Get Adobe Flash player

Izložba splitske umjetnice s riječkom adresom

 
 
U Galeriji umjetnina u Splitu, u petak, 4. ožujka otvorena je izložba „Petlja“ Emilije Duparove. Izložba splitske umjetnice s riječkom adresom  šesta je autoričina samostalna izložbu u rodnom gradu, a ostaje otvorena do 29. ožujka.
http://www.mdc.hr/UserFiles/Image/fotke%20za%20vijesti/petlja_eduparova.jpg
Petlja kao tehnički pojam u medijskoj umjetnosti označava beskrajno ponavljanje segmenta zvuka ili pokretne slike. U istoimenoj izložbi Emilije Duparove, petlja je istovremeno metoda i motiv koji predstavljene video radove, fotografski ciklus i zvučnu instalaciju, izdvaja iz umjetničinog inače heterogenog opusa. Istovremeno, naziv ukazuje i na univerzalno i metafizičko značenje radova koji podjednako intenzivno odražavaju umjetničin subjektivni, poetično-mračni doživljaj stvarnosti. Motive svojih radova umjetnica pronalazi u neposrednom  okruženju, te ih intuitivnom selekcijom bilježi fotografskom i/ili video kamerom.
 
Emilija Duparova rođena je u Splitu 1967. godine. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radi na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, u zvanju redovite profesorice. Uz slikarstvo, njezina umjetnička praksa, uključuje multimedijalne projekte, ambijente, instalacije, fotografiju i video. Članica je likovnih udruženja Splita, Zagreba i Rijeke. Do sada je realizirala 45 samostalnih i sudjelovala na mnogobrojnim skupnim i žiriranim izložbama u zemlji i inozemstvu. Za svoj umjetnički rad i rad u struci dobitnica je značajnih međunarodnih i nacionalnih nagrada i priznanja.
 

Nives Matijević

Ivana Jovanović Trostmann s Isusom i Cvijećem u Rimu

 
 
U dvorani “Teatro dei Dioscuri” (”Kazalište Dioskura) u Rimu, otvorena je po jedanaesti put izložba“Femminissage” svi oblici lijepog, namijenjena samo ženama umjetnicama.Izložbu je 23. veljače otvorio dr. Gastone Ranieri Indoni, organizator izložbe i izdavač časopisa “Urbis et Artis”, uz prisustvo Anne Salvati predsjednice organizacije “Urbis et Artis, te  Mladenke Šarac Rončević konzul te Tamara Perišić atasche za kulturu pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rimu. Svoje radove izložile su 42 umjetnice sa po dva rada u raznim tehnikama, iz Italije i drugih europskih zemalja, koje djeluju na području slikarstva, kiparstva, umjetničke fotografije. Kroz njihove radove, mogli su se vidjeti i usporediti najnovije tendencije suvremene umjetnosti.
http://www.dubrovniknet.hr/mdata2014/1457511062_1_velika_jovanovic%20trostmann%20slike.jpg
Među raznim zapaženim ostvarenjima izdvajaju se radovi dubrovačke slikarice Ivane Jovanović Trostmann koja je predstavljala Hrvatsku sa slikama Isus i Cvijeće u pastelnim tonovima. Slika Isusa imala je na izložbi poseban značaj, to posebno jer je postavljena uoči Uskrsa. Na izložbi, nagrada brončani kip “Pobjeda”, dodijeljena je zasluženoj suradnici Anni Salvati predsjednici organizacije “Urbis et Artis” i nositeljice odlikovanja Viteza talijanske Republike, koju je osmislio kipar Francesco Zero. Nakon toga “Magicni Show” kroz razne igre madjioničara i glazbenu pratnju zabavio je mnogobrojne posjetioce.
 
Uslijedio je domjenak na kojem su nazočni nazdravili uspjehu izložbe. Druženje sa umjetnicama i  ljubiteljima umjetnosti, nastavio se 8. ožujka za Dan žena, koji je bio obilježen prigodnom proslavom. Izložba “Femminissage” bit će otvorena do 13. ožujka. Ista je dobila veliki publicitet u rimskom  dnevniku“La Repubblika” te doznajemo, ista će se  obnoviti i člankom u idućem broju, internacionalnog časopisa “Urbis et Artis”.
 

Ivica Luetić

Iz noćnih mora

 
 
Projure pokraj nas godine
iz šešira izvade promjene
ni ne snađeš se a već nekud dalje koračaš
-čini se nepoznato, a u krug se vraćaš
http://s2.pticica.com/foto/0000956287_s_0_2adu31.jpg
I zapitaš se tad čemu čovjek uvijek ustraje
kad u svemu gubi korake
zaboravlja staze i puteve
koje su njegove stope već označile
 
Krene svatko bar jednom svojim otiscima
i čudom se čudi "novim" prizorima
-koje kao da nikad nije ni vidio
a stoput ih je već doživio
 
Kako se okrene odjednom sve
i riječi utihnu, postanu nebitne
dok otvorenih usta gledaš u godine
koje si živio i ostavio iza sebe
i pitaš se kako si zaboravio
sve one ljude koje si usput volio il mrzio
kuda se izgubilo značenje sveg onog što je nekad važno bilo
kako se uspjelo nekud uvući, kuda se to skrilo
 
I bleneš tako, gledajući u daljinu
i tu si i tamo - i vraćaš i gubiš blizinu
s korakom u zraku neznajući kuda
-jer ništa više nije novo; već bio si svuda
 
I kako tada odlučiti u kojem smjeru da se uputiš
kad štogod da izabereš - na kraju se opet izgubiš
 
Svoje otiske sljediš u snjegu, al okreneš se i više ih nema;
prije i sada stapaju se - i prošlost i budućnost ista su sjena
 
I onda shvatiš da vrijeme i ne postoji
-izmislio ga čovjek samo da nešto broji;
da se zavarava važnošću dana i noći
i pravi se da kontrolira što je bilo i što će doći
 
Al nema smisla u besmislu bez kraja
i sve što se razdvaja - uvijek se i spaja
a ono što spojiš - rastavit se jednom mora;
prokletinja materije - kruženje iz noćnih mora
 
A ipak varku si svatko dozvoljava
hrani se iluzijama koje realno proživljava;
podari važnost vremenu i mjestu
-dok po tko zna koji put kroči na istu cestu
 
I recite mi sada da sam luda
što nekim čudom vjerujem u čuda
i nadam se shvaćanju ostalih neshvatljivih ljudi
(što isti su meni, a sasvim drugi)
-jer jedino oni zanemarili ne bi
sudar svjetova koji nose u sebi
 
Pa možda će netko od njih moći
pronaći način da svima otvori oči;
da ih natjera da promotre izvore svog nemira
-da shvate zašto u sebi nose
umanjenu kopiju svemira
 

Ljubica Mršić

Stihoklepac

 
 
U ovim balkanlukom opčinjenim prostorima preživa se prošlost, obesmisljuje valove duše. Mnogi tetoše nagonu kako imaju što reći, a stil njihov govori kako nikada neće narasti do visine onih koji nešto kvalitetno mogu reći povući nas za svojom idejom. Pjesmom. Poezijom.
http://i0.wp.com/www.iesantoniogala.es/wp-content/uploads/2015/02/estatuto-do-poeta.jpg?resize=620%2C314
U Općoj enciklopedijiJLZ-a, svezak 6 Nih-Ras, Zagreb 1980., stoji: Poezija (prema grčkom "ποίησις", poiesis, „stvaranje’’) ili pjesništvo je umjetnost koja se zasniva na izražajnim mogućnostima jezika. U suvremenoj teoriji ovaj pojam označava stvaralačku energiju uopće, ili umjetnički žar posebno, ili lijepu književnost u cjelini ili književnu vrstu (za razliku od proze), kao lingvistički izraz u vezanim ili nevezanim oblicima. Iako je poeziju teško definirati, ona se ipak pokušava odrediti kao „konkretni izraz ljudskog duha u umjetnički osjećajnom i ritmičkom jeziku.“
 
Preko ritma, govornih figura i rima, poezija djeluje na imaginaciju čovjeka i njegove osjećaje, ali i na čitavu svijest, sadržavajući u sebi trenutke estetskog doživljavanja, pouke i spoznaje. Uspjela poetska tvorevina je kondenzat osobnog iskustva, zajedničkog stanja, doživljaja, atmosfere, uvida – komunicira sa osjećajima i pruža spoznaju. Prema Schopenhaueru vrhunska poezija „ne izražava pojave, već bit pojava.“ Materijal pozije je jezik, nešto što već ima smisao, značenje i izravnu komunikativnu funkciju što sredstva naprimjer likovnih umjetnosti nemaju. Osnovna osobina poezije je ritamkoji se ne smije uzeti kao shematska slogovna podjela, jer pored ovog konvencionalnog racionalnog ritma, postoji dublji trajni ritam pjesnikova jezika: imaginativna struktura, kojoj nije bitno jeli rečenica u uobičajenim mjerljivim jedinicama. Formalno je glavna odlika poezije poseban sklad i smještaj samoglasnika i suglasnika, naglašenih i nenaglašenih slogova cezura i ritma, te uopće vanjskog sazvučja riječi i rečenice; vezanog i slobodnog stiha. Njen dublji smisao je u imaginativnosti, stvaranju dojmova, zajedničkoj odlici ukupnog umjetničkog izražavanja.
 
Po starijoj poetici poezija se dijeli na lirsku, epsku, i dramsku poeziju. Ova podjela je po suvremenoj znanosti o književnosti i kritici izgubila značenje. Danas se uglavnom nastoji odrediti bit i narav književnog ostvarenja. Ono je ili izražavanje vidljive vanjske stvarnosti ili izražavanje ideja i intimnih osjećanja.
 
Mnoge pjesme raspjevane stihoklepca hrabri iz prošlogodišnje cunami – inflacije knjiga pjesama, trc – brc, nonšalantno, s brda – s dola, zagrebanih s vrha, polaze iz duhovnog, domoljubnog ili ljubavnoga načela kao da je to samo po sebi dovoljno, ali autori / ce zaboravljaju opću istinu da je najteže napisati domoljubnu, ljubavnu, duhovnu i pjesmu za djecu. Pjesmi ne treba zadavati neki cilj, temu, kontekst, unaprijed tumačenje iz nje same. Treba joj ostaviti širinu slobode. Pjesma može biti dobra bez obzira o čemu pjeva ako to o čemu pjeva izbija iz nje same a ne iz konteksta kojim se tendenciozno želi obaviti, odraditi, umotati, nakititi kao Božično drvce, kao da sam taj kontekst, žanr pjesme... može donijeti joj uspeh.
 
Pjesmu nikako ne valja osmisliti – pjesma se mora desiti. Zanoviti. Ne vrijedi pisati na silu, na temu, sa namjerom po svaku cijenu, ma kako god se izvještio i vješt pisac bio ta pisanija unutar sebe gola je i odjekuje prazninom jer nema duše. Neke su pjesme iz prošlogodišnje pjesničke produkcije preopširne iako bi i zavrijedile neku pozornost da su konkretizirale pjesnički doživljaj u nekoliko strofa ili stihova. Ovako, one više izgledaju tumačima neke pojave, lika, ideje, analiza u pedeset i više stihova, u pet i više strana. Suvremena poezija teži minimaliziranju iskaza, slobodnom stihu, urbanom isprekidanom izražavanju, novim poetskim tehnikama. Novom izrazu, novom poetskom dobu i stilu to je neprihvatljivo i arhaično pa izgleda čitajući takve stihotvorine, kao da se vraćamo u srednjovjekovno doba kada je skoro svaka pjesma težila poemi.
 
* Stihoklepac hrabri uzrečica profesorice i pjesnikinje Žakline Glibo.
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 796 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević