Get Adobe Flash player

Plam

 
 
Teško je, olako, priznati ljubav
Očima drugim, svatko ju gleda
A sjaj, u njima, što se javi
Dušama sitnim, spletkariti ne da
http://www.sesawi.net/wp-content/uploads/2011/11/jesus.jpg
I mali treptaj ako je iskren
Pretvorit može, ljubav u plam
Nije čovjek, od Boga stvoren
Da mrzi, pati, i živi sam
 
Misliš li samo, bez pozdrava nestat,
I najmanji dodir, bio bi bol
Ćutnjama nikada, igrat se nemoj
Na ljutu ranu, stavljati sol
 
I mali treptaj ako je iskren
Pretvorit može, ljubav, u plam
Nije čovjek, od Boga stvoren
Da mrzi, pati, i živi sam…
 
Ljubav je od Boga dar!!!
 

Vladimir Živaljić

Putem misli odzvanja jeka prošlosti

 
 
Prošle godine navršilo se dvadeset godina od smrti Husnije Hrustanovića (1922. – 1997.) hrvatskog književnika, publicista i novinara koji je mladost proveo u domovini, a ostatak života u emigraciji. Danas je jednako zaboravljen u obje svoje domovine koje je jednako volio. Dvije obale (Domovine) toga života između kojih je tekao jedineći ih, danas se gledaju ispod oka. U ponorima vremena potrganih đerdana mladosti, šapata kojima je želio toliko toga reći, iz prostora svojih stvaralačkih samoća. Pjesnik je uvijek ishodište jezika. Njegovo pjesništvo je, pjesništvo HusnijeHrustanovića - angažiranje duše. U tim pjesmama nalazi se duša koja se bori. Fenomen duše.
https://www.avlija.me/wp-content/uploads/2018/01/husnija-1.jpg
Husnija Hrustanović – crtež Josipa Crnoborija
 
Husnija Hrustanović rodio se 5. svibnja 1922. u Gackom u Bosni i Hercegovini. Obitelj mu se ubrzo preselila u Mostar gdje je završio mekteb, pučku školu i gimnaziju. Prvu pjesmu objavio je 1935. u Đačkom poletu - listu školske omladine u Mostaru, te otada postaje suradnik nekoliko listova. 1938. je dobio književnu nagradu srednjoškolske mladeži u Mostaru. Upisao je studij Prava na Sveučilištu u Zagrebu 1942. koji prekida radi vojne obveze. U domobranima je služio kao časnik. U ratnom razdoblju ratni je izvjestitelj, reporter na Radio Zagrebu, te član uredništva i novinar nekoliko zagrebačkih listova i izdanja.
 
Nakon završetka rata povukao se s vojskom najprije do Austrije, a potom do Italije gdje je boravio u izbjegličkom logoru u Fermu. Tamo je član tek osnovanog Hrvatskog akademskog kluba i suradnik lista Croatia.
Iz Italije s grupom Hrvata i Bošnjaka dolazi u Siriju nakon ljeta 1947. godine. Bio je jedan od osnivača Društva Hrvata Damask, koje je krovna organizacija tek doseljenih Hrvata u Siriji. Doseljenici su pokrenuli  mjesečnik Hrvatska volja koji je izlazio u od listopada 1949. do svibnja 1952. u Damasku. List je najprije uređivao HusnijaHrustanović, da bi ga potom preuzeo Hasan Čustović. U Beirutu je planirao završiti studij prava započet u Zagrebu. Radi obiteljskih obaveza ne uspijeva u tom naumu.
Godine 1957. s obitelji seli u Australiju. Tamo dospijeva oplovljavajući cijelu Afriku. Sueski kanal bio je zatvoren zbog političke krize. U Australiji pisao je u tamošnjim publikacijama (Leader 1963.). U sydneyskom tjedniku Leader 31. srpnja 1963. objavljen je članak s prikazom rada i života Husnije Hrustanovića.
 
Iz Australije odlazi krajem ljeta 1964. te se sa ženom Marijanom i kćerkom naseljava u Madridu gdje postaje urednik časopisa Obrana. Obrađivao je putopise Evlije Čelebije i pjesme Lucijana Kordića, ali nije ih uspio pripremiti za tisak. U Španjolskoj nije ostao dugo te već početkom 1966. živi u Parizu gdje mu je kćer Đulsa nastavila studij.  Nakon skoro mjesec dana kratko se vratio u Madrid, a potom natrag u Pariz gdje surađuje s Vinkom Nikolićem. Nikolićeva i Hrustanovićeva žena bile su u rodu. Nakon skoro pedeset godina izgnanstva posjetio je Hrvatsku u svibnju i kolovozu 1992. godine. Povratak nije prošao nezamijećeno. Za vrijeme boravka u Zagrebu gostovao je u radio emisiji, a Društvo hrvatskih pisaca priredilo mu je službeni doček u svojim prostorijama na Trgu bana Jelačića.
 
Zadnje godine života proveo je u Parizu u ulici BlvdExelmans. Umro je u snu tijekom posjeta kćeri Đulsi u Londonu 19. ožujka 1997. Pokopan je u Engleskoj na lokalnom groblju Chislehurst. Na nadgrobnoj ploči upisano je: Huso Hrustanovic, otac suprug i djed.
 
Njegova poezija, njegov je kutak u svijetu. U Valenciji je 1965. godine izdao zbirku pjesama U ponorima vremena. U knjizi na šezdeset stranica piše o žalu za domom i izbjegličkoj sudbini. Zapisivao je mjesto nastanka pjesme. Tako je pjesma Zapisi s puta nastala u Singapuru, a jednu pjesmu napisao je u Dakru u Senegalu. U rukopisu imao je roman Neznani jurišnik (odlomak objavljen u Godišnjaku Hrvatskoga domobrana, 1953.) te dvije knjige novela i humoreska koje nikad nisu objavljene. Jedno vrijeme pisao je pod pseudonimom Kemal Gradaščević i Smail Gradaščević -  (Bošnjačko oko.).
 
Putem misli odzvanja jeka prošlosti. Tijekom emigracije objavljuje u Danici (Chicago 1950.), Hrvatskome kalendaru (Chicago 1950.–51.), Hrvatskoj reviji (Buenos Aires 1951.–52., 1954.), Godišnjaku Hrvatskoga domobrana (Buenos Aires, 1953.). Uvršten je u antologije hrvatskog pjesništva druge polovice dvadesetog stoljeća, Pod tuđim nebom: hrvatsko emigrantsko pjesništvo, 1945.-1955. priređivača Vinka Nikolića u izdanju Hrvatske revije te u Soj i odžakehli-Islama: zbirka pjesama o domu i rodu Muslimana hrvatskog koljena i jezika koju je priredio FeridKarihmani 1974. godine u Barceloni.
Nakon osamostaljenje Hrvatske prof. dr. Stijepo Mijović-Kočan uvrstio je Husniju Hrustanovića u antologiju hrvatske emigrantske književnosti, Skupljena baština, a u 60 hrvatskih emigrantskih pisaca uvrstio ga je Šimun Šito Ćorić.
 
U ponorima vremena:
Znaš li kuda otiču nabujale rijeke stoljeća ? / Gdje vode hladne ceste progonstva ? / Što nas čeka iza vjetrovite lepeze Vremena ? / Pod kupolama svemira / lutaju zaboravljeni ljudi. I ne znaju više / kud ih put vodi. / Ljudi bez domovine godinama čekaju / na svim postajama, / u dalekim lukama. / O kako su hladne ceste u noći / bez zvijezda … // Iz zagrljaja sudbine bijeg ne koristi. / Mi nosimo u srcu rodni kraj -  ko razvijenu zastavu. / Povrh modrih kanjona / Vrijeme se grohotom smije. / Zavijaju cikloni razapete boli. / U dubinama ponora / mi tražimo sebe. / U pjeni sinjeg mora, / na pijesku šutljive pustinje / ostaju izgubljene godine - potrgani đerdani mladosti. / Idemo dalje. Smirenja ovdje nema. / U ponorima vremena i čemernih obzorja / mi čekamo rumenu zoru / i behar Slobode… (U ponorima Vremena, Valencija, 1965.)
 

Nikola Šimić Tonin

Serija predstavlja nastavak fotografskog proučavanja podmorja

 
 
U Galeriji MKC Split / Dom mladih u četvrtak, 22. veljače, otvorena je fotografska izložba 'Potopljeni vrtovi' Tanje Deman, koju organizira Udruga Kazimir. Na ovoj samostalnoj izložbi po prvi put je hrvatskoj publici prikazana nova serija fotografija nastala tijekom 2017. godine u produkciji Archisle – The Jersey Contemporary Photography Programme, koji je Deman nagradio sa International Photographer in Residence Programme.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/02/Tanja-Deman-fotografija-660x450.jpg
Odrastajući u Splitu, u gradu luci, koji je nedavno postao turistička meka, Deman je 2015. godine usmjerila kameru u potrazi za skrivenim i manje dostupnim krajolicima: morskim dnom i nepristupačnim obalama Jadranskog mora, pri čemu je nastala serija 'Saltwater'.
 
Serija 'Potopljeni vrtovi' predstavlja nastavak ovog fotografskog proučavanja podmorja, no u sasvim drugačijem kontekstu Atlantika. Kroz tišinu fotografije serija promatra skrivene ritmove podvodnih krajolika. Nastaje u vodama otoka Jerseya, čije su obale obilježene 13-metarskom razlikom između plime i oseke i snažnim morskim strujama, te bilježi morfološke formacije podmorja, hridi koje prodiru u morske dubine, prijenos i lom svjetla, no ponajviše začudne podvodne vrtove. U samom pristupu, fotografije Tanje Deman odstupaju od turističke i prirodoslovne fotografije tj. reprezentacije podmorja koje su nam dostupne kroz medij TV-a, interneta i turističkih brošura, te daju novi uvid u ovaj fragilan skriveni svijet.
 
Umjetnica je stvorila radove čija je bitna oznaka ambivalentna psihološka dimenzija; one, naime, istodobno  osvajaju tišinom i unose zebnju. Svijet morskih bilja i trava do kojih dopire sunčevo svijetlo gotovo da se lijepi za naš pogled svojom prisnošću, ipak ta je poetičnost neodvojivo praćena zastranjenošću koja dolazi od čudnih vegetacijskih tekstura i inverznih pogleda na površinu vode, čak i bilježenja neprivlačnih pojava koje su neodvojivi dio prirodnih procesa poput oštećenja i odumiranja listova kelpa. Umjesto prostora privlačne mirnoće pred nama je strani svijet podmorja koji zrači snagom kakvu posjeduju hiperobjekti. Timothy Morton, koji uvodi ideju hiperobjekata (navodeći globalno zatopljenje kao jedan od najdramatičnijih primjera), govori o njihovim svojstvima ukazujući kako nas upravo oni, mijenjajući naše iskustvo stvarnosti, prisiljavaju da na drugačiji način promišljamo koegzistenciju s vlastitim okruženjem. Fotografski aparat Tanje Deman čini vidljivim ono što Morton naziva umjetnošću koja evocira hiperobjekte pružajući nam estetsko iskustvo s obaveznim učinkom uznemirujuće intimnosti.
 
„Biljne i geološke formacije zabilježene na fotografijama umjetnice dokaz su života i dinamike koja nas nadilazi, koja ne pripada svijetu kakvog poznajemo jer se njihova snaga proteže izvan nama razumljivih dimenzija prostora i vremena. Vođeni premisom kako današnje vrijeme zahtjeva potpunu eksploataciju resursa, dok nas prelijevanje globalnih utjecaja oslobađa od odgovornosti, donosimo ishitrene odluke vezane uz prirodu i podmorje. U međuvremenu zbivaju se promjene koje teško da možemo izravno osjetiti stoga odbijamo o njima ozbiljno razmišljati. Hiperobjekti izravno su odgovorni za ono što Morton u svojim teorijama i kritikama ekoloških kriza, naziva krajem svijeta, dovodeći ga u korelaciju s dobom antropocena (7), novim geološkim razdobljem kojeg karakterizira podizanje razine mora, izumiranje vrsta…, i uopće ljudsko djelovanje koje ostavlja vidljive tragove na transformaciji svijeta prirode. Fotografije Tanje Deman, u kojima vrlo indikativno izostaje prisustvo životinja, navode nas da na drugačiji način razmišljamo o svijetu podmorja čije promjene ne uspijevamo kontrolirati; svojim nemirom koji unose one negiraju naš osjećaj supremacije i podsjećaju kako zapravo odavno nismo mjera svih stvari.“ (iz teksta kataloga Jasne Gluić)
 
Tanja Deman radi u mediju fotografije, fotokolaža, videa i instalacija u javnom prostoru. Rođena je u Splitu, gdje živi i radi. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala je na rezidencijalnom boravku u Nirox Fondation u Johannesburgu, KulturKontakt Austria u Beču, Archisle na Jerseyu, Atelierhaus Salzamt u Linzu, Kunstlerhaus Saarbrucken i Oberfalzer Kunstlerhaus u Njemačkoj i na studijskom boravku na Indiana University of Pennsylvania u SAD-u.
 

Nives Matijević

Sjeme zla jeftine hrane

 
 
Tamni mač
izokrenute
„pravde”
drma državom
snova....
Kao kosac smrti
ženje on
odabrani narod
svoj....
mačem GMO hrane
jeftine otrovne hrane,
„moccanto” sjemenom
sjemenom - koje
ne rađa sjeme
 
Dok doktori bježe
u inozemstvo  -
„laboranti smrti”
ostaju i siju zlo
Zaraženim svjetskim i
europskim VAKCINAMA
ZA VAŠU DJECU!
 
Odabranom narodu
„Antemurale
Christianitatis ”
predziđu kršćanstva
opasnu zamku spremaju
 
Sjeme zla
jeftine hrane - brze smrti
sjeme je koje – ne rađa
novo sjeme
za novu sjetvu....
 
Zabluda ropstva
OVRHOM plače
tresu se od
rasvjetljavanja njihovih
nepoznatih zločina
skrivene prljavštine
 
Mač u kamenu
zaprljan
krpom koja je spala
pravdi – pri nečasnim radnjama
s đavlom
 
Tko oslobađanje
svog naroda, odabranog
odabranog naroda
ratnika – branitelja
države iz snova,
zove zabludom?!
 
Vi ste moj moj narod reče on
i zasja na nebu glas:
Vi ste izabrani
Vi ste sinovi svjetla a
ne sinovi tame!
Branite to svjetlo
u meni, u sebi,
jer mene -vrata
ulazite u svijet
svjetla
 
Oduprite se zlu, prosvjedujte
protiv nevolji, nepravdi:
jačajte duhom božje pravde!
U molitvi spomenite
i moje ime
Jer Bog odlučuje
lijevo ili desno
siromašnom ili bogatom
Nismo gospodari svijeta
tek prašina smo s puta -
Činimo stoga dobro
jedno drugome,
jer nitko od nas :
nezna što donosi
dan, ni noć
što donosi
sutra
 

Julije Jelaska

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Četvrtak, 26/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 898 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević