Get Adobe Flash player
Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

Prepisati riječi iz pjesme Ekaterine Velike može samo neznalica i(li)...

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

Gospođo profesorice, ispričajte se svojim đacima, ako ne nikome...

Karmine na Pantovčaku

Karmine na Pantovčaku

Lisičina karikaturalna izvedba Lijepe...

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

Hrvatska ima pravnu osnovu za zakonsku zabranu svih komunističkih simbola...

Ekaterina Velika u

Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

Inauguracija protekla bez mentorâ     Kako je...

  • Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    Na priredbi inauguracije gafova k'o u priči

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:43
  • Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    Himna svira, a ona na tipka po mobitelu…

    četvrtak, 20. veljače 2020. 09:40
  • Karmine na Pantovčaku

    Karmine na Pantovčaku

    četvrtak, 20. veljače 2020. 10:02
  • Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    Nevjerodostojni SABA-ovci protiv odluka EU-a

    srijeda, 19. veljače 2020. 12:30
  • Ekaterina Velika u

    Ekaterina Velika u "Vili Zagorje"

    četvrtak, 20. veljače 2020. 15:38

Umro je hrvatski političar, publicist i domoljub

 
 
U Zagrebu je 4. siječnja 2020., u 83. godini života, umro prof. dr. Zdravko Tomac, hrvatski političar, publicist i domoljub. Cijeli svoj život posvetio je za boljitak svoje hrvatske domovine. I u vrijeme protuhrvatske, nedemokratske i nenarodne jugoslavenske diktature Zdravko Tomac uvijek je bio na strani svoga hrvatskoga naroda. Iako progonjen nakon Hrvatskoga proljeća, kada mu je bio zabranjen rad na Fakultetu političkih znanosti, nastavio je sa znanstvenim i publicističkim radom. U vrijeme demokratskih promjena i raspada Jugoslavije stavio se na čelo demokratskih i reformskih snaga u okviru SKH, i bio glavni zagovornik stvaranja hrvatske socijaldemokracije i preimenovanja partije u SDP. U jeku najžešće srbijanske agresije na Hrvatsku, u ljetu 1991., odazvao se na poziv hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana u Vladu demokratskog jedinstva, u kojoj je bio potpredsjednik.
Zdravko Tomac s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović na predstavljanju knjiga u Dvorani Vijenac na Kaptolu
 
Zbog svoga uznastojanja na hrvatskoj socijaldemokraciji bio je progonjen u SDP-u kojega je stvarao, posebice nakon povratka Partije na vlast godine 2000. U to vrijeme prvi put sam ga nazvao i ugovorio intervju u Saboru za Hrvatsko slovo. Došao sam k njemu u nezgodno vrijeme. Kao potpredsjednik Sabora imao je puno obveza, a vani je bila zimska južina. Razgovor se vodio u ovalnoj sobi s prozorom na Opatičku ulicu. Unatoč lošem vremenu i mojoj zadršci prema njemu, komunistu, razgovor je bio djelotvoran. Ispričao mi je o svome ocu, koji je kao domobranski šef intendanture za Slavoniju potkraj rata pomagao i partizanima, koji su ga poslije rata poslali u logor u Kovin na jugu Banata, što je bezrazložno negativno odjeknulo kod nekih ljudi koji su to pročitali u Hrvatskom slovu. Moram reći kako i ja nisam bio baš naklonjen svome sugovorniku. Naime, na kraju razgovora Zdravko Tomac mi je u povjerenju rekao: Da Vi znate kako je meni teško u SDP-u? A ja sam mu odgovorio da mu ne vjerujem. Kasnije sam shvatio da sam tada bio u krivu. Godine 2004., kada smo se, HDZ i mi svi domoljubi vratili na vlast, postao sam glavni urednik Fokusa i k meni dolazi prof. Tomac. Pitao me je može li pisati za Fokus. Ja sam rekao da može, što mi je činilo problema kod nekih mojih suradnika koji su mi rekli da što će mi taj komunjara, a ja sam im rekao da je bolje da piše za nas, nego za neke druge nedomoljubne novine koje će kad-tad prihvatiti. Posebice nakon objave njegove knjige Obraćenje, koja je jako dobro primljena u javnosti. I bio sam u pravu. Sljedećih godina Zdravko je pisao za Fokus na obostranu korist.
 
Nakon gašenja Fokusa nastavili smo suradnju. Uredio sam i izdao sam mu sljedećih osam knjiga, od Memoara do Misli o vjeri i nevjeri. Proveli smo zajedno dane, mjesece i godine. Obišli smo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko i širili istinu o Hrvatskoj i Hrvatima. Ljudi su nas dočekivali s oduševljenjem. Zdravko je bio i ostao nacionalni junak. Omiljen i kod mladih i od starih. Jedini problem bilo mu je zdravlje koje ga je godinama sputavalo da još više piše, putuje i širi istinu o Hrvatskoj i Hrvatima.
 
Zdravko Tomac je istaknuti hrvatski političar i pisac. Rođen je u Garčinu kod Slavonskoga Broda 24. svibnja 1937. godine. Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ je bio u redu uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon Titine smrti.
 
Nakon što je diplomirao ekonomiju u Zagrebu, zapošljava se u Slavonskom Brodu, odakle zahvaljujući političkom angažmanu u "Socijalističkom savezu radnog naroda" (jedna od poltičkih transmisija Saveza komunista, očekivalo se da svaki građanin svojim članstvom u toj organizaciji očituje privrženost idejama marksizma i "diktature radnog naroda") dolazi u Zagreb, na mjesto direktora Nogometnog kluba "Dinamo" (1967.-1971.). Kasnije radi u školi za političke kadrove u Kumrovcu, te - nakon što je 1976. godine doktorirao u oblasti politologije - na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu; ondje je od 1986. godine u statusu redovnog profesora.
 
Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske).
 
U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećosiječanjskih izbora 2000. godine Tomac je opet na vlasti i u Vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom koje je optuživao za neoboljševizam, služenje protuhrvatskim inozemnim središtima moći i demoralizaciju cijele zemlje, praćenu potiranjem hrvatskoga identiteta i servilnošću prema eurokratima. Osnovne točke prijepora bile su status hrvatskog Domovinskog rata, odnos prema Međunarodnom sudu u Haagu i položaj Hrvata u post-daytonskoj Bosni i Hercegovini.
 
Ujesen 2003. Tomac napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovakom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati; političku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa. Iako su povijesne analogije osjetljiva stvar, HSD je u mnogim rješidbama blizak sada skoro zaboravljenima austromarksistima, najkreativnijem i najslobodoumnijem pokretu koji je djelovao unutar europske ljevice pred Prvi svjetski rat.

 

Na predsjedničkim izborima 2009.-2010. u prvom krugu je podržao Miroslava Tuđmana, a u drugom Milana Bandića. Za parlamentarne izbore 2011. prilazi HDZ-u. U privatnom životu, prošao je - kako sam svjedoči - transformaciju od vjerski solidno odgojenog dječaka, preko mladog čovjeka duboko involviranog u ateistički marksistički svjetonazar, do čovjeka koji je opet na duboki način prepoznao katoličku vjeru u kojoj je izvorno bio odgojen. Nakon što se prestao aktivno baviti politikom, postaje vrlo aktivni publicist, objavljujući približno jednu knjigu godišnje. Sukladno svojem znanstvenom habitusu i životnom iskustvu, tematika njegovih knjiga je politička i političko-povijesna. Važi za jednog od glavnih javnih intelektualaca koji razobličuje transformacije ex-komunista u tranzicijskim postsocijalističkim društvima, koji svoju novu misiju nalaze u strateškom savezu sa suvremenim globalizmom.
 
Književno-publicistički rad
 
Zdravko Tomac je istaknut kao političar od sudjelovanja u oblikovanju Ustava iz 1974. do osnutka HSD-a. No, njegova glavna djelatnost ipak leži u sferi političke publicistike, javne artikulacije nezadovoljstva mnogim pojavama u hrvatskom društvu (servilnost, korupcija, medijske manipulacije...) i memoarsko-biografskoga spisateljstva u kojem je dao niz uspješnica. Tomac je objavio preko 30 knjiga, uglavnom na hrvatskom (no i dvije na engleskom i njemačkom) u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske višestranačke Vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga Franje Tuđmana u novijoj hrvatskoj povijesti. Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige. Nemali dio njegova spisateljstva (npr. studije o federalizmu koje je objelodanio zajedno sa slovenskim politologom Cirilom Ribičičem) pripada prošlosti i od interesa je jedino za profesionalne proučavatelje propale SFRJ i njezinih ideološko-ustrojbenih protimbi. Za šire čitateljstvo su svakako intrigantniji Tomčevi spisi s memoarskom notom koji se čitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tu prije svega valja izdvojiti knjige Iza zatvorenih vrata, 1992.; Tko je ubio Bosnu?, 1994,; Kako se stvarala hrvatska država, 1996.; Prijepori o nacionalnom, 2003., te najartikuliranije Tomčevo djelo, Tuđmanova politička biografija, Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, 2004.
Pozorniji pogled na Tomčevu publicistiku otkriva autora koji je uočio mnoge mutne i amoralne poteze svjetske politike, javno ih iznosi, no tek postupno dolazi do općih spoznaja koje neminovno slijede iz političkih realija. To je najzornije u njegovoj ocjeni Tuđmanova političkoga djelovanja, prema kojem je bio uvelike kritičan tijekom rata, no, na koncu je završio praktički potvrđujući skoro sve Tuđmanove strateške i taktičke poteze. Iako školovan politički znanstvenik, Tomac nema (koliko se vidi iz njegovih tekstova) preferencije za bilo koju filozofiju povijesti niti političku filozofiju (marksističku, kršćansku, neoliberalnu, socijaldemokratsku...). Osim općih humanističkih usmjerbi, Zdravko Tomac, po svemu sudeći, ni nema potrebe za širu viziju političke zbilje. U Tomčevu spisateljstvu se može razaznati nekoliko stalnica: humanistički i pomirljiv stav prema svim ljudima i narodima; ponešto naivna percepcija političkih opcija dominantnih među Bošnjacima; vjera u poštenje i fair-play u politici, koju naknadno prati rezignacija poslije spoznaje da se politička igra ne igra po pravilima deset zapovijedi. Tomac je kao politički pisac novina u hrvatskoj publicistici: opći humanistički i dobronamjerni ton, povezan s informiranošću o političkim strujanjima - nisu do sada postojali u hrvatskoj političkoj publicistici kojom su dominirali radikalni pesimizam i geopolitički uvidi (Ivo Pilar, Milan Šufflay), visoka retorika nacionalnoga mesijanstva (Ante Starčević, Eugen Kvaternik), trijezni pragmatizam i promišljena kombinatorika (Franjo Tuđman) i raskrinkavajuća strast pomiješana s bolnom ljubavlju prema nacionalnom biću (Frano Supilo, Miroslav Krleža). U tom je pogledu Tomčeva publicistika novum koji će nadživjeti vrijeme kao kronika i kritika napisana sa stajališta humanistički orijentirane umjerene demokratske opcije.
 
Djela prof. dr. Zdravka Tomca:
 
Mjesna zajednica u teoriji i praksi, Zagreb, [1977.].
Teorija i praksa delegatskog sistema(Dušan Bilandžić... [et al.] ; [urednici: Ivan Šiber, Zdravko Tomac], Zagreb, Fakultet političkih nauka, Zagreb, 1979.
Socijalističko samoupravljanje, Pravni fakultet, Centar za stručno usavršavanje i suradnju s udruženim radom, 1981.
Ustavna reforma deset godina kasnije, Zagreb, 1984.
Usuglašavanje ili nadglasavanje: kritička analiza i prijedlozi promjena u političkom sistemu(Ciril Ribičič, Zdravko Tomac), Samobor : Zagreb, [1986.].
Ustavne promjene: korak naprijed ili dva koraka nazad ; Ciril Ribičič, Zdravko Tomac, Porodica i domaćinstvo, Zagreb, 1987.
Federalizam po mjeri budućnosti/ Ciril Ribičič, Zdravko Tomac ; predgovor Milan Kučan; (preveli sa slovenskog Davor Gjenero, Nina Sokol)
Ribičič, Ciril, Zagreb : Globus, 1989.
Novi komunalni sistem, RANS "Moša Pijade" : "Porodica i domaćinstvo", Zagreb, 1990.
Izvori velikosrpske agresije: rasprave/dokumenti: kartografski prikazi, August Cesarec-Školska knjiga, Zagreb, 1991., (engl. izd., Centar za strane jezike Zagreb-AGM d.o.o., Zagreb, 1993.), (prir. Bože Čović), (suautori Miroslav Brandt, Bože Čović, Slaven Letica, Radovan Pavić, Mirko Valentić i Stanko Žuljić)
Iza zatvorenih vrata, (Dio prvi): Tako se stvarala hrvatska država, Organizator Zagreb 1992.; (Dio drugi): Tko je ubio Bosnu?, Birotisak, Zagreb, 1994.
The struggle for the Croatian state: through hell to democracy, Profikon, Zagreb, 1993.
Paukova mreža balkanskog krvnika, Birotisak, Zagreb, 1994.
Milošević muss besiegt werden/ Zdravko Tomac ; Ubersetzung Pero Katušić und Nina Matetić, Birotisak : Profikon, Zagreb, 1995.
Kako se stvarala hrvatska država, Birotisak, Zagreb, 1996.
Zagrebačka kriza: politologijska analiza i dokumenti, Promocija : Gradska organizacija SDP, Zagreb, 1997.
Zločin bez kazne, Matrix Croatica, Trst, 1999.
Moji pogledi na sudbinske odluke koje je donosio dr. Franjo Tuđman u razdoblju od 1989. do 1992. godine, Časopis za suvremenu povijest, God. 34 (2002.), 3, str. 873.-898.
Prijepori o nacionalnom: u znaku mosta, Birotisak, Zagreb, 2003.
Junak našeg vremena: razgovori s Markom Veselicom, Zagreb, 2005.
Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava, Slovo M,, Zagreb, 2004.
Ponoćne misli, Detecta, Zagreb, 2005.
Predsjednik protiv predsjednika, Detecta, Zagreb, 2005.
Moj obračun s KGB-om: Komunizmom. Globalizmom. Bezboštvom: Tomac protiv Tomca, Detecta, Zagreb, 2007.
Tuđmanizam i mesićizam: predsjednik protiv predsjednika, Nominativ, Zagreb, 2007.
Obraćenje: (od komunista do vjernika), Nominativ, Zagreb, 2008.
Hvalospjev ljubavi: kultura života nasuprot kulturi smrti, Zagreb : Nominativ, 2010.
Memoari Zdravko Tomac, Tkanica, 2012. (Urednik: Marijan Majstorović)
Peta haaška kolona i njezine žrtve, Tkanica - Zavjet za Hrvatsku, Zagreb, 2013. (Urednik: Marijan Majstorović)
Crveni predsjednik, Tkanica, Zagreb, 2014. (Urednik: Marijan Majstorović)
Pobjednici i gubitnici, Tkanica, Zagreb, 2015. (Urednik: Marijan Majstorović)
Sudbinski izbori – Oni ili mi, Tkanica, Zagreb, 2015. (Urednik: Marijan Majstorović)
Hrvatski patriotizam, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
Tuđmanovo i Stepinčevo hrvatstvo, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
 • Misli o vjeri i nevjeri, Tkanica, Zagreb, 2017. (Urednik: Marijan Majstorović)
 

Marijan Majstorović

Anketa

Tko je "zaslužan" što je 2018. mason Dražen Jelenić došao na čelo DORH-a?

Nedjelja, 23/02/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1087 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević