Get Adobe Flash player

Ono što ja stvaram ne spada u kategoriju prihvaćenih tema na dosadnoj hrvatskoj umjetničkoj sceni

 
 
Akademski slikar Tomislav Šilipetar, jedan od najistaknutijih autora mlađe generacije hrvatskih umjetnika, kreator vrlo osobenog , iznimnog i složenog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama.
• Gospodine Šilipetar, u proteklom razdoblju realizirali ste nekoliko zanimljivih, intrigantnih ciklusa, od velikih plavih slika, preko malih bijelih do crnog, tamnog ciklusa.
- Točno, još je nastalo i osamdesetak crteža koji su odraz jednog razdoblja. Sve je to dio velikog ciklusa koji se ne će vjerojatno nikada završiti. Traženje i istraživanje medija i tema su dio mene, svakog umjetnika koji ne želi ostati zauvijek zatvoren unutar jednog formata, boje i stila.
 
Osobito se ističe ciklus ulja na platnu vrlo velikog formata, s centralnim likom, koga možemo doživjeti kao baletnog solistu ispod svjetala pozornice ili vanzemaljca ili divovsaku figuru osamljena čovjeka.
- Te su slike vrlo osobne prirode. Ja ih gledam kao “dijagnozu” života. Kao stanice života i temelj života i smrti. Same slike ostavljaju dojam svemira i višeg smisla. Višeg u smislu, da kao osobe jesmo i ostajemo dio univerzuma i prirode. Sama plava boja sugerira melankoliju koja vlada mnom i svijetom pogotovo u današnjem okruženju. Linije su kao pismo na papiru, potpis bez potpisa, kao lice bez osmijeha. Transcendentalnost slika je opipljiva.
 
•Male bijele slike odaju drugi dojam s dominantnom bijelom bojom, nježnjim formatom, čistoćom.
- Te su slike duboko promišljene. Manje ekspresivne s više intelektualnim pristupom. Malo pomalo sam došao do prijelaza s tame na svjetlo ali s istom porukom o tuzi, melankoliji  strahu i ljubavi. Spiritualnost i melankolija kao temelj svih mojih slika.
 
Ciklus Sjenostrah u tami, u samoći pojedinca, općenito govori o dubini fobija.
- Slike su inspirirane, tj. proživljene kroz duboko emotivne i osobne strahove. Također se ponavlja lik koji nestaje ili se stapa s pozadinom i tako postaje dio pozadine. Jednostavnost je u izrazu kroz skoro monokromatski pristup kroz koji se postiže osjećaj straha i boli, ljubavi i duboke emocije.
 
• Ipak, slikate i, reklo bi se, optimistične slike, s mačkama osobito, u prvom planu.
- Te su slike uvijek vesele, barem dio. Mačke su ouduvijek bile dio moga života i urezane su u moju povijest kao nešto što liječi i oporavlja.
 
Koristite razne formate. Kako odabirete format za pojedini motiv?
- Većinom su to veći formati 150 x 90 cm. Manji su kao izazov i bijeg od otvorenosti velikih formata. Kako i na velikim i na manjima se odnosim tako da u okvir platna smjestim ono što ruka kaže. Ono što oko ne vidi ali pokaže. Filozofija slikarstva je jednostavna. Samo slikaj i ne gledaj format... Nakon svega sve je to dio mene.
 
Ulje, akril su vodeća tehnika u Vašem atelijeru.
- Većinom akril s malo ulja i dodatcimna ugljena i raznih miješanih medija. Akril je divan medij, koji odgovara mojem duhu, a ulje kao dobar dio za završetak i naglasak određenih dijelova motiva.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34683/tomislav_silipetar_ciklus_dijagnoze_1.jpg
• Kako vidite i doživljavate poziciju umjetnosti u današnjem vremenu?
- Kao nešto što nestaje, tj. teško opstaje ako niste na listi „povlaštenih“ umjetnika od udruga i galerija. Na žalost, umjetnost je upala u rutinu i ono što ja stvaram ne spada u kategoriju prihvaćenih tema na dosadnoj hrvatskoj umjetničkoj sceni.
 
Što je s pozicijom umjetnika, stvaratelja?
- Ja uvijek kažem da su stvaratelj, ruka, oko... Ja sam samo brod koji sve prenosi putem duha kroz tijelo i emocije na platno. Umjetnik mora shvatiti da je patnja dio stvaranja. Dio slike. Dio koji se mora pokazati da bi se oslobodio tereta velike percepcije i senzibilnosti.
 
• Kako pristupate motivu?
- Motiv je u glavi... Iz glave prelazi u ruzku, koja sama nastavlja emociju prenositi na platno- Vrlo malo toga znam kada počnem, ali puno promatram, promatram i promišljam kada se slika započne.
 
Što je ključno u Vašem slikarstvu?
- Nježnost. Emocija i melankolija. Boje su vesele a teme i ozbiljne i u trenu komične. Uvijek postoji mali dio koji se mora gledati kroz prizmu humora jer bi inače poludio. Ključ je slike vidjeti kao svojevrsni dnevnik emocija.
 
Koliko i kako druge umjetnosti utječu na Vaše slikarstvo?
- Veliki utjecaj ima filmska umjetnost i glazba. Film kao poticaj da se promisli vlastiti indentitet i da se sve prenese na platno filtrirano kroz filozofiju slikarskog uma. Glazba kao boja, kao sugestija, kako od slike napraviti djelo koje se u principu može iščitati i kao glazba  pa i zasvirati od poznavatelja nota.
 
• Koga osobito cijenite od svojih kolega?
- Kiparicu Idu Blažičko... Njezine skulpture prikazuju ono što ja pokušavam u slikarstvu. Nježnost i duhovnost, spiritualnost i gracilnost u vrlo modernim  materijalima.
 
Sviđa li Vam se suvremena umjetnost?
- Naravno, uvijek ima divnih djela, pogotovo u skulpturi, tj u konceptuali. Ja sam prije svega slikar i to ću ostati zauvijek. Što  se tiče Hrvatske, malo toga me baca u ekstazu.
 
Može li umjetnost preživjeti u globalnom svijetu?
- Mora jer bez umjetnosti gubimo dio ljudskosti i percepciju svijeta kao divnog mjesta usprkos lošim stvarima koje se stalno događaju oko nas.
 
Može li samostalni umjetnik živjeti od svoga rada?
- Na žalost teško ako niste u prvom planu u medijima. Ja još uvijek vjerujem u sebe i živim od svoje umjetnosti bez podilaženja masama. Tako je sa svim mlađim artistima koji su samotnjaci.
 
Vaša najdraža slika?
- Nema jedne... sve su slike posebne i iskreno sve ih volim i mrzim. Jedan dio slikarstva je stalno nezadovoljstvo sa slikama.
 
Što je novo u atelijeru?
- Vraćam se na velika platna s više ekspresivno apstraktnim promišljanjem, ali o tome više uskoro.
 

Miroslav Pelikan

            Nek vas Božja milost prati!

 
 
                                                  Kataloniji
                Ne će vali ni virovi                             
                Zaustavit brod što plovi,
                Jer on cilju dobra ide !
                Pa neka se vali vide.
https://i.pinimg.com/736x/8c/cd/4f/8ccd4fbf6c554497525812886bf897b8--national-day-of--september.jpg
                Nek se vide i mornari !
                Svaki od njih kormilari
                I u srcu vjere ima
                Pa mu ne će naškoditi
                Niti žega, niti zima!.
               
                Zaustavit njega ne će
                Ni oluje još i veće
                Što ih puka zloba kreće
                Od nedraga do nemila!
               
                Domovina čeka mila
                Da ni jedna zemna sila
                Ne prekine put slobodi.
                Za dom ljubav kad ga vodi.
 
                Plovi, plovi brode slavni!
                Tako su i preci davni
                Plovili po moru jada,
                Ali nisu nikad stali,
                Nisu brod svoj napuštali.
               
                Ni valovi, ni virovi
                Ne će vama na put stati.
                Nek vas Božja milost prati!
                Po pjesmama o slobodi
                I po vjeri u svijet novi
                Svatko će vas prepoznati.
 

Malkica Dugeč, 10. 10. 2017.

Svaki oblik života u tom teatru podmorja ima svoj strogo određeni izgled

 
 
Dubrovački slikar Stjepko Mamić (i ne zaboravimo pomorski kapetan) kontinuirano izlaže svoj specifični,vrlo osobeni opus, slijedeći mapu svjetskih galerija i muzeja, reprezentirajući se vrlo kvalitetno i odgovorno,pobirući pohvale i pozitivne kritike. Naravno, nazočan je i na marketinškom planu, gdje mnogi mediji gotovo sustavno prate njegov uspješni pohod izvješćujući o brojnim samostalnim i skupnim izložbama, doista, diljem svijeta. Zanimljiva je njegova životna priča, kako uspješan pomorac postaje uspješni umjetnik i sada, u ovim vremenima, koja se stalno nazivaju kriznima.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2017/11/web_image/tropical_android_stjepko_mamic.jpg
Za ovu prigodu promišljanja o slikarstvu Stjepka Mamića odabrao sam seriju, niz slika u kombiniranoj tehnici s motivima riba, jata riba i ostalih morskih bića, neposredno ispod svijetleće površine na kojoj se ljulja čamac, s kojeg visi mreža ili pak motiv s dna. Mamićeve ribe okarakterizirane se snažnim, blještavim kolorom, čudnolike anatomije, u igri, u nekom magičnom kolopletu gibanja koreografije podmorja, gdje raznolikabića odaju dojam uigranog i rasplesanog baletnog ansambla i to s jedinstvenim i neponovljivim repertoarom. Svaki oblik života u tom teatru podmorja ima svoj strogo određeni izgled (koji pripada samo njemu i čini ga baš takvim, različitim od drugih) i nositelj je življenja u moru, i u dubini i u plićini. Koliko je puta kapetan Mamić stajao u sumrak ili usred toplog dana na tko zna sve kojim širinama i promatrao ogromnost i nemjerljivost mora koje je odavalo dojam plavog stakla, posve mirnog, nepokretnog.
 
Koliko je puta slikar Stjepko Mamić razmišljao o motivima iznad kojih klizi njegov brod na putu prema udaljenoj luci i tko zna koliko je puta pomislio, eh, da mi je sada vidjeti i doživjeti taj svijet ispod trbuha broda. I evo ga, konstruirajući svijet podmorja, slikar se prisjeća svih onih detalja i putovanja koje je obavljao kapetan ploveći od početka do kraja, preko svih mora. Danas su posjetitelji impresionirani njegovim viđenjem čarobnog podmorja u kojem suvereno vlada izraziti kolor, harmonija, mir, tišina, a ribe se kreću u ritmu. To slikanje, ne predubokog mora, jer i s dna se može opaziti, rekli bi, može se gotovo dodirnuti svjetlost na površini i udahnuti zrak, tih nekoliko desetaka metara dubine u kome caruju boje a prostiru se iznad mračnih i tamnolikih dubina u kojem žive bića koja se jedva mogu i zamisliti, dakle, ta nevelika dubina omiljeni je motiv slikara Stjepka Mamića u kojem on vješto i rafinirano pronalazi privlačnost u motivima koji su za mnoge tek samo svakodnevni. Slikarstvo Stjepka Mamića počiva na vlastitom iskustvu i sjedinjenosti vlastita uma i tijela s umjetnosti, uz neskriveni talent i  eruptivnu mogućnost stvaranja.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34070/stjepko_mamic_regatta__2017.jpg
Stjepko Mamić ostvario je vrlo kompleksan opus, koji je nedvojbeno ponajprije označen impresivnim kolorom, s motivikom koja umjetnika okružuje praktično cijeli život. Slikar rado koristi razne formate i srednje i veće, u kojima se rasprostire njegovo more, tajnovite dubine i tko zna kakva sve bića i oblici života. Njegove slike odaju optimizam, skoro da ga možemo opipati, osjetiti. Pa čak i kada promatramo površinu mora, stojeći na dnu, ne osjećamo pritisak silne vode, ta svjetlost s površine omogućuje nam disati. Serija slika s motivima podmorja više je nego uspješni ciklus slikara Stjepka Mamića, precizno zaokružen i jasno definiran.
 

Miroslav Pelikan

Najčešći motivi vezani su i za poznata ali i za ona skrovita mjesta

 
 
Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica iz Dubrovnika, Romana Milutin Fabris, autorica je iznimnog i kompleksnog opusa posvećenog gradu u kojem živi i stvara cijeli život, kontinuirano ga portretirajući na mnogobrojnim, najčešće velikim formatima u ulju, jedino pod utjecajem vlastitog, osobnog raspoloženja, koje može iskombinirati raznolike pristupe istom i već viđenom i uroditi bogatim plodom vrlo osobene kompozicije u kojoj dominira detalj urbanog prostora. Naravno, ne slika slikarica samo Grad, to su i drugi urbani rijetkom ljepotom zdanja  oplemenjeni prostori,ne bilježi dakle,samo svoje snažne impresije koje budi povijest prepletena arhitekturom, vrlo su čest motivski izbor i ribe, koje lebde iznad obrisa grada, ponad prepoznatljivih zvonika i krovova, jedna unutar druge, uz profinjeni, odmjereni kolor.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/34531/romana_milutin_fabris_3.jpg
Ipak, najčešći motivi vezani su i za poznata ali i za ona skrovita mjesta (koja sva zajedno čine jedno tijelo grada) koja se lakše ili brže pamte, u fino oblikovanim suodnosima linije i boje, koje naznačuju građevinu duboko uronjenu u prošlost ili u ovalu istaknutih vrhova koji se žele dovinuti do samih oblaka i bezdušno ih proparati. Ponekad je to tek tlocrt, s obojenim plohama,ponekad kombinacija sa cvjetnim ukrasima, katkad tajnovito i neotkriveno lice grada, sve uz snažnu kolorističku gestu, s izrazitim osjećajem optimizma koji se budi kod gledatelja u sučavanju s ovim nizom slika. Slikarica rado slika i mrtve prirode, razbuđeno cvijeće u raznobojnim posudama, nježno presavijeno preko ruba posude.
 
Naravno, ne smijemo zaboraviti niti motiv grupe djevojčica, lutaka, čudesno žalosnih, onako u grupi, same, ostavljene. Valjalo bi istaknuti i jednu prednost Romane Milutin Fabris, naime, dugi niz godina slikarica pokazuje kako se može uspješno i kvalitetno slikati vrlo poznate i često korištene motive, na svoj izrazit i uvjerljiv  autorski način i ostvariti rezultate u realizaciji vrlo karakterističnog i zasebnog ciklusa u aktualnoj hrvatskoj umjetničkoj produkciji. Dubrovnik je svakako neiscrpni izvor tema za sve umjetnike i sve vrste izražavanja a njegova bogata i slojevita arhitektura pruže mnogostruke  načine pristupanja i realizacije.
 
Romana Milutin Fabris razvila je izbrušeni i vrlo karakteristični stil, jedinstven i vrlo osoben s motivom Dubrovnika u prvom planu, ovjekovječenom na nizu njezinih uspješnih slika velikog formata. Slike dubrovačke slikarice obišle su doista cijeli svijet i ostavile dubok i snažan trag u javnosti mnogih zemalja, izložene u vodećim muzejima i galerijama. Portretiranje Grada nimalo nije jednostavno jer svi o tome znaju sve dok tek poneki nastoje zabilježiti na  platnima svoje viđenje raznovrsnih lica volumena življenja u ovim vremenima, sada, danas. Na kraju posebice ističem vrlo nazočan osjećaj narastajućeg optimizma, radosti, dok posve mirni, svečano raspoloženi stojimo ispred slika, uživajući u izvanrednom i nadasve senzibilnom opusu  Romane Milutin Fabris.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 892 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević