Get Adobe Flash player

Lukša Peko izlaže u u Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu

 
 
Istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar iz Dubrovnika Lukša Peko, rođen 1941. u gradu ispod Srđa. Prve slikarske poduke dobio je od Antuna Masle i Koste Strajnića. Diplomirao je 1965. godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Otona Postružnika i prof. Đure Tiljka. Godine 1965. godine prvi puta izlaže s kolegama Trostmannom i Škerljom. Samostalno je izlagao na brojnim izložbama u domovini i inozemstvu. Koncem travnja predstavio je u zagrebačkom „Josipu Račiću“ osamnaest slika većeg formata, akrila na platnu iz poznatog ciklusa „Terra Incognita“, koje su netom prije, u travnju bile prezentirane u mostarskoj Galeriji Aluminij.
• Gospodine Peko, koliko se simbolike krije u Vašoj nepoznatoj zemlji? Je li to nepoznata zemlja koju želite otkriti ili je želite zadržati tajnom?
- Nepoznata zemlja i meni je nepoznata. Sve ovo što sam napravio totalno je nepoznato. Možete raditi nešto što doista ne postoji, da bi ipak kasnije otkrili da negdje nešto slično ipak postoji. I to je ono najljepše, stvarate nešto čega nema, meni je to u biti zabava, stvarate nešto što ne postoji, neki krajolici ili dijelovi nečega, koje sam zamislio, ali moram priznati, koje mijenjam, prilagođavam svojim zakonima. Naravno, svojim likovnim zakonima gdje „krojim“ i „šivam“ onako kako mi osjećaji nalažu da trebam „šivati“.
• Dakle, govorimo o krajolicima koji su potpuna imaginacija?
- Potpuna imaginacija. Istina oni su plod mojih određenih gledanja, više razmišljanja. Recimo, putovao sam Hercegovinom i opazio sam nešto sasvim slično onome što sam naslikao. Pojavila su se neka brda, moguće i planine, potpuno nalik onome što sam izmislio a da to prije nisam vidio. Pojavili su se i neki otoci, neke hridi i stijene koje sam susreo kasnije negdje u priobalju.
• To Vas je iznenadilo?
- Iznenadilo me je, naravno. Gledao sam i jedan dokumentarac o Australiji, također sam prepoznao sličnost nekih prostora s mojim slikama, a nikada nisam bio u Australiji. Ja sve te slike doživljavam kao osobnu avanturu gdje se krećem u nečemu nepoznatom. Ali kada stvorite nešto, onda to više nije nepoznato. To postaje poznato ponajprije meni a kasnije i svakom onom tko gleda te slike.
 
• Izložili ste velike formate.
- Da, sve su to veliki i veći formati, najveći su 120 x 140 cm, veći dio je 90 x 80 cm. Inače, imam u ovom ciklusu još i većih ali i manjih slika, koje ovdje nisu izložene jer je ovaj galerijski prostor ipak zahtijevao manji broj slika i u njemu je izložen samo jedan manji dio cjelokupne „Terre“.
• Vi ciklus Terra Incognita praktično radite u svim formatima, od malih do velikih.
- Ovisi, što imam od gotovih platna pa izaberem. Nekada radim veći a nekada manji format. Napravim recimo deset velikih slika i onda prijeđem na manje. I tako neprestano, veliko-malo, a to je ono što se zove radost rada i radost stvaranja.
 
• Unutar Vašeg doista velikog, obimnog ciklusa Terra Incognita postoje li podciklusi? Postoje li neke razlike, varijacije?
- Naravno da postoje. Jer umorite se radeći nešto dugo i uvijek postoji opasnost da se ponavljate. Kada se počnete ponavljati a to jasno vidite, jednostavno se okrenem crtanju, odmaknem se od slikanja, ponekad i šest mjeseci. Tada obično radim male slike drugom tehnikom, više ne akrilom nego uljem, akvarelom, gvašem, sepijom, laviranim tušem itd.
• Koja je motivika na tim malim slikama?
- Riječ je o motivima iz kojih je ciklus Terra Incognita i nastao, samo rađeni na sasvim drugi način, to je onaj nukleus iz koga se sve razvilo. To su zapravo slike – improvizacije u kojima kasnije mogu naći nešto što ću ponoviti na jedan sasvim drugi način i to je u stvari najljepši način da se zabavim i odmorim, da bih se kasnije vratio prvobitnoj ideji i osvježen nastavio gdje sam zastao.
• Po čemu se razlikuju slike?
- Najprije po tematici, male slike su više prepoznatljive, djeluju stvarnije. Veliki ciklus je sofisticiraniji i kompliciraniji, zahtijeva puno više rada, vremena i koncentracije. Dug i mukotrpan posao, ponekad možda i predug ali u konačnici nešto nastane
• Rekao bih da u ciklusu Terra Incognita ima dosta apstrakcije?
- Ne posve, ali ako zasebno pogledamo dio slike tada možemo vidjeti čistu apstrakciju. Ipak je sve u ovom mome ciklusu figuracija, na nekim dijelovima ima nečega nalik apstrakciji ali sliku treba gledati u cjelini a onda se osjeti da prevladava figuracija.
• Što je novo u atelijeru?
- Završavam ciklus Terrea Incognita jer se ne želim ponavljati. Možda još imam nešto vremena kako bi ciklus u potpunosti završio. Ne trebam se ponavljati nego raditi nešto drugo. Krećem u nešto posve drugo ali je vezano za ovo što sam radio. Krećem sa skicama i malim slikama, radim i jednu grafičku mapu. Grafika je jako dobra kao odmak, ulazite u sasvim drugi svijet, skučeni svijet, svijet koji je pomalo pojednostavljen, naravno riječ je i o manjim formatima, sve je intimnije. To mogu raditi kod kuće na užasavanje moje supruge koja misli da sam kuhinju pretvorio u grafički kabinet.
 

Miroslav Pelikan

     Stazama čeznuća

 
 
                Prošećem li gradom
                Dok me brige tište
                I tramvaji poput muha zuje,
                Dok reklame šarenilom vrište,
                Hoće li me šetnja ispuniti nadom? 
                Kad stignem do Griča,
http://www.djecamedija.org/wp-content/themes/Insignia/lib/scripts/timthumb/thumb.php?src=http://www.djecamedija.org/wp-content/uploads/2013/06/a.g.-mato%C5%A1.jpg&w=720&h=380&zc=1&q=100
                Hoće li se stara ponoviti priča
                Matoša na klupi, ogrnutog lišćem,
                Pa ću pitat sebe i laterne snene:
                "Jesu li mi sanje već zaboravljene?
                Zašto dođoh amo?
                Što tu sada išćem?
                I zar samo
                Stazama čeznuća kada zalutamo
                Matoš nam sa Griča
                Putokazom biva
                I stara se priča
                Opetuje. Živa?"
                Prošećem li gradom
                Gdje tramvaji zuje
                I žamor se trudnih ljudi čuje,
                Dok laterne žmirkaju u tami,
                Hoće li mi Matoš doviknuti sa Griča:
                "Još nam nije završena priča.
                Ne budimo sami, 
                Ni u svjetla sjeni!
                Dođi amo, primakni se k meni,
                Jer kad mrakom svijetle makar svjetla dva,
                Potrajat će svjetlost za vremena sva!"
 

Malkica Dugeč, 5. 4. 2016.

Zli dušmani u ljudskom obliku

 
 
Zašto?
Zašto, Bože,
to si dopustio?
Pred očima da mi Grad umire.
Horde da ga bradate poruše,
zli dušmani u ljudskom obliku…
Razuzdani bez srca i duše…
http://direktno.hr/images/cache/700x350/crop/images%7Ccms-image-000003773.jpg
Zbog svih one kojih više nema.
Enigma je, vječita dilema…
 
Zašto, Bože,
to si dopustio
Otvorene da mu gledam rane
Da mu vidam dušu što nestaje.
Tvoje svjetlo da nam se ugasi
Na samrti snagu što nam daje…
 
Zašto, Bože?
 
Nismo li Ti, dovoljno pokorni?
Il' se nismo dovoljno molili?
Odasvud su nepozvani stigli…
Tko su oni da bi nam sudili
Reci, Bože,
 
Tko su oni da bi nas kaznili?
 
Reci, zašto,
što trebamo činit?
Nisu li nam odbrojani dani
Ruke naše, sklopljene odavna …
Sve više je onih nepozvanih
 
Sve je više, hordi, bezbožnika,
što satiru svo, Tvoje, poslanje
Oteli se, Bože, oteli se…
Odvodili ko ovce na klanje
 
Reci, što je? Što će s nama biti…
Ljubimo Te, samo nas zaštiti…
 

Vladimir Živaljić

Zavrtiš me ko ringišpil
 

 
uljuljkam se u mir i poznatost
kažem; ničeg novog nema u mojim danima
-a onda dođeš ti;
zavrtiš me ko ringišpil
pa se praviš da te ništa ne zanima
vrtim se u krug
okrenem se stoput oko sebe
pa se smirim kao mačka što prestala se namještati;
ne, nema ničeg novog, opet je sve smireno,
opet mogu u tišinu potonuti
a onda dođeš ti
https://c1.staticflickr.com/7/6159/6173332130_22073b9269_b.jpg
i opet se nasmješiš
i opet me okreneš i zavrtiš
prevrneš naglavačke sav moj svjet
poremetiš mir i goniš me na let
nakon kojeg ćeš me ponovo pokušati smiriti
e pa ne može to tako!
..da uletiš nabrzaka
i okreneš me tako lako
da hodam sva naopaka!
i ne može to tako;
da protutnjiš mi životom
ostaviš prašinu za sobom
i pustiš da gledam za tobom
a ne,
ovaj put ne pristajem
da budeš proleter što stvara nemire
(pališ pa hladiš
-dio tvoje igre morbidne)
svatko se u svoju mrežu uhvati
pazi da se ne spotakneš
jer ja ću čekati
ne, ne,
ne može to tako
da mi oduzmeš sve
i odjuriš onako
ko da nikad nisi ni bio tu
da zahtijevaš zaborav sveg što sja iz očiju
-u krivu si mačku taknuo
što ogrebe onog tko ju je probudio
al ipak...
posadio si duboko taj nemir...
kako da te kaznim kad daruješ mi svemir
i vežeš me pogledom što obećava
da ovaj put nema odlaska niti zaborava...
kako da ti zamjerim nemire od prije
kad ovaj sada čak nemir i nije
-već slatkoća u ljubav utkana
što raste u nama strahom sputana
i tjera nas oboje na blizinu i bjeg
okreće naše svjetove
dok se ne spoje u isti svjet
i nisam samo ja kao zvrk zavrćena
-i sebe si zavrtio sa mnom;
al sad sam tek shvatila
 

Ljubica Mršić

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Četvrtak, 16/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 885 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević