Get Adobe Flash player

Na punom mjesecu i usred noći

 
 
U pogledu tvome zanos i jara,
inje ti se uvuklo u kosu i veđa,
iz nozdrva konjskih šiklja para,
od silnoga kasa puše im se leđa.
http://www.magicus.info/gn/slike/gn_slike_3/r1/g2011/m04/x12545263340212358491.jpg
Po cičoj zimi i dubokom snjegu,
baš u ponoć, tu u susjednom selu,
kroz šumu, gdje se vukovi legu,
oteo si na saonicama lijepu Nelu.
 
Priča se da je najljepša u Srijemu,
crne kose, crna oka, bijelih grudi,
da je od svih žena bolja u svemu,
da, čim je vidi, svaki momak ludi.
 
A i ti si zgodan, silan, vrele krvi,
svi naši su, zna se, takvoga soja,
u svemu međ najboljima, ili prvi,
zato je Nela morala biti baš tvoja.
 
Istrčah tada nag iz postelje vrele,
ne osjetih zimu, da me išta zebe,
samo da vidim te oči, usne zrele,
tu ženu što je opčinila čak i tebe.
 
Na punom mjesecu i usred noći,
baš nestvarno lijepa bješe Nela,
osjetih namah njene čudne moći,
gospodar posta moga uma i tijela.
 
Od tad smrtno volim tvoju Nelu,
druge žene više ne mogu ljubiti,
ali nitko to ne sme da zna u selu,
ni ona, a nikako, brate rođeni, ti.
 

Branimir Miroslav Tomlekin

Dobrostiva noć

 
 
Možda će mi noć donijeti predah i možda me pijesak ne će posve prekriti
Možda, kaže pijesak, sve ovisi o Caracasu, sve ovisi o njemu
Noć je blago dobrostiva, prepuna milosti, tako trebam predah
Toliko me misli o Caracasu iscrpljuju, želim predahnuti, udahnuti sporo zrak i zaspati, ne sanjajući ništa, tek bijelu prazninu sna, ravnomjernu i dosadnu
http://mw2.google.com/mw-panoramio/photos/medium/81131949.jpg
Misli se roje, množe, utrkuju se međusobno, buče, dok i dalje sve dublje tonem u pijesak
Samo je pitanje trenutka kada će me pijesak prekriti
 

Miroslav Pelikan

Mladi likovni umjetnici na meti onih koji sve naplaćuju

 
 
Jedan od problema sa kojim će se nova ministrica kulture, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek trebati pozabavati, a sa kojim su se odbijali baviti dosadašnji ministri kulture u zadnjih nekoliko mandata, jest i privatizacija nekih strukovnih udruga u kulturi, kao i prostora u kojima one borave.
https://likumzg.files.wordpress.com/2015/07/istjerjmo-trgovce-iz-hrama1.jpg
Konkretno, radi se o Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u zgradi Meštrovićevog paviljona u Zagrebu, a koje se intenzivno privatizira i komercijalizira svoje aktivnosti od 2009. godine do danas, što uostalom još 2009. priznaje i današnji upravni odbor udruge, u tekstu na linku, gdje kažu: „Ukoliko neka firma ili agencija želi organizirati ”event” u Domu HDLU, procedura je sljedeća – obraća se molbom UO ili ravnatelju, koji to opet predlaže UO, obavezuje se novčano donirati programske aktivnosti HDLU i sa organizatorom ”eventa” sklapa se ugovor, kojim se reguliraju odnosi…” Dakle, još od 2009., Meštrovićev paviljon počeo se privatizirati iznajmljivanjem prostora različitim firmama ili agencijama za novčane ” donacije ”, iako svi dobro znamo da udruge za donacije ne bi trebale davati nikakvu protu-činidbu, jer ako daju protu-činidbu, konkretno iznajme prostor udruge za novce – onda tu u pitanju više nije donacija kao neoporezivi izvor prihoda, nego je u pitanju gospodarska djelatnost udruge.
 
U tom kontekstu, jako zabavno ovih dana zvuči i naziv i koncepcija predstojećeg 33. salona mladih, „Troškovnik”, a koji bi, između ostalog, imao za cilj ”preispitati modele financiranja umjetničkog rada, kao i egzistencije mladih umjetnika.“ Kreatorice koncepcije ovogodišnjeg Salona mladih, od kojih je jedna istodobno i članica Časnog suda udruge HDLU, u svom konceptu Salona nadalje zaključuju da je ” ultura trenutno najbolji primjer struke, u kojoj pojedinac ne radi da bi zarađivao, već dijametralno suprotno, zarađuje da bi mogao raditi.”
 
Bar kad su u pitanju hrvatski likovni umjetnici, ovaj zaključak je potpuno točan: mladi umjetnici danas kad izađu sa svojih akademija, sa svih strana izloženi su raznim nametima, do te mjere da im čak i neki mediji žele naplatiti intervju sa po jednim njihovim likovnim djelom, te im čak i neke galerije, smještene u javnim gradskim prostorima, sa najmom po sniženoj cijeni za neprofitne organizacije ! – žele naplatiti izložbene prostore, a o čemu je već pisano i u tekstu ”Što sve moraju plaćati zagrebački likovni umjetnici”. (https://likumzg.wordpress.com/2015/07/19/sto-sve-moraju-placati-zagrebacki-likovni-umjetnici/) Drugim riječima, roditelji koji su financirali studiranje svog djeteta na likovnoj akademiji, nadajući se da će tim izdacima jednog dana ipak doći kraj i da će im dijete po stjecanju diplome konačno nešto početi raditi i zarađivati, biti će ipak neugodno iznenađeni kad vide da u hrvatskim uvjetima, ulaganje u umjetnički rad nikad nije gotovo i da se likovna struka podvrgava sustavnoj privatizaciji, koja u zadnje u vrijeme u najvećem broju slučajeva, ide na teret i štetu hrvatskih likovnih umjetnika.
 
No HDLU definitivno nije to društvo, koje bi trebalo biti mjerodavno da se zabrinjava oko ” borbe za egzistenciju ” mladih umjetnika, jer upravo tzv. krovni HDLU prednjači u privatizaciji likovne umjetnosti, a na štetu samih likovnih umjetnika ! Naime, kada prima svoje članove putem natječaja, HDLU im od prve sekunde traži nepovratnu kotizaciju od 300 kuna da bi uopće mogli pristupiti na natječaj udruge, uprkos tome što te kotizacije, udruga uopće nema spomenute u svom Statutu, u kojemu su definirane Gospodarske djelatnosti sa kojima se udruga smije baviti, pa se čini da razne kotizacije umjetnicima HDLU naplaćuje već godinama – potpuno protu-statutarno.
 
Umjetnici kad se upišu u HDLU, osim kotizacije na upisu, nadalje moraju plaćati i za razne potvrde koje im udruga izdaje, plaćaju kotizaciju gotovo za svaku izložbu koju udruga organizira, uprkos tome što su te izložbe kao programske djelatnosti udruge već dobile i izdašnu javnu potporu Grada i Ministarstva kulture, zatim, umjetnicima je ove godine poskupila i ” kotizacija ” za pristup na sajam Artomat, koja iznosi 1 000 kuna na ” mini izlagačkom prostoru ”, odnosno 1 200 kuna na maksi izlagačkom prostoru, za vrijeme najma od tjedan dana. (link)
 
Sve ovo zvuči poprilično nevjerovatno, ako znamo da je zgrada Meštrovićevog paviljona još uvijek vlasništvo grada Zagreba, i da po zadnjim saznanjima, ne postoji neki pisani ugovor, kojim je uprava grada dala dozvolu HDLU-u da javne gradske prostore, koje im je grad dodjelio – daju u podnajam, u zadnje vrijeme najčešće i vlastitim članovima, preko raznih ” kotizacija ”, koje zapravo samo prikrivaju iznajmljivanje prostora zgrade, kada umjetnici žele učestvovati na izložbama ili sajmu udruge.
 
Upravo zato i jeste jako ciničan naziv ovogodišnjeg salona, ” Troškovnik ”, a također i zbog nečeg drugog: kad članovi HDLU-a slučajno počnu postavljati pitanja upravi udruge o tim raznim nametima, koje zadnjih godina društvo traži od svojih članova, kada se postave pitanja kamo uopće ide taj novac od kotizacija i komercijalizacije prostora, i troši li se on na ostvarivanje ciljeva udruge, i općenito kad postave bilo kakvo pitanje o financijama i ” troškovnicima ” u udruzi – takvi članovi vrlo lako mogu navući bijes uprave društva, a koja će onda organizirati pravi progon nad članom koji puno zapitkuje i takav član će biti isključen iz svih aktivnosti udruge, a tajnica udruge će mu onda još reći i da joj je zabranjeno pričati sa njim !  I nije moguće da naše autorice koncepcije ” Troškovnik ”, također i članice i kustosice HDLU-a, za sve ove stvari nisu znale, kada su krenule problemtizirati današnji položaj likovnih umjetnika na hrvatskom tržištu??
 
Naime, jedna od ” kustosica ” udruge i ovogodišnjeg salona mladih ( iako uopće po struci nije povjesničarka umjetnosti ), ujedno je i članica Časnog suda udruge i dobila je do sad već nekoliko dopisa o netransparentnom radu udruge i nepoštivanju Statuta udruge, na koje uopće ne želi odgovoriti, pa je time još čudnija njena velika zabrinutost, koju iskazuje u svom konceptu, a spram umjetnika koji po završetku akademije često puta napuštaju struku, jer nemaju više mogućnosti da financiraju svoj umjetnički rad… Zašto, dakle, autorice koncepta 33. salona mladih pod radnim nazivom ” Troškovnik ”, nisu iskrenije prema tim mladim umjetnicima, kojima se i obraćaju ??
 
Jedan od gorućih problema u ovom trenutku na hrvatskoj likovnoj sceni, upravo je u tome što su neke udruge u kulturi izgubile kompas i svijest o vlastitom poslanju i misiji, te umjesto da štite umjetnike na tržištu, počele su umjetnicima sve živo naplaćivati, i to isključivo i samo radi opstanka vlastitog uskog kruga upravljačke strukture i uposlenika, pri čemu tu upravu i uposlenike uopće nije briga što mnogi likovni umjetnici danas nemaju ni za hranu, ni za režije, ni da si kupe osnovni materijal za svoj rad, a uprkos tome im takva nekakva „privatizirana” udruga neprekidno nameće nove i nove financijske namete.
 
Mladi umjetnici svakako danas moraju izaći na svjetlo i moraju progovoriti o svojim problemima i dobiti svu moguću afirmaciju i podršku javnosti kakvu zasužuju, no i dužnost nas starijih umjetnika i članova HZSU-a također je u tome da razbijemo veo licemjerja, koji prave probleme umjetnika gura pod tepih, a umjesto toga, od njihovih realnih životnih problema pokušava napraviti cinični Spektakl, sa kratkim rokom trajanja. U tom smislu, u želji da podrži sve likovne umjetnike u Hrvatskoj na njihovom putu, i one mlade i stare i srednje generacije, portal „Zagrebački likovni umjetnici“ postao je platforma, koja već više od godinu i pol dana predstavlja rad hrvatskih likovnih umjetnika, potpuno besplatno i bez ikakvih kotizacija, sa čime svakako namjeravamo nastaviti i ubuduće, pozivajući umjetnike da nam se jave i pišu o svojim problemima na tržištu, i sa raznim „troškovnicima“, u koje je u pravilu uključeno sve drugo, osim stavke – „honorar likovnom umjetniku“.
 

Krešimira Gojanović

Vlado Tuđa izlaže u Galeriji Zrinski u zagrebačkom hotelu Palace

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Vlado Tuđa, predstavio se je 11. srudenoga 2016. s novim ciklusom slika, apstraktnih ekspresija, u tehnici akrila. Njih tridesetak, izvedenih u dva veća formata 50 x 70 i 100 x 70 centimetara, u dva omiljena slikareva formata, izložio je u Galeriji Zrinski zagrebačkog hotela Palace.
Tuđa se definitivno okreće apstraktnom ključu tražeći u njemu optimalnu mogućnost cjelovite ekspresije svojih unutarnjih, intimnih stanja koja možemo iščitavati na izloženim slikama u turbulentnim ili posve umirujućim stanjima duha.
Autor je za ovu prigodu izložio nekoliko desetaka stranica iz svoga intimnog dnevnika u koji je pomno bilježio sve mijene i sve utihe i sve bure i sve smiraje kroz koji je plovio ostrašćeni život jednog umjetnika, od luke do luke, bez i jednog trenutka predaha, uvijek samo naprijed, prema cilju nedosezivom, kroz boju i plohu, uz pomoć linije i skrivenog motiva.
Izložba djela Vlade Tuđe na najnovijoj izložbi nedvojbeno potvrđuju kako slikar, žestoko jedri na valovima svojih boja, bilježeći u svom dnevniku oblike koji su teško opće prepoznatljivi, no, autor je svjestan i njihovih formi i njihova prikrivena značaja, jer to su punktovi, one točke na dalekim i magličastim morima pored kojih se mora projedriti i zvukom jedrilja i trupa broda, ostaviti trag.
Autor plovi na paleti i boja i zamišljaja strukture na uzburkanom moru svakodnevnosti koji ga  može usmjeriti i prema neželjenom, no željom i dubokom strašću autor se kreće prema konačnoj, definitivnom cilju, slobodi duha, potpunom oslobođenju, možda i apsolutnoj slobodi koju ništa ne ograničava, ne određuje.
Slikar navodi napetosti življenja kao moguće važne točke poteškoća koje onemogućuju željeni plov u slikarsko-brodskom dnevniku, kao ona mjesta u življenju koja su poslužila kao okidač za raznolike životne geste i često neshvatljiva i neobična razriješenja ali koja sasvim jasno dovode do zabilježbe snažnog, uvjerljivog slikarskog izričaja. Posebno bih istakao prožetost linijama koje se turbulentno izvijaju iznad jasnih i čistih ploha, oblaci linija koje natkriljuju gotovo idealno čistu površinu plohe, koja će naravno, uskoro biti zasjenjena, potpuno i konačno.
Samostalna izložba Vlade Tuđe u Galeriji Zrinski hotela Palace zacijelo je događaj u kojoj će neprijeporno moći uživati brojni posjetitelji, često zadivljeni eruptivnim koloritom na ovim slikama, koji najčešće, gotovo se može opipati i ta želja i ta moć, želi se preliti preko rubova formata i otploviti poput oblaka iznad tamnih voda u prostor obećanja.
Tuđa se prestavio serioznim odabirom novih slika, nastojeći pokazati većinu svojih razmišljanja i približiti nam vlastite stavove o svijetu koji nas okružuje, o svijetu u kojem plovimo na nemirnom moru. Svoju visoku vrijednost Tuđa potvrđuje i samostalnim izložbama u 2017. godini u Trstu i Parizu.
 

Miroslav Pelikan

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 932 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević