Get Adobe Flash player
Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

Da imam Plenkovićevu moć, za sve one koji dolijeću s Marsa postavio bih...

ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

Gospodarski pojas su proglasile gotove sve države članice...

Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

Opasne tendencije iskrivljavanja povijesti i istine o...

Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

Možda maksimirska krtica ima veze s bleiburškom očišćenom...

SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

Hrvatska je jedina država koja potiče krivotvorenje...

  • Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

    Baba Sarnavka bi sve nas na Mars

    utorak, 16. siječnja 2018. 16:51
  • ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

    ZERP već pokriva glavne prednosti IGP-a

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:43
  • Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

    Prošlo 26 godina od međunarodnog priznanja

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:40
  • Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

    Vojvoda Sinđelić na ogulinskom prelu

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:35
  • SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

    SKANDAL - Srbočetnici masakrirali Hrvate

    četvrtak, 18. siječnja 2018. 10:13

Povod: novi performans Olivera Frljića, u Kerempuhu, ovoga puta "po Pirandellu"

 
 
„Na predstavu sam otišao iz dva razloga. Da bih mogao komentirati, moram je pogledati. Drugo, zbog urođene znatiželje s obilježjima stanovitog mazohizma. Zanimalo me, naime, kako na sceni izgleda moj lik sa svinjskom glavom kojeg u stavu muslimanske molitve lopatom kokaina pričesti biskup Mile Bogović. Zanimalo me i kako izgleda moj kazališni lik koji nakon biskupske kokainske pričesti sudjeluje s kazališnom Željkom Markić, Velimirom Bujancem, Josipom Klemmom i ostalima u nogometnom udaranju glave mrtvog novorođenčeta. Zanimalo me i kako izgleda prizor kada lik silovane žene polegnute na hrvatsku zastavu simbolički revolveraškim hicem likvidira sve spomenute. Osim toga, u predstavi tu i tamo ima i Pirandella - rezimirao je Hasanbegović“ (Večernji list, 21. 1. 2018.).
https://i.ytimg.com/vi/hR8XypfzGKA/maxresdefault.jpg
Dodat ću „malo svoje znatiželje (medijine, virtualne) s obilježjima mazohizma“. Za kazališnu i inu predstavu, koja bi imala i zrnce umjetničkoga, treba imati barem malo takvoga talenta. A „performanse“ kakve upriličuje Oliver Frljić, i još niz „velikana“ u različitim, bivšim, umjetnostima može „složiti“ svaki idiot. Ne treba ni mozga, samo volja za mržnju. Njihov zajednički nazivnik je nova, kak ti „neoliberalna“, totalitaristička, a u biti sotonistička estetika. Bez etike, dakako. Ili, drugačije: riječ je i o estetici i o etici razaranja, uništenja, na globalnom planu. Nisu one smišljene kako bi zabavile, kritizirale, možda i „popravile“  društvo (i „državu“) već kako bi ga satrle - u korijenu, svaki, i zadnji, njegov „atom“, elementarnu česticu kao što je, primjerice obitelj, iako je krajnji cilj – pojedinac. Takva je to „satira“ - „satira“ zatiranja. Njezin učinak isti je, ili gori, od učinka atomskog oružja, ili kojega drugog oružja masovnog uništenja. Zapravo je i gori, žrtve takvog, materijalnog, oružja na koncu „svetoga jedinka“ – ispare, a oružje „nove estetike“ „jedinku“ ostavi meso i kostur pa takav baulja po Zemljici. Ni čovjek, ni živina, ni biljka, ni ameba već neko novo biće kojega je zahvatila retrogradna evolucija - de evolucija. I eto dokaza za teoriju evolucije - sve što može evoluirati može i de evoluirati. Nazvao bih to, novim, prvim zakonom evolucije. Tako, čovjek redatelj, ali i neki iz publike, koja je ionako već pri dnu na takvim „performansima“, u trenu može postati svinja.
 
Neki u publici na ovom “performansu“ već u stigli utovljeni i za „glumit'“ svinju nije ima bila potrebna još maska. Ne znam doduše zašto se Frljić dočepao baš svinja, jer one su, po inteligenciji, visoko na evolucijskoj krušci - od mnogih neoestetičara i inteligentnije - a među mnogima su cijenjene i kao - kućni ljubimci. Koliko sam razumio ovih dana su baš oni na dnevnom redu posebne zaštite, pa me zanima hoće li i svinja biti štićena kao takva, ne samo od vegetarijanaca. Ili će sve „svinje“ biti likvidirane, za početak samo simbolički, ali ne treba dvojiti - to je tek ideološka priprema za pravo kolinje. Možda fundamentalistički ljubitelji kućnih ljubimaca iz svojih kreveta puste kerbere na sve svinje, ili su, kako mi je za vidjeti, neke svinje ipak jednakije?
 
Neizlječivi virus mržnje
 
Krajnji ekstrakt, izlučevina, ovakve „estetike“ je neizlječivi virus mržnje koji onda i mentalno i emocionalno tjera u obračune, rat, svih protiv sviju - i eto cilja. Ako netko pomisli kako su ovakvi „performansi“ neka novost, griješi, na Zapadu su „otkriveni“ još prije pedesetak godina, ali kao krvavi ideološki obračuni „na terenu“ su odavno - još tamo od Francuske revolucije. Giljotiniranje, ma „performans“ da ne može biti bolji - nema tog Frljića koji bi ga nadmašio, a ne će se ni roditi. Ne znam kako je s giljotinama u “ovdje“, ali srbijanska vlada je nedavno zabranila njihov uvoz, ima „nultu toleranciju“ na njih, na vješala, električne stolice i slične „sprave“. Možda se ni u Hrvatsku ne smiju uvoziti giljotine, ali u „umjetničke svrhe“ ih se, očito, može koristiti. Giljotiniranje mozga - dopušteno.
 
Tek „performansi“ poslije boljševičkog „oktobarskog“ puča, a onda se iz njega „porodili“ fašistički i nacistički „performansi“, pa se, značajno, smanjio broj stanovništva - uglavnom u Europi, neovisno o „vjerskom, etničkom i inom podrijetlu i usmjerenju“. To zbog toga što su ti „performansi“ zahvatili i mnoge, milijune, nevinih, onih koji nisu bili čak ni iz „ciljane“ skupine režisera „performansa“ već, onako, usputno, u krivo vrijeme bili na krivom mjestu… Recimo između osam do deset milijuna (nema preciznih podataka) ukrajinskih seljaka  početkom tridesetih godina tako se našlo na – krivom mjestu - u svojim selima. Da su bili u gradovima možda im ne bi bio priređen „performans“ izgladnjivanja do točke pojave kanibalizma. Ali ni on nije pomogao.
 
Još o jednom znakovitom, „tekstilnom“ detalju: ima „performans“ i hrvatsku zastavu o koju se, navodno, briše nos i čini, valjda još nešto sličnoga s njom. Odvjetnik Prodanović, jedan iz publike, misli „da nitko nema osnovu za tužiti Olivera Frljića, čak ni zbog scene u kojoj se omalovažava hrvatska zastava. Nije riječ, naime, o službenoj zastavi Republike Hrvatske, nego o onoj s prvim bijelim poljem, koja se koristila u NDH“. Ah, krajnje je vrijeme za zabranu „prvog bijelog polja“ i u šahu, sigurno je neki ustaša znao igrati šah. Mislim kako Milan Bandić, jedan od zaslužnih za ovakve „performanse“, treba „početi delati“ i skupljati crijep za obnovu krova crkve Sv. Marka. Ta popet će se „performeri“ na njezin krov i stucati tamošnji grb s „prvim bijelim poljem“, a bit će i krovne „kolateralne štete“ gore. Zaključno: ova estetika nema dna. Vjerojatno ni u Paklu.
 

Mato Dretvić Filakov

Uhićen bivši agent CIA-e koji je optužen da je prodao je popis mreže informatora u Kini

 
 
Kao u nekoj špijunskoj priči, FBI je, na aerodromu u New Yorku, uhitio Jerryja Chun Shing Leea. Svi ljudi koji su u Kini tajno radili za američke tajne službe, bili su ili ubijeni ili uhićeni. Krtica je došla iz Kine. FBI je jučer objavio vijest da je uhitio Jerry  Chun Shing Leea, 53 godine, američkog državljanina kineskog podrijetla, i bivšeg agenta CIA-e (radio je za Agenciju u periodu između 1994. i 2007.), optuženog da je Pekingu prodao dragocjene informacije o mreži američkih špijuna u Kini, omogućujući tako Pekingu da ju razotkrije i neutralizira. Bio je to jedan od najtežih udaraca koje su američke tajne službe ikada dobile. Neki agenti su išli tako daleko da su to usporedili s izdajom dvostrukog igrača Aldrich Ames koji je sredinom osamdesetih godina, Moskvi dostavio krucijalne i važne informacije.   
https://media4.s-nbcnews.com/j/newscms/2018_03/2299056/180119-jerry-chun-shing-lee-ew-651p_3455d6564758f359269c0d63e3b2cf26.nbcnews-fp-1024-512.jpg
Popis imena koje je Lee dostavio kineskoj strani, omogućio je Kinezima da uhite ili ubiju, počevši od 2010., desetke lokalnih informatora i doušnika. Radilo se o osobama koje su bile dugogodišnji suradnici CIA i čija imena su bila jedna od najčuvenijih tajni američkih tajnih službi. New York Times otkriva da su u početku američke tajne službe mislile da su imena njihovih informatora u Kini bili hakirana ili da je njihov kriptirani način komunikacije bio razotkriven. U isto vrijeme, FBI je sa svoje strane izrazio sumnje da je informacije Kinezima dostavljao neki izvor unutar CIA-e, što je potonja Agencija kategorički odbijala i što je svojevremeno čak  izazvalo i prilične nesuglasice i trenja između dva sigurnosna vladina tijela.
 
Lee, je Agenciju napustio još 2007. i nastanio se u Hong Kongu, gdje je radio u jednoj aukcijskoj kući. Sumnje, vezane uz njega, su se pojavile 2012., kada, u sklopu njegova posjeta rodbini u SAD, tijekom rutinskog pregleda njegove prtljage, istražitelji su pronašli dvije bilježnice pune klasificiranih podataka: imena i prezimena i brojevi telefona kineskih informatora i doušnika. Radilo se o podacima koje je Lee svojevremeno dostavio Kinezima. Ne zna se točno zašto Lee nije odmah uhićen. Vjerojatno zbog toga što se tek kasnije došlo do jasne spoznaje o prirodi i važnosti tih informacija. Prošlog tjedna, Lee se nakon 5 godina pojavio u Americi, uvjeren da je uspio zavarati trag i da se izvukao. Međutim, po njegovom dolasku u Ameriku, na aerodromu JFK je uhićen, a odmah potom i optužen. Također postoji opravdana bojazan da bi moglo biti još agenata koji dostavljaju povjerljive informacije Kini.
 

Anna Lombardi, La Repubblica

U 95. godini života umro najstariji živući član Društva hrvatskih književnika

 
 
FEDOR VIDAS, pripovjedač, novelist, scenarist, radijski i televizijski pisac, novinar (rođen u Bakru, 13. siječnja. 1924. – preminuo u Kakovcu, 17. siječnja 2018., u 95. godini života). Član je Društva hrvatskih književnika bio od 1956.
https://static.kupindoslike.com/Fedor-Vidas-Ponedjeljak-ili-utorak_slika_O_8499633.jpg
Fedor Vidas je pripadao krugovaškom naraštaju prozaika, izrazito prepoznatljiva i samosvojna izraza. U svojim je novelama, još 1950-ih, među prvima označio nove i bitne aspekte daljnjega razvoja hrvatske proze, te raskidanje s dotadašnjim tradicionalnim utjecajima. Junaci njegovih novela su mladi ljudi iz urbane zagrebačke sredine u poslijeratnom vremenu, fiksirani u trenucima svakodnevice. Izvanrednim darom zapažanja i najsitnijih detalja, poput filmske kamere, te kratkim, škrtim i ogoljenim rečenicama, u vrsno vođenim dijalozima, s nenametljivom liričnošću, predočuje ozračje i duh vremena.
 
Godine 1952. utemeljio je časopis Novela; bio je urednik i zamjenik glavnog urednika u književnom tjedniku Telegram(1960.-65.), a u Okuurednik inozemnih kulturnih informacija (1976.-89.).
 
Objavio je knjige novela: Popodne kad sam sretan, Zagreb, 1954.; Ponedjeljak ili utorak, Zagreb, 1961.; Novele, Novi Sad, 1964.; Na izmaku ljeta, Rijeka, 1975. Novele su mu uvrštene u preglede i antologije (Suvremena hrvatska novela, 1971.; Hrvatska kratka priča, 1994.; Iz novije hrvatske proze, 1995.; Antologija hrvatske novele, 1997.; Antologija hrvatske priče, 2001.) te u Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 154., 1985., te prevedene na strane jezike i uvrštene u inozemne antologije.
 
Autor je nekoliko radio-drama (Scenaristi, 1964.; Djevojke dolaze u devet, 1968.; Šum, 1969.; Konj je stao, 1970.; Čestitke, 1970.) te televizijskih drama koje su izvedene na Prvom programu Televizije Zagreb (Gdje je duša moga djetinjstva, 1968.; Ožiljak, 1969.; Kainov znak, 1970.; Ljubav na bračni način, 1970.; Okreni leđa vjetru, 1972.). Napisao je ili je bio suautor u više filmskih scenarija (Martin u oblacima, 1961.; Abeceda straha, koscenarist, 1961.; Ključ, koscenarist, 1965.; Metamorfoza, 1965.; Ponedjeljak ili utorak, koscenarist, 1966.).
 
LITERATURA: I. Slamnig, Popodne kad sam sretan, Narodni list, 24. VIII. 1954.; V. Desnica, Fedor Vidas: Popodne kad sam sretan, Život, 1955., 1-2; B. Donat, Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli, Delo, 1961., 5; V. Pavletić, Antipriče, Izraz, 1962., 1; P. Zorić, Slikar gradske čame, Književne novine, 1962., 162; Z. Petrović, Snaga i moć pripovedanja, Danas, 23. V. 1962.; M. Trumić, Majstor detalja, Život, 1965., 1; J. Hekman, Fedor Vidas – pjesnik detalja, Republika, 1985., 1. (h.f.)

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Srijeda, 24/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 918 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević