Get Adobe Flash player
Nema demografske obnove!

Nema demografske obnove!

Sve je ideologija, pa je tako i demografija pretvorena u...

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

Više ne ćemo slušati liberalističke mantre o slobodnom...

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mediji su tendenciozni i nasilni

Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski...

Vučji čopor i jasenovačke laži

Vučji čopor i jasenovačke laži

Hrvati više ne pristaju na šutnju i nametanje kolektivne...

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

Zastupnici Beus i Radin prikrivaju zločin nad zarobljenim njemačkim...

  • Nema demografske obnove!

    Nema demografske obnove!

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 08:59
  • KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    KRAH LIBERALIZMA - Opomena Plenkoviću!

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:27
  • Mediji su tendenciozni i nasilni

    Mediji su tendenciozni i nasilni

    četvrtak, 14. lipnja 2018. 10:07
  • Vučji čopor i jasenovačke laži

    Vučji čopor i jasenovačke laži

    srijeda, 13. lipnja 2018. 13:23
  • ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ISTRA - Organizirana 'antifašistička' šutnja

    ponedjeljak, 11. lipnja 2018. 16:59

O reformama obrazovanja govore oni koji nikada nisu u školi bili

 
 
U Večernjem listu od 8. lipnja 2018. na stranici 28. objavljen je tekst Duška Miličića pod naslovom 'Mora se znati, što se zapravo želi postići reformom školstva' u kojem je autor na uopćen i nepotpun način ukazao na probleme kad je u pitanju reforma školstva. S obzirom da je gospodin Miličić pedagog ne čudi me da od šume ne vidi drveće. Tipično je to za tu struku (namjerno kažem struku a ne znanost, jer znanost je nešto drugo) koja ima ugrađenu sustavnu pogrješku pri sagledavanju realnosti stanja u obrazovnom sustavu. Još je gore kad sami sebe uvjeravaju da su 'menedžeri ljudskih duša' (kako čuh jednom zgodom na jednom od njihovih 'simpozija') i da razumiju obrazovni sustav. I u ovom njegovom tekstu vidi se jedna od krucijalnih njihovih zabluda pri spominjanju dobrote školstva na temelju malog broja super talentiranih pojedinaca koji postižu medalje na olimpijadama. A za to obrazovni sustav kao takav je vrlo malo zaslužan. Zaslužan je talent tih pojedinaca, njihov rad, poticaj iz obitelji, a tek na kraju i poneki njihov nastavnik.
https://edu.google.com/images/social_image.jpg
Kad nam o 'neposrednoj proizvodnji' govore, pišu, posežu za reformama i analizama i komentiraju oni koji nikad nisu u njoj bili onda nastaje ključni problem. Prevedeno, onaj tko nikad nije nosio dnevnik u razred ne može imati potpunu sliku stanja u obrazovnom sustavu, pa taman da je sto puta voditelj neke istraživačke jedinice na tu temu.
 
Kvaliteta obrazovanja može se riješiti uvođenjem kvalitetnih kadrova u obrazovni sustav i isticanjem postojećih uz njihovo materijalno nagrađivanje. Koji je način za uočavanje takvih? Razvijene zemlje su to odavno riješile. Državna matura, rutinsko propitivanje cijele učeničke populacije u nekoliko navrata tijekom školovanja, natjecanja iz matematike, fizike…sve do međunarodnih olimpijada, sustavnim praćenjem rada nastavnika i njihovim kontinuiranim usavršavanjem…
 
Kod nas nema vrjednovanja kvalitete rada nastavnika. Kvalitetne nastavnike nitko ne ističe.Nadalje, sustav napredovanja u dva stupnja, mentor i savjetnik, ne zadovoljava i ne odražava stvarnu sliku stanja i pun je nepravdi. Bavarski model s pet stupnjeva: Assesor, Studienrat, Oberstudienrat, Studiendirektor i Oberstudiendirektor je realna stručna skala po kojoj se nastavnici penju na temelju sustavnog stručnog praćenja, a najviši stupanj dobiva 60% na plaću. Samo nastavnik s najvišim stručnim stupnjem može se kandidirati za ravnatelja škole. Jasno je da se na takav način automatizmom u sustav ugrađuje kontrola kvalitete. Praćenje kvalitete rada nastavnika je sustavno i odvija se niz godina i to stručnim nadzorom, praćenjem rezultata učenika na natjecanjima i pri upisu na viši rang obrazovanja. To je sustav koji sam sebe kontrolira i osigurava izvrsnost. Dakle, tamo nema 'uravnilovke', a to je jedan od ključnih problema našeg školstva.
 
U svrhu nastavka analize i daljnje rasprave postavljam sljedeća pitanja:
- Kakav nam je obrazovni sustav u cijelosti (osnovnoškolski, srednjoškolski, visokoškolski)? Ima li pokazatelja?
- Je li oko 70 posto odlikaša u osnovnoj školi normalna pojava ili znak za uzbunu? I to je jedna od posljedica Šuvarice!
- Je li takva situacija u zemljama u kojima razvoj tehnologije i gospodarstva korespondira s kvalitetnim obrazovanjem?
- Je li navala na neke (''neproizvodne'') fakultete samo specifična pojava samo kod nas ili je tako i u drugim zemljama?
- Je li ta ''navala'' posljedica nerealne pomame kod mladih za buduća dobro plaćena radna mjesta, a zbog općeg stanja u društvu, ili je ona velikim dijelom i posljedica slabog predznanja srednjoškolaca iz tzv. ''tvrdih'' predmeta?
- Pune li se burze rada nepotrebno nekim strukama?
- Kakva nam je efikasnost obrazovnog sustava? Ima li za to pokazatelja?
- Je li državna matura ispunila jednu od svojih ključnih zadaća glede povratne informacije iz sustava? Da li se iz rezultata državne mature naziru dijelovi obrazovnog sustava koje treba popraviti ili čak mijenjati? Dakle, je li jasna snimka postojećeg stanja?
- Zašto se rezultati državne mature skrivaju od javnosti?
- Jesu li našoj javnosti obznanjeni rezultati međunarodnog PISA projekta koji vrednuje znanje učenika matematike, prirodoslovlja i čitalačkih kompetencija? Za Hrvatsku su oni za 2006. , 2009. , 2012. i 2015. godinu poražavajući!
- Je li itko o tome u Ministarstvu  obrazovanja, ali i u drugim ministarstvima raspravljao?
- Je li itko načinio analizu rezultata za druge zemlje i je li možda utvrdio korelaciju između tih rezultata i tehnološko-gospodarskog napretka tih zemalja?
- Čule su se kod nas izjave političara da je naš obrazovni sustav kvalitetan, te da želimo biti zemlja znanja. Jesu li te tvrdnje temeljene na rezultatima naših do dvadeset učenika olimpijaca s međunarodnih olimpijada iz matematike, fizike, informatike ili su temeljene na znanju srednjeg sloja učeničke populacije?
 
Poneki od briljantnih olimpijaca postigli bi svojim talentom rezultat i bez pohađanja nastave!!!
Bez kvalitetnih znanja srednjeg sloja učeničke populacije nema napretka!
- Zašto se o tim olimpijcima manje u medijima govori nego o onim športskim?
- Na koji način se u našim školama predaju prirodoslovni predmeti i kakva je opremljenost kabineta?
- Rade li se demonstracijski pokusi? Prezentira li se zorna nastava i  problemska ili su učenici prisiljeni samo 'bubetati' gradivo bez razumijevanja?
- Što znače izjave o preopterećenosti naših učenika?
-  Koja je u tome uloga pedagoškog lobyja? A tek izdavačkog za udžbenike?
- Bave li se pedagozi u školama djecom ili nameću nastavnicima birokratske modele provođenja nastave?
- Postavlja li se pitanje kojim li su to nastavnim sadržajima učenici doista preopterećeni, faktografijom ili kreativnim pristupom učenju? U kojim predmetima?
- Zar u matematici i fizici nema dovoljno kreativnosti i logičkog zaključivanja?
- Na koje onda predmete treba staviti naglasak ako se želi imati kreativne pojedince?
- Nismo li 'društvenjački ideologizirano' društvo?
- Što su po struci ljudi koji imaju pristup medijima i pišu o školstvu?
- Postavlja li se uopće pitanje u smislu efikasnosti nastave i kriterija koje se usude (doslovce usude) postaviti nastavnici pri ispitivanju?
- Koja li je uloga prosvjetne inspekcije u stvaranju lošeg ozračja u školama i neslobode nastavnika u kreiranju nastave, ispitivanju i ocjenjivanju?
- Koliko je savjesnih nastavnika u našim školama nastradalo samo zbog svoje savjesnosti i principjelnosti kada prosvjetna inspekcija djeluje na temelju anonimnih predstavki (često neosnovanih) od strane roditelja?
- Je li ta i takva prosvjetna inspekcija stručno pedagoški nadzor ili je ona po načinu svog djelovanja bliža 'prosvjetnoj policiji'?
- Institucija školskog popravka u našim školama je gotovo odumrla.
Ovo nabrojeno je sasvim dovoljno!
 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999. i teorijski fizičar u mirovini

Bitno mi je djelovati u trenutku, jer on brzo prođe a onda se i inspiracija razvodni

 
 
Branka Mumalo, suvremena je hrvatska fotografkinja iz Dubrovnika i autorica vrlo emotivnog ciklusa.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2018/06/Branka-Mumalo.jpg
• Suvremeni ste hrvatski fotograf. Što je ključ Vaše fotografije?
= Možda grubo zvuči ali volim prodavati osjećaje. Cilj mi je fotografijom prenijeti i izazvati što više različitih osjećaja, da onaj tko gleda ne može ostati ravnodušan i da može zamisliti priču koja stoji iza te fotografije. (naravno, svatko po sebi.)
 
• Skloni ste i crno bijeloj ali i slici u boji.
= Tako je. Kao i u životu, idem iz krajnosti u krajnost. Kad je riječ o bojama dosta pretjerujem, volim intenzivne boje ili izdvajanje jedne, određene boje na fotografiji ali s druge strane crno-bijela fotografija bolje ističe motive i daje taj melankolični štih koji obožavam, posebno u umjetničkoj i street fotografiji. Jedna anegdota: kad sam se tek počela baviti fotografijom i obradom shvatila sam da svaki put kad nisam sigurna što napraviti s nekom fotkom a ipak mi se dovoljno sviđa da je ne izbrišem, samo je prebacim u crno-bijelo i odmah je puno bolja.
 
• Fotografirate svakodnevni život.
= Svakodnevni život mi je jedna od najvećih inspiracija. Pa cijela serija (Seinfeld) je napravljena kao parodija svakodnevnom životu. Dosta puta ne znam bi li se smijala ili plakala. Tzv. uobičajeni život je toliko sveobuhvatan da uopće ne razumijem one ljude koji se pale na svemirce, druge planete i izmišljene jezike kad je život na ovoj našoj planeti toliko pun i bogat da mi veće inspiracije od toga ne treba. Ima toliko motiva i tema da je nemoguće to sve obraditi u jednom životnom vijeku.
http://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2018/06/mumalo-3-1024x683.jpg
• Kako pristupate motivu?
= Uvijek puštam da me vodi osjećaj. Čim ugledam nešto zanimljivo, sklopim priču u glavi i znam što želim postići. Mislim da od prevelikog kalkuliranja nema sreće. Bitno mi je djelovati u trenutku, jer on brzo prođe a onda se i inspiracija razvodni. Izuzetak su, naravno, veći projekti na kojima se radi određeni period vremena pa je na kraju potrebna kalkulacija da bi se izabrale fotografije koje ga najbolje prezentiraju.
 
• U Vašem opusu posebno mjesto zanima motiv akta.
= Ljudsko tijelo je lijepo samo po sebi i šteta je to ne iskoristiti kao motiv. Nažalost, živimo u državi gdje je golotinja još uvijek tabu tako da je problem naći modele za akt jer što će ljudi reći. Oni koji se ipak odvaže na to još uvijek se smatraju  vulgarnima. S umjetničke strane npr. ženske grudi su isto dio tijela kao ruka i noga jer nije cilj prezentirati pornografiju nego ljepotu i priču. 
 
• Što najradije fotografirate?
= Fokus mi se mijenja, nije uvijek isto. Godinama sam se bavila landscape fotografijom uz planinarenje, voljela sam slikavati životinje jer su spontane i smiješne a sad me okupira street fotografija. Ipak, umjetnička crno-bijela fotografija mi je najdraža.
 
• U kome se pravcu razvija umjetnička fotografija?
= U zadnje vrijeme me okupiraju ljudi. Nije važno kojeg su spola, starosne dobi, boje kože,jesu li lijepi ili ružni. Bitno je da privlače pozornost svojom neobičnom pričom dočaranom kroz fotografiju.
 
• Sudjelujete na izložbama, okupljanjima.
= Trudim se što više toga stići. Jako je bitno vidjeti što kolege rade a još je bitnije razmijeniti znanje i iskustva. Ne zna svatko sve, zato je važno komunicirati i međusobno se pomagati. Čak i najmanja sitnica, neko novo saznanje, može potpuno promijeniti percepciju u dotadašnjem radu fotografa.
http://www.dnevno.hr/wp-content/uploads/2018/06/28162194_2002394766695979_8211337316911223198_o-660x450.jpg
• Što je novo u atelijeru?
= Trenutno radim na fotografijama sa foto-kolonije u Zrenjaninu, nedavno održane, čiju skupnu izložbu očekujemo u 9. mjesecu ove godine. Također se namjeravam ponovno posvetiti crno- bijeloj fotografiji.
 
• Planovi?
= Plan mi je napraviti samostalnu izložbu a trenutno sam u pregovorima s jednim fotografom o seriji fotografija sa zajedničkim idejnim riješenjem ali bih se ja ovaj put našla s druge strane objektiva, u ulozi modela. Ne želim previše pričati o tome jer smo tek odlučili surađivati, sada treba napraviti koncept pa tek onda realizacija. Nadam se uspjehu.
 

Miroslav Pelikan

Hrvatska se ruši i preko nogometa u Rusiji i preko ospica u Dubrovniku

 
 
Zahladilo je pa je lakše i razmišljati. Odlučio sam se na tehnički gledano „klasično“ pisanje. Grafitnih olovaka imam pa sam si kupio šiljilo („šiljaru“) jer su mi se stara zatupila. Rijetko sam ih koristio. Većinom kljucam po tipkovnici pa sam se počeo osjećati kao djetlić. Promijenio sam eto ne samo „rod“ već i vrstu - deevoluirao sam daleko. To mi pravo naša Istanbulska dala, jučer je položena negdje u Europi kao dokaz da je na snazi. Lijepa ptica, radi k'o bušilica.
https://www.kurir.rs/data/images/2017/05/04/01/1174959_josip-broz-tito-umro-milos-sestic-zivan-ljukovcan_ls.jpg
Ne znam hoću li se moći vratiti do papira i olovke. Pokušavam. Ide, još znam pisati. A o čemu? Rado bih o ospicama. More je događaja ali malo je lijepih. Uspjeli su čak i jedan od moguće najljepših, najatraktivnijih - nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji - pretvoriti u strašilo. (Poslušajte govorenje prof. Lalića, te sramote za Fakultet političkih znanosti, u „Otvorenom“ 14. 6. 2018. pa će vam i „znanstveno“ sve biti jasno.) Da zanemarim sve njegove ostale pozitivne „širokopojasne“ učinke (ima naravno i negativnih, ali su u danim, globalnim, okolnostima slabiji, u vrijeme prvenstva svakako - drugi „narativ“) spomenut ću samo barem desetodnevni njime moguće potaknut rast famoznog BDP-a, ugostiteljstvo, pivo i dr., manje-više još i pod poreznom kontrolom. Tamo (država, svijet) „BDP“ je, da se ne lažemo veći od Boga, njegova ideologija vlada, a atakom na hrvatsku nogometnu reprezentaciju njegov rast se koči, smanjuje, usporava. Hrvatsku, kao „tu i takvu“ ne ću ni spominjati.
 
E sad kad bih bio, smatrao se (Istanbulska) amebom nitko me ne bi mogao uvjeriti kako je „timing“, uvremenjivanje presude Mamiću s početkom kratkih priprema nogometne reprezentacije, Svjetskim nogometnim prvenstvom, atakom na Modrića i Lovrena, uhićenja Mamića čak u BiH točno na dan početka Svjetskog prvenstva, na dan prve utakmice, slučajan. Taj se nije rodio. Na ovim stranicama mnogi su autori, od urednika Marijana Majstorovića pa do moje malenkosti godinama, koliko on traje, pisali o „slučaju Mamić“. O napadima na hrvatsku nogometnu reprezentaciju, ali i Dinamo, o huliganskim, namještenim, planiranim u tko zna kojim obavještajnim strukturama, uz pomoć tko zna kakvih u mozak udarajućih sredstava, uključivo i još neriješeni slučaj travnatog kukastog križa na Poljudu… i uvijek došli do jednog jedinog zajedničkog nazivnika, cilja: razaranja Hrvatske. Mamić je simbolički prvi korak prema reprezentaciji, pa onda dalje. Što se „slučaja Mamić“ tiče on se odavno mogao riješiti. Ali se planski drži „u pacu“ pa sustavno izvlači, malo „prozrači“ po javnosti i ovdašnjoj mediji, pa opet „u pac“. Normalno bi bilo da ga se odavno riješilo, pa ako je kriv, može i „za jaja“, pisali smo, ako nije – „idemo dalje“. Ali ne, on se ovako sustavno planski, kao u nekoj komunističkoj duploj „petoljetki“ pretvorio u još jednu ideologiju koja poput jahača apokalipse jaše Hrvatskom. I sad smo tu gdje jesmo. I „jašemo“ kamo jašemo.
 
Zašto su ospice "stigle" baš u Dubrovnik?
 
Ali zar na početku nisam naumio pisati člančić i ospicama? U moru sve samih ružnih događaja, sve gori od gorega, ružniji od ružnijega, stigle još i - ospice. Nisam nikakav stručnjak za medicinu, ne ću o tome ni slovca - zanimat će me tek pojava ospica, mjesto, vrijeme... Zašto? Ovako ću „načiniti“ zavjerenički, urotnički uvod, kao da nisam „odavde“ i kao da „ovo“ ne volim, štoviše – suprotno. Pa hajdemo. Ta se, mislim Hrvatska, trese, no gdje bi ju se još moglo „zveknuti“ pa da još posrne? Naravno - u turizam. Suviše je jaja stavila u tu košaru, turisti su plašljive biljke, osim onih „ekstremista“, „adrenalista“, penjača, biciklista i sl. Plaše se svega, bombi, morskih pasa, vatre, meduza… A tek zarazne bolesti neke. Planiram, a gdje udariti? Svakako u simbol hrvatskog turizma, a onda nema dvojbe: u Dubrovnik jer on je, i turistički gledano globalno - jednako Hrvatska. Čime?
 
Već duže vrijeme u susjedstvu, u Srbiji, Rumunjskoj, a možda i u još nekim zemljama, traje epidemija ospica. Broj zaraženih tamo se broji u tisućama, a donedavno je bilo i petnaestak smrtnih slučajeva iz svih dobnih skupina stanovništva. Zašto? Ne znam, ali mi je poznato kako su tamo i mnogi intelektualci, pa i liječnici, vodili, a možda i još vode kampanju protiv raznih cijepljenja s osnovnom tezom o njihovoj štetnosti po zdravlje djece i cjepiva kao uzročnika teških oboljenja koja traju onda cijeli život. Sve do strašne tvrdnje: „truju narod“. Takav pokret nije srbijanska specifičnost, svjetski je raširen, uostalom i u Hrvatskoj se primio donekle taj pokret anti cijepljenja. Nije on, naravno sa stajališta bijega pojedinca od totalitarne kontrole pojedinca od strane nečega; države-superdržave, globalističkih super strukutra, farmaceutske industrije… negativan, dapače, ali to je jedna druga izvanzdravstvena, politička i „ljuckopravna“ priča.
 
Kako bilo Dubrovnik je blizu izvora zaraze, a onda poznat mi je još i podatak kako je u Dubrovačko-neretljanskoj županiji najniža procijepljenost djece protiv ospica. Baš mi to ide u prilog, izgledat će slučajno i spontano i s razlogom pojava baš tamo, a usput će se malo dezavuirati i činjenica kako je baš Dubrovnik (Republika) davno izmislio karantenu i time dao važan doprinos svjetskoj medicini. Dakle, odabrao sam gdje je mjesto napada na hrvatski turizam. (Neki koji se trebali brinuti o ovakvim i sličnim pitanjima (sigurnosti nacionalne) mogu se slobodno zapitati zašto se ospice nisu najprije pojavile u Slavoniji. Tamošnji stanovnici i Hrvati i Srbi putuju u Srbiju, recimo u nabavke. Neki Srbi (Vukovar) putuju tamo-vamo, rade u Hrvatskoj, svaki dan. Putuju i naši trgovci s robom preko Bajakova, navodno se mlađarija ide opijati u Beograd… pa ništa, mislim od ospica. Kud baš pa po Dubrovniku.)
 
Kad sam odabrao mjesto ostaje mi još vrijeme. Bez dvojbe: početak turističke sezone, kako bi potencijalni turisti imali vremena predomisliti se. Oni ionako kad čuju „Dubrovnik“ povezat će ga s Hrvatskom, a kolika je udaljenost od Dubrovnika i Umaga ionako pojma nemaju. Ostaje mi još samo pitanje kako proširiti vijest da su „ospice stigle“. Za to nema ni brige ni problema, sve će učiniti ovdašnja medija, ona će to razglasiti, moji povjerenici vani sve će samo prenijeti. Jedino što mom planu ne će, vjerojatno, ići u prilog Svjetsko je nogometno prvenstvo, barem tamo, vani, jer ovdje smo pokazali kako se ono u Hrvatskoj pokušava medijski eutanazirati. Tako bi se to moglo kroz umjetno izazvanu pojavu ospica promotriti sa stajališta teorije urote. I daj Bože da tako i ostane; tek jedan uradak iz takve „košare“.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Na SP-u u Rusiji hrvatski nogometaši nalaze se u skupini s Nigerijom, Argentinom i Islandom. Koje će mjesto zauzeti?

Ponedjeljak, 18/06/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1149 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević