Get Adobe Flash player

Nekoliko je puta Vili susreo Sanju

 
 
Tog kišnog dana, 21. ožujka u velikoj čekaonici Gradskoga suda, već od ranoga jutra pristizali su pozvani, radi optužbe ili svjedočenja ili obrane.
Godinama su se vodili procesi protiv bivšeg profesora Glazbene akademije, Vilija Matesa zbog umiješanosti u raznorazne nezakonite radnje u proteklim godinama, a sada glazbenika u noćnom orkestru.
Matesa je branilo u nekoliko predmeta više odvjetnika, uglavnom slabih ili tek prosječnih, no, uglavnom, uslijed nedostatka pravovaljanih dokaza, optuženik je bio oslobađan.
Preostala je samo ova optužba, kako je Vili Mates sudjelovao, istina, samo kao kurir, u prenošenju važnih informacija u velikom lancu krijumčara oružja a čije je stjecište kod nas bio poznati lokal na obali, Majestic.
Mates je odbacio i ovu optužbu kao besmislenu i posve neutemeljenu, pa se očekivalo kako će i ovoga puta biti oslobođen, uostalom, svi su znali, sudac ili odvjetnik Markoni već mu se dovoljno osvetio zbog afere s njegovom Sanjom a mediji su se ponekad pitali, čija je zapravo Sanja?
http://www.057info.hr/images/vijesti/orginal/muzicka_akademija200814_1420996795.jpg
Odvjetnik Carski iako s teškom mukom, odupirao se i dalje opakoj bolesti.
I on je došao na sud da još jednom vidi lice uništenog čovjeka, praćen kolegom, odvjetnikom Markonijem, koji je na svaki način želio izbjeći susret s Matesom.
Došla je i Sanja Markoni s dva sina, Robertom i Emilom. I za njih su se mediji, bez imalo obzira pitali, čiji su oni?
U čekaonici je vladao potpuni muk, povremeno razbijan glasom sudskog službenika koji je prozivao osobe radi pristupa u dvoranu.
Carski je dostojanstveno sjedio, svjestan svoje silne moći a koja tako malo vrijedi u usporedbi s bolovima koji ga nemilice probadaju.
Markoni je tupo gledao ispred sebe, a Sanja je jedva susprezala svoju naraslu nervozu, dok su dječaci međusobno tiho razgovarali.
Odjednom se začula larma iz sudnice, izletio je unezvjereni odvjetnik Vilija Matesa.
-Oslobođen, slobodan.
Nakon nekoliko trenutaka na vratima se pojavio i Vili Mates sa stidljivim osmijehom.
Ubrzo se saznalo, francuska policija dostavila je izjavu izvjesnog Branimira Tomasa, jednog iz skupine osuđenih krijumčara oružja kako njegova mreža nije imala niti kontakata niti kurira u ovoj državi, dapače, Tomas je rekao kako oni nikada nisu niti imali namjere raditi s bilo kim iz njegova rodnog grada.
Hm, promrmljao je Carski kada je čuo, znam samo da je taj tip nedavno na čudesan način pobjegao iz zatvora i zameo mu se svaki trag nakon toga.
-Znaš li Markoni, taj je Tomas nekada stanovao u Kamenitoj ulici, njegov je otac bio sudac Tomas.
Sanja Markoni razrogačenih je očiju promatrala odlazeću figuru Vilija Matesa, koji je onako smeten, nije ni primijetio u čekaonici.
Albert Markoni je ustao i poveo svoju obitelj prema  izlazu.
-Vidimo se Carski, domahnuo mu je.
-Vidimo se.
 
No, više se nisu vidjeli. Te je večeri Carski iznenada otputovao u Afriku.
Obitelj Markoni nastavila je živjeti svoj skladni život, no svatko sa svojim sumnjama, pa i dječaci, kojima su jako smetala nerazumljiva izrugivanja druge djece.
U idućem tjednu novine su objavile kratku, nepotvrđenu vijest, kako je ugledni odvjetnik Emil Carski pronađen umoren u predgrađu alžirskog Orana, a pored njega još jedno , posve unakaženo tijelo nepoznatog muškarca s ponešto još vidljivih dubokih ožiljaka na tijelu dok je lice bilo sasvim neprepoznatljivo.
-To je Branimir Tomas, gotovo nečujno je prošaptao Albert Markoni čitajući užasnu vijest.
-No, barem si se oslobodio bolova Carski, barem to, uzdahnuo je odvjetnik.
 
Vili Tomas i dalje svira noću, njegove djevojčice rastu a Marina, ona je u svom svijetu, žive znatno skromnije ali mirnije.
Vili sve snažnije prepoznaje miris suterena i užasava se i same pomisli na  to, mora ponovno dalje, ponešto komponira ali bez uspjeha. Nekoliko je puta Vili susreo Sanju Markoni na ulici, prošli su nijemo jedno pored drugoga, on je razmišljao o bezdanu suterena dok je netremice gledao u njezine lijepe, ugasle oči.
 

Miroslav Pelikan

Zašto mora život kratko...

 
 
Zašto nebo nije čisto,
Ko što je duša Tvoja,
Što drhti na vatri sreće,
Ja želim da ljubav i čežnju Ti pružim
U zanosu čistom…
http://i202.photobucket.com/albums/aa219/nAna-dEe/2wrgebd.jpg
          Što da Ti pričam kad Ti znaš
          Sve o meni i srcu što kuca i bije
          Za tobom sve jače,
          O svakoj noći i ludoj čežnji,
          O strahu za Tobom o brizi i zebnji.
Ja volim sve Tvoje, osmijeh, pogled,
Stisak ruke, oči i poljubac nježni,
Zagrljaj u strahu i svaki Tvoj kret,
Za mene Ti si život, vječnost, svijet.
          Zašto mora život kratki,
          Proći u trenu čežnje i bola,
          Zašto on nije poljubac slatki,
          Dug ko vječnost, a ne istina gola.
 

Tiho Vranješ

Konzervacija je posao, a slikarstvo zadovoljstvo

 
 
Razgovor s Dujom Šuvarom, akademskim slikarom i konzervatorom.
• Pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnika, imate iza sebe više samostalnih i skupnih izložbi, jeste li zadovoljni ostvarenim?
- Pa mislim da iako jesam mlad ne pripadam baš najmlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnika budući da imam sad već 33 godine. Osjećam se  zadovoljno jer znam da sam dao koliko sam mogao.  Nakon završenog studija slikarstva prijavljivao sam slike u dosta uvaženih prostora u Zagrebu za samostalne i skupne izložbe, ali bez uspjeha. Sudjelovao sam ipak na skupnoj izložbi pod nazivom "Fragmenti grada" u nekadašnjoj galeriji Pravi put 2007. godine. U galeriji Hrvatsko slovo sa tim ciklusom od 20 slika realizirana je moja prva samostalna izložba pod nazivom "Prizori u nestajanju". Negdje u to vrijeme sam sa istim slikama prošao na natječaju Huntenkunst sajma u Nizozemskoj (u suradnji sa Hdlu-om) sa međunarodnim žirijem. Od oko pedeset prijavljenih primili su nas osam. Mislim da to nešto govori. Moja slika "Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju" je bila jedna od zapaženijih na Zagrebačkom salonu 2013. godine. Iduće godine sam još imao interaktivnu izložbu "Slagalice" u galeriji Događanja.  Moglo je biti i bolje, ali to je stvar sustava (saloni, galerije i njihovi voditelji i žiriji, država) koji često nije prepoznao i na neki način stimulirao moj rad.
• Diplomirali ste na ALU-u kod profesora Jurića, koliko je on primarno utjecao na Vaše autorsko formiranje?
- Izabrao sam studirati kod profesora Duje Jurića jer mi je on u trenutku odabira djelovao neutralno u smislu da ne nameće studentima svoju viziju kakvo bi slikarstvo trebalo biti, a i djelovao mi je pomalo misteriozno što me privuklo da budem njegov student. Profesor Duje je čovjek od malo riječi sa nekim magnetskim nabojem koji širi oko sebe. To je čovjek koji te neće tapšati po ramenu i govoriti ti da je dobro iako ne misli. Inzistirao je na strogoj radnoj etici, dolascima ujutro. Da, natjerao me je da radim i da često ne budem zadovoljan sa onim što sam napravio i to je pravi put. Slikarske tehnike svi mi studenti manje više već imamo i profesor nije tu radi slikarskog drila već kao nekakav duhovni vodič, što je profesor Jurić nama studentima i bio. Što se tiće slikarskih tema i načina tu nam je ostavljao slobodu da radimo uglavnom ono što želimo tako da njegov način i rad nije imao direktan utjecaj na mene.
 
• Nekoliko godina kasnije diplomirali ste i na susjednom odsjeku za konzerviranje i restauriranje slika.
- Tako je. Diplomirao sam na odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina otprilike 5 godina nakon studija slikarstva (ovaj put uz plačanje). Trenutno sam zaposlen u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zadru gdje odrađujem pripravnički staž.
 
• Što je prvo, slikanje ili konzerviranje?
- Prvo je naravno slikarstvo jer mi ono pruža veće zadovoljstvo od restauracije. Konzervaciju - restauraciju doživljavam kao posao. Na kraju krajeva sve se svodi na to. Zadovoljstvo slikanjem. S druge strane konzervacija - restauracija, kao što i sam naziv govori je poprilično sveobuhvatna djelatnost gdje se kreativnost podređuje pravilima struke. Da vas ne zamaram dalje sa terminima kao što su preventivno podljepljivanje, konsolidacija, rekonstrukcija, nadoknada sloja osnove itd. Trenutačno radim na konzervaciji restauraciji drvenog oltara iz starog grada Paga koji je Hrz uvrstio u program i to je posao koji će trajati godinama.
• Prva samostalna izložba posvećena je nostalgičnoj slici grada.
- Prizori u nestajanju iz 2010. godine u galeriji Hrvatsko slovo suštinski pored svega ostalog govori o protoku vremena i tragu koje ono ostavlja na nekim gradskim mjestima ispred kojih prolaze mlađi prolaznici. Tu je još i neka moja  tehnologija slikanja sa korištenjem voštane paste i pripreme u photoshopu. Sad kad se osvrnem drago mi je da sam naslikao slike i ostvario tu izložbu, međutim taj ciklus slika ima u sebi jednu dozu zadanosti, konačnosti te sam smatrao da trebam ići dalje.
 
• Druga je posvećena slagalicama.
- Interaktivne slike slagalice su imale velik potencijal te su i bile donekle uspješne. Slika sa Zagrebačkog salona iz 2013. "Ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju" je kasnije dodana izložbi " Slagalice" iz 2014. u galeriji Događanja u Kulturnom centru Peščenica. Ta slika se s obzirom na kontekst pokazala poprilično proročanskom s obzirom da EU danas prijeti raspad. Slika "Goodbye mr. Kalashikov" za koju mi je sad žao što nisam napisao i nazvao ju "RIP mr. Kalashnikov" se također pokazala znakovitom s obzirom na pojavu tzv. Islamske države kasnije te godine i svega  što je iza toga slijedilo i čemu se još uvijek ne nazire kraj. Iako slike jesu prošle na natječaju i izložene u jednoj galeriji, na čemu sam zahvan, mislim da su zaslužile veću pozornost s obzirom na istinu koju u sebi nose i rezime svijeta u kojem živim. Slike sam prijavljivao na više zagrebačkih prostora i na nekoliko međunarodnih natječaja. Prije izložbe mi se javila novinarka sa Hrt-a da snimimo intervju međutim nekoliko dana kasnije me nazvala da otkaže. Objašnjenje da ima pretrpan raspored nije neki uvjerljiv izgovor. Kasnije sam ipak snimio intervju sa Z1 televizijom te sa katoličkim radijem i  tjednikom Hrvatsko slovo. Nakon izložbe sam još naslikao i sliku "Galaxy" koja je izložena na Antisalonu (salonu odbijenih sa salona mladih) u Mediki. Na toj slici sam se dosta potrošio, no slika nije imala očekivani odjek.
 
• Treća pripada tajnovitom skladu različiih ljepota.
- Izložba "Zadar i Zagreb - Tajnoviti sklad različitih ljepota" ostvarena je u suradnji sa Hrvatsko - talijanskim društvom iz Zagreba čiji sam član. Izložba je realizirana u našoj maloj obiteljskoj galeriji "Buža" u ulici Mihe Klaića u Zadru. Slika prikazuje moj stariji zagrebački opus i noviji zadarski. Uglavnom su to ulice, vedute i pejzaži iz jednog i drugog grada.
 
• Što Vam je cilj?
- Sa slikom "Ulica kralja Zvonimira" koja je izložena na skupnoj izložbi u domu HDLU-a prošlo ljeto približio sam se tom nekom senzibilitetu, načinu slikanja koji tražim. Nešto kad sam sebe uspiješ iznenadit što je inače dosta rijedak slučaj. To je bila jedna od  mojih rijetkih slika naslikanih sa dozom bijesa. Mama me naime naljutila kritizirajući moj rad kao i puno puta prije. Poput profesora Jurića. Tako da sam sliku naslikao "u dahu" što rijetko puta dobro ispadne. Kasnije sam sliku pokušao ponoviti, ali je rezultat bio nešto slabiji. Cilj je koliko god to pretenciozno zvučalo potraga za savršenom slikom, za savršenim trenutkom. Ponekad se sjetim posljednje Michelangelove skulpture Pieta Rondanini koju je radio od starog rimskog stupa kad je dao taj posljednji izdah svoga genija. Mislim da će vjerojatno moj slikarski izraz biti vezan uz figuraciju, davanja onog osobnog u sliku.
• Novosti iz atelijera..
- Trenutačno radim na slikama i akvarelima manjeg formata koje prodajem u obiteljskoj galeriji u Zadru. Ima tu nešto portreta, pejzaža, veduta i poneki akt. Pripremam neke slike u suradnji sa Hrvatsko talijanskim društvom polovicom lipnja u prostoru Napredak u Bogovićevoj 1 u Zagrebu. Ima među njima jedna pod nazivom "Odlazak" i prikazuje čovjeka sa kapuljačom i torbom na ramenu kako hoda kroz neki šareni pikselni svijet. Možda bi to mogao biti jedan od onih koji napuštaju domovinu u potrazi za boljim životom.
 
• Planovi.
- Plan je još uvijek u izradi, još uvijek tražim taj "biser" zvan smisao bilo da je riječ o umjetnosti ili nečemu drugome. Živjeti u nekom vidu trezvenosti u svijetu punom gluposti i arogancije pored sve tehnologije, znanosti i religioznosti. U životu inače plan je osnovati obitelj, imati neki posao i svojim djelovanjem doprinijeti zajednici u kojoj živim.
 

Miroslav Pelikan

U vrtu perunike

 
 
Sve je ostalo isto.
Gotovo sve na svome mjestu,
samo malo niže
i samo u pepelu i dimu.
https://s-media-cache-ak0.pinimg.com/236x/da/8a/b3/da8ab3065db7506f3c9f0ff03dddb3cd.jpg
U vrtu perunike
bijele, beskrajno nježne
kao anđeli
iza bludnika
pokazuju
kako ljepotu nisu mogli
uništiti.
 

Joso Nekić

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Subota, 20/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 965 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević