Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Neka mene u muzeju po danu

 
 
Kad čujem za „akcije“ kao što su „noć muzeja“, „noć knjige“, „noć kazališta“ - i ne znam kakvih sve noći još ima - prva mi se po glavi smota „noć vještica“. I ta se svečano noćno, a bogme i „radno“ obilježava. Pretpostavljam, kad se usvoji Konstantinopolska konvencija, ne će majci te, niti samo te, orgijati po noći. Bit će i vampira, ako ih već nema, te još neka, različita, transrodna i multirodna mrkla noćna bića. Udarit će u kolo, nalik kozaračkom, a nikako onom vilinskom. Mrkla evolucija, evolucija noći k'o revolucija teče. Zapravo već mi je nevjerojatno: kako se barem neke „babe“ već nisu pobunile protiv „noći vještica“, pa udarile u noćne prosvjede, s vijencima češnjaka i glogovim kolcima, ili nekako drugačije navalile na neku vještičju krčmu gdje se orgija u „noći vještica“.
https://media-cdn.tripadvisor.com/media/photo-s/01/f0/c7/00/savannah-ghost-walks.jpg
Jedini, noćna junačina, bio je, svojedobno - narodni zastupnik - Pernar, al' na drugu, „kristalniju“, temu. Jer, radi se doista o rodo/spolnoj i sličnoj diskriminaciji među tim navodnim noćnim bićima u kojoj masovno sudjeluju ona koja, navodno, najviše, bivstvuju po danu. Kad su već, odavno, dan i noć izjednačeni - što je svojevrsna evolucija - onda neka budu i ideološki jednaki. (Urbanizacija, megapolisi i sl., kompleksnija priča.) Naravno, dan i noć nisu jednaki, između njih  ne može postojati znak jednakosti, matematički, fizikalni, astronomski, biološki, socijalni… Bića prilagođena noći (evolucija!) po danu spavaju, a po noći love i da ne tamburam dalje. Ali, ako je ima, Konstantinopolska konvencija mora biti jednako pravovaljana i za dnevna i za noćna bića. I po damu i po noći, recimo kako za „noć vještica“, tako i za „dan vještica“. 
 
Noćas, 26. 1. 2018., je upravo istekla „noć muzeja“, što bi se reklo, razdanila se čim su pijetli zapjevali - ako još uopće i kukuriču pred zoru. Mislim, ako nisu izumrli. Brrr. Kad se prisjetim što je sve i tko u muzejima, tko i što bi se u njima moglo „probuditi“ u „njihovoj“ noći… Kako bih rekao, koji sve „isječci“ povijesti - to ni Hollywood ne bi mogao smisliti. Neka mene stoga u muzeju po danu.
 
„Noć knjige“, ma dajte. Za čitati knjigu neophodno je potrebna svjetlost - bijeli dan. Svijeća, petrolejka, struja… to je rješenje, ali osobno i u nuždi. Primiš knjigu čitaš, stigne mrak. Pa užgeš svijeću, jerbo te je, ah taj tvrdi „rad“, po danu, sprječavao u čitanju. Biraš: il' čitati il' jesti. Pa jesti, da bi mogao čitati, učiti. I obrnuto. Zato ponekad, često, čitaš po noći. Noćima. Tvrda knjiga, tvrđi život. Ali „noć knjige“ po cijeloj (im) državi i više je nego je previše. „Mjesec knjige“, po danu je dobar, naročito zato što znanje čitanja uglavnom kopni i prebacuje se na internet, a na internetu je dan jednako noć.  
 
Kad je ta masovna priča o „noćima“ ovoga ili onoga počela? Davno, kad su se filmovi, montaža tih atrakcija, što je jedina ispravna definicija filma - počeli prikazivati u mraku. Slijedila bi opsežna i kompleksna priča, ali ćemo u ovom člančiću zatvoriti tu „pipu“. Inače, te „noći“ su samo dodatna estradizacija, masovizacija masa, prevodim nevičnima: zaglupljivanje mase masa masovno, ubijanje mozga masama kako bi mase bauljale i danju i noću. Dan si im već nekako oteo, ostala još noć. Na koncu jedna po jedna, „liberalna“ jedinka, jedna po jedna baulja. „Jaše“ u noć. Jaše bez povratka.
 
Nije doduše ni s „danima“ bolje. Svi dani, dvadeseti četiri sata zauzeti su za nešto. Siguran sam kako je tih „dana“ - „ovoga i onoga“ - od zaštite ptica pjevica do majmuna kukurikavaca, i još mnoštvo sličnoga - pokrilo sve dane u godini, preko nekoliko puta. Tako je, primjerice, Dan ptica pjevica, meni predragih, postao potpuno nevidljiv, nečujan, ne čuju se 'tice - a time i beznačajan. Bolje bi bilo da ga nema. Pri kraju Rimskoga Carstva, a potrajao je i kraj, u Rimu se slavilo oko 250 „državnih“ praznika. I carstvo - propalo. Ovo „carstvo“ ne samo da slavi dane, već i noći, pa je, računam, akceleracija propasti barem dvostruka. I to samo glede tih „dana“ i „noći“, a gdje su druge varijable.
 

Mato Dretvić Filakov

Komentari   

0 #1 teo trostmann 2018-02-02 10:40
Tisućuijedna noć
Citat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Subota, 18/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1094 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević