Get Adobe Flash player

Umjesto nekrologa

 
 
Neki dan listonoša mi donese
Lijepu razglednicu
Na licu se koče austrijske planine
https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTFSp5zn8SfaMhvPM8D8z5IRA3BJ9x1H7OO27t1RQs-qVHe9Rc5
A na drugoj strani
Pored pozdrava
Piše moja adresa
I još uvijek stoji
Kroatien
 

Joso Nekić

Opustjela polja

 
 
Blatnjavim puteljkom,
do starog salaša,
povedu me sjećanja i ponovno vrate.
Odavna tim putom ratari ne hode
i ne siju žitna polja što se zlate.
http://www.lerindjija.rs/wordpress/wp-content/uploads/2015/04/salas.jpg
Radili su rukama i sijali zemlju...
Tek neki bi imali po dva rasna ata.
Kosilo se ručno, volima vršilo,
a blago je bilo vridnije od zlata.
 
Kupilo se voće,
spremalo u kace.
Kraj Veselog stroja mezili i pili.
U jesen i zimu mladi se ženili
kada su svi poslovi već gotovi bili.
 
Večeri na prelu imali su draži...
I uvijek bi radost vraćali na lice.
Bacali su momci kibic na divojke,
pričali ko ima duže kobasice…
 
A kulin i šunku za Uskrs čuvali…
 
Vrimena se minjaju...
Ne viruju judi.
Od čvaraka sapun uvik se činio.
Tko bi onda znao, da bi ka i danas,
taj proizvod isti delikates bio.
 
Ponekada svratim tamo do salaša...
Ponese me miris starog hrasta, žira.
 
Krv u meni živa, od  dida i bake , starog oca, majke.
Pa mi ne da mira...
 
Upitam se često;
Kud sve ovo ide i kuda nas ove neznalice vode...
Nijedna te škola to naučit neće.
Moraš proći praksu...
O, jadni narode!
A zemlja je ova od Boga nam dana.
 
Pa zamisli kakav debil moraš biti.
A k tom' je i krvlju slave natopljena.
Seljak bi je svaki bolje  izgradio…
'mjesto ovih naših „elitnih“ kretena.
 
Sory, nisam htio uvrijediti seljake!
Zlo je što na jeziku nemam baš ni dlake.
 

Vladimir Živaljić, Vukovar

Sanja je preuzela katedru na novo utemeljenoj Glazbenoj akademiji

 
 
Čak su i mediji jadikovali kako je grad prekriven teškom baruštinom europske provincije u kojem se baš ništa zanimljivog za sveopću javnost ne događa.
Grad je živio svoj jednolični život, izvjesne razlike ostajale su skrivene iza prozora i vrata, dok je na ulicama vladala dosada.
Tišina, muk u povijesnim i novoizgrađenim zdanjima. Bez prava razloga stanovnici su se povukli u sebe, u svoje domove, kao da iščekuju svima znanu, nadolazeću veliku nevolju. No, ništa takvoga nije dolazilo niti se najavljivalo, zapravo gospodarski progres bio je sve vidljiviji, gotovo na svakom koraku.
Vijest kako je Sanja Markoni preuzela katedru na novo utemeljenoj Glazbenoj akademiji u gradu na sjeveru države, sve je donekle iznenadila, uzbudila jer znalo se, s njom i oko nje uvijek se ponešto može desiti.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSO6dEycBJaptPK1lJmRlIqUlgqe5H8cCIelvRqMxDdALa7g_6wTw
Naravno, mediji su se odmah razdragani, primili posla i za tren iznijeli konstrukciju kako je Sanja Markoni opet napustila odvjetnika Alberta Markonija, sada ne zbog Vilija Matesa, već zbog nekog  drugog, tajanstvenog.
Odvjetnik Markoni nije želio davati izjave, osim što je potvrdio da mu je supruga preuzela katedru u gradu na sjeveru zemlje.
Novinari su posjetili i Vilija Matesa koji je bio donekle iznenađen interesom novinara, već vidno alkoholiziran poslije noćne svirke ali on nije znao stvarno ništa.
-Ne, sa Sanjom Markoni ne održavam godinama nikakve kontakte.
Zapravo odvjetnik Markoni samo je formalno živio u braku sa Sanjom, on je posve uronio u mnogolike odvjetničke poslove, često složeno sumnjive radnje i nije obraćao previše pozornosti na ženu s kojom se susretao u stanu. Njihovi sinovi, Robert i Emil otišli su prije koju godinu na studij u inozemstvo, na svu sreću, pomišljao je često otac, Albert Markoni.
Uistinu, Alberta uopće nije zanimalo što radi njegova supruga, pa ni onda kada su ga izvještavali revni i brojni doušnici u kakvom ili čijem je društvu Sanja viđena.
Govorili su mu da ona veći dio dana provodi na Glazbenoj akademiji, marno i predano podučavajući studente, na neki način ju je pravdao.
No, iako je ponekad naslućivao, nije zastajao, odvjetnik je tonuo sve brže i sve dublje s one strane zakona, sve dok gnojni čir nije puknuo i rasprsnuo se onakav smrdljiv mnogima u lice.
Markoni se na jedvite jade izvukao no cijeli je imetak potrošio na druge odvjetnike, na pronalaženje ili uklanjanje dokaza, no pričalo se da je ipak uspio odvojiti jednu sumu novca za nastavak školovanja svojih sinova u inozemstvu.
Iselio se iz finoga kvarta, izbačen je i iz Odvjetničke komore i s ono malo novca što mu je naposljetku preostalo mogao je iznajmiti suterenski stan u Kamenitoj ulici, no kako nije imao dovoljno uzeo je još jednoga podstanara, teško oboljelog glazbenika, alkoholičara Vilija Matesa, koji ga čak nije ni prepoznao.
-Znam samo da sam ovdje u nekom drugom životu boravio, stanovao ili još uvijek stanujem, sada će doći moji roditelji iz treće smjene, ponavljao je neprestano Mates a Markoni je mislio, sva sreća da me ne prepoznaje.
A Sanja Markoni, ona kao da se izgubila, nikada nije preuzela katedru u gradu na sjeveru države. Neki misle a drugi tvrde da ju je njezina sačuvana ljepota odvela dalje, mnogo dalje od Kamenite ulice.
 

Miroslav Pelikan

Kad daješ dušu i srce

 
 
Znaš li što su boli?
To je kad se veli
I za ljubav moli,
Kad ne će da te shvate
I ljubav da uzvrate…
http://cdn.krenizdravo.com/wp-content/uploads/2014/11/bol-u-prsima.jpg
          Kad moraš da plačeš,
          Da ti se dobro dobrim vrati,
          Kad ne znaš,
          Da zlo, na svakom koraku te prati.
Kad daješ dušu i srce,
Pamet, dobro djelo,
Dom čuvaš, krvlju plaćaš,
A nagrada je, umiranje smjelo.
          Zato voli kuću,
          Dom, ženu, djecu, sina,
          Zaboravi boli sutra je drugi dan,
          Za ljubav se živi i radost svima.
 

Tiho Vranješ

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Ponedjeljak, 16/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 919 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević