Get Adobe Flash player
Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

Obmanjivanje javnosti o velikoj potpori birača Milanu koji...

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarski lobi iza Marijane Puljak

Bankarica Puljak i Pametno Trojanski su konj...

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

Svaki pojedini glas je važan i može poremetiti bilo čiji...

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Dnevničarenje Kukuriku koalicije

Plakat-meštar Gordan Maras cijeli je tjedan bio u Las...

Zdvojni papa Franjo

Zdvojni papa Franjo

Bezrazložno nas je ponizio pred Srbima     Imaju li...

  • Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    Bandićevo autokratsko vladanje Zagrebom

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 15:46
  • Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    Bankarski lobi iza Marijane Puljak

    četvrtak, 18. svibnja 2017. 08:31
  • Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    Izbore se ne smije ignorirati i bojkotirati

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:31
  • Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    Dnevničarenje Kukuriku koalicije

    ponedjeljak, 15. svibnja 2017. 18:25
  • Zdvojni papa Franjo

    Zdvojni papa Franjo

    srijeda, 17. svibnja 2017. 13:28

Što je ovo Plenkoviću trebalo...

 
 
Zanimljivi su ovi izbori - svi su u njima pobijedili, pa i oni koji su izgubili. Pobijedio je Božo Petrov i u Metkoviću, gdje je izgubio većinu u gradskom vijeću, a za gradonačelnika će se tek pripetavati u novoj „bitci na Neretvi“. To su pobjede! Prave pobjede uočio sam (zasad) u rezultatima u općinama Borovo, Markušica, Negoslavci, Andrijaševci i Gradište u Vukovarsko-srijemskoj županiji i u gradu Krku u Primorsko-goranskoj. Prvakinja je općina Negoslavci, sto posto za listu SDSS-a i 96,28 posto za načelnika Dušana Jeckova, isto SDSS, drugih lista i kandidata nije bilo. Drugo je Borovo i načelnik Zoran Baćanović (SDSS) s 93,42 posto, isto bez protukandidata. Treća je Markušica, sto posto glasova za listu SDSS-a, a 92,80 na načelnika Budimira Draču iz iste stranke bez protukandidata. Zatim slijede Andrijaševci gdje je pobijedio Damir Dekanić (HDZ, HSS, HSP AS) s 88 posto, te Gradište, kandidat Srećko Papac s 86,14 posto, dok je lista (HDZ, HDSSB) osvojila 100 posto glasova. U gradu Krku, gdje je bio jedan kandidat za gradonačelnika Dario Vasilić i pobijedio (čak u prvom krugu!) s 85,95 posto. Tko zna možda ima još sličnih rezultata. Ove pobjede manje „vuku“ na  šerife, a više na Envera Hoxhu - teže prema 101 posto.
http://novipogledi.hr/wp-content/uploads/2016/09/Bruna-Esih-plakat-001-727x1024.jpg
Pustimo pomalo šaljivu il' tugaljivu stranu izbora i vratimo se onome o čemu se najviše talambasa, dakle rezultatima u Zagrebu. Inače HDZ je na lokalnim izborima postigao dobre rezultate, a nema sumnje kako će ih u drugom krugu i poboljšati. Ali Zagreb, e po tim rezultatima harače mnogi, politolozi i ini analitičari, te naročito politički konkurenti, kao, riječ je o nekakvoj senzaciji i još koješta. A ustvari u Zagrebu ništa novo. Godinama, iz izbornog ciklusa u ciklus, od Sanadera, preko Kosorove, Karamarka do Plenkovića - isto. Dvije tisuće trinaeste kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu, Margareta Mađerić (HDZ, HSP AS, BUZ, ZS, ZDS, HDS) osvojila je 5,51 posto glasova, a Drago Prgomet (HDZ) 2017. 5,60 posto, dakle skoro jednako - malo. Lista HDZ-a za Gradsku skupštinu 2013. (nositelj Andrija Mikulić) dobila je 14,72 posto, a Prgometova 2017. 11,95 posto. Znači s Margaretom Mađerić je odigrao neriješeno, a od Mikulića izgubio s 2,77 „punta“. Osim što je HDZ u Zagrebu zapušten  poput kakvog desetljećima neobrađenog zemljišta, a aktivizam zagrebačkih hadezejaca nalik najkraće lijenosti, kardinalna  Plenkovićeva grješka bilo je „kadroviranje“ Drage Prgometa za kandidata. Jer ako HDZ-ovi birači išta ne podnose, onda su to konvertiti iz njegovih redova. Nejasno je stoga zašto Plenković nije „dig'o ruke“ od Zagreba i prepustio gradskoj organizaciji cijelu izbornu igru, a još je nejasniji Prgometov politički mazohizam, koji, po svemu, vodi njegovu političkom kraju. 
 
Sve je to još čudnije kad je i politički nepismenjak, bez kojekakvih anketara, mogao predvidjeti ovakve rezultate. Da se u to nije miješao, Plenković bi sada od toga mogao elegantno „oprati ruke“, ovako mu mediji i politički protivnici, pa i protivnici unutar HDZ-a, pripisuju ovaj rezultat i nanose i njemu i HDZ-u štetu bez koje su mogli biti.  Ipak, najvažniji ovakav rezultat HDZ-a u Zagrebu znači kako se ovdje treba krenuti ispočetka, a ponajprije u radikalno aktivističko pomlađivanje stranke - sve ostalo bilo bi beskorisno.  
 
Davor Bernardić je svoj postizborni govor održao kao neki govornik s konca šezdesetih na subnorovskom mitingu povodom nekakve partizanske obljetnice za, recimo, dobivenu bitku. Stvarnost je pak neumoljiva: on i SDP u Zagrebu gube rat. Kakav bio da bio HDZ je ipak imao kandidata za gradonačelnika, SDP čak niti to, a njegovu listu je potukla Bandićeva. Zanimljivo fenomenološki, kad se zna kako je Bernardić Bandićev „komsomolac“. Godine 2013. Bandić je SDP-ovog kandidata Rajka Ostojića „namlatio“ k'o vola u zelju. Kandidatkinja Mrak-Taritaš i HNS je ljevica? Budalaština, to su neki „šareni“ liberali neokapitalističke ideologije, šareni po kojekakvim ideološkim a u biti seksualnim „ljucko pravnim“ pitanjima, pri čemu im je klijentelizam ključ s kojim otvaraju i zatvaraju vrata u politiku i u politici. Biznis stiže ubrzo poslije. S tim nikakva socijaldemokracija nema veze, pa onda možemo zaključiti kako ovaj SDP (odavno) i nije socijaldemokracija, recimo po nizu proturadničkih poteza od dvije tisućite pa nadalje. Najbliži su trenutno soroš ideologiji, štetočinskoj prema svim identitetima, uključivo i „klasnom“. Ništa u njoj nije „za“, sve je „protiv“, a bez podrške, prilježne i lažljive medije, zapravo je ništa. I dakako profesionalnih internacionalnih udrugara pod kapom stranih službi i para službi i dotoka novca. Kakva kanalizacija i odvodnja! Ona bije kulturne uništavajuće bitke (Frljić npr.), sluđuje građane…
 
Bruna Esih
 
Mnogi računaju kako je postigla fantastičan uspjeh, a ma kakav bio bez Zlatka Hasanbegovića bio bi najmanje upola manji. Njezina kampanja u Zagrebu bila je ustvari kampanja za parlamentarne  izbore, neka vrsta generalne probe za osnivanje stranke desnice. Rezultat nije baš senzacionalan već je na terenu pa skoro nepostojećeg HDZ-a u Zagrebu sasvim očekivan. Pritom, ma kako i koliko se oboje - i Esih i Hasanbegović - željeli otresti HDZ-a, to nije niti će biti moguće bez posljedica. Zlatko Hasanbegović je čak bio, doduše kratkotrajni član, Bruna Esih nije, nu oboje su u Hrvatski sabor ušli s HDZ-ove liste. Bez ma i privremenog boravka na njoj gdje su pobrali zavidan broj preferencijalnih glasova i na neki način vratili HDZ-u uslugu, za to ne bi imali nikakve šanse. Baš nikakve. Hoće li moći pokupiti s hrvatske političke scene te „elementarne čestice“ pravaške, koje se nikad nisu bile u stanju same skupiti na „hrpu“, već su se samo dijelile i dijelili su ih i s lijeva („udbaši“), a i iz centra ti isti, pa takvi medijski, a osobito njihove taštine i političke „veličine“, tek ćemo vidjeti. Kod njih se nazire i neka simpatija prema mostašima, a ti su budućnost gradili na razgradnji, a ne izgradnji, osobito HDZ-a.
 
U vrijeme ove kratke predizborne kampanje, uključivo i krizu vlasti nakon  što je Plenković poslao mostaše doma, mediji su im tepali s ciljem da što više naude HDZ-u. Nu sada kad se i ako se budu pokušali organizirati slijedi im ostrašćena antipropaganda, najblaže rečeno. I da samo ona… Za opstanak, a kamo li napredak, trebat će im sve lukavstvo njihova političkog uma.
 

Mato Dretvić Filakov

Radujmo se i veselimo se u Njemu!

 
 
U subotu, 20. svibnja 2017. godine, je bio veliki dan u Zagrebu. Oko 25.000 uglavnom mladića i djevojaka, kao i mladih obitelji sa djecom okupilo se na lijepi sunčani dan, do 10 sati, na prostranome travnatome Trgu, bolje reći parku dr. Franje Tuđmana. Razdragani, s pjesmama, hrvatskim zastavama, balonima i fućkalicama, mnogi u plavnim majicama Hoda za život, krenuli su Ilicom ravno, oko 2,5 km hoda, prema Trgu bana Josipa Jelačića. Osobno nisam bila od početka u povorci, jer mi srce ne bi moglo podnijeti taj fizički napor. Bila sam i na tu nakanu, u 11 sati, kao i svaki dan, na sv. misi u crkvi Sv. Marije na Dolcu, gdje nakon sv. mise molimo svaki put i sv. krunicu za obitelji i hrvatsku domovinu.
Taman kada je pristizala duga povorka i ja sam stigla na Trg, gdje je bio organiziran i glazbeni program. Vidjevši toliko razdraganih, raspjevanih i razigranih mladih u potpori ljudskome životu, obitelji i Hrvatskoj, što je i geslo hrvatskoga Hoda za život, srce mi je postalo bezgranično i jedva sam suzdržavala suze radosnice. Sjetila sam se i psalma 118,24: "Ovo je dan što ga učini Gospodin! Radujmo se i veselimo se u Njemu!". Postala sam istinski uvjerena da ima velike nade za Hrvatsku. Učinilo mi se da su ovdje, na centralnom Trgu u glavnome hrvatskome gradu Zagrebu, kao i u isto vrijeme oko 15.000 sudionika i u divnome Splitu, uz tisuće vidljivih nazočnika, mladih, djece, majki i očeva, također i milijuni nevidljivih raspjevanih malih anđela, umorene nerođene djece iz Hrvatske i cijeloga svijeta, koja sigurno žive u Vječnosti i mole se za živote svih začetih svojih vršnjaka, kao i za pravo obraćenje onih koji im nisu dopustili da se rode i da daju svoj doprinos za bolji zajednički nam ovozemaljski život.
 
No, kako se odmah vidjelo na samome početku Hoda za život, bilo je i desetak protivnica iz platforme za takozvana reproduktivna prava žena, na čelu sa Sanjom Sarnavkom, čelnicom Udruge "B.a.b.e", i aktivisticom LGBT društva Sanjom Juras, koje su sve legle na cestu kako bi zaustavile povorku. Policija ih je odnijela u vozila i privela nadležnima. Zašto im je to sramoćenje bilo potrebno i u što im prođoše dosadašnje godine života? Hrvatski Hod za život dio je inicijative Hod za život Međunarodnog pokreta za život. Započeo je najprije u SAD-u. Organizira se svake godine u više zemalja zapadnoga svijeta. U Hrvatskoj se održava drugi put, jer je održan u Zagrebu i prošle godine, 21. svibnja. Kako se kaže u promidžbenom letku, "to je miroljubivi hod građana u znak potpore svakome djetetu - rođenom i nerođenom, njegovoj majci, ocu i svakoj obitelji. Cilj Hoda za život je skretanje pozornosti na poštivanje svakoga ljudskoga života - od začeća do prirodne smrti. Pravo na život temeljno je ljudsko pravo i preduvjet svakoga ljudskoga građanskoga prava."
 
Navodi se i što o početku života tvrdi moderna znanost: "Život svakoga od nas počeo je začećem - spajanjem jajašca majke i spermija oca. Začećem nastaje jedinstveno ljudsko biće! Dijete je zasebna jedinka, dječak ili djevojčica, koji rastu u tijelu svoje majke. Od začeća su određeni: spol djeteta, boja očiju, kose, kože, visina, građa tijela, smisao za glazbu, umjetnost, sport...", te se kaže "Hodom za život branimo pravo na život svakoga ljudskoga bića od začeća do prirodne smrti i pružamo podršku svakoj trudnici!".
 
Uz veliku zahvalnost glavnim organizatorima i svim volonterima, pomolimo se: Dobri Oče, molimo te, daj nam svoj mir i sačuvaj sve ljudske živote! Marijo, Majko Života, zaštitu svu nerođenu djecu!
"Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25:40)
 

Dr. Ružica Ćavar, počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

Bio je jedan od utemeljitelja tzv. zagrebačke škole šansone

 
 
Hrvatska glazba izgubila je još jednog velikana, Zvonko Špišić (Zagreb, 25. 2. 1937. – Zagreb, 17. 5. 2017.), skladatelj zabavne glazbe i šansonijer izgubio je bitku za život u 81. godini. Istaknuti umjetnik bio je jedan od utemeljitelja tzv. zagrebačke škole šansone. U Zagrebu nastupa od 1958. godine, a kao skladatelj se afirmira 1962. i 1963. godine pjesmama "Šetnja po mjesečini", "Ulica" i "Milioner". Skladao je velik broj zabavnih melodija te na festivalima osvojio preko 60 domaćih i inozemnih nagrada, a posebno se istaknuo kao autor i interpret šansona. U njegovom glazbenom opusu najpoznatije su skladbe koje se vežu uz Zagreb: "Zagrebačke špancirancije", "Grič vu suncu, Grič vu seni", "Trešnjevačka balada", "Zagrebačko ljeto", "Zagreb i ja", "Zakaj volim Zagreb", "Od Selske do vječnosti", "Tango argentino", "Trešnjevački plac", "Stari dečki" i "Pisma gosponu J. Prevertu v Pariz". Nakon njegovog prvog LP-a "Pjesme iz prizemnih ulica" objavljenog za Jugoton 1970. godine, status ikone "zagrebačke šansone" potvrdila je i antologijska pjesma "Bicikl" koju je napisao s Dragom Britvićem, a objavljena je na njegovom koncertnom albumu "Zvonko u Vatroslavu Lisinkom", također za Jugoton 1975. godine. U bilješci tog albuma stoji i osvrt Arsena Dedića: "Zvonko je osobit interpret, koji se povremeno javlja kao pjesnik, a nadasve darovito uglazbljuje stihove njemu bližih pjesnika."
https://i.ytimg.com/vi/Psiodfq7ufk/hqdefault.jpg
Zvonkov prepoznatljiv timbar odzvanjao je i u njegovom manjem, dalmatinskom opusu, uglavnom pisanim za Splitski festival: "Šjora Perina", "Tebe dušo više nema", "Poznava san jedne ruke", "Konoba kod dva ferala", "Barbara" i mnoge druge. U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe "Plavi putevi", "Na kraju ljeta", "Zadnji trabakul", "Zeleni se ružmarin", "Dobra večer uzorita", "Adio mala", "Zasvirat će jedna mandolina", "Mom ćaći", "Tri su puta zvonile gitare" i "Plima". Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi pripadaju antologiji hrvatske lirike.
 
Osim brojnih glazbenih nagrada, Zvonko Špišić dobitnik je odličja Hrvatskog pletera, Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, nagrađen je Zlatnom plaketom Status Hrvatske glazbene unije povodom 45 godina umjetničkog rada 1998. godine, a Porin za životno djelo uručen mu je 2008. godine. (a.f.)

Anketa

Tko je pobjednik lokalnih izbora?

Srijeda, 24/05/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1061 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević