Get Adobe Flash player

Biti samostalni umjetnik slikar u Varaždinu nije baš uvijek lako

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Željko Prstec, rođen je 1950. godine u Varaždinu, gdje i danas aktivno djeluje u Muzeju anđela. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama i objavio niz knjiga.
http://mojzagreb.info/images/made/images/uploads/vijesti/34615/zeljko_prstec_foto_romeo_ibriscevic_543_253_c1.jpg
• Gospodine Prstec, pri spomenu Vašeg imena najprije se pomisli na Muzej anđela. Što Vama osobno predstavlja Muzej anđela?
- Unatrag tridesetak godina u moj slikarski svijet došli su tiho, nenajavljeno, sami od sebe, mali ajngeleki... Najviše od svega u to vrijeme zanimale su me ruine starih građevina i gradova načetih prolaskom vremenom. To su bili motivi koji su me nadahnjivali…, tušem i perom na ručno rađenom papiru. U strukturi ručno rađenog papira ugledao sam obrise, na moje iznenađenje, jednog malog anđelčića! Svirao je flautu. U početku nisam znao što s tom svojom nenadanom “vidovitošću”, a onda sam počeo otkrivati da svaka podloga, svaka struktura, sadrži u sebi neku priču, gledaš jedan svijet koji nije vidljiv svim ljudima. To je bio trenutak nadahnuća, trenutak iz kojeg je potekla priča o anđelima, o anđelima u Varaždinu “gradu u kojem anđeli spavaju”... i koja još uvijek traje.
 
• Kako je došlo do osnivanja Muzeja anđela? Što je cilj djelovanja Muzeja anđela?
- Nakon godina rada, nastao je jedan cijeli niz radova na temu anđela i Varaždina. Nizom sretnih okolnosti uspio sam iznajmiti jednu krasnu kuću u staroj jezgri grada Varaždina. Nadomak Staroga grada u povijesnoj jezgri grada Varaždina, nizom sretnih okolnosti utemeljio sam Muzej anđela, dom za moje stvaralaštvo na temu anđela, ali isto tako mjesto kojem bi se prikupljala umjetnička djela na temu anđela, duhovnosti, ljubavi... Sastavni dio Muzeja anđela je i Anđelinjak.Između tornja Franjevačke crkve i palače Bužan nalazi se već na daleko poznat Anđelinjak, mjesto dodira sna i jave. Pod strehama i skromnim (za)kutcima grada Varaždina koje čuvaju prah s anđeoskih krila (što ni mnogi Varaždinci nisu znali da postoji), otkriva se jedinstven doživljaj tajnovite i nebeske note povijesnoga grada Varaždina, stare hrvatske prijestolnice.
 
• Vi dugo stvarate. Što je ključ Vašeg pristupa motivu?
- Eh, nemam ključa, svaki puta rješavam enigmu stvaranja, rješavanja nekog mojeg sklada, mojeg univerzuma… možda Rajskoga vrta!
 
• Dosta ste izlagali u proteklom razdoblju. Koliko je izlaganje važno za umjetnika?
- Jako je važno izlagati, vidjeti svoj rad u drugom prostoru, s drugim slikarima, sam sa sobom, gledati slike očima drugih ljudi, osjetiti fluid ili ne između tvojeg rada, sebe, gledatelja… Obično poslije svega nastane konfuzija, ali… i to je potrebno.
• Kako doživljavate suvremenu umjetnost?
- Obožavam umjetnost! S velikim razumijevanjem gledam na potrebu kreativnosti, izražavanja i ugrađivanja humanog u svijet koji nas okružuje.
 
• Dobre i one druge strane života slikara u Varaždinu.
- Varaždin je nekad bil metropola… i još se po malo furamo na to. Biti samostalni umjetnik slikar u Varaždinu nije baš uvijek lako ni jednostavno. Stalno moraš nešto objašnjavati, biti iznimka, a birokracija je kod nas navek bila vladar situacije. Ograničenja su velika, ali ne samo u Varaždinu. Nikome ne pada na pamet tražiti glazbenika da ti svira i pjeva bez honorara, a slikari po pravilu za svoje izložbe ne dobivaju honorare  već se od njih traži da ostave svoj rad kao ulog za troškove galeriji…To bi se trebalo promijeniti. U Muzej anđela u Varaždinu dolaze posjetitelji iz cijeloga svijeta! Priču o varaždinskim anđelima razumiju svi ljudi na svijetu bez obzira na nacionalnost, boju kože ili religijsku pripadnost, a meni omogućavaju neki vedriji pogled u plavetnilo neba!
 
• Varaždin je predivan grad motiv.
-Šetnjom i potragom za svojim anđelom kroz “grad u kojem anđeli spavaju” imate priliku proviriti u skrivene kutke Varaždina i provjeriti spava li tamo negdje možda i vaš anđeo. Pod strehama i skromnim (za)kutcima grada Varaždina koje čuvaju prah s anđeoskih krila (što ni mnogi Varaždinci nisu znali da postoji), otkriva se jedinstven doživljaj tajnovite i nebeske note povijesnoga grada Varaždina, stare hrvatske prijestolnice. Varaždin nosim u srcu. Volim njegova skrovita mjesta, povijesnu bajkovitost Staroga grada, trošnost fasada, krovova i ljepotu njegovih tornjeva. Ja sam slikar manjeg formata, vrlo teško se odlučujem raditi velike slike. Volim crtati sve što je na  dohvat ruke od mog srca. To je moja dimenzija .. .
 
• Što je trenutno novo u atelijeru?
- Osim atelijera u Muzeju anđela, imam atelijer u svojem domu, ali isto tako ne mogu si zamisliti rad bez mojeg atelijera u Varteksu, gdje zahvaljujući mojim poštovateljima radim u stvarno prostranom atelijeru, a tu ima svega i kaj kaj! To je moj radni Raj!
 
• Planovi, izložbe, monografije...?
- U Muzeju anđela stalno ima posla, volim planove ali se rado prepuštam nadahnućima. Više od svega cijenim trenutak kad snaga ideje i kreacije ruši sve planove na užas mojih suradnika! Ali kaj se tu more? To je moja snaga i ljubav. Trenutno sam zaokupljen Svijetom bajki u muzeju anđela gdje se sa sjajnom pripovjedačicom Đurđicom Dropulić igramo s djecom. Pričamo bajke i crtamo... To mi je jako blisko jer moja je osobina da sve ono kaj mi nije jasno probam nacrtati.
 

Miroslav Pelikan

            Već trin'est stoljeća broji

 
 
                Već preko tisuće ljeta
                I preko tisuće zima, 
                Skoro na kraju svijeta
                Maslina jedna ima.
http://www.novilist.hr/var/novilist/storage/images/_aliases/fb_friendly_img/vijesti/regija/otoci/najstarija-rapska-maslina-napunila-1.239-godina/883507-1-cro-HR/Najstarija-rapska-maslina-napunila-1.239-godina.jpg
                U plodnoj zemlji Hrvata,
                Sve biva mlađa i mlađa.
                Plodom skupljim od zlata
                Potomstvu  sladosti rađa.
 
                Masline mirisno ulje
                Pitomu zemlju hrani
                I liječi krvave žulje.
 
                Već trin'est stoljeća broji
                Na Rabu maslina stara.
                Al' i sad uspravna stoji!
 

Malkica Dugeč, 2. 10. 2017.

Čujem iste zvuke

 
 
Noć beskrajno duga
Dan ni na vidiku
Kad god sklopim oči
Vidim istu sliku
Čujem iste zvuke
Jeku u daljini
https://www.vecernji.hr/media/img/62/ae/04c3a86d943fedd9cc85.jpeg
Pogled prepun straha,
il' mi se to čini
Prolomi se rafal
Ne znam od kuda je
Ništ' mi nije jasno
a oči mi sjaje
Minute k'o sati
sati kao dani
Stvarno nešto čujem
Dal je netko vani
Repetiram pušku,
a djeca mi plaču
Što da radim? Ne znam!...
Prst na okidaču
I dan kad se javi
taj strah te popušta
a sumrakom novi
ponovo se gušta…
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Kombinacija sivkastoga pletiva linija i ovala, koji tvore rijetku ali čvrstu mrežu

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikae Mladen Žunjić, autor obimnog i slojevitog, raznovrsnog ciklusa, ulja i akrila, s prevladavajućim velikim formatima, od 100 ili 130 cm, zacijelo je jedan od najaktivnijih i najagilnijih. Kao novina u njegovoj najnovijoj produkciji ističe se serija slika, dakako, u velikom formatu akrila i ulja, FIGURACIJE NA SIVOM s temeljnom kombinacijom sivkastoga pletiva linija i ovala, koji tvore rijetku ali čvrstu mrežu, dajući cijeloj slici odmjereni i umirujući ton tihe ne pretjerano guste magle koja lagano leluja iznad tla, skrivajući ili otkrivajući po vlastitoj volji.
https://likumzg.files.wordpress.com/2017/11/mladen-zunjic-figuracije-na-sivom-ulje-akril-kombinirana-tehnika-90-x-90-cm-m.jpg
Istodobno u toj sivkasto crnoj (ponegdje) izmaglici gotovo da možemo uočiti obrise koji se djelomično ukazuju, nagoviješćuju li oni određene promjene koje će uslijediti na površini platno i poremetiti njihov harmoničnu umirenost? Da, pokazuju i ukazuju na uznemirujuća, opasna, koloristička tijela cvijetova, ameba, koji natkriljuju sivi svijet nastojeći ga bojom prekreti i ukloniti, natkriliti bojom. Taj se dualitet, napetost snažno osjeća već pri prvom kontaktu sa slikom, on se gotovo može opipati. Ta raznolikost dva svijeta, nekompatibilnost dvije razine (donje sive i gornje u boji), nemogućnost suživota, tako je jasna i očita, da se sami odmah upitamo postoji li izlaz, kada se nađemo u takvoj dilemi, između ta dva neprijateljska svijeta, bez obzira, kome smo bliži ili dalji, sivom ili obojenom.
 
Žunjić je vrsno, precizno i vrlo emotivno naslikao slike u ovoj seriji, uživajući i nadalje, u neopisivim aspektima velikoga formata, tražeći jednostavniju ali odlučniji odnos faktora koji tvore sliku, nastojeći upozoriti kao autor na uskoću i nelagodnost življenja u procijepu između sivog i obojenog, u traženju i iskazivanju slobode vlastitosti, u kontinuiranoj potrazi za alternativom i barem smanjenjem njezinih ograničenja. Ulja i akrili u nizu Figuracije na sivom Mladena Žunjića, izazivaju zanimanje gledatelja čim se ostvari kontakt i uoči pitanje odnosa, dilema, sivo ili obojeno. Valja spomenuti sveprisutni polagani ritam gibanja donjega sivoga  svijeta i sasvim drugu, nepripadajuću harmoniju boje. Žunjić je složio vrlo zanimljivi koncept, sivoga i obojenoga, iako mi se čini da bi udubljivanje u sivkastu mrežu moglo donijeti svakovrsnih rezultata i otkrića.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Srijeda, 17/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 853 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević