Get Adobe Flash player

U Varaždinu održan 25. recital suvremenoga pjesništva

 
 
U velikoj koncertnoj dvorani Glazbene škole u Varaždinu održan je 16. prosinca 2017. god. jubilarni 25. recital suvremenoga pjesništva “Senje i meteori”, koji organizira Varaždinsko književno društvo u suorganizaciji s Glazbenom školom.Prvobitni naziv recitala bio je Varaždin u srcu nosim, a u međuvremenu je osuvremenjen te iz godine u godinu privlači sve više sudionika, a prevladao je i lokalne okvire jer se na nj javljaju pjesnici iz gotovo cijele Hrvatske, ali i susjednih zemalja. U suorganizaciji s Glazbenom školom festival je održan u čast Dana grada Varaždina koji se slavi na dan njegovoga zaštitnika svetog Nikole.
https://evarazdin.hr/upload/publish/368039/thumb/sim4-2017_5a36c31f3e4d8_1513538592094_680x400c.jpg
Na ovogodišnji natječaj odazvalo se 92 autora iz zemlje i inozemstva. Na kajkavskom dijalektu pristigla su 94 rada od 50 autora, a na hrvatskom standardu 151 rad od 79 autora.Dodijeljena su plakete u tri kategorije, i to za najuspjeliju kajkavsku pjesmu, najuspjeliju pjesmu na hrvatskome književnom standardu te najuspjeliju pjesmu na varaždinske motive.
 
Nagrada za najbolju pjesmu nadahnutu povijesnim naslijeđem i/ili sadašnjošću grada Varaždina pripala je Goranu Gatalici iz Zagreba za pjesmu ”Varaždinska dvorišča ftapaju se v plemenite verzuše”. Nagradu za najbolju pjesmu na kajkavskom narječju osvojio je Ivan Picer iz Sigeteca za pjesmu “Ona i on”. Nagrada za najbolju pjesmu na hrvatskom standardnom jeziku dodjeljena je Ivanu Gaćini iz Zadra za pjesmu “Prelijepi dane”.
Ocjenjivački sud djelovao je u sastavu Tugomir Orak, (predsjednik), te članovi Slađana Benkus i Ivo Posavec.
 

Goran Gatalica

Split, od svih starih hrvatskih gradova, resi ponajprije jasno antičko podrijetlo

 
 
Akademski slikar, redoviti profesor na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, autor iznimnog i vrlo osobenog ciklusa, Josip Botteri Dini, rođen je 1943. godine. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama diljem domovine i svijeta i jdan je od najznačajnijih umjetnika suvremene hrvatske likovne umjetnosti.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/31419/botteri_6.jpg
• Split i splitski likovni krug, gospodine Botteri zauzimaju posebno mjesto u našoj povijesti i povijesti umjetnosti.
- Split je hrvatski, mediteranski i europski grad. Ima sličnih gradova na svijetu, većih i bogatijih umjetničkim blagom, ali vjerujem kako Split ima svoje posebnosti, koje su snažne u kulturnom, posebno likovnom i povijesno umjetničkom i urbanističkom pogledu. Split, od svih starih hrvatskih gradova, resi ponajprije jasno antičko podrijetlo, koje se na prvi pogled uočava. Dioklecijanova palača, kao njegovo središte, epicentar njegovog urbanizma i nadahnuće svim njegovim graditeljima koji će kroz povijest graditi, ponekad i razgrađivati tu velebnu građevinu, koju nitko nije uspio bitno osakatiti.
 
I danas ona imponira svojim volumenom i razvedenošću svojih pročelja, geometrijom, koja u svim oblicima govori, latinskom logikom i mjerama, dopuštajući graditelju da se inventivno izrazi na na trima svečanim ulazima, pa na centralnom trgu, nazvanom Peristil a da o mauzoleju carevom i Jupiterovom hramu ne govorim ja, već da tumačenja i interpretacije tih čuda rimske umjetnosti prepustim povijesničarima umjetnosti, poput Ljube Karamana, Krune Prijatelja, Tonka Maroevića ili Joška Belamarića. Krenemo li Splitom u šetnji sjenovitih uličica i dignemo li pogled na gore, na svakom koraku zapažati ćemo nove kadrove. Naša će se vizualna memorija puniti prizorima portala, prozora, lukova. Uočavati ćemo i spolije, koje su uzidane da bi ih se vidjelo kao likovnu senzaciju. Upravo taj izraz likovna senzacija dominira gradom Splitom. Sve palače, crkvice, kapele i crkve koje su se stisle u Dioklecijanovim zidinama i u gradu koji je rastao oko palače, kojeg su u 16. st. zbog osmanlijske ugroze opasale mletačke zidine, riznice su likovnih djela. Likovna baština Splita proteže se i po starim, okolnim težačkim predjelima Varoša, Dobroga, Manuša i Lučca, koji čine cjelinu sa starom gradskom jezgrom. Naglasio sam uvodno samo ovaj neizostavni okvir grada, kako bi se moglo govoriti o bogatoj likovnoj kulturi grada, kojoj su kasnije, kroz povijest i sve do danas, daroviti pojedini umjetnici doprinosili svojim djelima.
 
Split je grad mnogih neznanih kipara i slikara koji ga obogatiše a ne ostavivši zapisana imena, poput autora oltarnih pregrada Sv. Martina ili crkvice Sv. Teodora ili drvenog oslikanog raspela i niza Bogorodičinih slika na drvu iz 13. stoljeća. Srećom znamo da je u tom stoljeću, čak znamo i godinu, 1214. kada je kipar i slikar Andrija Buvina istesao svoja nadasve poznata vrata kojima ni u svijetu nema sličnih, a kamo li sačuvanih u cjelini. U Splitu su i djela Blaža Jurja Trogiranina, Dujma Vuškovića, slikara fra Butka i fra Bone Razmilovića. Split je grad Jurja Dalmatinca. Njegovim djelima diči se splitska Prvostolnica, kao i neke od najljepših splitskih plemićkih palača. Juraj Petrović, izvanredni kipar, autor raspela, također u Prvostolnici, Matej Pančun i drugi.
http://alm.hr/images/uploads/botteri---30x50-cm-g-split-0902201.jpg
Iz takve likovne baštine logično se i dogodio i razvoj i bujanje novije likovne umjetnosti, krajem 19. i kroz 20. stoljeće i traje do danas.
Ivan Rendić, Branislav Dešković, Ivan Meštrović, velika su i najveća imena hrvatske kiparske umjetnosti, a ponikla su iz splitskog likovnog kruga a slava njihova prelila se svijetom. Meštrović  je Splitu darovao svoja brojna djela i tako, u svojoj grandioznoj palači i crkvi Sv. Križa na Mejama, ostavio budućim kiparima najbolju školu u kojoj mogu studirati „ koji imaju oči da vide“. Uz spomenute umjetnike možemo nizati brojna imena, ali ćemo spomenuti one koji se čine neizostavnim, kipar Andrija Krstulović,inače suradnik i izvođač brojnih Meštrovićevih djela, kipar Ivan Mirković, Ivan Radmilović i brojni mlađi. Slijede slikari: Emanuel Vidović, Čiko Bonači, Vinko Draganja, pa niz slikara. Jozo Botteri, Milan Tolić, Antun Zupa, Joko Knežević, Ignjat Job, Juraj Plančić, Ante Kaštelančić, Ljubo Ivančić, Jakov Pavić, Mile Skračić, Jakov Budeša, zatim Jerolim Miše, Ivo Tartaglia, Rudolf Bunk, Cata Dujđin Ribar, Aleksandar Madžor, Maxim Krstulović, Zlatan Dumanić,Tonka Petrić...
 
Danas u Splitu djeluju: Galerija umjetnina, Škola likovnih umjetnosti i Akademija likovnih umjetnosti i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.
Split nije posustao i nije presahla zlatna nit likovnosti. Na žalost, uobičajeno je ne spominjati suvremenike kada se govori o umjetnosti u prošlom vremenu, pa se moje kolege ne će ljutiti jer nisam nikoga niti klasificirao niti izostavio. Prepuštam nas budućim povijesnim osvrtima.
 
• Ipak se od slikara posebno ističe Emanuel Vidović kada govorimo o prošlosti.
- Veliki utjecaj na sve slikare, vršio je svojom radinošću i osobnim umjetrničkim stavom i dosezima svoje umjetnosti, Emanuel Vidović. Bio je i likovni pedagog, pa je izravno i prenio na neke, svoja likovna iskustva. Njegovo djelo stoji u hrvatskoj umjetnosti kao posebno. Vidović je često definiran kao slikar atmosfere i slikar krepuskularnih stanja u pejzažu. On je slikar grada, poput Dantea, koji je definiran kao pjesnik grada. Ima Vidović i u sadržajima nekih slika danteovskih nadahnuća i prijelaza preko rijeke Stiks. On je maran crtač. Bez crteža nikada ništa nije naslikao a njegov je crtež živa igra slobodne linije u vibracijama koje podsjećaju na nehajni, a zapravo oslobođeni rembrandtovski crtež.
http://www.botteri.net/botteri/slike/slika07.jpg
• Vidovićev utjecaj je jak.
- Možda je takav Vidović utjecao na slikara i grafičara A. Zupu, koji je pak vrlo određeni crtač jasnih i konstruktivnih crteža, slika i grafika. Boja, kojom je stvarao svoja djela, bila je blaga i suptilna, rekli bi tankoćutna, suzdržana. Njegove ilustracije Proustovih djela ostaju kao most između Hrvatske i svijeta u tom davnom likovnom trenutku. To je nježan koloristički hod kroz svevremensku otmjenost i iščrznuće vremena.
 
• Istaknimo iz toga vremena umjetnike koji su djelovali u Splitu.
- Jozo Botteri - bio je slikar noći. Njegove oči bile su otvorene dok su drugi spavali. Somnabulistički na rubu nadrealnoga, slikao je suzdržan u boji manirom realizma, ostvario je svoje nužne slike, vizije, ne upadajući u vlastitu maniru. Kada kažem nužne, mislim na slike koje je morao naslikati, jer su bile duboko doživljene. Milan Tolić je slikar realističkog pristupa s elementima ekspresije i slobodnog poteza kista. I on, kao i Jozo Botteri slikali su direktno u krajoliku. Ignjat Job, oslobođene slikarske geste, ekspresionist, palete novotvorenih boja, slika dalmatinski krajolik i figuralne kompozicije ribara i bakanala u prirodi. Njegovi su portreti sugestivni i slikarski moćni, nezaboravni, ističe se slika Procesija na Braču.
 
• Iznimno mjesto zauzima Plančić.
- Juraj Plančić nakon zagrebačke Akademije živi i slika u Parizu u vlastitom načinu ulja na platnu, često slika pariške ulice i trgove, Seinu, ženske aktove, mrtve prirode, procesije i drugo. Njegova koloristička paleta evocira stare majstore, a crtež koji vibrira u prvom planu daje slici razigranost muzikalitet i povezuje ovo slikarstvo sa slikarstvom postimpresionizma, a ujedno ga svrstava pod pojam Ecole de Paris.
 
• Spomenimo i novije slikare.
- Ante Kaštelančić, ekspresivni kolorist, Ljubo Ivančić virtuozni crtač i slikar zatamnjenih slika, figurativac, slikaraktova i portreta, mrtvih priroda i krajolika, uboji suzdržan. Ovo slikarstvo prožeto je tragikom. Ivančić sublimira geometriju, svjetlo, tamu, oblike tijela, naznake volumena u svoj vlastiti izraz-težeći metafizičkom slikarstvu. Jakov Pavić uz Ivančića kao da je duhovni sin Emanuela Vidovića. Za Pavića. Kao i za Skračića, Kezića i Budešu mogu navesti zajednički naslov TENEBRAE FACTAE SUNT.
 

Miroslav Pelikan

Teško je reći što tjera čovjeka na bavljenje slikarstvom

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar iz Zadra, Neven Otavijević, autor je vrlo zanimljivog i svakako osebujnog opusa ulja, više je puta samostalno izlagao.
• Gospodine Otavijeviću, pripadnik ste srednje generacije hrvatskih umjetnika, slikate, usporedo s redovnim poslom.
- Pa da, pripadam suvremenim slikarima, a koliko sam uspješan u tome, vjerojatno je na drugima da prosude... Kako za većinu slikara, poeta i ostalih umjetnika nikada nije dobra situacija u društvu, tako i u ovim vremenima, našim sadašnjim, zarađujem za život i prehranjivanje obitelji na "teži" način.
 
• Osobito volite slikati s uljem i akrilom na platnu.
- Cijeli život sam svjestan da sam nadaren za crtanje i slikarstvo, od malih nogu. U mladim danima sam htio crtati stripove, ali je to konačno buknulo kad sam se konačno odlučio okušati sa slikanjem, pa ispadoh kolorist iako smatram da sam crtač, koji manje crta, a znam reći da sam oduvijek slikar, samo nisam slikao. Tako sam počeo s temperom, pa sam prešao na akril, ali je konačni užitak slikanje u ulju... nadam se da najbolje od mene tek slijedi..
 
• U prvom su Vam planu pejzaži, aktovi, mrtve prirode.
- U prvom planu mog slikanja doista su pejzaži, mrtva priroda i aktovi, mada aktovi danas spadaju više u drugi plan a pejzaži s razmišljanjem o  kompoziciji uključujući pogled, te upotreba boja u slici se sve više nameću. Ponekad je to više prilaženje temi na fovistički, ponekad ekspresionistički način ali ja ne volim da me se svrstava u okvire, budući ionako očekujem od sebe da pokažem puno i u klasičnijem slikarstvu...
 
• Izraziti kolor Vaša je karakteristika.
- Kolorit jest moja karakteristika, ali, vjerojatno će se to mijenjati kroz moj rad, ako budem imao sreću da se mogu posvetiti slikarstvu onoliko koliko ono to zaista traži, a to znači cijelog sebe... kao što netko reče "nisam u slikarstvu, slikarstvo je u meni."
http://www.zadarskilist.hr/sites/default/files/styles/mini_galerija_otvoreno/public/zdmedia/OTAVIJEVIC%20%286%29.jpg?itok=D7PflgkA
• Imate izvrsne kritike za Vaš rad iz inozemstva.
- Prošle godine 2016. uvršten sam u knjigu "The best modern and contemporary artists" talijanskih likovnih kritičara i promotora umjetnosti i slikarstva Salvatore i Francesca Russoa, gdje sam po njihovom izboru u krugu novih  umjetnika uz osvrt na klasike modernog slikarstva kao što su Picasso, Cezanne, Dali, Van Gogh, De Chirico itd...
 
• Što je ključ Vašeg pristupa motivu?
- Moj pristup motivu proizlazi iz razmišljanja o likovnosti i promatranju svijeta oko sebe te traženju načina kako da to pretočim u kvalitetne likovne ideje. Teško je reći što tjera čovjeka na bavljenje slikarstvom ili bilo kojom umjetnošću, ali ta potreba je tu i ne prestaje...
 
• Kako vidite i doživljavate suvremeno slikarstvo?
- Ne pratim toliko svjetsko i domaće slikarstvo, tek ponešto pročitam u medijima, a mediji sve to jako slabo prate, pošto su im puno zanimljivije neke druge popularnije stvari, koje zanimaju puno veći broj ljudi... uglavnom, rijetko set tko probije u vijesti o novim slikarima, uglavnom su u pitanju knjige o već poznatim slikarima situacija je čini mi se, puno riba u maloj bari...
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
- Trenutno je stvaralačka stanka u atelijeru, mada sanjam o danima slobode u koima ću se moći prepustiti svojim zamislima,tada ideja slijedi ideju, a često i djelo ide za djelom...
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- Planova u vezi slikarstvo nemam, jer ne mogu planirati, teško je uopće sanjati o mogućnosti da se mogu u potpunosti posvetiti slikarstvu, plan bi bio slikati što više čim se ukaže prilika, te se nadati lijepim izložbama... Član sam HDLU-a Zadar i ART FORUMa Zadar pa s njima redovito izlažem na skupnim izložbama. Također sam pozivan na izložbe u Firenzi, Milanu, Berlinu itd., ali nisam u mogućnosti iskoristiti tu šansu zbog financijske situacije. Također sam prošlo ljeto održao drugu samostalnu izložbu u Zadru u galeriji Kapetanova kula u organizaciji HDLU Zadar.
 

Miroslav Pelikan

Prva nagrada dodijeljena Goranu Gatalici za pjesmu Zafalni himnuš Majčici Božji Bistričkoj

 
 
U velikoj dvorani Hrvatskoga doma u Križevcima u subotu 2. prosinca 2017. održana je završna svečanost 9. Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ na kojoj su, nakon što je prethodno proveden natječaj, dodijeljene nagrade, više je književnih radova javno izvedeno te je predstavljen zbornik najuspjelijih radova „Zvijezda jutarnja“. Riječ je o nacionalnom književnom natječaju i susretu za književnost protkanu kršćanskim vrednotama u kratkim književnim vrstama: poeziji, kratkoj priči, putopisu, eseju i monodrami.
http://djecji.kranjcic.hr/wp-content/uploads/2017/04/poezija.jpg
U žanru poezije prva je nagrada dodijeljena Goranu Gatalici iz Zagreba za pjesmu „Zafalni himnuš Majčici Božji Bistričkoj“, druga nagrada Nadi Bošković iz Samobora za pjesmu „Ti slavna, ti lepa, ti draga“, a treća nagrada Ljiljani Lukačević iz Ivanca za pjesmu „Samo žene“. Pokrovitelj te nagrade bila je Hrvatska kapucinska provincija, a nagrade je dodijelio provincijski vikar fra Goran Rukavina. U žanru kratke priče prva je nagrada pripala Jelki Pavišić iz Velike Gorice za priču „Nježno srce u kamenom okviru“, druga nagrada Tomislavu Milohaniću iz Poreča za priču „Hlapac i vrah“, a treća nagrada Snježani Tišljarić iz Ždale za priču „17. 7. 2017.“. Pokrovitelj te nagrade bio je „Glas Koncila“ koji je i nakladnik zbornika, a nagrade je dodijelio glavni urednik i v. d. ravnatelja mons. Ivan Miklenić.
 
U žanru putopisa prva je nagrada uručena Nives Opačić iz Zagreba za putopis „Sakristanu svih istarskih crkava“, druga nagrada dodijeljena je Biserki Goleš Glasnović iz Zagreba za putopis „Hlibivka“, a treća nagrada Tomislavu Šovagoviću iz Zagreba za putopis „Vrpolje(nje) prehodanim susvitom“. Nagrade je u ime pokrovitelja „Veritasa – Glasnika sv. Antuna Padovanskoga“ uručio fra Tomislav Glavnik, gvardijan samostana franjevaca konventualaca na Svetome Duhu u Zagrebu.
 
U žanru eseja prva je nagrada pripala Vjekoslavi Jurdana iz Lovrana za esej „Cantare amantes est – Pjevanje je za zaljubljene“, druga nagrada dodijeljena je Zdravku Gavranu za esej „Duša i duh“, a treća nagrada Ružici Martinović-Vlahović iz Slavonskog Broda za esej „Marija svjetlosti puna“. Pokrovitelj te nagrade bila je Hrvatska karmelska provincija, a nagrade je dodijelio prior karmelićanskog samostana u Splitu o. Zlatko Pletikosić. Užanru monodrame prvonagrađenim je proglašen rad „Tišina budnoga tišlera“ autora Tomislava Šovagovića iz Zagreba, druga je nagrada dodijeljena Željku Bajzi iz Zagreba za monodramu „Blaženstvo vekivečno“, a treća nagrada Nedjeljki Andrić-Novinc iz Slavonskog Broda za monodramu „Gora preobraženja – putovnica za Nebo“.
 

http://dhk.hr/dogadanja/hrvatska/dobitnici-nagrada-stjepan-kranjcic

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Ponedjeljak, 22/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 879 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević