Get Adobe Flash player
Muzej

Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

Srpski i slovenski intelektualci davno su se sastali u birtiji Mrak. Danas...

Dosta je jasenovačkih podvala!

Dosta je jasenovačkih podvala!

Jakov Sedlar revidira podlu, prvenstveno srbijansku...

Ni

Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

Ako u ničemu, Srbi su jedinstveni u negiranju...

U ritmu muzike za ples

U ritmu muzike za ples

Od Sinatre do Kaljinke     Nešto...

Svjesno uništavane tvrtke...?

Svjesno uništavane tvrtke...?

Je li godišnje do 500 milijuna kuna, umjesto dobavljačima,...

  • Muzej

    Muzej "Jugoslavija" u Beogradu

    četvrtak, 20. travnja 2017. 13:49
  • Dosta je jasenovačkih podvala!

    Dosta je jasenovačkih podvala!

    četvrtak, 20. travnja 2017. 12:38
  • Ni

    Ni "alternativni" Srbi ne vide Hrvate

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:42
  • U ritmu muzike za ples

    U ritmu muzike za ples

    četvrtak, 20. travnja 2017. 00:40
  • Svjesno uništavane tvrtke...?

    Svjesno uništavane tvrtke...?

    četvrtak, 20. travnja 2017. 20:58

Spomenik na Gvozdu ne dirati, kao ni spomen-ploču poginulim dragovoljcima HOS-a u Jasenovcu

 
 
Ovih dana u fokusu javnosti dva su spomenika: Jedan mali jedva vidljiv i s desetak metara udaljenosti, čini mi se, a odatle vrlo vjerojatno i nečitljiv, ali u naseljenom mjestu, na ulici, u Jasenovcu. I drugi ogromni na vrhu planine, Gvozda, okružen šumom najviše nalik ogromnom silosu, visine osmerokatnice s kojega se za lijepog dana mogao vidjeti Zagreb golim okom, do pola Slovenije i tako u krug. Spomenik je, blago rečeno faraonski, ali i čisti ekocid. Promijenio je planinu ne samo s ogromnom količinom betona i željeza, već je zahvaljujući njemu njezin najviši vrh to prestao biti. Najviši vrh postao joj je „krov“ ovoga „silosa“ - kao da je na Gvozdu iznenada izbio mali vulkan.
http://www.centardomovinskograta.hr/images/slike_thumb/cetnici_1.jpg
Četnički mitingaši na Petrovoj Gori 4. ožujka 1990.
 
Na Kordunu i Banovini carevala je u vrijeme njegove gradnje „boračka civilizacija“, a ovaj spomenik njezin je vrhunac i u ideološkom i u doslovnom smislu. Podignut je nakon Titine smrti, pa je moguće kako on njegovu izgradnju nije dopuštao, dakle u vrijeme izrazite gospodarske krize 1981. godine. Za novac koji je utrošen u njega mogla se tada izgraditi tvornica sa stotinjak radnika, barem, ili „pozlatiti“ obližnje toplice Topusko. Takvo što „nabiti“ na vrh planine, u inače nerazvijenom kraju i više je nego neopravdano, besmisleno, ali bahato. Objekt zapravo nikada nije dovršen, ostao je prazan, bez sadržaja. Sva besmisao njegove izgradnje nalazila se na istoj planini, u njezinom šumskom srcu, gdje su bila čak dva autentična partizanska spomenika, partizanska bolnica i ratna tiskara „Vjesnika“. (Toga više nema, pa bi mu neki spomeničić dobro došao - ukinuo ga „partizan“ Slavko Linić, a ne neki hosovci možda.) Nu to nije bilo dostatno, trebalo je preurediti cijeli Gvozd i od njega napraviti najveću „piramidu“ na svijetu, svetište „boračke civilizacije“. Ona je inače bila najrazvijenija baš na Kordunu i Banovini - „Baniji“ kako su govorili njeni pripadnici, tu je dosegnula svoj vrhunac, a bogme i kraj. Suština njezinoga postojanja i trajanja bila se odavno pretvorila u iščekivanje boračke mirovine svakog prvog u mjesecu, čekanje povišica i dodataka, kredita s negativnom kamatom, svakogodišnjeg korištenja kakvih toplica, hod kroz život po boračkim i etničkim, srpskim, „žnorama“…  I stalni oprez i, verbalnu, borbu protiv uvijek budnog, „neprijatelja“ - da se ne bismo lagali - „ustaša“.
 
Srbi Kordunaši ionako nisu „poznavali“ „komšije“ Hrvate, oni su ih nazivali „Šokcima“. Preko godine išlo se od jedne do druge slavne šume, preko neke „slavne“ čuke, pod takvo drvo, od mitinga („naroda i boraca“) do mitinga, za mjesni, općinski, republički, savezni dan formiranja kakve boračke skupine, čete… na tim skupovima su se zazivali duhovi „narodnih neprijatelja“ i prijetilo živima - onim drugima. I na kraju se „prašila“ vojnička grašina, bit' će „pasuljčina“. I tako se godinama cementirala zatvorena samoljubiva i samoživa „boračka civilizacija“. Kad se još dodaju ti silni „narodni heroji“, ministri, generali, direktori, partijski prvaci, udbaši, kosovci... u Beogradu, Zagrebu, Karlovcu, Srbi Kordunaši i Banovinci, toliko ih je da mi ih se ne da ni nabrajati - eto i „plemstva“.
 
Zemljaci - drugovi borci, koji su ostali na Kordunu i Banovini su „sitno“, a oni su „krupno“. Ostalo je „neboračka“ sumnjiva „raja“, potencijalni neprijatelji na koju treba budno paziti. U takvim uvjetima podignut je „silos“ na Gvozdu, tko voli, na Petrovoj Gori. Dodat ću i to kako je on nagrdio i jednu svetu hrvatsku planinu, sigurno planski i ciljano, ali i podignut toliko u nebo „ustruc“  Hrvatskoj kojoj su koncem 1971. začepljena usta, a njome su od tada vladali ovdašnji oktroirani komunisti drugoligaši bez legitimiteta u SKH, a kamo li među Hrvatima. Jer da je među njima bio i jedan moćniji, „silosa“ ne bi bilo baš na Gvozdu, možda negdje drugdje.
 
"Ubit ćemo Tuđmana!", "Ovo je Srbija!" (4. 3. 1990.)
 
I prije nego li krenem dalje moram napisati kako me estetika spomenika Vojina Bakića ne zanima, u nju se ne ću pačati, mogao bih ga čak i pohvaliti u odnosu na druge na sličnu temu, već me zanima, kao što se vidi, njegova etika. Kakva je daljnja njegova sudbina nakon što je od 1981. stajao nedovršen? Onakva kakvu je i zaslužio: najslavniji je postao kad se oko njega održao 4. ožujka 1990. poznati srpski nacionalistički miting. Poznat baš tako: „Miting na Petrovoj Gori“, sa „silosom“ u sredini koji je mitingašima poslužio i kao pozornica i govornica. Tamo se vikalo „Ubit ćemo Tuđmana“, „J…t ćemo Savku!“... Uzvikivalo se i pozivalo i prijetilo da se odmah s oružjem - a imalo ga se - krene na Zagreb. Optuživalo se Hrvate u stilu „neofašizam i Tuđmani ne će proći“ (Milka Kufrin, žena Rade Bulata, a vidi, vidi kako je to i danas - isto), klicalo Miloševiću, visoko podizale njegove slike, deralo se i „ovo je Srbija“… I neobična zanimljivost: sve se održavalo još za SRH, žive SFRJ, prije demokratskih izbora, dakle pod Partijom! Posebna kvaliteta ovoga mitinga bila je u činjenici što su ga organizirali Srbi Kordunaši, borci i komunisti, a ne možda Šešelj, on će doći malo kasnije. Kako bilo i ovi „lijevi“ „antifašistički“ mitingaši poslije su oružjem napali Hrvatsku. A u „silosu“ na Gvozdu, u podrumu, bio je i „štab“ agresora, odatle je emitirala srpska propagandna radio postaja „Petrova Gora“…
 
Oko spomenika, ubrzo, su spaljena sva hrvatska sela po Banovini i Kordunu, Hrvati protjerani, stig'o im u pomoć i Kapetan Dragan, pa Šešelj, čak i Aleksandar Vučić u „finalu“, te Patrijarh SPC-a Pavle. Ipak sve se ponajviše odvijalo pod zvijezdom petokrakom, od Dubrovnika, preko Škabrnje, Korduna i Banovine do Vukovara. A otpočelo je, mitingaški, nacional-komunistički, nacistički, baš ispred spomenika na Petrovoj Gori. Tko zna, da toga mitinga nije bilo, pustimo one bradate kninske, i poslije onoga kombiniranoga „partizansko-četničkoga“ u Srbu, skoro sam siguran kako nitko nije za dom branit' trebao biti spreman, a kamo li na kućnom pragu ginuti, braneći ga.  
 
Ovako je jedanaest dragovoljaca HOS-a poginulo u okolici Jasenovca braneći Dom i Domovinu. Podigli su im spomen ploču veličine omanjeg prozora na kojoj je HOS-ov službeni ratni znak veličine dvadesetak centimetara. Spomen-ploča je, na neki način, isto što i grobna oznaka. Hoće ju srušiti jer na njoj piše „Za dom spremni“. Nisu eto otišli na Petrovu Goru 1991., ili u Generalštab JNA u Beograd, ili kod Slobe Miloševića, Šešelja, Aleksandra Vučića, Kapetan Dragana… generala Dakića i Pekića i pitali što smiju a što ne smiju prišiti na rukav svoje uniforme dok na njih budu pucali. Nisu tada pitali, pa im nisu odobrili - zato im ju danas – mrtvima - treba čupati s rukava. Za isto se zalaže i Partija, sljednica mitingaša s Petrove Gore, valjda, posebno Stazić Nenad. Istodobno se zalaže za obnovu  „silosa“ na Gvozdu, opustošen i ostalo.
 
Partija bi obnovila „silos“ na Gvozdu, a oskrnavila spomen ploču HOS-ovcima
 
„E, ne ćeš razbojniče“, kako jedan voli reći. Spomenik na Gvozdu napravljen je novcem poreznih obveznika ondašnje SRH i odatle financiran do 1990. Što je značio i kakva je njegova uloga i simbolika ovdje smo pokazali. Kao današnji porezni obveznik ne dam ni lipe za njegovu obnovu, čak ni lipe za njegovo rušenje. Jer ovo je njegova prava i zaslužena sudbina. Neka se urušava. Jedino što predlažem je, ako nije opasno za posjetitelje, mali performans: puštanje snimke s famoznog mitinga iz 1990., te snimki srpskih zločina na Banovini i Kordunu tijekom Domovinskog rata za koje se može s pravom i dokazima tvrditi kako su (i) odatle krenuli.
 
Što se tiče spomen-ploče poginulim dragovoljcima HOS-a u Jasenovcu, oni su svojom smrću, ako je to problem, očistili pozdrav „Za dom spremni“ od svega – u borbi protiv srpskog nacional socijalizma. Toj priči je tu kraj, a oni koji ga žele rušiti zazivaju građanski rat. Njegovo rušenje, skidanje, što li potpuno je u komunističkoj tradiciji: nakon rata komunisti su na grobljima porušili, preorali, zagrnuli, uništili sve grobove svojih protivnika, Nijemaca, ustaša i domobrana. „Posadite na njima  'raslinje', posijte travu“, tako nekako je glasila pismena naredba Vicka Krstulovića, prvog 'ministra unutrašnjih poslova' NRH. Odurno, ali ipak, moram priznati, ovi mrtvi bili su – poraženi. A sad bi Partija i Stazić skrnavili i grobove naših mrtvih pobjednika. Prestrašno i za nevjerovati.
 

Mato Dretvić Filakov

Bernardić i kao čelnik zloglasne Partije ne bi smio svakoga dana raditi protiv Hrvatske

 
 
Zapravo nisam vjerovao kako će SDP doista bojkotirati državnu komemoraciju žrtvama jasenovačkog logora. Činilo mi se, ili sam se nadao, kako su prijetnje nesudjelovanjem samo puko ideološko pokazivanje mišića kao i u mnogim slučajevima zadnjih mjeseci - od obrazovanja do Agrokora. Posebno nije bilo za očekivati od Partije, koja se špinči kako će u Hrvatskoj graditi „dobro društvo“, da ne priznaje tu istu državu u kojoj bi ga fol gradila, već joj zabija nož u leđa i provocira građanski sukob koji se nadaje kao nešto malo žešće.
http://images.kurir.rs/slika-724x489/davor-bernandic-sdp-foto-yt-1480237650-1044591.jpg
Davor Bernardić
 
Ako je sastavni dio političkog sustava, kao što je politička stranka („partija“ je već i u Srbiji rijetkost) nekad vladajuća, nekad u oporbi, parlamentarna pritom oduvijek, ključne državne obveze ne može izbjegavati. Pogotovo im se protiviti, osobito ne važnim, iako na prvi pogled protokolarnim, naročito ne onima medijsko-politički „nabrijanim“. To nema šanse – rekli bi komunisti – ne smije proći (zlokobno komunističko: »No pasaran«). Jedna je stvar imati drugačije, ideološki ili bilo kakvo mišljenje, a druga je bojkotirati državu. Ali ovo nije čak ni običan bojkot, ovo je cipelarenje te države - nogom u jaja. Nije ovo ni kao ono napuštanje sabornice 1991. za glasanja o „izlasku“ iz Jugoslavije, ustvari tek formalizacije referenduma o samostalnosti - ovo je, naročito uzimajući u obzir proteklo vrijeme i „događaje“, pravo potonuće: odsustvo u službenoj, državnoj, komemoraciji, ali sudjelovanje u komemoraciji sa službenim predstavnikom Srbije (Vladimir Božović). 
 
E pa tvrdim kako je to još i gore nego da su Davor Bernardić, Arsen Bauk i Fred Matić 23. 4. 2017. prešli Savu pa sudjelovali sutra u velikosrpskoj komemoraciji u Gradini s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom, a u toj „Gradini“ bit će riječ, i bila je o stradanju koliko ono Srba? Meni se čini, oko pet-šest milijuna, možda koji manje. Što ja znam 5.999.999 milijuna. Sudjelovanje u komemoraciji u Jasenovcu samo sa Srbima i tko zna više s kakvim antifašistima, SDP, bio svjestan, bio nesvjestan, svjedoči kako su samo Srbi, možda komunisti tu i tamo, činili hrvatski antifašistički pokret. A to je elementarna laž. Laž koju sada podržava Davor Bernardić.
 
Ovako ću reći, Davor Bernardić je fizičar, pa pozna matematiku pa ga pozivam, a to je vezano i uz kurikul, reformu obrazovanja, neka izračuna koliki je odnos tog kružića u spomen na mrtve dragovoljce HOS-a s imenom i prezimenom onih koji su poginuli u borbi protiv srpskog nacional-socijalizma, prema „jasenovačkom cvijetu“ i cijelom spomen području, dalje ne ću ići. Siguran sam kako bi on to znao, samo bi mu trebalo mnoštvo nula iza nule i  zareza. Odnos veličine spomenika umorenim od novoga nacizma prema spomeniku poginulima od staroga nacizma težio bi prema nuli. I tako malu veličinu, i tako mali grob, Partija bi srušila. Svaka čast Partiji! I Ivi Josipoviću. Što taj nije čuo što o Jasenovcu govori Stipa Mesić? Dva brata, antihrvata.
 
Ima još jedan problem, ovu neslužbenu, duboko antihrvatsku komemoraciju počastili su svojom nazočnošću veleposlanici SAD-a, Rusije, Njemačke, Francuske, Austrije, Kanade, Australije, Velike Britanije, Srbije, i pišu „i drugih“. Naši prijatelji, naši saveznici? Ma dajte, ovaj potez je onako „nediplomatski“ sa stajališta države, a s mojega, anti mene. Onako, ruši me „novi svjetski poredak“ u temelju, reže mi noge i otkida glavu. Pa dobro 23. travnja 2017. je nova komemoracija na istom mjestu, gledat ću hoće li ti isti veleposlanici opet tamo doći, pa u ponedjeljak opet Židovima. Brojit ću im nazočnost, ako budem imao priliku, nu toj je priči očito je, kraj. Žao mi je jedino što u tome moram sudjelovati.
 

Tomislav Gradišak

Predavanje dr. Kalpiča i 10. natjecanje u rješavanju poslovnog slučaja, IEDC-Poslovna škola Bled

 
 
Devet hrvatskih tvrtki sudjelovat će na jubilarnom 10. natjecanju u rješavanju poslovnih slučajeva, kojeg glavni cilj je promocija poslovne edukacije. Već desetu godinu za redom hrvatski IEDC Alumni klub organizira natjecanje u rješavanju poslovnih slučajeva. Na natjecanju, koje će se odvijati u hotelu DoubleTree, Hilton Zagreb, Ulica grada Vukovara 269a, Zagreb,19.- 20. travnja i kojeg vodi dr. Brane Kalpič, veliki stručnjak na području strategije i poslovnih modela i predavač na IEDC-Poslovnoj školi Bled i Saïd Business School, University of Oxford, sudjelovat će devet timova iz devet hrvatskih tvrtki: Alarm automatika, Cemex, Franck, HEP, HPE, IN2, JGL, Styria i Vipnet.
Brane Kalpič
 
„Diplomanti IEDC-Poslovne škole Bled uključeni su u 15 alumni klubova širom svijeta, a pogotovo hrvatski IEDC Alumni klub ima već bogatu tradiciju. Osnovan je bio prije 25 godina, što ga pravi jednog između prvih u toj regiji“, kaže prof. Danica Purg, direktorica i dekanica IEDC-Poslovne škole Bled, čije seminare i ostali oblike obrazovanja ukupno prohodalo je više od 700 menadžera iz Hrvatske, a više od polovica završilo je MBA.
 
Između mnogih aktivnosti kluba, i ove godine IEDC Alumni klub Hrvatska organizira natjecanje u rješavanju poslovnih slučajeva, tzv. Case Study Competition (CSC), već desetu godinu po redu, s ciljem promocije dodatne poslovne edukacije te cijelo životnog učenja među mladim menadžerima i voditeljima hrvatskih tvrtki. Hrvatski alumni klub IEDC je u 2008. godini, kako bi demonstrirao naprednu metodologiju učenja i potencijalne koristi za mlade menadžere, organizirao 1. natjecanje u rješavanju poslovnih slučajeva, a zbog iznimnog uspjeha i velikog interesa sudionika, ono je već postalo tradicija u Hrvatskoj. „Najvažnija iskustva ovog natjecanja su: novi pristup u rješavanju poslovnih slučajeva, zajednički rad sa kolegama iz firme u drugačijim uvjetima i realizacija rješenja u kratkom roku, upoznavanje s novim kolegama iz vodećih hrvatskih tvrtki“, kaže predsjednica organizacijskog odbora IEDC Alumni kluba Hrvatska Anita Hukelj.
U srijedu 19. travnja u 9 sati timovi dobivaju zadatak i za uspješno rješavanje poslovnog slučaja timovi će na raspolaganju imati jedan dan i jednu noć. Na osnovi finalne prezentacije dr. Brane Kalpič i žiri sastavljen od predstavnika IEDC Alumni kluba Hrvatska u četvrtak 20. travnja 2017. u 17.15 sati proglase pobjednika.
 
IEDC će pobjedničkom timu ponuditi jednodnevni seminar u rujnu 2017.; zatim će pobjednik hrvatskog CSC-aodmjeriti snage s pobjednicima iz drugih država u borbi za međunarodni naslov, a glavna nagrada za pobjednički tim na Global CSC-u je dva dana in-company seminara za firmu koja je poslala ekipu.
Nakon završetka natjecanja IEDC-Poslovna škola Bled 20. 4. 2017. u 17.45 sati u hotelu DoubleTree by Hilton Zagreb organizira tzv. MBAfor a Day na kojem će. dr. Brane Kalpič predavati hrvatskim menadžerima na temu digitalnih strategija.
Ulaz je slobodan
Informacije i registracija na http://campaigns.iedc.si/mbfd/mba-for-a-day-in-croatia
Dodatne informacije, intervjui i akreditacije:
Iva Eibel (PR), Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., +386 4 5792 524 
 

Iva Eibel

Anketa

Tko je HDZ-u na lokalnim izborima veći protivnik?

Srijeda, 26/04/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1530 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević