Get Adobe Flash player

Vodi me

 
 
Vodi me,
tamo,
kud zaljubljeni idu,
na staze vodi
razvrata i bludi
Vodi me,
Tamo,
gdje svi
poći žele…
Samo se reći
nitko,
ne usudi
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRdbeScdrpi20xwL7Hbfa0AyYTwyX8wJ0KRrQtiFHJX72er0oeqow
Vodi me tamo
gdje muzika svira
i gdje se tijela
u zanosu grče
Vodi me,
vodi,
il' ću
da poludim…
Osjetim,
Srce,
kako divlje tuče
 
Pusti me samo,
radit ću ti svašta
I tvoje usne na svoje će doći
samo me pusti lud sam kad te vidim
to priznat moram…
I ti ćeš mene cjelivati moći
 
…Samo me, jedina, poljubi što prije…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Glista – metafora preobrazbe

 
 
Kada pred umjetnika iskrsne neodgodiva potreba, kada se dogodi kao toliko toga što se jednostavno dogodi, i ne da se odgoditi, pisanje biografije. Samo oni koji su pisali osobnu biografiju znaju kakav je to i koliko zahtjevan posao, stati pred samoga sebe, ispovjediti se samome sebi i bjelini papira pred sobom. Na tom se putu vrlo uspješno našao i snašao Ivan Tomljanović („Glista na asvaltu“, Matica hrvatska Zadar, 2010.) ukazavši nam i na taj svoj neosporan dar umjetnika. Iz napisanih biografija da se toliko toga spoznati, naučiti o tom čovjeku – umjetniku od konkretnih činjenica o životnoj i ljudskoj putanji i načinu na koji je napisana, književno umjetničke pismenosti općenito.
http://outis-music.com/wp-content/uploads/2016/05/Concrete-flyer.jpg
Neke su biografije dugačke. Neke su biografije kratke. Neke su biografije razvikane. Neke su biografije skromne. Netko će običnu i ne baš zanimljivu životnu priču podiči na pijedestal nevjerojatnog, senzacionalnog. A netko drugi pak će svoju životnu priču zanimljivu, pa i senzacionalnu u gospodskoj tišini svoje skromnosti smatrati nevažnom i spomena bezvrijednom. Nevjerojatna je biografija Ivana Tomljanovića kao što je toliko toga nevjerojatnoga dostatnog na više života vezanoga za ovoga čovjeka i istinskoga umjetnika, od samoga njenoga naslova: Glista na asvaltu.
 
Glista – metafora preobrazbe. Iz prirode – zaokupljen prirodom. Asvalt nije prirodno okruženje, prelazi sa zemlje na zemlju. Glista traži put. Boja gliste razlikuje se od okruženja. Jednina i množina = Usamljenik. Potpuna izloženost, jednina znači samoću, korisnost, pogibelj… Kako god je (glistu) presiječeš ona se regenerira – biološka asocijacija umjetničke konotacije. Glista, nešto nedorađeno, nutarnji materijal, nedorađene tvari pretvara u rahlu zemlju, podlogu za novi život. Kao i umjetnik, zavičaj, životne trenutke, sličice života, djetinjstva, dječaštva, mladosti… Do formule enigme života. Sve je otvoreno – ništa nema konačnu definiciju. Sve ostaje otvoreno za novo iščitavanje, za novu percepciju i novu podlogu zemlje – gliste – umjetnika – zemlje.
 
Struktura niti umjetničkog oživotvorenja. Geneza nastojanja i nastajanja.
Jedne večeri pred Božić, majka me povela sa sobom kroz mračne senjske ulice oko jednog tamnog ugla na malenom trgu, gdje je neki čovjek kriomice prodavao jelke. Kupila je jednu malu božićnu jelku, da li je to bilo zbog jake bure ili kojeg drugog razloga. Ja sam to doživio tako, kao nešto što se skriva, iako je Božić – Božić, i svakome bio blagdan. Tog Božića majka je okitila jelku u spavaćoj sobi i ispod nje stavila malu štalicu od prešanog kartona sa šarenim slikama djeteta Isusa, Marije i Josipa, vola i magarca, pastira, ovčica i tri mudraca. Bio je to prvi ali i jedini Božić koji sam proveo s majkom koji mi je ostao u sjećanju. („Glista na asvaltu“ str. 11.).
 

Nikola Šimić Tonin i Žaklina Kutija

Grob napuni vodom pa unutra ubaci negašeni kreč...

 
 
Nije (ne)poznato da je sa ovih prostora prvo potekla priča o mrtvim ljudima koji ustaju iz svojih grobova i isisavaju krv iz živih. O vampirima.
Nakon smrti 1725. godine, izvjesnog Petara Blagojevića iz sela Kisiljevo koji je ušao u svjetske anale. U kratkom vremenskom periodu, nakon njegove smrti iznenada je umrlo još devet ljudi iz tog sela. Svi oni su na samrtničkoj postelji rekli kako ih je posjetio Petar Blagojević i pokušao zubima priklat. Slučaj je zazvonio na sva zvona kada je žena pokojnog Petra zatekla svog muža u kući jedan dan.
https://i.kinja-img.com/gawker-media/image/upload/s--LupcfbMg--/c_fill,fl_progressive,g_center,h_900,q_80,w_1600/frxnqvea6wxq7yaddigg.jpg
Petar je gol-golcat došao tražiti je u postelju. Žena se toliko prepala, da je od straha pobjegla u drugo selo, svojima. Austrougarska vlast zainteresirala se za ovaj slučaj tek kad su mještani od vlasti zatražili dozvolu da iskopaju mrtvog Petra i nad njegovim tijelom izvrše ritual ubijanja vampira. Popustiše pod prijetnjom seljana da će napustiti selo, ako im vlast ne dozvoli ubiti vampira. Izvršilo se iskopavanje tijela. Ovome su prisustvovali predstavnici austrougarske vlasti. Razne službe. Od crkve odabrana crkvena lica. Uglednici. Puk prispio sa sve četiri strane svijeta koji i dalje dolazi s krunicom u ruci i molitvom na usnama… Novinari.
 
Sve nazočne bez daha ostavi iskopano tijelo Petra Blagojevića. Nakon toliko vremena u grobu koža i nokti normalno su se obnavljali, rasli. Oči sjajile divlje. Zubi vampira upadali u oči.
Još se kaže da je na ustima imao tragove krvi.
Grobu priđe za ubijanje vampira zaduženo Vidovito Lice – Vampirdžija. Subotnjak – čovjek rođen u subotu, dan kada vampir ne smije napustiti svoj grob.Vampirdžija ne smije biti iz istog sela u kom hara vampir.
Drugi vampira ne čuju, ali on može, i razgovara s njim, i to tako što prethodno stavlja neku tajnutravku pod jezik.
Kada se vampir odazva i krenu ustati, ustrijeli ga puškom i smjestiti  potrbuške, pričvrstiti glogovim kocem za grob, da se ne može više iz groba podignuti. Uz pomoć seljana i oružnika, grob napuni vodom pa unutra ubaci negašeni kreč i tako umori vampira.
Izvještaj o ovom događaju odjeknu Europom. Objavljen u svim novinama i o njemu se naširoko priča.
Misteriozno umiru ljudi iz sela. Strah se uvlači u sve i svakoga. Formirana je komisija za otkopavanje tijela preminulih. Došlo se do zaključka da je Petar zarazio još ljudi. Sve te leševe proboli su glogovim kolcem i spalili.
Misteriozno umiru ljudi iz sela. Panika i strah od javljanja vampira. Po mjesnim grobljima uvedena je straža. Isti proces ponovljen je sa leševima, kao u prethodna dva slučaja. Svi izvještaji o vampirima šalju se u Beč.
Razvila se diskusija o tome što može stajati iza povampiravanja mrtvih.
 

Nikola Šimić Tonin

Šilipetrove mačke ostavljaju svoje tragove između osamljenih nebodera, u trku, u bijegu

 
 
Akademski slikar iz Zagreba, Tomislav Šilipetar, pripadnik je doista malobrojne skupine vrlo aktivnih i agilnih mlađih hrvatskih umjetnika, koji su kontinuirano u potrazi za onom pravom slikom, za slikom koja se ne može stvoriti ni iz čega, već samo na temelju opsežna i neprestana predavanja umjetnosti u cjelosti jer umjetnost uzima cijelog čovjeka.
http://metro-portal.rtl.hr/img/repository/2018/02/medium/tomislav_silipetar_formacije.jpg
Novi ciklus u negovom zanimljivom i intrigantnom opusu jesu FORMACIJE, ulja i akrili sa samo jednim, isključivim modelom, motivom, temom. U središti zanimanja Tomislava Šilipetra jest mačka, u vrlo različitim situacijama i stanjima, koje eskaliraju na skali emocija od pritajene sreće do užasnog straha, panike, orkanskog i nezaustavljivog straha.
 
Naravno, dugo se Šilipetar bavi prisutnošću i životnosti straha u životu čovjeka, istražuje ga kao fenomen, kao pojavu koja se teško uklanja nakon često bizarne pojave. U ovom ciklusu Šilipetar je poput Kafkinog junaka, Gregora Samse, koji se u Preobražaju pretvorio u kukca, ovdje, on sam, slikar i istražitelj, pretvorio se u mačku i izložio je svim onim patnjama i mukama, koje je on, kao čovjek, prolazio u vlastitom otuđenju od svijeta, u vlastitoj osamljenosti i izdvojenosti, izložen svim znanim i neznanim napastima.
 
Da, slikar je načinio svojevrsni autoportet, prisjetio s neugodom raznih situacija i doživljaja i umjesto lica naslikao nježno lice mačke, umjesto njega, na njegovim platnima vladaju mačke, one su alter ego umjetnika jer on se nada kako će ipak, to vižljasto, otporno stvorenje lakše izdržati nevolje svakodnevice. Ta široka skala raznovrsnih stupnjeva straha, sjajno je sadržajno prikazana kroz ponašanje mačaka, glavnih junaka Formacija Tomislava Šilipetra,kako same ili u skupini jure gradom, između modernih građevina, u potrazi, u traganju.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/02/FORMACIJE-Radni-naziv-9-660x450.jpg
S druge strane, nametnula mi se i druga ideja vezana iz ovaj ciklus, ideja o značaju mačke u mitologijama svijetova koji više ne postoje ali pamćenje traje, o posebnom položaju mačke i o njezinoj važnosti. Gotovo u svim mitologijama mačka je ostavila svoj jedinstveni, duboki trag, kao što i ov današnje, Šilipetrove mačke ostavljaju svoje tragove između osamljenih nebodera, u trku, u bijegu, u želji da što prije odmaknu. A možda možemo doći i do stanovite motivacije autora s prethistorijskim crtežima životinja na zidovima pećina, inspiracija praiskonom.
 
Koloristički, izrazita dominacija plave i crvene boje uz rebraste ili jednobojne mačke, koje je ili koje su, isključivo u  središtu slike, one su centar svijeta. Zanimljivo i intrigantno istraživanje Tomislava Šilipetra, koji svakako artistički vrlo uspješno i osobno, emocionalno bolno podupire snažno realizaciju ovako složenog ciklusa, poigravajući se ipak s današnjim shvaćanjem i razumijevanjem svijeta, koristeći vješto i spretno animalističke elemente govoreći o ljudima. Svi ciklusi, a najnovije Formacije posebno, izazivaju spontanu reakciju gledatelja s jasnim razmišljanjem, svi smo mi mačke u ljudskom svijetu.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Ponedjeljak, 23/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 956 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević