Get Adobe Flash player

Odabrana djela iz autorova polustoljetnog umjetničkog rada

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i kipar Josip Konta, rođen je u Livnu 1946. godine. Godine 1972. diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1972. do 1974. godine suradnik je Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama diljem domovine i u inozemstvu. Sredinom studenoga ove godine (19. 11. 2016. do 8. 1. 2017.) predstavlja se s novom izložbom s MALOM RETROSPEKTIVOM u zagrebačkoj galeriji-caffeu LAV.
Konta je za ovu izložbu, odabrao djela iz svoga polustoljetnog umjetničkog rada koja čine temelj nekoliko njegovih ključnih ciklusa a to su Grupa, Plesači, Jahači, Pejzaži te sakralni motivi. Na početku ipak istaknimo što je Kontin ključni, karakteristični motiv. Grupa, pojedinci u masi, grupirani, zbijeni, uvijek u prostoru, u šetnji, u traženju, u kompoziciji događanja, u dinamičnom pokretu, u plesu, u igri, otuđeni, udaljeni.
Kroz razvoj Kontinih ciklusa opažamo jasni kontinuitet autorovog traženja odgovora, kako se oduprijeti bolesti suvremenosti, alienaciji? Na leđima konja u mitskom krajoliku odjahat će nagi jahači u nepoznato, u volumen otkrivanja, ispod neobičnih svjetala noći, u zoru, pred noć, poći u potragu za ljubavi, za nestalim i izgubljenim emocijama kroz krajobraze sjećanje ili sanjanja, dosegnuti razigrane plesače, razodijevene figure opijene plesom i iznova se prepustiti snazi i vatri  lijepo oblikovanih neukrotivih konja.
Autor se za ovu prigodu retrospektive, za koju ima u atelijeru nekoliko puta više izvrsna materijala koga bi valjalo, objedinjenog prikazati u zasebnim ciklusima, koji čine skladnu i jedinstvenu cjelinu, no prostor određuje limite, tako da u ovoj prilici neće biti izložene  skulptura iz Kontinog velikog kiparskog opusa, a koji se može prikazati u barem tri različite izložbe.
 
Na ovoj izložbi Josipa Konte moći će se vidjeti grafike,listovi posvećeni Zagrebu i njegovim prepoznatljivim i karakterističnim vedutama, te ciklusi Konja, Jahača, Plesača, Aktova te Pejzaži. Valja također istaknuti posebnu ulogu konja u opusu Josipa Konte, u ciklusima umjetnika prikazani su poput svetih bića jer to nisu životinje, konji pripadaju prostoru između ljudi i neba, oni ih odvode, spašavaju, noseći ih na svojim snažnim tijelima u novi svijet, svijet u kojem ne samo da postoji već vlada ljubav.
Konta je tipični predstavnik štafelajnog slikarstva, ulja i platna, autor koji njeguje u svom artističkom izričaju i čak posebno naglašavajući unutarnji krhki ustroj čovjeka, česte turbulencije duha, nemogućnost ili otežanost komunikacije ne samo s drugim već i samim sobom. Aktove Josipa Konte krasi fina, odmjerena erotika, ljepota ženskog tijela, otmjene crte lica modela temeljna je odlika ovih po malo zamišljenih i duhom udaljenih likova u prostorima koji nam za trenutak izgledaju poput kazališne scenografija da bi u idućem trenutku pomislili kako je ipak riječ o intimnom kutku, duboko skrivenom
 
Uz odabrani opus valja dometnuti i ovo, gledajući slike i skulpture Josipa Konte, pokušavajući proniknuti u njihovu osobnost, u tajnovitu veza između umjetnika stvaratelja i njih, ploda atelijera, poneko, tankoćutniji, zacijelo bi rekao kako je začuo glazbu, adekvatnu slici ili skulpturi.
MALA RETROSPEKTIVA akademskog kipara i slikara Josipa Konte izvanredan je potez zagrebačke Galerije Lav jer umjetnik ne samo da zaslužuje ovakvu i ovu izložbu i već i mnogo obimniju, izložbu koja bi bam pružila cjelovitiji i sveobuhvatniji uvid u polustoljetno djelo značajnog i svakako samosvojnog hrvatskog umjetnika.
 

Miroslav Pelikan

             Buntovnik na javi

 
 
                U duši pjesnik. Buntovnik na javi.
                Krotitelj suza. Hodočasnik nada.
                Radoznalo dijete sa očima sjete.
                Katkad zanos, vjera, sumnja kadikada.
                Nepoznat sebi a prijatelj ljudi,
                I ptica. I mravi.
       http://asopa.typepad.com/.a/6a00d83454f2ec69e201a511d86b28970c-320wi
                Bogataš u snima,
                Ali prosjak sreće
                Što strepi od maraka i od zima.
                Gruda leda. Latica cvijeta
                Usred žara zlobe vatrometa.
                Skamenjen urlik.
                Plamen svjetla vječna.
                U duši pjesnik. Slika sna bezrječna.
                Na javi žena.
                Iz pustinje zov.
                U vrtlogu mijena
                Pjesmom izazov.
                Pjesnik? Čovjek? Dijete?
                Ili tragač Domaje otete?
 

Malkica Dugeč, 2. 8. 2016.

Na slikama se neprijeporno osjeća hladnoća koja vatru pretvara u čvrsti, hladni, zaleđeni plamen

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Tonko Smokvina, rođen je 1980. godine u Dubrovniku. Diplomirao je u Zagrebu na Akademiji likovnih umjetnosti. Bavi se i pedagoškim radom. Samostalno izlaže odmah nakon završetka Akademije. Ovih se dana predstavlja u Zagrebu u Galeriji Josip Račić s odabirom djela koja čine izložbeni postav Nemir. Riječ je o putujućoj izložbi koja se mogla vidjeti proteklom razdoblju u Dubrovniku i Metkoviću. Isto tako, nakon izlaganja u Zagrebu, slijedi izlaganje u Mostaru i Vukovaru.
Izložbu čini dvadesetak velikih formata, često uklopljenih u diptihe (tada su to doista, ozbiljno veliki formati), u tehnici akrila, iznimnog, vatrenog  kolorita, gotovo neobuzdanog, s mogućnošću prelijevanja vatrene linije preko rubova formata i širenja u okolni prostor, tko zna dokle. No unatoč bujnosti snažnog kolora, na slikama Tonka Smokvine neprijeporno se osjeća hladnoća koja vatru pretvara u čvrsti, hladni, zaleđeni plamen a da bi nasuprot svoj toj studeni stajao izdvojeni diptih Zalazak II., moćni, stvarni plamen, praiskonska vatra od koje sve počinje, koja sve osvjetljava i razbija najdublju tamu,vatra koja doista grije, vatra čija se toplina gotovo i može osjetiti.
Smokvina se vrlo uvjerljivo, vješto i odmjereno služi motivom agave, varirajući boju i oblik, dajući slikama indikativna imena, od Slutnje, preko Buđenja i Nostalgije do Žudnje, stvarajući na svojim platnima, malene, zasebno i od poznatog izdvojene mikro svijetove u kojima žive autorove misli i tjeskobe, strahovi i boli.
Bez obzira na dojam hladnoće, kolorit Tonka Smokvine je snažan, jasnog i dubokog dojma , ekspresivno poticajan, doista lijep u svoj nesmiljenoj studeni. Hladna ljepota, suzdržane emocije, to je ključni karakter izloženih slika u ciklusu Nemir Tonka Smokvine.
Autorova želja za posvemašnjim nadzorom nekontroliranih, neobuzdanih, neodgovarajućih, neizbježnih emocija, šiljatih uznemirujućih oblika jasno realiziranih na slikama, želja za smirajem i utrnućem osjećaja koji uznemiruju, koje se teško može svladati kada se iznenada ili posve očekivano razbuktaju, temeljni je element vibrantne izložbe dubrovačkog slikara Tonka Smokvine. 
Novi ciklus slika Tonka Smokvina ostavlja gledatelja zamišljenog, zatečenog nakon razgleda, komu ne preostaje drugo nego razmišljati o dubini u svojoj nutrini na koju se često ne obazire jer nema vremena ili ne želi.
 

Miroslav Pelikan

Bezbroj procvjetalih maslačaka

 
 
Uz, na mekoj travi, laki podnevni san,
dok se čuje cvrkut ptica i potoka huka,
mirno, pored tebe, provodim svaki dan,
u toj, sada našoj, staroj kući bez oluka.