Get Adobe Flash player

Riječi satnik i bojnik su u standardni hrvatski jezik stigle iz starohrvatske etnokulturne baštine

 
 
"Pošto dovrši Isus sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio." Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego, reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' - i ode, drugomu: 'Dođi' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini." Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: "Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike vjere." Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava." (Lk 7., 1. - 10.).
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e5/Sluzbovnik.JPG/400px-Sluzbovnik.JPG
Na međumrežnoj stranici Večernjaka od 29. srpnja 2016. god. pročitali smo članak "Srbija odbija optužnice jer ne razumije riječi bojnik ili satnik" (Srbija odbija optužnice jer ne razumije riječi bojnik ili satnik). Ponaprije valja reći da to nije ni čudno jer svaka vojska ima svoje nazive činova koji se ne podudaraju, ali i ne moraju se podudarati s nazivljem drugih. Mora li se i sada Hrvatska ravnati prema nazivima činova bivše Jugoslavije ili sadanje srpske vojske i na osnovi čega ako ima svoju državu, oružane snage i zakon gdje je sve to već odavno propisano. Ako možda netko i sada još nešto ne zna prije ili tijekom sastanka za stolom, moramo pojasniti da hrvatski su činovi u OS RH-a propisani Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatke od 19. ožujka 2002. god. gdje u članku 15. stoji da u Kov-u i RZ-u za niže časnike postoji čin satnik, a za više časnike - bojnik (ODLUKA O PROGLAŠENJU ZAKONA O SLUŽBI U ORUŽANIM SNAGAMA REPUBLIKE HRVATSKE).
 
U tom se članku navodi da "srbijanska strana ne poznaje, kažu u Beogradu, hrvatsku vojnu terminologiju i tako ne priznaju optužnice u kojima se govori o činovima 'satnika, bojnika...'. Ako se polazi od te logike, tada valjda mogu, na primjer, ne priznavati ni Međunarodni vojni sud u Nürnbergu ili bilo koji drugi međunarodni dokument jer nisu pisani na srpskom jeziku. A znaju li ti beogradski političari kako su u starosrpskom jeziku nazivali starješinu sto vojnika, npr. u Zakoniku kneza Dušana? Riječi satnik i bojnik su u standardni hrvatski jezik stigle iz starohrvatske etnokulturne baštine. Primjerice, riječ satnik susrećemo još u Misalu po zakonu Rimskoga doma iz 1483. god. Nezavisni istraživači kažu da je tekst Prvotiska (1483.) istovjetan tekstu Misala kneza Novaka iz 1368. god. koji je nastao na području Like i Primorja, što starohrvatsku riječ satnik (prvi podatci te riječi su od 11. st.) pomiče nekoliko stotina godina dublje u prošlost. Riječ satnik također susrećemo u Vinodolskom zakonu (1288.), ali u značenju 'općinski čelnik'. Već u proslovu Vinodolskoga zakona čitamo: "iz Bribira Zlonomer satnik, ... iz Hreljina Ivanac satnik, ... iz Bakra Ivan satnik, ... iz Trsata Nedrag satnik, ... iz Grobnika Slavan satnik" (Hrvatsko ime u glagoljičkom štivu od oko 1100. do 17. st.). Dobro je poznato da je hrvatsko vojno domobransko nazivlje oblikovano u posljenagodbeno vrijeme (od 1868.) uz povelik trud Boguslava Šuleka i kodificirano je nizom domobranskih priručnika od službovnika i vježbovnika nadalje. Riječ bojnik nalazimo u Marijinu plaču u značenju 'nebeski vojnik': "Je li ono n(e)b(e)ski bojnik" (Zbornik duh. štiva, 15. st., glag.).
 
Ako srbijanska strana ne poznaje hrvatsko vojno nazivoslovlje, tada to znači da Hrvati imaju svoj vojni podjezik koji se razlikuje od srpskoga. A to se tiče ne samo vojnih negoli i drugih naziva u podsustavu jednoga i drugoga jezika. I sada ih ima koji tvrde da postoji jedan jezik, a može li tada jedan jezik imati različite jezične podsustave? Toga nigdje nema ako je riječ o jednom jeziku. Treba li još nešto apstraktno tvrditi ako i sami Srbi priznaju neznanje nazivoslovnih norma hrvatskoga jezika. Ako ljudi doista ne žele postići sporazum, tada stvaraju privid neznanja, a ako ga doista žele postići, pripremaju se za sastanak s ozbiljnijim obrazloženjima.
I na koncu, vjera rimskoga satnika, uz ostalo, izražava i poštovanje jednoga prema drugomu jer poštujući druge, poštujemo i sebe! "Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava."
 

Artur Bagdasarov, http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/24575-a-bagdasarov-nepriznavanje-hrvatskoga-vojnoga-nazivlja.html

Nova tehnologija provocira nove oblike

 
 
Razgovor s akademskim slikarom Daliborom Jelavićem.
Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Mislio sam ga malo urediti, dobar dio slika je vani. Pripremam novi ciklus, nastavljam ciklus Cornucopia, u planu mi je izložba na kojoj bi pokazak stotinjak crteža, nastalih u ovom razdoblju od četrdeset godina, okrenuo sam se novim medijima i napravio sam nešto grafika. Grafike će biti iznenađenje jer će pokazati Jelavića u novom mediju.
 
Pokazali ste mi nekoliko novih otiskanih grafika iz najnovijeg ciklusa.
- Riječ je o digitalnim grafikama, format je 70 x 100 cm. Zanimljivo je da su ti radovi napravljeni na mobitelu u dizajnerskom programu. Na njima kontinuirano radim, petem maila ih šaljem u tiskaru. Za sada radim samo po jedan primjerak, tako da možemo govoriti o unikatima. Ukupno do sada je otiskano oko tristo komada.
Riječ je o CORNUCOPIJI, govorimo o Rogu obilja. Što on simbolizira?
- Kada sam završavao svoj ciklus SPACE THEATER, prije tri godine pojavila se potreba za novim ciklusom uz pitanje kakav bi on trebao biti, kako bi se on mogao pokazati i na koji bi se način mogao izraziti. Razmišljao sam o tome da to bude novi medij. U svijetu je medij digitalnog printa vrlo prisutan dok kod nas malo po malo ulazi na scenu i sve se više izlaže. Meni se novi mediji činio vrlo izazovnim, davao mi je neposrednu mogućnost da u svako vrijeme.bilo gdje mogu raditi na njemu.
 
Ključni elementi motiva u novom ciklusu?
- Ja razvijam ideju, koju sam u ovom ciklusu započeo, ideja je slikarska punina boje, forme, galimatijas svega i svačega, stoga i taj naziv, Rog izobilja. Htio sam prikazati sve likovne interpretacije koje ja sažimam kroz crtački i slikarski opus.Vrlo jednostavno kombiniram crtež i slikarstvo u tome mediju. Tehnološki postupak mi čini zadovoljstvo, omogućuju mi da se što bogatije izrazim.
 
Što se događa sa slikarstvom?
- Nova tehnologija provocira nove oblike, obogaćuje moj crtački jezik tako da na platnima i na papirima na neki način transponiram ideje koje su nastale u digitalnom tisku.
Planovi?
- Malo je zatišje u slikarskom smislu. No intenzivno radim na dokumentarnom filmu o Domovinskom ratu.
 
Vi ste dragovoljac i branitelj.
- Da, riječ je dakle o filmu Satnija hrvatskih umjetnika. Biti će promoviran krajem godine na HRT-u.
 

Miroslav Pelikan

Cijeli život u sjećanjima nosim podravsku ravnicu, Dravu i njezine magle, vodenice, staro tradicijsko graditeljstvo...

 
 
Akademski kipar Marijan Glavnik istaknuti je predstavnik suvremenog hrvatskog kiparstva, autor je nekoliko značajnih i osebujnih ciklusa, višestruko nagrađivan za svoj plodni opus.
• Gopodine Glavnik, autor ste značajnog opusa koga čini nekoliko samosvojnih ciklusa,no idemo od početka. Je li se jasno sjećate trenutka kada te odlučili ili poželjeli biti kipar?
- Moja sjećanja na početke razmišljanja o likovnosti sežu negdje u 7., 8. razred osnovne škole. U to vrijeme bila su popularna natjecanja u crtanju na asfaltu između tadašnjih kotareva. Na jednom od njih sam pobijedio 1965. godine i čini mi se da me je to privuklo u svijet likovnosti.
 
Mnogi autori ističu svoje djetinjstvo kao iznimno važno. Koliko je za vaš umjetnički rad ignifikantno djetinjstvo ili najranija mladost obzirom da te rođeni u tradicionalnoj, stolarkoj obitelji? Sjećanja na oca, djeda?
- Rođen sam u Podravini u obitelji gdje su djed i otac bili obrtnici, stolari. Veliki dio djetinjstva proveo sam u toj radionici, netko je napisao da sam rođen u piljevini, i iz tog vremena počinje moja fascinacija drvetom. Naravno i okruženje u kojem sam rođen – podravska ravnica, Drava i njezine magle, vodenice, staro tradicijsko graditeljstvo, sve to kao dijete upijate i to je nešto što kao sjećanje nosite čitav život.
 
• Godine 1970. završili te Školu za primijenjenu umjetnosti i dizajna u Zagrebu, kakva u prva umjetnička iskutva? Tko je od profesora imao utjecaj na vas?
- Da, 1970. godine završio sam ŠPU na odjelu likovne i tehničke obrade metala. To je razdoblje kada polako počinjem shvaćati u koji svijet ulazim. Kreiranjem nakita i njegove izrade ulazite u tu treću dimenziju i tu je početak moga razmišljanja o kiparstvu.
 
Sliijedi vrijeme studiranja na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, diplomirali ste 1976., dvojica profesora imaju istaknutu ulogu, Želimir Janeš i Ivan Sabolić.
- Da, 1976. diplomirao sam na ALU-u u klasi prof. Sabolića. Prvu godinu bio sam u klasi prof. Janeša, godinu ranije prešao je ŠPU na Akademiju, kod kojeg sam naučio puno o skulpturi, a naročito o materijalima, o problemima obrade. Iz tog vremena sjećam se njegove rečenice, koju pamtim, "stvori si likovni problem, samo njegovim rješavanjem možeš ići naprijed."
 
Kod Sabolića pohađate Majstorsku radionicu, kako u tim vremenima doživljavate umjetnost, kako vidite i osjećate vlastitu likovnu poziciju?
- Godine 1976. pohađam majstorsku radionicu prof. Sabolića, nažalost samo godinu dana jer se s 27 godina moralo ići u vojsku. I ta godina dana bila je puna novih iskustava, stahopoštovanja i sjećanja, jer boravimo u atelieru prof. Radauša koji je svega godinu dana ranije nesretno završio.
Neko vrijeme ste zaposleni a od 1984. godine djelujete kao samostalni umjetnik, otvarate javni stvaralački izložbeni atelijer koji djeluje i danas. Je li otvoreni atelijer ipunio svoju zadaću, kakav kipar vi želite postati?
- Godine 1984. odlazim u samostalne umjetnike. Iste godine u Sisku otvaram prvi radno-izložbeni prostor koji djeluje još i danas. Ta kombinacija mi je omogućila da preživim sve ove godine, jer biti samostalni umjetnik, još k tome i kipar, nikada nije bilo lako. Uz kiparstvo, naravno bavim se i slikarstvom, oblikovanjem upotrebnih predmeta, interijerima...
 
Izlagali ste na mnogim izložbama, publika reagira na vaše cikluse, kritika vas cijeni, no jete li zadovoljni postignutim?
- Do danas sam priredio preko 40 samostalnih izložbi i ne znam koliko zajedničkih. Recimo da sam relativno zadovoljan, mada je sve to moglo biti i puno bolje. Kada čovjek počinje biti zadovoljan samim sobom više nema mogućnosti za napredovanjem.
 
Prije nekoliko godina dobili ste u Sisku Nagradu za životno djelo, je li to ipak znak kako javnost vrednuje umjetnika?
- Ta me nagrada uistinu iznenadila. Mislim da je preuranjena. Isto tako, ona je podstrek da nastavite raditi. Par godina sam u mirovini, mada ne mirujem. Mislim da je sreća još uvijek s radošću ulaziti u atelier i raditi.
 
Koliko sam vas upoznao, ne volite da vas se hvali, kao da bi kritike bile draže.
- Teško je reagirati na pohvale, pomalo je i neugodno. Daleko mi je lakše odgovarati na kritike i braniti svoj stav i rad.
 
Temeljna karakteristika vašeg opusa jest sakralni ciklus, autor ste četiri Križna puta, radili ste vitraje, oltare. Što je ključno u Vašem pritupu sakralnom?
- Prvo raspelo napravio sam na prvoj godini Akademije, i od tada, to su teme kojima se bavim i danas. Sakralna tematika je neiscrpna tema koliko god da ulazite u nju, otvaraju vam se nove i nove mogućnosti. Dobar dio sakralnog opusa su narudžbe, pogotovo Križni put, koji je prezahtjevan u pristupu i obradi. Križni put je jedna oblina i zaokružena cjelina, podložna nebrojenim varijacijama.
 
Nedavno smo vidjeli vaš najnoviji Križni put.
- Da, nedavno je zatvorena izložba u samostanu svetog Duha u kapeli sv. Križa u Zagrebu. Izložio sam Križni put od 15 elemenata, izrađen od drva, u tehnici reljefa.
 
Koliki je važan osobni stav autora prema vjeri?
- Odnos umjetnika nije presudan, ali je vrlo bitan. Mislimo da je nemoguće razmišljati o realizaciji nekog od elemenata sakralnog, a da niste involvirani u tu problematiku dušom i tijelom.
 
Autor ste nekoliko javnih kulptura, u domovini i inozemtvu, pamti li javnost ponajviše umjretnike po spomenicima u javnom prostoru?
- Da, postavljeno mi je nekoliko javnih spomenika, od Đurđevca, Siska, Heidenhaima, Cresa... Koliko će umjetnik ostati "zapamćen", ovisi prije svega o iskrenosti kojom pristupa svom poslu i načinu da prenese svoju emociju, do ljudi koji će ju prepoznati.
 
U Vašem se opuu osobito ističe ciklus glagoljice.
- Ciklus glagoljice je moj zadnji ciklus, koji nadam se još traje. Glagoljica me već dulje vrijeme fascinira, pogotovo otkad sam vidio Aleju glagoljaša od Roča do Huma mog prof. Janeša. Fasciniran sam likovnošću, a naročito skulpturnošću glagoljice.
 
Spomenimo i cikluse kuća korablji ali i aktova.
- Uz sakralni ciklus, naravno ciklus aktova, kontinuirano se bavim ribom kao motivom, korabljom, specifičnom posavskom drvenom hižom. Motiva za likovno oblikovanje je bezbroj i to je manje važno. Važan je način na koji čete ga braditi.
 
Trenutačno radite na jednom portretu, radite i za natječaj Strieglu.
- Da radim na nekim portretima, javljam se na natječaje i to je dio mog posla.
 
Može li se umjetnik zasititi umjetnosti, umoriti od nje?
- Naravno da, mada taj zamor materijala ne traje dugo. Osim toga nakon te zasićenosti još se slađe vratiti poslu.
Kako doživljavate suvremeno kiparstvo?
- Kao i kroz povijest, skulptura kao i umjetnost uopće, bila je podložna mijenama. Tako je i danas. Živimo u XXI. stoljeću, znanost, a naročito tehnologija toliko se ubrzano razvijaju da je sve to teško pratiti. Tako je i danas s umjetnošću jer je odraz vremena.
 
Ima li umjetnost budućnosti?
- Naravno da umjetnost ima budućnost. Preživjela je i nadživjela mnoga carstva, diktature itd., približavajući se više ili manje uspješno.
 
Planovi?
- Ideja i planova ne nedostaje, nažalost vrijeme mi bježi, a ako posluži zdravlje mnogo toga bi se moglo i realizirati.
 

Miroslav Pelikan

             Zatvaraš se u kuću njemoće

 
 
                Znam kakav si i što jesi,
                Znam što skrivaš, sve što snivaš
                A da moje ime ne zazivaš.
                Znam o tebi odveć mnogo:
                Stranputice i žića sitnice,
                Ali ne znam, jesi l' snage smog'o
                Da i moje dnevne brige doznaš.
http://www.trsat-svetiste.com/SLIKE/gospa_trsatska_2014%20%20(4).jpg
                Znam da uvijek, kad opasnost prijeti,
                Otključavaš vrata svoje klijeti,
                Zatvaraš se u kuću njemoće.
                Znam što ti se iz obijesti hoće,
                Iz prkosa što ti godit ne će,
                Ali ne znam kud ti mis'o kreće
                Kad te i ja osmijehom razvedrim? 
                Znadem tko si, kako si, što jesi
                I da sebe izmijeniti ne ćeš
                (Čak i da te carska kruna resi)
                Ni kad pjevaš, ni kad u zlo krećeš.
                Ipak s tobom i dan i noć jedrim,
                Premda znadem: kakav god da bio,
                Proživjet ćeš čak i život cio.
                Sve da hoćeš, ili možda ne ćeš,
                Skupa sa mnom ti se ipak krećeš!
 

Malkica Dugeč, 15. 6. 2016.

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Petak, 19/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1057 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević