života, izgubio je tu suptilnost percepcije i suglasja s prirodom, bića u šumama postala su mu strana i neuhvatljiva, jer nam je um prezasićen senzacionalističkim medijskim sadržajima, šarenilom loše dizajniranih pomodnih tiskovina, prizorima nevažnih estradnih drama i reklamama koje nam sa svih strana nešto nameću, a tu su i sve moguće "celebrity ličnosti", koje nam serviraju masovni mediji i industrija zabave.
 
Tako smo prisiljeni neprekidno čitati o brakovima, razvodima i trudnoćama trećerazrednih pjevačkih idola, modnih stilista i fotomodela, a u posljednje vrijeme i naši političari uživaju da nam se prikazuju kao "miljenici estrade", sa svojim skupim automobilima, otvarajući vrata svojih glamuroznih, dizajnerski uređenih domova, valjda da nam pokažu što oni sve imaju, a većina naroda neće to imati nikad..….Servira nam se tako njihov način života kao poželjan i uspješan, ucjepljuje se ljudima ta "nasušna" potreba da smo neprekidno pod žarometom medija i društvenih mreža, da pratimo modne trendove i sve moguće privatne pikanterije iz života tih "zvijezda", s kojima veliki portali danas podižu čitanost.
 
Nakon sve te blaziranosti i izloženosti posve nebitnim mentalnim i intelektualno-estetski inferiornim medijskim sadržajima, čovjeku nužno treba pročišćenje, povratak esencijalnim vrijednostima, potraga za prirodom od koje smo se odvojili i koju smo zaboravili, od koje nas suvremeni potrošački način života stalno pokušava i otrgnuti.
 
Zato sam u svojim fotografskim lutanjima poželjela napraviti upravo to: protutežu ili potragu za ravnotežom, gdje te stanovnike šuma pokušavam fotografirati kao prave "zvijezde", koje u naš život ne unose buku i skandale, nego radost otkrivanja nepoznatog, začudnost nad ljepotom prirode, mir cikličnih mijena i svakodnevnih rituala. Čaplja koja napeto promatra uzburkanu površinu vode dok lovi ribu, kos koji se odmara u ljetnoj sparini među tratinčicama, trudna vjeverica u proljeće, mladunci mlakuše u sinhroniziranoj pozi na obali jezera, žabac koji u sezoni parenja doziva ženku, mali jež na noćnom proplanku…
 
Nijedno od tih bića nije nevažno ili manje važno od nekog drugog, kada na njih naiđemo na svojim putevima i ako smo izoštrili svoja čula za uživanje u suptilnijim razinama svijeta koji nas okružuje, svaki takav susret biti će svojevrsno "slavlje", a živom biću ispred nas radovat ćemo se kao istinskoj "zvijezdi", koja nam umjesto banalnih prizora medijskog spektakla, donosi primarnu čistoću i jednostavnost življenja.
 
Počinjemo tada i sami na sebe gledati kao na dio veće cjeline, čitavu prirodu počinjemo percipirati kao Hram duha i materije u suživotu, gdje svako stvorenje ima svoje jedinstveno obličje i značaj neophodan da se upotpuni cjelina Kreacije, koja će neprekidno nadahnjivati umjetnike i podsjećati ljude da nisu samo-bitni i sebe-centrični, jer oko nas ima i drugih stvorenja koja moramo slaviti, uočiti njihovu važnost i veličinu, zabilježiti njihovo bivanje na slikama i kroz to viđenje donijeti novo iscjeljenje sebi i svijetu oko nas. I zbog svega toga sam, promišljajući koncept ove izložbe, ta bića nazvala – Celebrity Animals.
 

Mr. art. Krešimira Gojanović

Fotografija je najsličnija našem viđenju stvarnosti

 
 
Suvremena hrvatska likovna umjetnica Iva Šarić diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim izložbama i dobitnica je više nagrada. Kontinuirano se bavi fotografijom i grafikom. Ovih se dana predstavlja s novom samostalnom izložbom fotografija Made in Vietnam u Galeriji HDLU-a u Kuli stražarnici Staroga grada u Varaždinu.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/03/medium/iva_saric.jpg
• Prošle godine boravili ste u Vijetnamu.
- U studenom prošle godine ukazala mi se iznimna prilika da posjetim tu daleku zemlju. Naime, zajedno s još jedanaest hrvatskih autora, predstavila sam svoje dvije grafike u sklopu izložbe "Memories 2" u galeriji Huong Ngo art space gallery u Hanoiu u Vijetnamu. Izložba je dio Other side projecta, kojeg je glavna inicijatorica, ujedno i kustosica izložbe, kolegica Marija Lopac. Bila sam u dilemi, otputovati ili ne. Posljedica predugog premišljanja bila je skuplja zrakoplovna karta. Inače, dosad sam već nekoliko puta izlagala na Dalekom istoku, u Japanu i Kini, dakle, moje grafike su dosad proputovale više od mene.
 
• Kako ste pronalazili motive ili kako su oni pronalazili Vas?
= Ulična svakodnevica, slučajni prolaznici i poneka životinja glavni su sadržaj ciklusa. S obzirom na spontanost mojih svakodnevnih šetnji i istraživanja grada, koje su se odvijale u različito doba dana, ovisno o raspoloživom vremenu, istim se ritmom pojavljuju i motivi, odnosno okosnica sadržaja ciklusa. Ljudi dokumentirani na fotografijama snimljeni su uz prethodni pristanak, osobito djeca. Zapravo, većina njih podržala je trenutak fotografiranja sa smiješkom.
 
• Što je ključ Vašega pristupa motivu u fotografiji?
= Najviše me intrigiraju ljudi i svakodnevni život. 'Fotografsko' oko mi vrlo često zaokupljaju naizgled obični prizori, pokraj kojih smo u žurnoj svakodnevici u stanju proći bez da ih zamijetimo. Zaljubljena sam u fotografiju zbog njezinog svojstva dokumentiranja neponovljivog trenutka u vremenu i prostoru, kao i njezine otvorenosti za brojne eksperimente. A ta činjenica meni osobno omogućuje da se osjećam kao aktivna promatračica okoline. Na fotoaparat gledam kao na novo, drugačije oko koje mi  pomaže da gledam stvarnost iz drugog kuta, omogućuje mi da na neki način vidim „kroz“ nju, i zabilježim viđeno. Nazvala bih to procesom trajnog vizualnog zamrzavanja.
 
• Danas kada je svijet globalno selo, gdje se nalazi fotografija?
- Ubrzani razvoj i napredak današnjih tehnologija čine 'dobru' fotografiju lakše dostupnom. Svatko se može osjećati kao fotograf. Razne aplikacije i računalni programi zamijenili su mračnu komoru. Smartphoneovi sa sve boljim kamerama i sve naprednije aplikacije, omogućuju korisniku vrlo brze instant fotografije, često solidne kvalitete. Ipak, pridržavanje ili odstupanje od nekih formalnih načela, kao što je recimo, kompozicija, kadar ili sam koncept,čini razliku. Isto tako, ključne su i kompetencije vezane uz tehničku izvedbu i poznavanje fotoaparata.
 
• Fotografija je doživjela snažan uzlet pogotovo u propagandi.
= Fotografija nas neodoljivo podsjeća na ono što stvarno vidimo ili bismo željeli vidjeti. Čim otvorimo oči ili trepnemo, može nastati nova fotografija. Najsličnija je našem viđenju stvarnosti, pa je to razlog da nam je bliska i možda najprivlačnija. Lako se s njome poistovjećujemo. Samim time sadrži manipulativnu komponentu, utječe na subjektivno mišljenje pojedinca. 
 
• Kako bi opisali, okarakterizirali Vaš fotografski opus?
= Fotografija u mojem životu postoji već zapravo jako dugo. Usudila bih se reći da živi negdje u mojoj podsvijesti znatno dulje nego moja 'odabranica' grafika. Naime, potječem iz fotografsko-slikarske obitelji, moja prabaka otvorila je jedan od prvih foto-studija (u to vrijeme zvali smo ga atelje iz jasnih razloga) u Varaždinu koji i danas aktivno radi. Dakle, fotografija ima dugu tradiciju u mojoj obitelji. Kako sam se tamo kao malena djevojčica često susretala s portretnom fotografijom, to je vjerojatno negdje u meni ostalo pohranjeno te se danas odrazilo na moju ljubav prema fotografiranju osoba. Kao što sam ranije navela, svakodnevni život i svo njegovo bogatstvo prizora također su mi relevantan motiv. Posljednje dvije godine intenzivnije se i svjesnije bavim fotografijom. Smatram da sam u svojevrsnoj eksperimentalnoj fazi, imam još mnogo toga za istražiti i naučiti, osobito u tehničkom smislu. Svoj pristup fotografiji ne smatram profesionalnim nego još uvijek hobističkim.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/03/18-660x450.jpg
• Vi ste diplomirana grafičarka, što je na tom planu novo?
= Diplomirala sam 2010. na Nastavničkom odsjeku u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić. Radim kao učiteljica likovne kulture na dvjema osnovnim školama, a grafikom se bavim još od studentskih dana, odnosno otkako smo se 'upoznale'. Otad sam aktivna na tom području i kontinuirano sudjelujem na izložbama, bijenalima i trijenalima u državi i inozemstvu. Kada krene nova sezona natječaja koji pružaju mogućnost izlaganja, zaista je potrebna snažna volja i samoinicijativa za upuštanje u neke nove pothvate s obzirom na posao i ostale obaveze. Trenutno planiram izradu novih linoreza u malom formatu te prijave na inozemne natječaje.
 
• Primjećujem da ste za svoj rad često nagrađivani.Značaj i odjek nagrada?
= Putovanjem u Vijetnam prigodno sam završila vrlo uspješnu 2017. godinu, u kojoj sam dobila tri priznanja: Prvu nagradu u  području fotografije – Rijeka mini art, Nagradu 4. međunarodnog trijenala autoportreta „Pojam o sebi“ (Galerija Prica, Samobor)i Nagradu Robert Adam (za rad na temu Dioklecijanove palače u Splitu) na 8. međunarodnom grafičkom bijenalu ”Splitgraphic”. Nagrade su divna podrška od strane struke, motivacija za rad i smjernica, ali i svojevrstan pritisak.
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
= U drugoj polovici godine postoji mogućnost za još jednu izložbu (možda i putovanje), opet u jednoj istočnoj zemlji, no rano je još o tome detaljnije govoriti. Isto tako, na razmatranju je i skupna izložba hrvatskih autora u Tokiju krajem 2019. Što se monografije tiče, mislim da me od nje dijeli još puno izložbi.
 

Miroslav Pelikan

Likovni dnevnici su prostor moje slobode i intimnosti

 
 
Mia Maraković (Zagreb, 1990.) osobito je istaknuta pripadnica mlade generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, zapažena po osebujnom opusu.
https://image.jimcdn.com/app/cms/image/transf/dimension=1920x1024:format=jpg/path/s8b373af4bc768fed/image/i4234362bbee97f3d/version/1502362817/image.jpg
• Gospođo Maraković, pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih umjetnika ali već imate iza sebe znatan broj izložbi, značajan opus.
= Izlagala sam na četrdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Makedonija, Srbija, Vijetnam) i četiri samostalne izložbe. No nisu bitne te brojke izlaganja koliko kvaliteta radova i ono što ti radovi poručuju. Za nas koji pripadamo najmlađoj generaciji umjetnika bitno je sudjelovati u raznim akcijama, kolonijama, prijavljivati se kroz natječaje na rezidencije, izložbe, projekte, okupljat ljude koji su voljni napraviti nešto i djelovati u timu u našem malom, ali jakom umjetničkom miljeu. Napraviti promjene u sebi i društvu.
 
• U Vašem se opusu ističe ciklus slika.
= Serija „Kompozicije“ nadovezuje na seriju „Krugovi“, a seriju „Krugovi“ sam povezala sa serijom „Crvena linija“ i tako u spiralu. Ljudi kao stvaraoci sa slobodnom voljom  se moraju razvijati, rasti i težiti prema boljem, ali da pri tome ne gaze ljude ispred sebe na svom putu. Sav taj duhovni rast koji je sam po sebi  psihički, moralni i spoznajni  tj. temeljni rast uvijek se odražava u  našem stvaralačkom radu. U mom kontekstu umjetničkom. Tako da s jednim kratkim vremenskim odmakom vidim kako se i moje stvaralaštvo vrti po spirali prema gore.
https://image.jimcdn.com/app/cms/image/transf/dimension=315x10000:format=jpg/path/s8b373af4bc768fed/image/i38a1cebb0badd767/version/1502361539/image.jpghttps://image.jimcdn.com/app/cms/image/transf/dimension=325x1024:format=jpg/path/s8b373af4bc768fed/image/ice084d6cf1802a06/version/1502363357/image.jpg
• Što je ključno u Vašem pristupu slikarstvu?
= U slikarstvu spajam nespojive stvari u jednu koncentriranu točku. To je u ovom kontekstu slika. Slika na platnu, dasci, podu, zidu nije bitno. Kombiniram teško spojive materijale kao što su vosak, emajl boje, ostatci poliestera, žbuku, smeće, grafičke boje, boje bazirane na vodi, plastiku, staklo… Sve te kombinacije izgledaju  i zvuče jako neuredno i nespojivo, ali ustvari su čvršće zajedno u kontroliranom neredu nego u redu. Referiram se na dosadašnje iskustvo, ali i na citat iz knjige „Savršen  nered“ od E. Abrahamsona i D. Freedmana: „Otpornost: zbog toga što nered razdvojene elemente obično labavo povezuje, neuredni su sustavi otporniji na uništenje, neuspjeh ili oponašanje. Prednosti i slabe točke urednih sustava obično su strože definirane i stoga su često krhke, lako ih se kvari, ometa i kopira“. Stvaranje gledam  kao na dječju igru. Spontanu, bezbrižnu i slobodnu.
 
• Vodite specifične umjetničke dnevnike.
= Likovni dnevnici su stare, odbačene knjige s kojima surađujem. One su ovdje kao prostor moje slobode i intimnosti. Unutra slikam, pišem, lijepim fotokolaže ponekad ih ih i zapalim. Sve ovisi o međusobnoj komunikaciji. Svaki dnevnik je neupitno drugačiji i sa svakom knjigom  imam poseban odnos. Kako bi razbila vlastite okove srama, autocenzure i straha počela sam ih prijavljivati na izložbe i izlagati. Za jedan gotov dnevnik potrebno mi je dosta vremena rada, od jedne do tri godine.
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
= Trenutno radim na radovima koje slikam teškim otpadom. Ali s njima sam tek na početku pa ne ću puno pričati o procesu jer još uvijek plivam u njemu. Uz novu seriju slika i dalje vodim dnevnike po starim i odbačenim knjigama.
 
• Planovi, izložbe, monografije
= Ove godine planiram dvije izložbe koje će se održati u Galeriji VN i u Živom ateljeu. Na izložbama će biti predstavljeni likovni dnevnici. U planu su i razne likovne radionice za djecu i odrasle, ali o tome ću nešto reći tek kada se ostvare.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1378 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević